BACK TO BACK TO BACK TO REALITY

Kako je kontekst čudna stvar. Kada su lani naši košarkaši otputovali u Sloveniju nitko od njih nije očekivao ništa, a isto raspoloženje je vladalo i nakon prve tri utakmice – poslije poraza od Španjolaca od 28 razlike, poslije izvlačenja od Gruzije u zadnjoj sekundi utakmice s jednim poenom prednosti (Gruzijac je fulao polaganje u našem klasično otvorenom reketu iako bi možda bolje bilo da je pucao tricu jer ni njih nismo branili tu večer) i poslije mučenja protiv Poljske čija dva i pol igrača smo lomili 40 minuta (uživo sam gledao tu tekmu i vrlo dobro se sjećam kako smo skoro prosuli kontroliranu utakmicu u samoj završnici jer se Gortatu na par minuta priljučio izvjesni bek Szubarga), kolektivno smo zaključili kako nas opet čeka novo košarkaško razočaranje. I onda se dogodilo ono što se dogodilo, uz puno sreće Hrvati su došli do polufinala i odjednom su porasla očekivanja, a samim time dolaze i puno žešće kritike naših nastupa na ovom novom turniru iako za tim nema potrebe – to je samo Hrvatska koja se ponaša kao Hrvatska.

Za dublju analizu i osvrte pričekajmo ipak veći uzorak utakmica – istina, ima se i sada o čemu pričati o Repešinim odlukama i izjavama, kao i o igri u napadu i obrani, ali, obzirom da je turnir tek počeo, ni kritiziranje ni euforija nemaju nikakvog smisla. Stoga ćemo dojmove i misli ostaviti za kasnije, sada se ipak treba posvetiti nečemu konkretnijem od čega možemo imati i nekakve koristi.

Naime, kako vizualni dojam o našoj igri nije bajan, bacio sam se malo na brojke kako bi pomoću njih ocjenio kakvu su stvarno razinu igre pružili Hrvati u prva tri kola. Najbolji način za steći dojam o učinku u napadu i obrani je izračunati napadački i obrambeni učinak po klasičnoj NBA formuli koju koristimo na blogu već godinama (broj poena kroz broj posjeda na 100 posjeda), a da bi stvari bile donekle realnije obzirom na mali uzorak izračunao sam i snagu rasporeda (koš razlika minus prosječna koš razlika protivnika).

Poanta je usporediti nastup Hrvatske s ostalim sličnim momčadima iz skupine B, ali prije svega A jer od križanja u sljedećoj rundi sve ovisi, hoćemo ili ispasti odmah u osmini ili se možda opet nekako prošvercati među 4.

Sve počinje iznova sutrašnjom utakmicom s Grčkom koja je ostavila odličan dojam do sada, ali koja je odigrala tri utakmice protiv 3 najslabije momčadi u skupini dok su naši ipak na tapetu imali Argentinu. S tim da ne treba zanemariti činjenicu da su Grci te tri utakmice dobili bez većih problema dok smo mi u dvije svoje “laganice” visili do samog kraja (jednom smo imali sreće, drugi put nismo). Sad, kad sam zadnji put provjerio, Grčka je također bila dio Balkana, ali to ih očito ne spriječava da odrade posao. Ali, nemojmo sada o tome nego ajmo na konkretne podatke – ovo su učinci u našoj grupi od najbolje momčadi do najgore.

1. GRČKA (ORTG: 113.6, DRTG: 92.9)

+15.1

Dakle, koš razlika gledajući učinak je sjajnih 20.7, a kada im uračunamo najlakši raspored u grupi (s tim da on nije toliko lagan koliko je npr. u skupini A s bezveznim Egiptom i slabašnim Iranom – Filipini su sa svojim presingom i run and gunom u stilu najboljih NCAA momčadi mučili sve od reda, Senegal je pokazao da osim fizikalija i atleticizma ima i nešto talenta s loptom, a Portoriko uvijek može bljesnuti napadački), ostaju na još uvijek pristojnih 15.1 koji su potvrda da su odradili posao na razini, ali i da će utakmice protiv Hrvatske i Argentine biti neizvjesne.

2. ARGENTINA (ORTG: 116.5, DRTG: 107.5)

+6.8

Scola i društvo su nevjerojatni, imaju bolji ofenzivni učinak od Španjolske, ali ujedno imaju i uvjerljivo najgoru obranu od svih momčadi kojima se smiješi osmina finala (čak su gori i od Senegala i Filipina na tom dijelu parketa, a jedna od te dvije momčadi sigurno neće dalje). Uglavnom, na toj strani su gori nego sam očekivao prije prvenstva što su Hrvati spremno iskoristili (Argentinci jedini imaju gori defanzivni rejting od nas među ovim pozitivnim ekipama), razlika im je solidnih 9, ali kada im uračunamo raspored to pada na 6.8. Što je ok, ali u ovom kontekstu ne donosi rezultat.

3. HRVATSKA (ORTG: 107.7, DRTG: 104.0)

+2.7

Klasika, uvijek smo teški prosjek čak i na ovako malom uzorku. Kažem, jedina utjeha nam može biti što smo počinjali turnire i gore, kao i što smo dobili Argentinu pa se ona teza o mentalitetu može prodati kao razlog (iako je to po meni samo razlog da se pita struku što se radi na pripremama i na treninzima). Obrana je jadna iz više razloga (manjak presinga na loptu, standardne slabosti u zaštiti reketa, slabašna klupa) o kojima ćemo više kasnije, a napad je pristojan, čak bi se usudio reći i dobar obzirom na nepostojanje ikakvog plana igre. Uglavnom, razlika na 100 posjeda je 3.7, s uračunatim rasporedom iznosi 2.7. Pobjeda nad Grčkom nam otvara prvo mjesto, poraz treće što uopće nije loše jer je najvažnije ne biti drugi i tako izbjeći Španjolce u četvrtfinalu (ne treba ni naglašavati da protiv njih nemamo nikakve šanse i da ćemo u tom slučaju opet izgubiti 30-ak razlike). S tim da, kako ćemo vidjeti kasnije, ni protiv jednog protivnika iz skupine A prolazak dalje neće biti lak.

4. FILIPINI (ORTG: 95.5, DRTG: 105.6)

-6.8

Raspored ih je gurnuo na poziciju više od Senegala jer su imali tri paklene utakmice i u sve tri su manje-više bili dosadni, što prevedeno znači da u slučaju ponavljanja slične razine igre imaju šanse i protiv Senegala i protiv Portorika.

5. SENEGAL (ORTG: 98.1, DRTG: 106.5)

-7.4

Bit će zanimljiva njihova utakmica protiv Filipina (i vizualno i rezultatski), tom pobjedom bi definitivno potvrdili solidnu igru i osigurali četvrto mjesto – čak i s uračunatim teškim rasporedom ostaju negativni, ali ovo uopće nije sramotan učinak. I to sve sa jednim bekom – što bi bila da imaju dva košarkaša koja znaju driblati?

6. PORTORIKO (ORTG: 98.2, DRTG: 113.6)

-8.3

Napad nije najgori u grupi, ali obrana je uvjerljivo najslabija, Filipini bi protiv njih trebali doći do povijesne pobjede na krilima presinga.

Bacimo sada pogled na skupinu A.

1. ŠPANJOLSKA (ORTG: 115.9, DRTG: 78.6)

+30.1

Imali su lagan raspored (dvije najteže utakmice izgleda čekaju ih u zadnja dva dana, Brazil je za sada najmanje pokazao od momčadi koje se bore za raspored od drugog do četvrtog mjesta iako su iščupali bitnu pobjedu protiv Francuza), ali svejedno je ovo impresivna brojka (37.3 im je koš razlika na 100 posjeda lopte). Napad je na razini više od lani, ali kod njih je i dalje ključna obrana, ovom učinku do sada nitko nije ni blizu u ovom dijelu ždrijeba. Ukratko, samo su potvrdili da idu do finala.

2. FRANCUSKA (ORTG: 107.2, DRTG: 90.9)

+13.3

Nabili su koš-razliku protiv Egipta, ali ne zaboravimo da su Srbija i Brazil dva itekako žilava protivnika. Uglavnom, potvrdili su očekivanja, napad bez Parkera nije sjajan, ali obrana je apsolutno spremna uništiti vas. Naletimo li na njih, bit će pravi podvig izvući se.

3. SRBIJA (ORTG: 110.5, DRTG: 97.1)

+7.8

Nisu klasa za medalju, to je očito i iz ovog učinka, ali imali su relativno sličan raspored Hrvatima i pokazali su slične probleme. Istina, njihove slabe ekipe nisu ni do koljena onima u našoj skupini i tu su nabili razliku (odradili su posao), ali utakmica protiv Francuza bila je na nož.

4. BRAZIL (ORTG: 94.8, DRTG: 94.6)

+1.2

Dobili su Iran i izgubili od Španjolaca u sličnom ritmu, ne igrajući baš sjajno, ali su se provukli protiv Francuza. Izgledaju po svemu kao idealan protivnik u osmini finala, napad im opasno šteka (mučili su se i protiv Egipta), iako i to može izgledati dobro kada nalete na našu obranu. Uglavnom, koga god da dobijemo u ovoj skupini neće biti lako jer su sve 4 momčadi žilave, a mi za sada baš i nismo pokazali previše u puno lakšoj grupi.

5. IRAN (ORTG: 81.1, DRTG: 110.2)

-24

I bez beka bi trebali dobiti Egipat čisto zato jer ovi nemaju ništa.

6. EGIPAT (ORTG: 74.2, DRTG: 117.5)

-36.6

Zar FIBA stvarno ne može naći bolji sistem za popuniti turnir od 24 momčadi?

25 thoughts on “BACK TO BACK TO BACK TO REALITY

  1. “I onda se dogodilo ono što se dogodilo, uz puno sreće Hrvati su došli do polufinala” – pa nije baš bilo puno sreće, domaćine Slovence i jake Grke jesmo dobili u produžecima, ali smo igrali al pari tekme, Čehe i Fince smo razorili, Talijane lagano riješili, a Ukrajincima pokazali da su oni na sriću došli u četvrtfinale. I ovaj se bek nije pridružija Gortatu (pomalo nevidljiva partija) nego onom visokom šuteru Ignerskom 🙂

  2. evo samo da se pospem pepelom za Turke. nisam očekivao da će opet biti kriminalni. više im nikad ne vjerujem…

  3. Gee, Monroe je pokupio kvalifikaciju, kakvo je njegovo stanje za iduće ljeto? Imaju li Pistonsi kakva matching prava na njega, u biti, nemam pojma kako to sada ide

  4. Molim te malo se baci na tekmu Francuska – Hrvatska , analiza Bogdan , koristenje Tomica , rotacija (Ukic, Markota…) bacanje cigli Francuza …..
    mislim jedva gledljiva tekma , na kraju jos i interesantna….

  5. @ wade – nemaju nikakva, nakon što odradi petu godinu Greg je free agent i može gdje hoće s tim da Detroitu naravno ostaju Bird prava pa mu mogu dat godinu viška i veću godišnju ratu

    @ Kobe – nadam se sve pokrit u jednom osvrtu nakon što prvenstvo završi, nema jednostavno vremena trenutno analizirat sve što se događa na dnevnoj bazi

  6. što se tiče Monroea…treba dodati da prihvaćanjem qualifying offera on automatski dobiva i “no trade” klauzulu tako da ga Pistonsi mogu trejdati samo ako on na to pristane. ne treba ni reći da im to jako smanjuje mogućnost da za njega dobiju nešto “vrijedno”

  7. Gee kakav je komentar na zadnji NBA “rasistički” skandal? Bitka za prijestolje ili nešto još veće?

  8. Ne stvarno, al nema toga što diaw ove poslijednje dvi tri godine nije odigra i zasluzuje naklon do poda. Znali smo od prije da zna igrat kosarku, da je kompletan igrač koji može sve, koji je u svemu odličan al ni u čemu briljantan. Čovjek je odigra vrhunsku obranu na lebronu u proslogodisnjem finalu, zaustavio većinu možda skoro i sve najbolje nba 4orke ove sezone, ubio je obranom i lovea i nowitzkog i griffina o lee da ne pričam, lamarcusa u regularnom dijelu ( u playoffu ga je splitter potukao ), tokom cijele sezone bio opasna prijetnja u niskom postu trpao i trpao igrom leđima, mislim da je postotkom bio uspješniji od Tima.Također, trpao trice i širio reket kad je najviše trebalo, po meni je upravo on bio X faktor protiv thundera, u finalu isto briljantan. Post igra, solidan šut sa poludistance, vrhunski floateri, solidna trica, odlična obrana, solidan u skoku, o pregledu igre, passingu i košarkaškom IQ-u da ne pričam. Ma što ti god treba, tu je Boris Diaw !

    “And when I think of Boris Diaw, I think of Beethoven and the age of the Romantics. This guy has it all.” 🙂

  9. Što se po medijima piše kako su rookie igrači taoci ekipa koje su ih draftirale na 7-8 godina? Ljudi imaju “izlaz” nakon skoro 4 godine di prelaze u bolju poziciju ko sada Monroe. Primjera radi, tko je Cousinsu branio da ode iz problematičnih Kingsa i potpiše (karikiram) za Hornetse, ali on odluči uzet pare. Kasnije, novinari/kolumnisti/analitičari govore jadan on igra u lošoj momčadi kojoj fali to i to da bude plejof ekipa-contender (Kris Paul sindrom) 🙂

  10. @ wade

    tebi nije jasno da ekipa može mečirati svaku ponudu jer je igrač nakon isteka rookie ugovora “restricted free agent”? ako ne računamo trade postoje 2 način da “ode” iz ekipe u kojoj ne želi igrati. prvi je da druga ekipa da ponudu koju igračeva ekipa ne želi mečirati (Parsons), a drugi je da napravi ovo što je Monroe napravio. znači prihvati “qualifying offer” i odigra 5. sezonu nakon čega postaje “unrestricted free agent”. međutim, igrači obično žele osigurati što je više moguće novca kroz što duži period tako da će ovo što je Monroe napravio biti više iznimka nego pravilo jer ne treba ni reći što bi bilo da se Monroe sad (ne dao Bog) ozljedi 🙁

  11. Nismo se razumili, jasan je meni proces. Htio sam samo konstatirat kako rookie igrači koji ne trče za parama imaju opciju da odu u “bolji” klub. Oni ne žele žrtvovat cirka 20 mil da bi umisto Kingsa igrali za neku posloženiju momčad. Ozljede su uvijek tu pa je eto Curry fasovo malu gomilicu para 🙂

  12. @xavier

    A šta bi to bilo da se sad (ne dao Bog) ozlijedi?
    Umro bi od gladi, ne bi mu doteklo ovih skoro 20 milijuna zarade samo od plaće da preživi? Ono, da preživi(živi ko car zapravo) bar sljedećih 100 godina?
    Naravno da je bolje zaraditi 100 milijuna kroz 10 godina(5+5) već 20 milijuna kroz 5(u slučaju da se teže ozlijedi pa ne dobije taj drugi ugovor)ali to su obične gluposti, radi se o pohlepi, (neopravdanom) strahu i manjku inteligencije i svjesti o pojedinim stvarima(agenti manipuliraju igračima).
    Ne vidim razloga zašto npr. jedan Davis nebi učinio isto kao i Monroe u slučaju da se uprava Pelicansa pokaže nesposobna u nadolazećim godinama kao dosad.

  13. @Xavier , nisu u pravu . To sta govoris vrijedi nakon isteka 3-ce godi rookie ugovora . Ako mu niko ne ponudi tj. on ne prihvati ni jedan ugovor ide se na 4 godinu na tkz. Qualifying Offer i tako igrač nakon isteka tog ugovora je potpuno slobodan . Evo sad ti je najsvjeziji primjer Detroit i Monroe. Mozda najpoznatiji takav slucaj je prelazak O’Neal-a u LA Lakerse 1992-1996 za Orlando a bio prvi pick , pa u LAL kao slobodan igrac i za manje pare 😉

  14. @ kobe – u pitanju je peta godina, ne četvrta, prve četiri klub ima potpunu kontrolu s tim da su dvije dužni plaćati igrači izabranog u prvoj rundi, a treću i četvrtu biraju hoće li ili neće (tzv. team option). QO se javlja u petoj i tu je Xavier u pravu.
    btw. kolektivni u vrijeme Shaqa i danas nije preporučljivo uspoređivati

  15. glupo je uopće pisati o tome koliko nekome novca u životu “treba” jer je to ionako potpuno subjektivna kategorija. Monroe je do sada u karijeri zaradio 13,1 milijun $, a njegov QO (koji je prije 10-ak dana i službeno potpisao) je ako se ne varam nešto manje od 5,5 milijuna $. znači to je ukupno 18,6 milijuna (brutto) u karijeri što ispadne oko 10-ak miljuna netto. naravno da neće “umrijeti od gladi” ako se ozljedi, ali recimo da mi je jasna potreba igrača da nakon rookie ugovora potpišu ugovor na 4-5 godina kojim će “riješiti sve probleme u životu”

    ono što mi je manje jasno je potreba igrača koji su u karijeri zaradili debelo preko 100 (Melo) odnosno 200 (Kobe) milijuna da se bore za svaki cent u novom ugovoru kad su malim popustima (onoj Melov “popust” teško da uopće spada u tu kategoriju, a Kobeov ugovor ne želim uopće komentirati) mogli pomoći svojim ekipama da slože puno konkurentnije rostere

  16. off topic : @Gee upravu si , mene je zbunio S. O’Neal jer je on nakon zavrsene 4 godine u Orlandu presao u LAL kao free agent , mozda su 1996 bila druga pravila ?

  17. Xavier slažem se sa ovim dijelom da bi im ekipe bile konkurentnije, ali s druge strane koliko vlasnici ekipa zarađuju na tim igračima, a pogotovo nakon lockouta, treba im uzet svaki cent koji mogu..

  18. Moj post se ne odnosi primarno na novac (da mi je vidit nekoga ko će se odreć desetaka milijuna kada se stavi ugovor pred osobu A. usput, Melov novi ugovor s Knicksima gotovo je jednak njegovoj kompletnoj dosadašnjoj zaradi u karijeri, a niti jedan igrač mislim nikada nije pristao na pay cut u svom primeu – možda James je žrtvovao prelaskom u Heat, a to mi se baš ne da računat, bude Gee 🙂 ) već na činjenicu da kroz cijelu prošlu sezonu su različiti mediji prenosili o “zarobljenim” rookie igračima od strane momčadi koja ih bira na draftu i da jadni “trunu” u mediokritetskim ekipama. Mislim da je bila riječ o Davisu Obrvanu i Pelikanima kako će on jadan doživiti “Garnet sudbinu” i kako bi ga zbog toga trebalo žalit

  19. @ Kobe Bryant – pitanje nije bilo za mene, ali mogu ti i ja odgovoriti. naravno da su 1996. vrijedila sasvim druga pravila

    @ Zeko – kao što sam već rekao, ne želim uopće ulaziti u to koliko nekome treba novca ili koliko neki igrač “vrijedi”. međutim, činjenica je da bi sa odmakom od 10-ak godina Melu vjerojatno bilo draže da je imao ekipu koja je 2-3 puta ozbiljno napala naslov nego to što ima 10 milja više na računu (što je u njegovom slučaju samo kap u moru)

    @ Wade – nisam ja ni napisao ništa protiv ovog sustava “rookie scale contracta” jer da nije tako svi bi dobri mladi igrači nakon prvog ugovora završavali u Lakersima/Knicksima/Heatu…međutim, ostaje činjenica da se ponekad i igrač nađe u veoma lošoj situaciji iz koje ne može “pobjeći”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *