IOR TOP 10 – POWER FORWARDS

Već smo spomenuli u prethodnom postu kako su Jamesu nedostajale dvije minute da tehnički zadovolji i uvjete za izbor na prvo mjesto u ovoj konkurenciji. Inače, zanimljivo je spomenuti da je James lani prvi put od dolaska u Heat imao slabiji učinak kada bi igrao četvorku dok mu je prethodnih godina efikasnost uglavnom bila viša što je bio bliže košu i to za ne baš zanemarivih 11%. Prošle sezone pak padala je čak za 24% što je možda znak da je ovo eksperimentiranje s igranjem u postu kao primarnom djelatnošću prošlost. A plan o dovođenju Kevina Lovea i ulazak u novu sezonu sa znatno manje planiranih kilograma to potvrđuju (nije isto gurati s pod košem sa 120 i 110 kg). Uostalom, sjetimo se svih problema koje je Spoelstra imao dok ga je definitivno gurnuo pod koš (praktički, tek nakon što je osvojio naslov LeBron je prigrlio rolu koju je do tada igrao sporadično). Kako nam je već više puta potvrdio svoju hladnu proračunatost košarkaškog robota, ne treba čuditi ako tako nešto već duže vremena nije imao na umu. Dosta je bilo šljakanja, vrijeme je za uživanje, jasno koliko to jedan robot može.

1. KEVIN LOVE, 125 IOR

2797 MINUTA (73% NA POZICIJI)

Slično Hardenu, Love je one man offense – uz manje od trećine potrošenih posjeda (točnije 27% po utakmici uračunamo li mu uz standardni napadački učinak i asiste koji vode i do koševa iz igre i do slobodnih) odgovoran je za skoro trećinu poena po večeri vlastite momčadi (31%). Ona njegova čudesna i jedinstvena kombinacija skoka u napadu i šuta iz vana malo je oslabila (točnije, više visi na perimetru nego li skače za odbijancima pod protivničkim košem, iako definitivno nije samo šuter – s 34% akcija koje završava u post i sve boljom kombinacijom udica i poteza u pivotu, Love je jedna od boljih strijelaca u sredini u ligi, što znači da Cavsi trenutno imaju dvojicu takvih i da Blatt neće dugo trajati ako iz ovoga što ima na raspolaganju ne izvuče minimalno top 5 NBA napad iz prvog pokušaja), ali svejedno je odigrao najbolju košarku karijere. I da, ta karijera zapravo tek počinje.

Ono po čemu je također sličan Hardenu je činjenica da se previše pažnje posvećuje onome u čemu navodno nije dobar, obrani, a premalo njegovim dobrim stranama, ali i to će se promijeniti s pobjedama jer takav je to proces. A nije da, opet isto kao i s Hardenom, ijedan ozbiljni statistički pokazatelj Lovea gleda kao negativnog obrambenog igrača – nitko protiv njega ne nabija statistiku (dobro, nitko osim Davida Leea), a obrambeni učinak je čak i malo slabiji bez njega na parketu. Istina, nema stop brojke kao Harden jer je užasan bloker i kradljivac za takvu klasu igrača, ali ima nešto što Harden nema – pristup svaku večer. Lovea možete optužiti za puno propusta u obrani, ali svatko tko redovno gleda Wolvese zna da do njih ne dolazi zbog kurcobolje – Love trči, istrčava i pokušava pokriti svaki šut i svaki otvoreni put prema košu. Problem je što kao slabašni atleta to jednostavno ne može odraditi na vrijeme (njegove defanzivne brojke u reketu gdje može koristiti snagu su puno bolje). Tko zna, možda će Blatt znati još bolje iskoristiti njegovu borbenost nego su to do sada znali uglavnom treneri bez ambicije (jedine dvije sezona u kojima je imao poštenog trenera, a to su prve dvije Adelmanove u klubu, Love je od mogućih 148 utakmica odradio samo njih 73, a sve ostalo bila je kalvarija – sezona McHaleova dugo pripremanog odlaska kada je usput još i zamijenio Wittmana na klupi, zatim ulozi nedorasli Rambis i onda ovaj lanjski Adelman koji je već u prvoj utakmici nove sezone požalio što je odgodio mirovinu).

Inače, Love je odradio sasvim pristojnih 27% minuta na poziciji petice (nije da može zatvarati sredinu puno gore od Pekovića), što je definitivno previše za takav profil igrača. Uglavnom su to bile minute u paru s Cunninghamom (od 757 ukupno što ih je odigrao u sredini, s najboljim pick & roll braničem Wolvesa odradio ih je 686) i tijekom njih Wolvesi nisu bili puno gori nego inače – Love je dovoljno žilav za držati sredinu, a čovjek zvan Dante ima noge za rotirati se i to je donekle pokrivalo manjak mišića i visine ove kombinacije. U svakom slučaju, dobra je ovo vijest za Cavse gdje će sigurno biti još više potrebe za tim da Kevin uskače na peticu. Love ionako trpa bez obzira što igrao, a saznanje da s njim na petici, uz malo taktičkih postavki, možete imati prosječnu obranu nikako nije loše. Jasno, radi se o kratkim periodima jer na duže staze to nema nikakvog smisla, tako da bi omjer Loveovih minuta pod košem mogao biti indikativan za rasplet prve sezone redizajniranih Cavsa.

2. CARMELO ANTHONY, 114 IOR

2982 MINUTE (64% NA POZICIJI)

Iza Mela je najbolja sezona u karijeri, u to nema nikakve sumnje. Nije ušao u playoff? Koga briga, ovo je samo dokaz da je NBA zanimljiva i zabavna čak i među ovim takozvanim luzerima. Uostalom, gdje ćeš veće ironije od toga da se baš njemu zalomi da ne uđe u playoff dok igra najbolju košarku obzirom da je u pitanju čovjek koji u prethodnih 10 godina ni jednom nije propustio doigravanje. To jasno govori koliko je blesavo suditi igrače isključivo po momčadskom uspjehu (ujedno to govori i da je u Nuggetsima imao puno bolje suigrače). Uglavnom, skakački i blokerski je ostvario najbolje partije karijere, odigrao je najviše minuta od rookie sezone, a nikada nije bio bolji ni kao strijelac kombinirajući elitni šut za tri s najpreciznijim ciljanjem slobodnjaka u životu. Uz sve to imao je i smiješan broj izgubljenih za čovjeka koji ima takvu odgovornost u napadu. Možda je trebalo čekati 11 sezona, ali konačno je sve sjelo na mjesto.

Zanimljivo da je odigrao puno više minuta kao trojka nego godinu ranije, čak 1082 (20-ak ih je odigrao i kao petica), što je definitivno skrenulo Knickse s lani zacrtanog kursa. Nažalost, Woodson, koji je toliko dobroga napravio za Mela u ove dvije godine (potpuno je prilagodio igru kako bi iskoristio njegove potencijale – to što je čovjeka gurnuo u rolu četvorke nije ništa manje dobar posao od onoga što ga je Spoelstra odradio s LeBronom, s tim da je sistem više radio za Mela dok je u Miamiu LeBron bio taj koji je više radio za sistem), pokleknuo je pred težinom situacije i na silu je tražio minute za Bargnania, razbivši tako rotaciju na startu sezone od čega se Knicksi nisu oporavili do kraja. Tu je Melo ostao bez dosta minuta u pravim stretch postavama (Bargnani nije stretch igrač već tri sezone i vrijeme je da ga prestanemo takvim smatrati, u biti najbolje bi bilo da ga prestanemo smatrati dobrim košarkašem). Doduše, kao što rezultati pokazuju, to njemu osobno nije smetalo ni najmanje – učinak mu je bio gotovo identičan bez obzira na nominalnu poziciju jer ionako je srž njegove igre i dalje skok-šut (čak 81% akcija tako završava), dakle jasno je kako je u pitanju elitni strijelac koji se konačno u tom pogledu šuterske efikasnosti potvrdio kao ravan LeBronu, Dirku, Durantu i Loveu.

Sad nas čeka vidjeti kako će ga koristiti Fisher i Jackson, Phil bi ga sigurno rado vidio u trokutu kao point-forwarda u stilu Pippena ili Odoma, ali obzirom na manjak pouzdanih strijelaca među visokima teško će ga se moći odreći u roli četvorke, što znači da će morati koristiti puno manje smallball postava nego bi željeli ako misle imati dovoljno šutera na raspolaganju.

3. BLAKE GRIFFIN, 112 IOR

2863 MINUTE (88% NA POZICIJI)

Blake iza sebe ima još jednu odličnu sezonu, ali, realno, to je više zasluga Riversova plana koji ga je stavio u puno više izrađenih akcija od one gomile izolacija u postu kojima ga je častio Del Negro (da ne govorimo kako je dobio više minuta i više lopti). Njegov iskorak, ako će ga biti, tek se očekuje, za prvu godinu u nečemu nalik na sistem i on i Jordan bili su sjajni (definitivno su postali neodvojivi, na njihovoj moći pod košem i gomili minuta koje odrađuju zajedno slažu se temelji ozbiljnog izazivača). A osim što je svim skepticima potvrdio da je apsolutni all-star krilni centar, a ne tek nekakva mašina za zakucavanje, Blake je pokazao da može odraditi i dio prljavog posla. Ovih 12% što ih je odigrao na petici bili su sasvim solidni, dapače, obzirom na to kako su očajno igrali Hollins i Mullens pravo je čudo da Rivers nije češće koristio postave s Blakeom i 4 vanjska. Opet, činjenica da je Jordan odigrao odličnu sezonu i da je pri tome vodio Clipperse po ukupnom broju minuta na parketu sakrila je većinu eventualnih propusta. Obzirom na značajna pojačanja u odnosu na prošlu sezonu u rotaciji visokih, za očekivati je da Blakea gledamo još manje u ovoj roli, ali dobro je znati da i ta opcija može pomoći ako zatreba.

4. ANTHONY DAVIS, 111 IOR

2358 MINUTA (75% NA POZICIJI)

A što reći, momak ima tek dvije sezone iza sebe, a već se svi natječu oko toga tko će mu predvidjeti uspješniju budućnost. Samo su još dva igrača u povijesti uz njega imala manje od 21 godine tijekom sezone u kojoj su ostvarili 20 ili više poena, 10 ili više skokova i 2 ili više blokade. Tim Duncan i Shaq O’Neal. Šta se tu ima dodati? Jedino da u ovo doba instant gluposti treba stati na loptu i pustiti čovjeka da se razvije svojim ritmom i pri tome itekako imati na umu kontekst. Dakle, uživajmo u putovanju i u ovom slučaju, zašto se uvijek opterećivati ciljem?

Evo, ako su Pelicansi nešto dobro napravili to je da su ga dobrim dijelom čuvali od centarske uloge i da su ga usmjerili više u spot up i pick & roll situacije. Možda ga u nekim slučajevima i premalo koriste, ali uvijek se treba vratiti na činjenicu da su iza njega tek dvije sezone u ligi i da bi veći teret u napadu možda bio i kontraproduktivan. I dok u tu ulogu u sistemu još i možemo sumnjati, čuvanje od previše minuta na petici nije podložno kritikama. Posebice u sezoni u kojoj je Ryan Anderson odigrao 22 utakmice – da on nije bio ozljeđen, sigurno bi bilo i više minuta za Davisa na petici. Doduše, u tom slučaju bi opasno curilo u obrani, ali napad je bio toliko dobar da je u većini slučajeva to maskirao – postava s njima dvojicom i trojcem Holiday, Evans i Gordon uokolo bila je više nego solidna s +4.1 poena plusa na 100 posjeda. To možda ništa ne znači za širu sliku NBA lige (mislim, Kingsi su imali postavu koja je odigrala 130 minuta više zajedno, dakle u pitanju je puno ozbiljniji uzorak, i koja je ostvarila +10.9 u sezoni pa su svejedno završili tu gdje jesu), ali njima bi svakako otvorilo puno više opcija nego su ih imali tijekom sezone. Ovako je jednostavno bilo previše Stiemsme, Witheya, Ajince i Smitha.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se u budućnosti okrenuti više ovim napadački opasnim petorkama u kojima Davis odrađuje veći dio posla u obrani energijom ili će nastaviti s pristupom kojim su Spursi čuvali Duncana godinama. Dovođenje Asika definitivno ukazuje na ovo potonje, ali, kako god bilo, za Davisa problema nema – takve klase svoj posao odrade bez obzira s kim ih okružili i u koju rolu ih gurnuli.

5. LAMARCUS ALDRIDGE, 98 IOR

2498 MINUTA (89% NA POZICIJI)

LMA je dobio još veću rolu u napadu nego inače i reagirao je na svoj klasični način, zabijanjem gomile skok-šuteva s poludistance, ali i izuzetnim i pomalo netipičnim all-round učinkom (gomilu napada su vrtili preko njega, a, konačno slobodan od toga da se gura s najboljim skakačem protivnika, bacao se za skokovima kao nikada ranije). Čovjek nema tricu u arsenalu zbog čega nije toliko šuterski efikasan kao Love, Melo ili Dirk, ali bio ga je užitak gledati kako blista od zadovoljstva igrajući u ovoj verziji Blazersa. Za to dobrim dijelom treba zahvaliti Robinu Lopezu koji ga je spasio od rudarenja pod košem – zadnji put je ovoliko malo minuta na petici (samo 11%) LMA odradio kada je imao Odena na 60 utakmica i još uvijek funkcionalnog Przybillu.

6. DIRK NOWITZKI, 96 IOR

2628% MINUTA (73% NA POZICIJI)

Usprkos godinama ne pokazuje znakove posustajanja. Istina, čak i sve veća količina skok-šuta i sve više spot up situacija u koje ga treba staviti dokazuju da je vrijeme rasne prve opcije prošlost, ali i dalje je tu onaj problem kojega malo tko može riješiti – ako ti je skok-šut neobranjiv i gađaš ga kao malo tko u povijesti igre, što te spriječava da sve slabije noge maskiraš upravo povećanjem šuteva iz vana (količina trica koju je ispalio lani u odnosu na ukupne pokušaje također je sličnija stilu igre u Nelsonova doba nego onome što je pružao pod Johnsonom ili Carlisleom do lanjske sezone kada je bio stacioniran isključivo na laktu). Ne samo da je Carlisle dosta koristio Dirka kao centra, već je to funkcioniralo odlično – te postave su bile toliko napadački dobre da nikakvi obrambeni problemi, a bilo ih je, nisu mogli previše štetiti pa je Dirk igrao najviše smallball košarke od run and gun dana s Donom i Steveom.

7. SERGE IBAKA, 90 IOR

2666 MINUTA (76% NA POZICIJI)

Vrhunski obrambeni igrač i efikasan ispušni ventil u napadu – kao takav Ibaka nema premca u ligi kao treća opcija (pogotovo sada kada nema Bosha u konkurenciji, iako bi Irving mogao biti taj koji će ga izazvati). Na petici je također itekako koristan – postave s njim u sredini su napadački, a i općenito, učinkovitije. Istina, Ibaka u njima nije toliko moćan defanzivno, ali rijetki treneri bi se doveli u sitauciju da takvog blokera u ovakvom kontekstu koriste manje minuta na petici u jednoj sezoni nego što su korišteni Love ili Nowitzki. The Scott Brooks Experience.

8. DAVID WEST, 86 IOR

2472% MINUTE (96% NA POZICIJI)

Dobri stari West gotovo ekskluzivno je četvorka, što ne treba čuditi obzirom na manjak elitnog atleticizma i fizikalija (igrači njegove građe obično puno ranije počinju gubiti tlo pod nogama, a on kao da je bolji što ide stariji), ali ni obzirom na činjenicu da je identitet Pacersa izgrađen oko formule veličine u svakom trenutku. Čak i ovih 4% koje mu se vode kao minute na petici su odrađena sa Scolom i Allenom u kombinaciji, a to sve govori o Vogelovom inzistiranju na visokim postavama s pravom peticom u sredini. Koje je ponekad možda bilo i kontraproduktivno – iako nije u pitanju velik uzorak, kombinacija West-Scola bila je ne samo najbolja kombinacija kada je zabijanje u pitanju, nego čak i skakački i po količini asista. Međutim, kako su obojica isključivo krilni centri i to poprilično spori i ne baš skočni, Vogel je radije na parketu imao Mahinmia.

9. PAUL MILLSAP, 83 IOR

2482 MINUTE (89% NA POZICIJI)

Odigrao je najbolju košarku života, ali u kontekstu u kojem je imao odriješene ruke veći dio sezone. Nije iskoristio samo veći volumen da napumpa brojke, već je odradio i nikada bolji all-round posao. Inače, za čovjeka ne baš idealnih fizikalija, kojega su u Jazzu koristili čak i kao trojku (Tyrone Corbin Experience), odradio je popriličan broj minuta na petici, većinom s Mikeom Scottom u jednoj od onih ubitačnih stretch postava koje je Budenholzer počeo sve više koristiti prema kraju sezone.

10. DAVID LEE, 77 IOR

2288 MINUTA (82% NA POZICIJI)

Lee nam je treći igrač na listi za redom koji je više smrtnik nego božanstvo gledajući atletsko-fizičke predispozicije, ali i treći na listi za redom s iznadprosječnim košarkaškim IQ-om i izuzetnim voljnim momentom. Usprkos godinama i kritikama odradio je još jednu kvalitetnu sezonu kao praktički druga opcija Warriorsa, a po potrebi je glumio i centra. Što u teoriji nema smisla, ali u praksi se pokazalo skroz iskoristivim. Odradio je 418 minuta kao petica, uglavnom s Greenom (bilo je tu i postava s Barnesom ili čak Iggyem na četvorci). Inače, ovaj dvojac David-Draymond je imao sjajan učinak u svim postavama, ali svejedno je Jackson umjesto ove kombinacije više vjerovao petorkama sa O’Nealom ili Speightsom na petici (Lee i Bogut su naravno davali najbolji učinak od svih visokih dueta). To je u regularnoj sezoni još nekako i prolazilo, ali u playoffu je bilo jasno da, kad već nema Boguta, bolje je igrati smallball s Leeom i Greenom i nadati se da ćeš zabiti koš više nego se mučiti s visokim ministrantima koji bi, kao, trebali čuvati reket i učiniti momčad opasnijom nego to jeste. Tako da je za očekivati da će ove godine Kerr puno više jahati opciju B ako ona opcija A s Bogutom ne bude dostupna, pa makar dijelom žrtvovao dio obrambene kvalitete kako bi napravio korak naprijed po pitanju napadačke efikasnosti.

4 thoughts on “IOR TOP 10 – POWER FORWARDS

  1. A gde je Nene, čovječe ? Pa samo za ono kaišanje Noaha DPOY-a u doigravanju trebao je da dobije bar honorable mention:)

  2. Jedva čekam centre i Drummonda u top 10 🙂

    Usput da priupitam, di je pišonja Monroe? Čitao sam za vrijeme lita da Davis radi na korner trici, pa htio bi vidit tvoj komentar? Meni je to velika idijotarija jer ga se time isključuje iz onoga u čemu je najbolji, rolanju i mislim da bi im bolje bilo da ga razvijaju “na laktu” kao kreatora i da si nađe neki potez kad ostane licem prema košu. Neka ih sve to košta izgubljenih napada/poena, ali svakako bolje neg da Evans se zaliće u reket

    Joj, opet 2&D Ibaka upane u renking

    Trener koji u 2014 koristi Jermainea ko startera u plejofu zaslužuje jednu poštenu roditeljsku

  3. @ wade

    u čemu je problem sa Ibakom? nije valjda da stvarno misliš da mu nije mjesto u top 10 PF-a lige? 😀

    @ gee

    molim te da ne zaboraviš na nas koji želimo vidjeti cijelu listu…bilo u obliku nekog popisa ovdje ili da nam omogućiš skidanje excela (što bi bilo još bolje)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *