HAPPY CAMPERS – WEST

BLAZERS

Da su barem svi jednostavni u slaganju momčadi kao oni, koliko bi nam lakši život bio… Roster za sezonu je kompletiran nedugo nakon našeg ljetnog osvrta, dakle kada je Bartonov ugovor postao garantiran i kada je postalo jasno da je Mo Williams bivši. A nisu komplicirali ni oko kampa kao ove neke momčadi koje doslovno u zadnji tren dodaju igrače na roster kao da je u pitanju išta što može promijeniti smjer u kojem idu – njihova tri imena za pripreme znaju se već tjednima, redom su to likovi s nekakvim NBA iskustvom (playevi Morris i Garrett, šuter Southerland) koji će kamp iskoristiti za pronaći ugovor u Europi. Ili će se jednostavno vratiti u NBDL do idućeg kampa.

CLIPPERS

Imali su zanimljiv ovaj drugi dio tržnice, ako zbog ničega drugog ono zbog potrebe da stvore malo fleksibilnosti na dnu rostera i pri tome ne probiju apron. A to su izveli poslavši Dudleya i njegovu lanjsku užasnu formu zajedno s ugovorom teškim preko 4 milje u Buckse od kojih su dobili Delfina i Raduljicu s otprilike istim ukupnim iznosom, čak i za pola milje većim. Međutim, kako je Dudley potpisan 2011. prije lockouta i novog kolektivnog, njega nisu kačila pravila koja klubovima dozvoljavaju takozvano stretchanje ugovora tako da su morali nabaviti igrača ili igrače s kojima mogu izvesti taj manevar i tako stvoriti prostor (pitanje je zašto jednostavno nisu poslali Dudleya u Sixerse koji bi ga sigurno prihvatili za pick prve runde). I tu na scenu stupaju Bucksi koji su za ovu uslugu dobili taj pick prve runde i igrača koji im možda može pomoći (nije isključeno da je Dudley imao problema s nekim ozljedama koje nisu dobile dovoljno pozornosti jer tako solidan igrač ne postaje preko noći mrtvac). Dakle, sva ova strka nastala je zbog činjenice da je GM Doc ispucavši midlevel i bi-annual opcije aktivirao hard cap i da su Clippersi s dodatkom Hawesa i Farmara bili na 12 igrača s prostorom na capu za ugurati možda još jedan minimalac. Iskoristivši ovaj stretch dodatak koji im omogućava da godinu ugovora razvuku na tri ili u ovom slučaju dvije godine na pet, Clippersi su se spustitli dodatnih 3.5 milje ispod aprona čime su si otvorili manevarski prostor za popuniti roster. I to su napravili, vrativši Turkoglua te potpisavši za minimalac najboljeg dostupnog swingmana Chrisa Douglas-Robertsa, koji u principu ne donosi ništa više od onoga što bi donio Dudley u malo boljem izdanju, i Ekpe Udoha, obrambenog specijalista kojega su ozljede i atmosfera u Bucksima pretvorile u NBDL igrača. Mislim, nije to loše za dno klupe, pogotovo ako obojica odigraju svoju najbolju košarku (Hedu u ovom slučaju ne vodim kao ništa drugo osim još jedan Riversov podsjetnik na bolje dane), ali nije ni nešto što ih čini puno boljima. Uglavnom, s 14 igrača i još oko 1.5 milju prostora do aprona mogu si dozvoliti maštati o veteranskom pojačanju u drugom dijelu sezone (po mogućnosti playmakeru jer propusti li Paul svoju standardnu kvotu utakmica, ovisiti isključivo o Farmaru i Crawfordu ne čini se previše pametno). U kamp pak vode samo combo beka Jareda Cunninghama (koji će nakon dvije sezone i tri NBA klub vjerojatno put NBDL-a) i Joea Inglesa (trebao je ići i Liggins, ali odlukom Inglesa da se okuša u NBA za negarantirani ugovor stvarno nije bilo potrebe voditi još jednog swingmana) koji ima šansu nametnuti se kao još jedna opcija za trojku koja im je očito bolna točka.

GRIZZLIES

Dodavši Stokesa za ono što je preostalo od Carterova midlevela nakon već potpisanih ugovora s Vinceom i Udrihom, popunili su roster i došli blizu apronu, a onda su stretchali rookie ugovor Jamaala Franklina kako bi dobili dodatnu fleksibilnost i prije svega dodatno mjesto na rosteru. Ako ništa drugo, imat će zanimljivu borbu u kampu za tu otvorenu poziciju – čak šest imena vode sa sobom, od poznatih NBA faca poput Beasleya i Clarka koji će se pokušati nametnuti kao stretch četvorke iako su u pitanju obični tweeneri, preko vječnog centarskog projekta Whitesidea (koji je osim neizbježne NBDL epizode igrao i u Kini gdje je svaki centimetar plaćen u zlatu, ali i u Libanonu) do šutera Hancocka (nekadašnji MVP NCAA final foura) i dva iskusna košarkaša koja su se kalila u Europi nakon solidnih NCAA karijera da bi se lani skrasili u NBDL podružnici Memphisa, Kalina Lucasa (nekada sjajan lider Michigan Statea ima epizode u Turskoj i Grčkoj prije nego se lani odlučio vratiti u NBDL) i Patricka Christophera (odličan strijelac s Californie igrao je u Francuskoj i Turskoj prije povratka doma).

JAZZ

Nisu otpustili Clarka od kada smo zadnji put pisali o njima, što znači da su trenutno na 13 garantiranih ugovora. Za preostala dva mjesta tako će se teoretski boriti 6 igrača pozvanih u kamp, od kojih samo Murry ima garantiranu značajniju cifru. S druge strane, teško da im je potreban još jedan combo-bek. U principu, osim borbenog Motuma koji bi se mogao izboriti za ulogu šestog visokog, ne vidim koju korist mogu dobiti od toga da zadrže bilo koje preostalo ime. Bost je klasični NCAA combo play koji je godinama nosio svoj program, ali nije u istoj klasi kao Burke (već ima solidnu epizodu u Podgorici i NBDL-u), Jones je dobro znani veteran koji je nekoć smatran čak i korisnim stoperom, ali zadnji put je ozbiljnu košarku igrao 2012. i teško da će s 34 godine stvar biti išta bolja, a Cooley je standardni klon bijele NCAA četvorke koja eventualno može završiti na rosteru Celticsa (ili Jazza), igrao je lani ljetnu ligu za Houston i Memphis, da bi se na kraju odlučio za epizodu u Turskoj (ovo ljeto opet nastupio za Memphis, zatim i za Cavse gdje je zapamćen po natjecanju u uzimanju loših šuteva s Bennettom).

KINGS

U prvom dijelu tržnice obilježio ih je onaj gaf s puštanjem Thomasa i angažmanom Collisona, a stvar su donekle pokrpali potpisom Sessionsa. Ni jedan ni drugi nisu dugoročna rješenja, ali će donijeti dobar dio produkcije bivšeg playa za nekih 8 milja manje gledano kompletne ugovore. Dakle, s te strane nije kraj svijeta, ali nije da imaju previše razloga za zadovoljstvo. Obavili su par tradeova, prvo s Knicksima u kojem su, slično Clippersima, zamijenili igrača čiji ugovor nisu mogli strethcati (Outlaw) za onoga čiji mogu (Ellington) kako bi dobili nešto prostora (zamjena Acya za Taylora koja se pri tome odigrala nije bitna jer bi otpustili prvoga kao što su i drugoga obzirom da im ugovori u tom trenutku još nisu bili garantirani), a zatim i s Rocketsima kojima su poslali Terrya u zamjenu za dva negarantirana ugovora (Gee i Hopson). Ovim potezima su od momčadi na granici poreza koju bi svaki sljedeći ugovor doveo u probleme postali momčad koja je mogla potrošiti bi-annual (na Sessionsa) i minimalce (Casspi i Hollins) bez straha od penala. Nije nešto, ali barem je fiskalno odgovorno. Uglavnom, nakon sve ove zavrzlame i dodatka spomenuta tri igrača, završili su s 13 garantiranih ugovora i dva mjesta za udijeliti. Jedno bi trebalo pripasti energičnom skakaču Morelandu kojega su potpisali odmah nakon što su u Knickse poslali Acya uz dobar dio garantiranog minimalca, a za eventualno drugo bore se play Burton (motao se po mnogim draft boardovima ove godine kao potencijalni izbor druge runde), centar Bhullar (ovaj ogromni Indijac na rosteru je samo zbog toga što je zemljak s gazdom), jedan od braće Wear (interesantno, drugi blizanac je baš u Knicksima pa već mogu planirati neki trade u budućnosti) i swingman Trey Johnson (30 godišnji veteran skupio je 20-ak NBA utakmica u tri sezone muvanja po ligi, a u životopisu ima i epizode u Srbiji, Izraelu, Italiji i NBDL-u iako ga najviše pamtimo po tome što su ga Lakersi stavili na playoff roster 2011. nakon jednog desetodnevnog ugovora najavivši i tim potezom da Phil neće do prstena broj 12).

LAKERS

Sjećamo se kako su mizerno koristili prostor na startu tržnice i kako su nepotrebno visokim ugovorima za Younga i Hilla, naravno uz Kobeovu astronomsku ratu, već tada prebacili salary cap. Uglavnom, sa samo minimalcima na raspolaganju (room iznimku su potrošili na Henrya i Kellya), naknadno su još dogovorili s rookiem Jordanom Clarksonom i tako zaokružili priču s garantiranim ugovorima na 13 imena. Za kamp su pozvali još šestoricu, a u oči upada da su dvoje od njih od Kingsa odbačeni Ellington i Tyler, što dovoljno govori koliko su očajni za NBA talentom. Najluđe od svega, Ellington bi vrlo lako mogao ne samo do mjesta na rosteru nego i do ozbiljnih minuta tijekom sezone (tko zna u kakvom je stanju Kobe, a jedine alternative su također ozljedama skloni Young i Henry). U sličnoj situaciji je i Price koji bi vrlo lako mogao nadmašiti minute iz Orlanda pokaže li se Nash gotovim, odnosno dobije li ugovor za sezonu – iako imaju Clarksona, Lakersi su i lani, ali i ovoljetnim potezima pokazali da ne razmišljaju pretjerano ozbiljno o razvoju mladih. Uz ove veterane, tu je i nedraftirani rookie Jabari Brown, odličan šuter i konkurencija Ellingtonu, odnosno također nedraftirani play Spartansa, Keith Appling, koji će biti konkurencija Priceu. Šesti čovjek je energični tweener Roscoe Smith, odlični skakač s UNLV-a kojem je cilj završiti u NBDL-u (ipak, čovjek ima dobro ime i barem me sjetio ove krasote – pri tome mislim na pjesmu, ne spot). Uglavnom, činjenica da bi dva trening kamp dodatka poput Pricea i Ellingtona mogla postati ozbiljan dio rotacije u jednom trenutku godine, valjda govori sve što treba znati o novoj sezoni Lakersa u kojoj stvarno ne bi trebali imati problema zaštiti pick od Sunsa. Još kad Byron Scott kaže kako ih ova pozicija autsajdera dodatno motivira, onda je jasno da su pečeni – zadnji put kada je Byron Scott uspio podići plafon talentu kojega je imao na raspolaganju bilo je – nikad.

MAVS

Vrativši Bernarda Jamesa za garantirani minimalac zatvorili su roster s 15 garantiranih ugovora, što znači da bi se nešto posebno trebalo dogoditi tijekom priprema (ili bi nekoga trebalo trejdati) kako bi angažirali jednog od igrača koje su pozvali u kamp. Još ranije su potpisali Erica Griffina (atleticizmom tijekom ljetne lige očarao stručni štab Mavsa, inače iza sebe nakon sjajne karijere na neuglednom Campbellu ima epizode u Italiji, Portoriku i Venecueli) i Ivana Johnsona (koji je nakon dvije sezone u Hawksima lani odmarao u Kini – sličan proces prolazi i Blatche, ovi sukobima skloni tipovi, iako dokazano korisni u rotaciji, očito ne nailaze na previše fanova u uredima NBA momčadi), a sada su dodali i leš veterana Villanueve i od Magica otpuštenog Lamba. Imaju Dorona, Ivana, dva Bernarda, Chandlera i Dirka – za Dallas možeš reći svašta, ali ne i da im igrači imaju tipična imena.

NUGGETS

Gdje smo ih ostavili, aha, bez prostora, s već odrađenim poslom (vraćanje Afflala i draftiranje Nurkića i Harrisa). U međuvremenu je Nurkićev dolazak već ove godine postao stvarnost, što znači da su 13 mjesta na rosteru popunili i to bez da su dirnuli u midlevel. Vratili su lanjski pick druge runde Greena iz Italije na negarantirani ugovor koji bi, u slučaju da ostane, uzeo dijelić midlevela i to je manje-više to što se capa tiče – smješteni su debelo iznad njegove granice, ali i ispod poreza. Ako će Green, koji ima tek mrvice garantirane, ali koji kao combo bek ima mjesta na ovom rosteru na kojem nedostaje kreativnih vanjskih igrača, ostati kao četrnaesti, za eventualno zadnje mjesto bore se njihov sad već veteran Miller, dobro nam poznati Alonzo Gee (koji je ovo ljeto tako bio dijelom rostera čak 4 kluba) i Marcus Williams (ne play koji je ukrao laptop, već krilo s Arizone iz generacije Budingera i Jordana Hilla koji se, nakon neuspješne epizode sa Spursima, skrasio u Kini). Naime, kako se Gallinari vraća nakon ozljede, a i Chandler baš nije oličenje trajnosti, još jedan energični swingman bi im dobro došao. U tom slučaju Gee svakako ima prednost jer Miller nije pokazao previše u prve dvije sezone usprkos zanimljivoj kombinaciji fizikalija i all-round talenta (iako treba imati na umu da posjeduje dio ugovora garantiran što može biti presudno), a Williams je uvijek bio od onih u svemu solidnih, a u ničemu posebnih košarkaša, što nije od pomoći kad se borite za ova rubna mjesta na rosteru gdje se više cijeni jedna elitna vještina nego all-round osjećaj za igru (doduše, nije ni Gee po ničemu poseban, ali barem ima pedigre). To znači da preostali dvojac ima tek simbolične šanse dokopati se mjesta u NBA jer Nuggetsi su pod košem krcati čak i iako je Hicksonov povratak još uvijek upitan (u kampu ga svakako neće imati u punom pogonu) – energični Benimon tweener je za NBA uvjete bez dovoljno talenta za igrati na perimetru (igrao za opskurni Towson gdje je dominirao skakački, slično kao i na ljetnoj ligi, a Denver voli takve projekte – ne zaboravite da je i Faried bio sličan igrač koji se isticao prije svega po energiji u skoku i tranziciji, dakle ako Hickson bude prisiljen na dužu pauzu sve je moguće), a Mensah-Bonsu je pratiteljima euro košarke dobro poznato ime (ima iza sebe već epizode s 5 NBA klubova, a u kamp Nuggetsa je upao u zadnji tren izbacivši tako Joea Alexandera čije ime se spominjalo u konkurenciji za pozivnicu do zadnjeg trena).

PELICANS

Nakon otvaranja prostora u koji su ubacili Asika i bacanja room iznimke na potrošenog Salmonsa, praktički su ostali bez opcija, s 12 imena na garantiranim ugovorima. Miller, koji je dobio pola garantiranog minimuma, gotovo sigurno je 13. igrač s kojim ulaze u sezonu, a za još dva mjesta bore se sljedeća imena. Najpoznatije je svakako Luke Babbitt, koji je odbio ugovor u Španjolskoj kako bi ostao u Pelicansima – ima iskustvo lanjske sezone i nekih 100 000 garantirano tako da bi vrlo lako mogao biti četrnaesti igrač. Zatim je tu i Patrick Young koji ima minimalnu garanciju, a i popriličnu konkurenciju u toj borbi za šestog visokog igrača. Naime, tu su još iskusni Macklin (igrao u Turskoj i Kini) i Kevin Jones (iza kojega su uspješni nastupi u NBDL-u i na ljetnoj ligi), obojica jednako snažni i dokazano raznovrsniji košarkaški koji mogu nešto i zabiti. Šesti čovjek je još jedan veteran, Dionte Christmas, koji se nakon 6 ljeta s raznim NBA klubovima prošle godine konačno dokopao garantiranog ugovora s Phoenixom, a sada evo prolazi novi kamp s novim klubom. Njegove šanse da se zadrži su minimalne, ali Pelicansima je trebao bek za pripreme nakon što je Courtney Fells, koji je bio sjajan na ljetnoj ligi, potpisao u Turskoj.

ROCKETS

Već smo apsolvirali njihovu promjenu situacije tijekom koje su iz agresivnog kupca postali strpljiva momčad koja se čuva za buduće poslove i kojoj je najvažnija fleksibilnost. Uspjeli su ostati iznad capa što im je dalo pravo na midlevel koji su potrošili preplativši Papanikolaua (i iskoristivši puno manji dio na svog rookiea Nicka Johnsona), nadajući se da će posezanjem u euro bazen maksimizirati manjak opcija na matičnom tržištu. Ta povećana briga o fleksibilnosti ne znači da su odgovorni i prema novcu kao novcu – u maniji dijeljenja minimalaca, Morey je dao jednog viška (potpuno nepotreban angažman Isha Smitha, posebice jer je povratak Garcie bio uvjetovan dogovorom prije ljeta – Xisco se odrekao postojećeg ugovora kako bi otvorio prostor na capu za dovođenje Bosha i bilo je očito da će ga klub potpisati nazad kada im više prostor ne bude trebao), što znači da na rosteru imaju 14 imena s fiksnim plaćama za iduću sezonu bez da im uračunamo Papanikolaua i Beverleya. Ako je realno očekivati da su ova dvojica sigurni među 15, a je (mislim, Beverley je starter, a Papanikolauov ugovor postaje garantiran za prvu godinu za nekoliko dana), to znači da imaju jednog igrača viška. Problem je praktički nastao trejdom za Terrya – da su zadržali Geea i Hopsona i jednostavno ih otpustili, sada bi imali manje briga. Samo, tamo očito vlada panika jer ne vidim drugog logičnog objašnjenja kojim bi opisao angažman Terrya – Moreyu trebaju imena koja može prodati kao pojačanja, a ovaj nekada odličan bek očito služi samo tome. Rocketsi su toliko ispod granice poreza da im lova nije problem, pa tako ni taj bačeni milijun, ali očito je da su i dalje u šoku od neuspješnog ljeta. Uglavnom, uz ovih 16 imena imaju još dva krila ostala od lani na uglavnom negarantiranim ugovorima koji nemaju šanse preživjeti kamp (nebitni Powell i Covington koji je pokazao nešto sposobnosti u stretch roli) te još dva šljakera koji su zaslužili poziv na pripreme dobrim partijama u ljetnoj ligi (Black i Mitchell, oba četvorke i oba totalni višak obzirom da su samo ovo ljeto potpisali 3 slična igrača – Dorseya, Adriena i Capellu). Uglavnom, i drugi dio tržnice je samo potvrdio ono što je bilo očito u prvom – Morey se previše zaigrao u tom uvjerenju da je najpametniji čovjek u ligi tako da je zaboravio na osnovne stvari, poput one da u ovakvom poslu nije toliko bitna pamet koliko sreća. I da je ponekad jednostavnost najbolji izbor.

SPURS

Moram priznati da su me malo iznenadili vraćanjem Baynesa na garantiranom ugovoru (već sam ga zacrtao kao još jednog visokog koji će put Kine koja centimetre plaća puno izdašnije nego Europa), time su, barem u ovom trenutku, zatvorili vrata makar i sitnim promjenama. Naime, s Baynesom imaju 15 igrača za iduću sezonu i jedini način da otvore mjesto za nekoga od ovih koje su doveli u kamp, prije svih Cottona koji bi im dobro došao dok čekaju Millsov povratak, je trade ili otpuštanje nekog s rostera. A nije da nemaju kandidata, recimo dan-danas mi nije jasno što će im na rosteru Austin Daye. Bez obzira što su u pitanju Spursi i što na sve načine od njega pokušavaju napraviti korisnog rotacijskog igrača (tipa, u ljetnoj ligi su mu dali dozvolu za ubijanje i dopustili da se napucava sa 6 pokušaja za tricu po utakmici), patka uglavnom ostaje patka. Recimo, otpuštanje njegova minimalca na momčadi koja je 7 milja ispod poreza i pri tome nije ni potrošila midlevel ne bi se ni osjetilo, posebice ako bi ga stretchali (od ostalih rubnih visokih igrača rotacije Ayers ne dolazi u obzir za ovako nešto jer ima istog agenta kao i Leonard, a s Bonnerom i Baynesom su tek obnovili). Inače, ova preostala tri igrača koja još vode u kamp imaju puno manje izgleda zadržati se od Cottona iako bi se sva tri još neko vrijeme mogla vrtiti po rubovima NBA lige. Green je već neko vrijeme u programu Spursa, lani je igrao u Francuskoj, ali njegove brojke s Alabame ne odaju ništa više od solidnog back-up visokog NBA atleticizma kojim može maskirati manjak idealnih fizikalija. Josh Davis je slična energetska bomba, ali previše tweener da bi igrao pod košem kao na San Diegu, dakle njegovu energiju mogu usmjeriti prema perimetru i dobiti stopera – nešto slično s napravili s Leonardom koji je na istom sveučilištu također igrao četvorku. John Holland je ovdje apsolutno najopskurnije ime, ali ujedno je riječ i o klasičnom primjeru igrača od kojega Spursi naprave člana rotacije. Momak je igrao na nebitnom Boston Universityu i četiri godine prolazio ispod radara, međutim ima sve potrebne predispozicije po pitanju fizikalija i talenta da bude solidan 3&D igrač na boku, što je dokazao i tijekom tri solidne sezone u Francuskoj i Španjolskoj. Možda nije novi Danny Green, ali definitivno je košarkaš kakav može pronaći malu rolu u NBA.

SUNS

Ključna stavka njihovog ljeta uopće bilo je produženje s Bledsoem, kako se to razvuklo postali su jedna od rijetkih momčadi kojima je drugi dio tržnice bio zanimljiviji od prvog. Na kraju su popustili, s realnih 48 za 4 (koji imaju svoj nekakav ekvivalent u 60 za 5) pristali su na 70 za 5, što nije mali ustupak. Opet, s druge strane, da su izabrali put Pistonsa, ne bi imali nikakvu moć u budem razvoju situacije stoga je ovo jedina racionalna odluka. Ne polomi li se Bledsoe, a to je u njegovom slučaju uvijek rizik, idućih 5 godina imat će ne samo solidnog igrača čija važnost je možda i veća od učinka zbog sposobnosti da igra više uloga na parketu, već će imati vrijednost koju mogu pretvoriti u drugu vrijednost (Pistonsi s druge strane neće imati ništa ako Monroe odšeta osim uspomena na nesretnih 5 godina koje su ulagali u čovjeka). Dobra stvar u cijeloj priči je da nema onih dosadnih opcija (ne zbog nečega konkretnog, jednostavno me kao fana sve više živciraju sitna slova u tim ugovorima), kao i da nisu značajnije oštetili budućnost. Gle, prostor su ove godine imali i očito da s njim nisu mogli ništa bolje od ovoga. Dogodine ionako treba produžiti s Dragićem koji zasigurno neće ostati na plaći od 7.5 milja ako može dobiti duplo više, a, ako mu daju ugovor sličan ovome što je dobio Bledsoe, opet se nalaze u održivoj situaciji bez naznake da će morati plaćati porez. Jasno, kako već imaju dva playa, mogu si dopustiti rizik da Dragić odšeta (što je loša verzija), a mogu i trejdati jednog od dvojca Bledsoe – Thomas (što je bolja verzija). U svakom slučaju, kreću se, a to je u NBA ključno. Nakon Erica, popunili su još roster dodatkom Zorana Dragića, koji nije samo tu da zadovolji brata (iako mu je to prvotna funkcija), već i da posluži kao zakrpa u slučaju da ostanu bez Greena (bilo ove godine putem tradea ili dogodine kada bude slobodan igrač). Zoranče nije zvijezda, ali nije ništa slabiji NBA prospekt od npr. Papanikolaua ili Inglesa, da spomeneom samo bočne koji su ovo ljeto euro košarku zamijenili najboljom svjetskom ligom. Na kraju su produžili i s braćom Morris, možda s malo previše šuške, ali te neke 3 milje u prosjeku više od neke realne cijene su, a tako je i ovo ljeto pokazalo, u NBA – realne. Uglavnom, oni svojih 15 imena za iduću sezonu imaju, tako da su ove kamp pozivnice više simbolične. Earl Barron je već njihov dobar poznanik, ovaj centar veteran uvijek će uskočiti na 10 dana ako ga zatrebaju tokom sezone i ako bude u mogućnosti, a ovo mu je dobra odskočna daska za neki ugovor sa strane. Ostala tri imena su klinci, redom nedraftirani. Casey Prather s Floride loša je kopija Coreya Brewera i kao takav ne baš NBA prospekt, Joe Jackson je combo bek s Memphisa koji je u 4 godine dokazao da nije prva klasa NCAA majstora na poziciji, a Jamil Wilson je senior s Marquettea koji se pokazao dobrim skakačem i prije svega asistentom s visokog posta u specifičnom napadu koji se isključivo bazirao na high-post akcijama kroz visoke – u NBA uvjetima momak je nažalost tek tweener.

THUNDER

Osim dovođenja Morrowa, u onom prvom dijelu tržnice najveća zanimljivost vezana uz njih ticala se ugovora s Joshom Huestisom, odnosno njegove odgode, što valjda dovoljno govori o aktivnostima Thundera. Nije ni kasnije stvar postala zanimljivija – osim što su se Thabeeta riješili tradeom umjesto da ga jednostavno otpuste (to su za njih napravili Sixersi za 100 000 dolara bonusa), podijelili su tek nekoliko pozivnica za kamp koje će možda imati višeg smisla ako im donesu Thabeetovu zamjenu na roster (14 ugovora već imaju garantirano). Za tu potencijalnu ulogu borit će se tako veteran tweener Lance Thomas koji je nakon tri sezone pokušaja pronalaska mjesta pod NBA suncem (neuspješnih) lani konačno odlučio zaigrati u Kini te dva nesuđena rookiea i NCAA seniora, Richard Solomon (koji se istini za volju motao na mnogim listama kao potencijal za drugu rundu), solidni centar Californie koji ima potencijala kao back-up visoki u NBA, i Talib Zanna, žilavi smetlar s Pittsburgha. Ova dvojica će, ako ništa drugo, karijeru nastaviti u NBDL podružnici koja je sada također locirana u Oklahoma Cityu, a četvrto ime za kamp je bek veteran Michael Jenkins, odličan šuter za tricu koji iza sebe ima najbolju sezonu u karijeri u Italiji (igrao i u Njemačkoj, a navodno je viđen i u Crnoj Gori).

WARRIORS

Nakon što se sapunica oko Lovea završila, pa, nisu napravili ništa. Potpisi Livingstona i Rusha vrhunac su njihova ljeta, a sve što se naknadno odigralo ticalo se odluke da kažu zbogom Jacksonovom omiljenom ministrantu O’Nealu. I daju Barbosi negarantiran ugovor koji će vjerojatno postati full garantiran obzirom na manjak konkurencije u kampu (Barbosa je i lani u Sunsima pokazao da u njemu još ima vatre i sasvim je solidna opcija za petog beka). Doduše, s 13 igrača pod ugovorom (14 ako računate i Leandra) i debelo iznad capa nije ni da imaju previše opcija. Stoga je jedina zanimljivost njihova lista imena za kamp koja je postala legandarna onog trenutka kada su na nju dodali Jasona Kapona (shiiiiiiit, tko će sad nabavit dres Warriorsa s njegovim imenom). Tko zna, možda Kerr u svoj svojoj navodnoj genijalnosti ima neki recept kojim Kaponov šut može preselit u Craftovo tijelo i tako dobit uber-Kerra. Craft je inače vlasnik još jedne pozivnice, sljedeća je pripala McAdoou, još jednom zvučnom NCAA imenu koje nije upalo među 60 na draftu (ali koji je odradio puno bolju ljetnu ligu za Warriorse od Crafta), a zadnje dvije su dobili Justin Holiday (i on je očarao Warriorse zabijajući gomilu koševa ovo ljeto u konkurenciji boljoj od one na koju je navikao u Belgiji i Mađarskoj) i Mitchell Watt (između ljetnih liga nastupa u Izraelu, inače odradio solidno ljeto za Warriorse kao centar i od svih ovdje spomenutih definitivno je najspremniji pomoći odmah i to puno više od jednog Kuzmića).

WOLVES

Čim smo ih ostavili krajem sedmog mjeseca odmah su midlevel potrošili na Moa Williamsa, što je klasični Saundersov potez (ili da kažem klasični potez prosječnog NBA GM-a koji je uvijek spreman preplatiti ime jer je to lakše nego raditi ozbiljan analitički posao). Međutim, ono puno važnije je što su konačno okončali natezanje s Loveom poslavši ga u Clevelanda i dobivši zauzvrat dva prva picka drafta. I okolnim putem Thaddeusa Younga. I to je uglavnom to, obzirom da su i prije svega ovoga bili debelo iznad capa. Dakle, imaju 15 igrača pod ugovorom, a kako su svom rookieu Robinsonu dali minimalac koji je dobrim dijelom garantiran, nije isključeno da se još uvijek nadaju negdje utopiti Bareu. Stretchati ga neće, da su to htjeli već bi to i napravili, tako da je druga opcija jednostavno otpustiti Robinsona, dati mu 250 000 i smjestiti ga na neki NBDL roster do dogodine (da podsjetim, Wolvesi nemaju svoju filijalu već kao još 12 siročića koriste usluge Fort Waynea za slanje isključivo svojih igrača na zagrijavanje, tipa LaVinea, tako da nemaju luksuz kao ove momčadi s filijalama spremiti još 3 mlada igrača za budućnost). U ovakvoj situaciji u kamp pozvani Heslip i Fesenko nemaju nikakve šanse upasti na roster. Heslip ionako ni pod razno nije NBA igrač (minijaturni bek-šuter koji u tri NCAA godine nije napredovao ni malo kao playmaker), a legendarni Fes je lani cijelu godinu čekao poziv iz NBA igrajući u NBDL-u umjesto da se opet okuša u Europi i eto, strpljivost se isplatila barem u vidu ove kamp pozivnice. Jasno, 99% je izgledno da će opet u NBDL, ali Wolvesi nemaju baš previše velikih tijela na rosteru, barem ne u vidu onih klasičnih razbijača u sredini, tako da mu eventualna komplikacija u kampu može otvoriti vrata. U Minnesoti još nisu zaboravili besmrtnog Oleksiya Pecherova tako da mu je status legende i dalje zajamčen.

14 thoughts on “HAPPY CAMPERS – WEST

  1. Gee jedna zanimljivost za tebe; ev već par dana na jednom forumu ljudi ubjeđuju da je Parker bolj igrač od Paula kojeg smatraju, citiram, “precjenjeni i napuhani drkadžija lopte ispred kojeg je Parker miljama po kvaliteti” i jednu još apsurdniju tvrdnju a to je da će Kawhi Leonard za par godina biti bolji i korisniji igrač od Duranta jer je Durant obična rupa u odbrani …

    Nadam se da sam ti ovim bar malo uljepšao dan i nasmijao te 😀

  2. @Xavier

    Ah da je bar satirički forum, ljudi još ogromne postove pišu u kojem obrazlažu da je Parker uveo revoluciju na poziciji playmakera i da Paul sve što radi je, pazi ovo, šut s poludistance, pas na stranu i alleyoop. Za Duranta navodno svu odbranu igra Ibaka koji sve počisti pa se Duranta kao smatra dobrim defanzivcem zbog Ibake. Piše se kako je Westbrook bolji igrač od njega i da će Kawhi kroz par godina biti 20+10 igrač i kao takav puno korisniji od Duranta … Ja nisam znao dal da plačem ili se smijem

  3. Monta, Ricky, Gal, Jae…. samo da nastavim niz 🙂

    Kako štancaš ova ex NCAA imena je strašno, i još im znaš performanse. Ludilo

  4. @xavier @Rotkva

    Naravno da nije Parker uveo revoluciju, to su besmislice ali stoji da je mnogo uspješniji od malog Paula koji je jedan od najprecijenjenijih igrača zadnjih 10-15 godina. Jedno vrijeme ga se čak proglašavalo kao trećeg najboljeg igrača lige. OMG!!! A momak je imao(i ima) sasvim dobre suigrače iako se to neopravdano navodi kao neka izlika za luzerizam Cp3-a. Nije dominantan ni konkretan, preplaćen je za bar 7-8 milijuna $. Sve u svemu jedan solidan, vrlo dobar igrač koji bi mogao do naslova jedino kao i Payton tj. kad se makne u stranu gdje mu je i mjesto. 😉 Ukratko Paul je odličan igrač za “nabiti” statistiku i za regularac dok je Parker glavni kad se “dijele medalje” 😉

  5. @ROKO

    oćeš reć da bi Parker sa New Orleansom i Clippersima bija prvak, a da CP3 sa Spursima ne bi bija prvak?

  6. Eto kad sam pročitao da je Paul za nabit statistiku igrač. Čudo su ti argumenti. 😀

  7. Totalna ludnica s epitetima za Paula – jedan solidan do vrlo dobar igrac, kao da Lawsona ili Hilla opisuje, totalni show

  8. Ma znate sta? Kad malo bolje promislin Robert Horry je institucija za Kevina Garnetta. On je genije odabra bit skroman i osvojit 7 naslova, dok Garnett pizdusina ima samo jedan i to nakon sta se udruzi sa Pierceon i Allenon (tribalo bi pogledat utakmice i vidit je li Kevin uopce igra..). Ma zapravo, mislin da je bolji i od Duncana. Kvragu i sve, rec cu to na glas: Robert Horry je najbolji krilni centar svih vremena!
    Iako na mome starome PS-u na NBA live 2001 bolje san igra sa Abdur-Rahimon pa je on ipak mozda malo bolji od njega.

    Roko svaka cast, da nije bilo tebe, nikad ne bi ima hrabrosti ovo napisat. A sad se ostavi kosarke i aj gledat kriket 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *