CELTICS

NAPAD: 101.8 (30.)

OBRANA: 106.8 (17.)

KOŠ-RAZLIKA: -5.0

RASPORED: 17.

SCORE: 27-55

THAT WAS THEN

Nakon već opjevanog raspada šampionske generacije koji je donio odlazak Riversa u Clipperse i trade Garnetta i Piercea u Netse, Ainge se brzinski osigurao da, u budućim turbulentnim vremenima potrage za novim top talentom, na klupi barem ima čovjeka od povjerenja. Tako je angažirao Brada Stevensa, muškarca dječjeg lica koji je opskurni Butler doveo dvije godine za redom do NCAA Final Foura potvrdivši se kao košarkaški genijalac, strastveni analitičar igre i neumorni radnik. Ukratko, kao sve što je potrebno za dobro obaviti posao modernog NBA lidera.

A dobro obaviti posao nije bilo nimalo lako u situaciji u kojoj ti GM servira roster krcat osrednjim mladim igračima i upitnim veteranima koji su ili ozljeđeni (Rondo, Wallace) ili bolno jednodimenzionalni (Green, Bass, Humphries), ali Stevensu je to nekako uspjelo. Celticsi su usprkos manjku talenta većinu večeri bili pripremljeni za bitku, kroz sezonu su stalno mijenjali stilove igre u oba smjera i uvijek su pokušavali imati plan za različite protivnike, a ovakva količina truda “nagrađena” je s 25 pobjeda i prosječnim obrambenim učinkom (što je ujedno i najveći Stevensov uspjeh).

Treba napomenuti da se Ainge, naravno, uopće nije trudio pratiti svoju momčad. Dok su oni pokušavali nešto odraditi kako treba već ove sezone i graditi, GM je isključivo bio fokusiran na budućnost ili ako hoćete rušenje. Pa je trejdao Crawforda, do tada itekako bitnog kreatora na vanjskim pozicijama, u zamjenu za par pickova druge runde, usput u Memphis poslavši Leea kako bi se oslobodili težine njegova višegodišnjeg ugovora. Doveli su veterana Baylessa da se ne raspadne rotacija na vanjskim pozicijama, plus se Rondo vratio nakon ozljede (doduše, totalno van forme), ali pad se nakon tradeova više nije mogao zaustaviti, od momčadi koja se vrtila iznad 30% uspješnosti pali su na jedva 20%.

THIS IS NOW

Ako ništa drugo, nema sumnje da je Boston u potpunom rebuildingu obzirom da ni za ovu sezonu Ainge nije napravio značajnije promjene na rosteru, pa čak ni na salary capu – Boston ima trenutno sedmu najskuplju momčad u ligi, a sve to kako bi lovio loptice u lutriji (to je ujedno i najmučniji aspekt ove smjene generacija). Cilj je očit, pokušati nešto dobiti za gomilu ugovora koji su pred isticanjem (Thornton, Bass, Anthony, pa i Rondo), izgubiti što više utakmica kako bi se dočepali talenta na draftu (ma koliko Ainge šutio o tome) te onda dogodine, s kvalitetnijom mladom jezgrom i dovoljno prostora za lov na slobodne igrače, napraviti značajniji iskorak. U takvom kontekstu neće biti previše rezultatskih očekivanja, tako da će fokus Stevensa i društva opet biti prije svega na izgradnji temelja u pogledu pristupa pripremi i egzekuciji uz neizbježni razvoj mladih.

Kojih ove godine barem ima nešto više. Uz Smarta i Younga kao pickove prve runde, tradeom s Netsima doveli su Tylera Zellera, također pick prve runde s dvije godine iskustva, čime su znatno povećali bazu igrača u ranim 20-ima. Jedini nazovimo ga veteranski projekt je ugovor Evanu Turneru, ali i on se uklapa u rebuilding priču jer, ako mu Celticsi neće dati šansu da se dokaže kao NBA igrač kako bi obje strane dobile nešto za ubuduće, tko će? Thornton je tu slučajno i vjerojatno će ga pokupiti neka potencijalna playoff momčad tijekom sezone jer je za razliku od Turnera dokazao da ima kakvu-takvu rolu u ligi.

Iako imaju nešto veterana koji teoretski klincima mogu pomoći da nauče pobjeđivati, pa makar i jednom tjedno, problem je što su se svi oni manje-više pokazali nesposobnima za takvo nešto. Wallace je uvijek ozljeđen, ali se nije prestajao truditi, pa makar to umjesto ulazima radio stalnim prozivanjem suigrača i franšize, Bass je došao u kamp van forme i totalno nespreman za ikakvu rolu koja zahtijeva išta više od pucanja povratnih s poludistance, Rondo se polomi čim pomisli da bi se trebao vratiti na parket, a Green čak ni u Stevensovim rukama nije uspio biti išta više od spot-up šutera kakav je bio dok su okolo hodali Garnett i Pierce.

Jedini koji bi ovu momčad i dalje mogao dignuti za jedan level (ili barem levelić) je upravo Rondo, ali on je lani izgubio cijelu sezonu zbog ozljede koljena, da bi ove opet propustio trening kamp i pripreme zbog loma šake. Ovi konstantni pomaci unazad koje sudbina priređuje odnosu Celticsa i jedinog preostalog šampiona na rosteru kao da poručuju da je vrijeme za promjene. Uspije li se Rondo oporaviti od svih ovih zdrastvenih problema i pronaći nešto nalik na formu sličnu onoj od prije dvije sezone, Stevens će barem biti miran po pitanju vanjske linije. Bez njega će već i tu biti upitnika oko podjele minuta usprkos solidnoj dubini, mada Smartova draft pozicija i Bradleyev novi ugovor (koji se čini jednako suludo visok čak i danas, nakon svih ovih saznanja o porastu capa) jasno poručuju tko je nakon Ronda sljedeći u hijerarhiji.

Green bi još jednom trebao služiti kao specijalist u kutu koji razvlači reket za ulaze tri spomenuta beka, Turner će dobiti priliku driblati do besvijesti i bacati cigle kao vođa druge postave (doduše, i tu bi ga mogao istisnuti Thornton, ali za uzvrat bi Turner, barem sudeći po predsezoni, mogao dobiti dobar dio minuta i na jedinici prije Presseya, ali i Smarta) i to izgleda kao sasvim pristojna rotacija kad bi svi bili zdravi i fokusirani na isti cilj. Međutim, sve i da Stevens pronađe idealnu formulu i podijeli uloge i minute tako da svi profitiraju, stanje pod košem vući će ovu momčad natrag svaku večer. Izuzevši specijalista Bassa, u sredini Celticsi nemaju čovjeka koji može nositi teret ni u jednom smjeru, osnosno toliko su tanki da dobre strane Sullingera i društva teško mogu biti eksploatirane koliko bi trebale.

Obzirom da je žilavi Faverani vječno ozljeđen, teret u sredini trebali bi nositi Zeller i Olynyk, što je možda dobro za njihov razvoj, ali ne i za Stevensove mogućnosti da složi obranu, tako da bi centra opet dobar dio godine mogao glumiti Sullinger. On i Bass imaju dovoljno mase barem da se guraju ako već nemaju centimetre, a to je sasvim dovoljno za čuvati zonu ispod obruča. Na kraju krajeva, forte obrane Bostona ionako se krije na perimetru u agresivnosti Bradleya (sada i Smarta) i dužini Greena – Stevens je očekivano protivnicima ostavljao uglavnom gomilu dugih dvica uspjevši protivnike tjerati s trice učinkovitošću Spursa, Pacersa i Bullsa. Uglavnom, nema razloga da nešto slično ne ponove i ove sezone.

Napadački će se i dalje osjetiti manjak kvalitetnih šutera s perimetra, što previše minuta za Turnera i Smarta sigurno neće popraviti, ali kroz gomilu flex i pick & pop akcije (Bass, Sullinger i Olynyk su kao stvoreni za takav stil igre) pokušavat će i dalje otvoriti reket dovoljno da bekovi imaju nešto lakši put do obruča. Sudeći po projekciji koja ih vidi kao najgori napad lige, to neće biti dovoljno.

TOP 10 IOR

Rondo 62, Smart 52, Green 49, Sullinger 42, Thornton 36, Bradley 35, Turner 32, Zeller 25, Bass 25, Wallace 23.

PLUS

Boston u ovom trenutku možda nije dobra momčad, ali usprkos svemu udarili su nekoliko bitnih temelja. Onaj najvažniji, all-star klasu oko koje mogu graditi napad, još nemaju, ali pogodivši s trenerom Ainge je napravio prvi korak, a drugi bi trebao uključivati razvoj mladih. Naime, iako nemaju zvijezde, Celticsi odgajaju zanimljivu skupinu rotacijskih igrača koji bi, jednoga dana kada im se priključi prva opcija, mogli ekspresno kliknuti zbog minuta uloženih u njihovo shvaćanje igre. Sullinger je već sada solidan igrač koji vrhunskim skakačkim učinkom i odličnim šutom s poludistance (koji nagovještava da bi u skoro vrijeme mogao biti i kompletna stretch opcija) bez problema može biti pouzdan član petorke i ispušni ventil u napadu, Bradley je obrambeni specijalist koji može podići i energiju u napadu dok god ne tražite od njega da kreira kao primarna opcija (dokazano odličan šuter iz kornera), Zeller i Olynyk nisu tek simbolični bijeli centri kakvih u Bostonu uvijek ima po defaultu (i koji su se u NBA našli samo zato što ih je poremećaj hormona natjerao da se ostave rada na adaptaciji “Hobbita” u lokalnom amaterskom kazalištu), već posjeduju dovoljno talenta da odrade role s klupe, a Smart je svojevrsni nasljednik Ronda barem po all-round energiji, ako već ne po pregledu igre.

MINUS

Situacija s Rondom postaje pomalo iritantna, ali, ako ništa drugo, nećemo morati čekati još dugo da se razriješi. Počevši od činjenice da je odigrao samo 68 utakmica u zadnje dvije godine i da će opet propustiti početak sezone, a onda uzevši u obzir činjenicu da je na ljeto slobodan igrač, Rondo ovom rebuildingu za sada više šteti nego koristi (propustivši pripreme dvije godine za redom teško da je imao prilike i pošteno se uigrati s većinom novim suigračim). S Aingeom, koji je više puta dokazao da je spreman na sve i da ne slijedi slijepo jedan plan već da ih istovremeno ima barem pet u opticaju, nikada ne znaš, ali nekako je teško vjerovati da će trejdati igrača koji ima vrijednost usred sezone tek za simbolične pickove. Isto tako ga neće ni pustiti da se samo odšeta, tako da priče o produženju imaju smisla jer resursi ne rastu na grani, a Rondo pristojno potvrđuje da nema ništa protiv ostanka u Bostonu. Onda opet, što ako Ainge osjeti da je prepuštanje stvari tržnici ipak prevelik rizik? Ili da je dati 100 garantiranih milja playu iza kojega su najbolji dani jednostavno previše? Ma u biti, zaboravite na ovo kao na minus – da, Rondova sjena iznad momčadi možda baš neće biti idealna za razvoj stvari na parketu i u svlačionici, ali će od Bostona definitivno učiniti zanimljiviju sapunicu za mužjake onog trenutka kada se dotični konačno priključi pogonu za nekih 5-6 tjedana.

3 thoughts on “CELTICS

  1. Rondovi najbolji dani prošlost? Momku koji ima 28 godina? O čemu pričaš?
    Da ima ekipu od prije 2-3 godine, čovjek bi igrao na istoj razini.

  2. Da možeš shvatit o čemu pričam, onda ne bi pitao. Kako ne možeš shvatit, nema ti smisla odgovorit. Kvaka 22.

  3. Kakav je to odnos prema čitatelju? Nisam te htio uvrijediti, nisam trollao, ne znam onda u čemu je problem.

    Ali ne razumijem kako je to Rondovo najbolje vrijeme prošlost iako mu je koljeno potpuno zaliječio, a ova ozljeda mu neće uopće toliko naškoditi. To što je propustio trening kamp nema nikakve veze kada je i ova sezona svakako za zaboraviti i nije bitno hoće li igrati prvih mjesec dana ili ne. Na čemu ti zasnivaš mišljenje da ondo više neće igrati na razini od prije dvije godine? Nemoj samo reći da je to zbog 68 odigranih utakmica u dvije sezone.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *