WOLVES

NAPAD: 105.7 (21.)

OBRANA: 107.2 (20.)

KOŠ-RAZLIKA: -1.5

RASPORED: 4.

SCORE: 35-47

THAT WAS THEN

Pokušaj oživaljavanja franšize s Adelmanom bio je kratkog daha jer je, nakon dvije frustrirajuće sezone obilježene ozljedama, već na startu lanjske bilo jasno da trener želi biti negdje drugdje. I sve bi to bilo u redu da momčad nije bila popunjavana igračima čija je jedina svrha bila zadovoljiti Adelmana poput Budingera i Martina. Također, kada su dali bahate ugovore Martinu i Pekoviću, to su napravili imajući na umu borbu za playoff, a ne povratak u lutriju. Ovu nejasnu situaciju dodatno je podgrijavao Kevin Love prilično jasnim željama o promjeni adrese. Njegovo nezadovoljstvo prijašnjom upravom na čelu s Kahnom tako nije smirio ni dokazani trener, a ni bolji suigrači.

Ukratko, ovdje nikakve kemije nije bilo, bez obzira koliko se Adelman trudio ugraditi svoj pokretni napad i dati momčadi smisao. I dok je to još u napadu i izgledalo dobro, u obrani se nedostatak blokera i atleta u sredini itekako osjetio. Posebice u završnicama utakmica koje su Wolvesi uredno gubili zbog nesposobnosti da organizirano brane reket. Ironija je u tome da su usprkos katastrofalnim učincima u zadnjim četvrtinama i gomili zicera koje su dozvolili ostvarili prosječan učinak u obrani, ponajviše jer su imali solidnu obranu perimetra obilježenu gomilom ukradenih lopti na račun Rubievog i Brewerovog presinga, ali i kvalitetnim oduzimanjem otvorenih trica protivniku, a uz to nisu ni faulirali omogućivši tako najmanji broj najefikasnijih pokušaja šuta u cijeloj ligi.

Međutim, svi ti trikovi kojima su pribjegavali da bi se kotrljali nisu bili dovoljni jer momčad jednostavno nije imala ni dubinu ni potreban balans da se održi iznad vode tijekom 82 utakmice regularne sezone. Statistički, bili su sedma momčad Zapada, ali podbacivši rezultatski za čak 8 utakmica, u principu su bili isto ono na što smo već navikli od njih – ogromno razočaranje. Jasno, kako čak ni u ovom kontekstu nisu uspjeli doći do doigravanja, više sumnji nije bilo, eri Kevina Lovea došao je kraj.

THIS IS NOW

Adelman je konačno otišao u mirovinu što je želio napraviti i godinu ranije (a nije jer bi stvarno jadno bilo od njega da odustane od projekta koji je dobrim dijelom kreirao vlastitim idejama na svim razinama), a vlasnik Taylor je na vruću trenersku stolicu jednostavnog gurnuo Flipa Saundersa, učinivši tako glavnog operativca u klubu i doslovno glavnim za sva košarkaška pitanja. Sad, da je u pitanju situacija s momčadi koja je slična lanjskoj i gdje jednog trenera veterana treba zamijeniti drugi kako bi klub ostao kompetitivan ovaj potez bi imao smisla, ali dati u ruke Saundersu mladu jezgru koju tek treba razvijati ne čini se kao potez iza kojega stoji previše dubokog razmišljanja. U principu, postavlja se pitanje imaju li Wolvesi uopće ikakav plan i svijest o trenutku u kojem se nalaze.

Uglavnom, nakon što je odradio draft, Flip se bacio na rješavanje slučaja Love gdje je licitirao s Warriorsima i Cavsima, a o ishodu tih razgovora vjerojatno bi ovisila i budućnost Wolvesa – da su dobili Thompsona i Leea, sada bi sigurno imali momčad više po svom ukusu, tipičnu osrednju ekipu koja sanja o osmom mjestu, ali barem s veteranima koji znaju posao. Kako su na kraju Cavsi pristali dati oba prva picka zadnje dvije godine, našli su se usred rebuildinga s gomilom igrača koje treba razvijati i koji imaju zanimljiv potencijal kao grupa. Ne zaboravite da uz nove klince LaVinea, Wigginsa i Benneta na rosteru Wolvesi imaju još Dienga, Rubia i Muhammada kao pickove prve runde još uvijek na rookie ugovorima, dakle to je već ozbiljna mlada jezgra koja zahtijeva specifične ciljeve.

Naravno da će time zanimljivije biti vidjeti kako Saunders planira uklopiti minute i prilike za klince s veteranima koji su itekako dobro plaćeni da odgovaraju za rezultat. Naime, osim Rubia kojemu je uloga startera nedodirljiva, tu su Peković, Young, Brewer i Martin kao pretendenti na najveći broj minuta što dovodi do klasične NBA začkoljice. Ova veteranska jezgra nije dovoljna za ozbiljnu playoff borbu u kontekstu Zapadne konferencije (na Istoku bi možda i bili u igri, ali samo u slučaju da im se baš sve poklopi), dakle ne uzeti dio minuta njima i raspodijeliti ga klincima jednostavno je neodgovorno. Opet, svi oni su plaćeni da igraju, a ne da glume dadilje. Zato je pošteni rebuilding oko klinaca često puno manje bolno rješenje od ovoga miksanja različitih generacija. S tim da je moguće da se u njihovoj svlačionici ostvari i ideal nesebičnosti, dijeljenja i zajedništva, zašto ne. Problem je samo što bi u mogućnost ostvarenja nečega tako utopijskog puno više vjerovao da nad cijelom stvari predsjeda neki drugi čovjek, a ne Saunders koji je i iz Detroita i iz Washingtona protjeran ponajviše jer nikako nije mogao iz različitih struja stvoriti momčad.

Dakle, klima u ovoj svlačionici bi mogla odgovarati onoj kakva će veći dio godine biti izvan dvorane u hladnom Minneapolisu, a takve stvari u NBA obično rezultiraju slabijim rezultatima od onih koje možete očekivati na račun samog talenta. A njega Wolvesi imaju. Doduše, kao i većina ovih mladih momčad pate od manjka šutera i prije svega će se oslanjati na tranziciju – nije ni čudo da je Adelman inzistirao na dovođenju Budingera i Martina, lako je imati uspješan sistem s tricašima sposobnima razvući obranu i igrati bez lopte. Međutim, pokušajte tako nešto izvesti s igračima koji tek trebaju izbrusiti talente, a kamoli shvaćanje igre.

Saundersovi postavljeni napadi sigurno će uključivati puno više pick & roll akcije i puno više šuta s poludistance, dok je Adelman ovo potonje gotovo izbrisao iz repertoara. Nisu ni lani Wolvesi bili sjajna tricaška momčad jer jednostavno nisu imali resurse (s Brewerom i Rubiom koji su zajedno pogađali jednu tricu po utakmici s 30% šuta nisu to ni mogli biti), ali ove godine će to biti još manje. Zamijenite sve one ulaze i šuteve oko reketa koji su bili najvažniji aspekt Adelmanove obrane s hrpom cigli s poludistance i dobit ćete prilično vjernu sliku toga koliko će drugačije napad izgledati i koliko će manje učinkovit biti.

Ako ništa drugo, s puno više ovlasti u igri Rubio bi trebao profitirati, a svoju kvotu lopti dobit će i Martin i Peković. S tim da je Pekov učinak pod upitnikom, bez sistema koji mu generira dosta kvalitetnih 1 na 1 situacija u sredini pitanje je može li ponoviti učinkovitost koju je imao pod Adelmanom ili će potonuti pod pritiskom puno kvalitetnijeg obrambenog pristiska sada kada je praktički prva opcija.

Momčad bez šuta, bez rasnog triple threat kreatora i bez jasnog sistema – zvuči kao nešto što će imati problema generirati poene. Čak i da Saunders baci sve karte na tranziciju i što jednostavniji pick & roll napad, teško mogu uhvatiti prosječni NBA učinak. Obrana pak predstavlja još veći problem – Pekovićevi problemi kao zaštitnika reketa su dobro poznati, a nakon Turiafa i Dienga na rosteru praktički nema solidnog obrambenog visokog. Diengu se ovdje otvaraju vrata sjajnoj sezoni jer, poboljša li već sada solidan šut s vrha reketa, može ga se koristiti u svim kombinacijama, i klasičnoj postu okrenutoj s Pekovićem i više stretch-tranzicijskoj s Youngom.

Veterani Barea i Williams u ovim poznim godinama mogu tek donijeti povremenu šutersku iskru s klupe, tako da Rubio i dalje ostaje jedini pouzdani playmaker koji će morati hraniti loptama sve ove opcije na bokovima i usput namještati dovoljno zicera visokima. A bokovi su definitivno bolji dio rostera. Kombinacija Wiggins-Brewer ima izuzetan atletski potencijal i sigurno bi trebala biti dio jedne od korištenijih petorki zajedno s Rubiom te dvojcem Young-Dieng. Kada Saunders poželi napadu dati malo više strukture kroz screenove i cutove tu su Martin i Budinger da šire obrane. Sve što dobije od Bennetta kao stretch četvorke, Muhammada kao post-up swingmana i LaVinea kao combo kreatora s klupe, bit će totalni bonus.

TOP 10 IOR

Peković 81, Martin 63, Young 55, Rubio 54, Wiggins 42, Brewer 41, Turiaf 23, Dieng 20, Budinger 18, Muhammad 14.

PLUS

Momčadi se obično godinama muče da prikupe ovoliko lutrijskog talenta koliko su ga Wolvesi dobili u jednu godinu (kvragu, pa i Wolvesi su se dok im je Kahn bio GM nalazili u sličnoj situaciji, bacili su godine i godine lutrije na ništa). Nije isključeno da se među Bennettima i LaVineovima, pa i Wigginsima, kriju novi Wes Johnson, Jonny Flynn ili Derrick Williams, ali poanta je da ovom prilikom nisu gubili tri sezone da prikupljaju sumnjive resurse već će zahvaljujući Loveu imati prilike sve testirati u istoj godini. Gubitak talenta kakav je Love teško je nadoknaditi, ali, ako je do razlaza već moralo doći, onda je ovo dugoročno gledano najisplativiji potez. S tim da bi ovaj rebuilding mogao biti i manje bolan nego je to inače slučaj zbog prisutnosti veteranske jezgre koja zna posao. Nađu li zajednički jezik jedni s drugima, mogla bi ovo biti ako ne rezultatski uspješna, a ono barem zabavna simbioza.

MINUS

Rubio ne pristaje na produženje ugovora i planira izlazak na tržnicu kako bi povećao šanse da zgrne više love nego zaslužuje. To je još jedan dodatni uteg na već tešku situaciju unutar svlačionice u kojoj svatko ima svoju računicu i gdje je malo toga oko čega bi se moglo graditi zajednički cilj. Budu li veterani gledali svoje brojke i budu li klinci ostavljeni na marginama, postoji šansa da se potpuno upropasti jedna sezona rebuildinga i da se tako cijeli proces nepotrebno oduži. Stvar sama po sebi zbog spomenutog nedostatka šuta ionako neće biti bajkovita.

3 thoughts on “WOLVES

  1. Mene zanima Rubio. Koliko bi njegov učinak godišnje trebao vrijediti i koliko on na današnjem tržištu može dobiti? Uostalom, koliko je on uopće dobar i je li ovo danas njegov plafon? Obično specijalci (igrači s izraženim manama u igri) trebaju poseban kontekst kako bi im se skrili nedostaci. Mogu li Wolvesi pružiti takav Rubiu ili bi bilo racionalno u ovim okolnostima puno ranije okrenuti stranicu bez njega – potražiti trade za neke pickove ili nekog manje ”uzbudljivog” igrača, ali zato lakše uklopivog u sustav, na kraju s tim možda i korisnijeg timu? I na kraju, koliko marketinški vrijedi nekoj franšizi čovjek čije lice mogu staviti na plakate poput Rubia? Puno je pitanja, tko god misli da ima dobre odgovore nek ih da.

  2. Pa kroz neke ukupne brojke, Rubio je malo iznad midlevel igrača, a takvi su ovo ljeto bez problema dobivali po 8 milja. Dakle, kad tome dodaš godine, nekih 10 milja po sezoni nisu pretjerani, a još kad dodaš novi cap može proći i za 12. Onda opet, treba uzeti u obzir i specifične vještine – malo tko je ovako dobar obrambeni igrač na poziciji kao Ricky i malo tko je toliko dobar u tranziciji. Jasno, nedostatak šuta mu ne dozvoljava da bude elita, a i kvalitetnih playmakera ima na sve strane, tako da recimo kako se to anulira i kako ne vrijedi dodatnih milja. Sad, Wolvesi nude više nego poštenih 48 milja za 4 godine (navodno), a Ricky želi više, dijelom i zato što mu je Kahn čuvao onaj max (sjeti se da ga nisu dali Loveu). Tu već pričamo o pretjeranim ciframa, ali postoji presedan i to nedavni – Bledsoe je imao istu ponudu na stolu i na kraju je izborio pet godina. Doduše, za to je pristao na ratu manju od maxa i kad bi Rubio pokazao slične namjere, možda vidimo kopiju ugovora za dva dosta slična igrača koji imaju izrazite vrline, ali i izrazite felere. Dati mu više od Bledsoevih 70 milja, a on traži između 80 i 85 ako dobro računam povišice na maxu, stvarno bi bilo pretjerivanje. Ako ni jedna strana ne popusti, onda su opcije trade, a možda i kvalifikacija. I to je ona karta na koju Rubiovi agenti igraju, računaju da će sigurno tu lovu dobiti s novim capom ako ne od iduće godine, onda od godine nakon jer Rubia čeka sezone karijere. Pa da vidimo čija će se kocka isplatiti, iako i dalje mislim da će do 31. obje strane shvatiti da je Bledsoev ugovor “ideal” koji treba slijediti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *