PELICANS

NAPAD: 107.7 (15.)

OBRANA: 108.7 (29.)

KOŠ-RAZLIKA: -1.0

RASPORED: 5.

SCORE: 37-45

THAT WAS THEN

U prvoj godini pod novim imenom postala je jasna i ambicija vlasnika Bensona – nakon samo 27 pobjeda iz prve sezone u klubu, gazda Saintsa pokušati će primijeniti NFL filozofiju i umjesto klasičnog NBA rebuildinga pokušat će oko Davisa odmah složiti konkurentnu momčad. Kada imaš talent poput Davisa, sve može proći, ali za razliku od NFL-a gdje većinu igrača možeš jednostavno otpustiti ako im igra ne odgovora tvojim očekivanjima, u NBA postoji problem zvan potpuno garantirani ugovori – ako promašiš oko procjene igrača, obveze prema njemu ti vise oko vrata godinama.

Ova nestrpljivost je i razumljiva obzirom da u New Orleansu tek treba privući publiku u dvoranu i stvoriti odnos šire zajednice s klubom (jebiga, većina NBA fanova nisu fanatici kojima je dovoljno saznanje da imaju Unibrowa na rosteru već obična raja koja se u nedostatku vlastitih strasti veže uz trendove, a pobjeđivanje je vječni trend), ali uvijek postoje i bolji načini da se stvari naprave. A u tome i leži najveći problem onoga što je Demps odradio pod pritiskom Bensona – put kojim su izabrali ići sam po sebi je legitiman, ali potezi koje su vukli itekako su upitni.

Sve je počelo još na draftu kada su prava na Nerlensa Noela poslali u Sixerse za Jruea Holidaya. I dok se ovaj potez još i može razumjeti (mada to postaje malo teže kad uzmeš u obzir da su dali i pick sljedeće godine koji je Sixersima donio Šarića) jer Holiday ipak ima dokazanu kvalitetu, a uz to je i dovoljno mlad da se još uvijek može razviti u nešto više od prosječnog beka, slanje dva solidna rotacijska igrača poput Lopeza i Vasqueza u zamjenu za Tyrekea Evanse definitivno je bilo nepotrebno iskustvo. Doduše, i ovaj rizik je opravdan jer i Evans je još uvijek dovoljno mlad da postoji nada kako je nešto više od dobrog strijelca s klupe, ali u kontekstu u kojem već imaš jednog preplaćenog bočnog igrača sklonog ozljedama koji ne igra obranu, dovesti još jednoga isto takvog pored ostalih potreba baš i ne djeluje razumno.

A ta riječ ozljede pokazala se itekako važnom u razvoju njihove sezone. Prvo su ostali bez čovjeka koji im je davao širinu i koji je svojim prisustvom na parketu otvarao prostor za sve ove slash & kick driblere. Ryan Anderson je tako zbog ozljede vrata odigrao samo 22 utakmice tijekom kojih su Pelicansi bili 50-50 momčad, a nakon njegovog iznošenja s parketa u nosilima ostvarili su 19-32. Jasno, takvom očajnom učinku pridonio je i sljedeći nesretni slučaj jer je samo par utakmica nakon Andersona sezona završila i Holidayu koji je zaradio napuknuće potkoljenice. Dodaj svemu ovome i klasične Gordonove probleme s koljenom zbog kojih je igrao 64 tekme, još jednu izgubljenu sezonu Smitha koji je nominalno bio startni centar, kao i lakše Davisove ozljede zbog kojih je također propustio 15 utakmica i jasno je da Pelicansi nisu mogli bolje proći. Igrači poput Morrowa i Robertsa iskoristili su situaciju najbolje što su mogli, iz sporednih opcija postali su glavne, ali više nije bilo nikoga tko bi preuzeo njihove prijašnje uloge. Mislim, kada ti je Evans koji ima kronične probleme sa stopalom najpouzdanija opcija tijekom sezone, sve je jasno, bila je to godina za zaborav.

Sad, kada na stranu stavimo ovaj niz nesretnih okolnosti, ključno pitanje je da li se ispod površine naziralo i nešto pozitivnih trendova? Pa, osim što je svima postalo jasno da je Davis fantastičan, nije ih bilo previše. Zamjenom Lopeza nije bilo centra koji bi čuvao leđa Unibrowu, a kada su ostali bez Smitha koji je trebao istovremeno poslužiti i kao zamjena za Lopeza i kao neki ligth pandan Andersonu što se širenja reketa tiče, ostalo im je samo maskirati rupu u sredini jahanjem Stiemsme i dovođenjem Ajince usred sezone i tako torpedirati napad. Okretanje nižim postavama u kojima Davis igra peticu nije imalo smisla bez Andersona, a i inače ta opjevana petorka poznata po tome da je zabijala gomilu poena nije bila pretjerano učinkovita. Istina, njihovih 125 poena na 100 posjeda sjajan su rezultat bez obzira što je u pitanju relativno malen uzorak, ali fokusiranje na gomilu poena koje su ubacivali skriva ono bitno – koš razliku. Naime, koliko god dobro ova petorka zabijala, gotovo u jednakom omjeru je i primala u obrani, što prevedeno znači da im ni puno više minuta za stretch petorke ne bi značajnije koristilo gledajući širu sliku.

Naravno, njima kao momčadi bi dobro došlo više Smitha i Andersona jer bi bili konkurentniji, ali ako samo pogledamo ostale lutrijske momčadi na Zapadu lako je uočiti kako su i Wolvesi, Nuggetsi i Sunsi, pa čak i Jazz i Kingsi, imali postave koje su ostvarivale puno bolju koš razliku i to na puno većim uzorcima od 90 minuta kroz sezonu. Što nas pak dovodi do još jednog velikog problema koji se iskristalizirao kroz godinu, a to je trener. Iako s ovakvim deficitom igrača kroz sezonu nije lako ploviti, Monty Williams je imao problema izvući iz momčadi maksimum i kada je bila kompletna, a dobar dio razloga leži upravo u lošoj raspodjeli minuta.

Kao da to nije dovoljan minus za trenera, tu je i problem obrane – Williams se kune u defanzivu, a već drugu sezonu za redom na parket je slao kriminalnu obrambenu momčad. Dio problema svakako leži u manjku kvalitetnih stopera na bokovima, ali najveći je ipak manjak poštenog sistema. I visoke i niske postave redovito su patile od istih bolesti koje su uglavnom uključivale katastrofalne rotacije, nepotrebno napuštanje reketa i potpunu izgubljenost na branjenju pick igre kakve se ne bi sramila ni reprezentacija Hrvatske. Najgore od svega, ovaj ambiciozni sistem u kojem su visoki često morali izlaziti na perimeter otvarao je sredinu i dozvoljavao gomilu laganih polaganja, a da pri tome ništa pozitivno nije napravio po pitanju čuvanja trice – rešetao ih je tko je htio. Uz sve to kao šećer na kraju dodajmo i podatak da nitko nije češće slao protivnike na liniju slobodnih. Ukratko, kad sve ovo zbrojimo, pravo pitanje je zašto Monty Williams još uvijek ima posao.

THIS IS NOW

Kako su lani zatrpali cap, Pelicansi su morali proći pravu muku da nekako oslobode prostor za ubaciti Asika na roster. Sada konačno imaju pravu peticu koja može čuvati leđa Davisu i braniti obruč što je lani bio daleko najveći problem. Mislim, ne uspije li Williams zatvoriti reket s jednim ovakvim blokerom iz pozadine kao što je Davis i masivnim centrom koji se zna i može kretati poput Omera, onda je čak i gori stručnjak nego što se trenutno čini. Naravno, cilj ovoga poteza bio je napredak u obrani, ali napomenimo kako Pelicansima neće biti lako postati ni prosječna momčad na tom dijelu parketa s ovako lošim izborom braniča na perimetru. Ostali su čak i bez Aminua, koji iako nije bio klasični stoper, bar je donosio energiju na taj dio parketa. Njegove minute sada će dobiti potrošeni Salmons i ulozi nedorasli Miller.

Sad, određeni obrambeni napredak je jednostavno neminovan jer po zakonu velikih brojki do njega će doći makar i slučajno, kamoli ako igrači pohvataju zahtjevne Williamsove koncepcije i spriječe dijelić od gomile laganih poena u sredini. Ono što je pak ključno je ne dozvoliti pad učinka u napadu. Prisustvo Asika znači da velike postave s Davisom na četvorci postaju dominantne, a u tom slučaju neće biti lako maskirati manjak prostora u sredini do kojega će, slično kao i lani, dolaziti zbog dva minus napadača na parketu. Naravno, kako je Asik dobar pick & roll igrač puno toga ovisi o tome koliko će Davis napredovati kao šuter, ali i kao dribler – većina njegovih poena još uvijek su rezultat ili tranzicije ili vrhunskog smetlarskog učinka, dakle ako on ostane u istim gabaritima uz Asika i rupu na boku u većini postava, prevelik teret u kreiranju bit će na combo talentima Holidaya, Gordona i Evansa koji su solidni u manjim rolama, ali definitivno nisu dorasli all-star ulogama koje se od njih prečesto traže.

Williams tome može stati na kraj pametnim rasporedom minuta i pravilnim doziranjem stretch postava, odnosno korištenjem Evansa i Andersona u pravim situacijama. Evans može upasti na trojku i to je lani napadački izgledalo solidno, tako da možemo očekivati kako će petorka s njim, Holidayom, Gordonom, Davisom i Asikom dobiti najviše minuta. Jasno, u cijeloj situaciji dodatni problem stvara manjak opcija na klupi – kada maknemo ovih 6 dokazanih klasa iz jednadžbe, vlada pustoš dodatno naglašena odlascima pouzdanih šutera Morrowa i Robertsa. I dok bi napredak Jimmera ili Riversa mogao pokriti gubitak lanjskog back-up playa (najprije će se za to pobrinuti Russ Smith), za Morrowa i njegove trice alternative jednostavno nema.

A tu su i ozljede. Pitanje je koliko će trebati Andersonu i Holidayu da uhvate nekadašnju formu, a Evans i Gordon će sigurno imati problema s donjim ekstremitetima – koljena, prepone, zadnja loža, stopala samo čekaju da ih izbace iz ritma makar na nekoliko utakmica. Ukratko, čim netko od udarnih ne bude na raspolaganju, Williams će imati ogromne muke složiti plan igre s ovakvim manjkom izbora, a to na Zapadu nikada nije dobra stvar. Praktički, jedina pozicija gdje imaju dubinu je ona petice gdje umjesto Asika u primjerenije back-up role mogu uskočiti i Ajinca i Withey. Ironija situacije je u tome da im upravo na toj poziciji treba najmanje rješenja obzirom da će Davis sigurno igrati dosta minuta na petici kako bi otvorio prostor za kombinacije s njim i Andersonom.

U svakom slučaju, previše je tu upitnika i premalo poznatih kvalitetnih stvari na koje se mogu osloniti da bi u ovako brutalnoj konkurenciji isplivali. Dapače, obzirom da je ovogodišnji roster čak i tanji od lanjskoga, a taj je kao što smo rekli u onim dijelovima sezone kada je bio kompletan plesao na 50-50 učinku, neki značajniji iskorak je teško očekivati. Ostane li napad solidan i dignu li obranu, 50-50 učinak bi bio najbolji mogući scenarij, a to kao što znamo nije ni približno dovoljno za doigravanje na Zapadu.

TOP 10 IOR

Davis 111, Anderson 71, Evans 53, Holiday 49, Asik 43, Gordon 41, Withey 33, Ajinca 16, Fredette 10, Salmons 2.

PLUS

Kada imaš potencijalno najboljeg igrača na planeti, onda imaš i šanse nadmašiti očekivanja. Još je rano da Davis dođe na razinu LeBrona i Duranta, ali u trećoj godini mogao bi se odvojiti od konkurencije kao najbolja četvorka lige i potvrditi kao franšizni talent. Za to će dodatno morati povećati odgovornosti u napadu, prvenstveno kroz povećan volumen šuteva s poludistance i vrha reketa (navodno radi i na trici), a zatim i kao kreator iz driblinga, a ne samo finišer. Uglavnom, njegova povećana aktivnost s loptom olakšala bi život i svima oko njega, a posebice trojcu Holiday, Gordon i Evans, vrativši ih u primjerenije role u kojima bi im se otvorilo i više spot-up situacija. Naravno, njegov individualni napredak trebao bi se poklopiti i s planom igre da bi stvar funkcionirala. To je već otežavajuća okolnost (sorry Monty, ali stvarno ne vjerujem da ćeš dočekati iduću sezonu na klupi), a druga se krije u tome što je Zapad povijesno jak. Toliko da čak ni franšizni talent i pozitivan omjer ne znače previše ako niste momčad koja po defaultu može računati na 50 pobjeda. A ovaj roster to definitivno ne može.

MINUS

Kada maknemo 6 najskupljih, ujedno i 6 najboljih igrača, ostaje nam roster pun minimalaca koji točno opisuje vrijednost onih koji ih dobivaju kao plaću. To jednostavno nije dubina s kojom se može igrati ozbiljnu NBA košarku. Loša vijest je da ih slična situacija čeka i dogodine ako se u međuvremenu ne riješe nekog ugovora s osam znamenki. Čak i s porastom capa koji još nije definiran, sav prostor koji dobiju morat će potrošiti na produženje s Asikom. Tih dodatnih 10-ak milja (najskromnija verzija) plus franšizni max za Davisa (razlika od klasičnog je što može dobiti 30% od salary capa jer će imati dva all-star nastupa iza sebe) znači da i godinu nakon neće imati previše prostora za promjene, dakle tek 2017. mogu računati na ozbiljnije pomake ako u međuvremenu ne odrade posao putem tradeova. Ostaje nada da će do tada imati novog GM-a i trenera, kao i da će Bensonova uprava s čvrstim NFL korijenima do tada pohvatati zakonitosti NBA života.

3 thoughts on “PELICANS

  1. Gee kojeg bi trenera ti birao za njih a da je trenutno slobodan(zbog nekog koncepta igre napada ili odbrane svejedno)? (meni baš niko ne izgleda dobro, a ne bih gurao novajliju da se uči na ovim momcima)

    Pardon, Avery Johnson je moj favorit 🙂

  2. ko bi rekao da ovaj panj Whitey ima ovoliki IOR. Mislio sam da si krivo napisao pa sam mu išao provjeriti PER i iznenadilo me kako je i na toj ljestvici relativno dobro pozicioniran. PER mu inače iznosi 15.25 što ga svrstava na 131 mjesto; primjerice nalazi se ispred Lancea, Denga, Beala i Asika, rubnih all-star igrača.

  3. Ima i Raduljica PER 15, ali je poanta da ne možeš uspoređivati PER (ili bilo koju drugu napredno statističku kategoriju?) igrača sa starterskim minutama i rubnog igrača rotacije šta dobije 12 min 🙂

    Gee, pohvale za sve do sada napisano

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *