GRIZZLIES

NAPAD: 106.5 (19.)

OBRANA: 104.3 (3.)

KOŠ-RAZLIKA: +2.2

RASPORED: 8.

SCORE: 47-35

THAT WAS THEN

Nakon što su godinu ranije igrali finale konferencije u kojem su ih Spursi potpuno razotkrili kao momčad s itekako ozbiljnim manama koje nikakvi plusevi više ne mogu sakriti, Grizzliesi su se odlučili za promjene. Iako nije uobičajeno da se otkaže suradnja s trenerom koji ih je upravo vodio do najvećeg uspjeha u povijesti franšize, uprava Memphisa nije se previše mislila te su umjesto novog ugovora Lionelu Hollinsu radije u rolu glavnog trenera promaknuli njegovog asistenta Joergera. Potez je ovo koji nije nikoga iznenadio zbog javno poznatih trzavica između Hollinsa i nove strukture u klubu na vrhu koje su bili godinu dana ranije pristigli novi vlasnik Pera i GM Levien. Micati Hollinsa dok klub ostvaruje odlične rezultate nije imalo smisla, ali analitički nastrojeni novi manageri vrlo dobro su znali da je ova generacija došla do svog vrhunca i da daljni status quo može voditi samo do možda polaganog, ali neizbježnog raspada sistema.

Davši momčad u ruke Joergeru pokušali su oživjeti napad koji je padom Randolphove napadačke učinkovitosti i nedostatkom šuta na perimetru godinama plesao na rubu ispodprosječnosti. U obrani nije bilo potrebe mijenjati ništa i to Joerger, koji je ionako dobrim dijelom zaslužan za stil igre u defanzivi, nije ni pokušavao – s dva visoka uvijek u sredini, s Gasolom dovoljno pokretnim da zaustavlja pick & roll i s agresivnim braničima na perimetru, Memphis će uvijek imati jednu od najboljih obrana u ligi jer jednostavno nemaju izrazito slabu točku. Ono na što se koncentrirao bile su promjene u napadu gdje je Memphis vrtio puno više visoku screen igru nego ranije, a sve kako bi što više stavljali Conleya u triple threat situacije kad ga već nisu mogli otvarati kroz bržu tranziciju koja je s dva ovako teretna visoka jednostavno nemoguća. Randolph je i dalje uredno dobivao loptu na blok, Gasol je i dalje radio sve ono što inače radi, a sada su imali i Conleya agresivnijeg nego ikada. Sve što im je trebalo bilo je par šutera da zaokruže ovu udarnu trojku.

Potpisali su Mikea Millera i doveli Calathesa za back-up playa, što se na startu nije pokazalo naročito bitnim, ali, kako je odmicala sezona obojica su igrala sve bolje – Calathes je iskoristio period bez Conleya da se navikne na NBA košarku i pronađe ritam kako bi konačno prestao štetiti momčadi, a za Millera je najvažnije da ga nisu izdala leđa jer je imao dovoljno minuta za usavršiti rolu zbog ozljede Pondextera koji je nakon samo mjesec dana akcije otpao za sezonu zbog slomljenog stopala. Međutim, puno važniji posao napravljen je tijekom sezone kada su pronalazili rotacijsku vrijednost doslovce u ničemu. Prvo su u mjesto ispražnjeno ozljedom Pondextera ubacili Jamesa Johnsona koji je sezonu počeo izvan lige, u NBDL-u, čekajući da mu se netko smiluje, a sve kako bi rasturio u roli podizača energije s klupe, bilo na perimetru ili pod košem u rijetkim situacijama kada bi Grizzliesi zaigrali s nižom postavom.

Nakon toga su dodali i dokazanog solidnog 3&D igrača u Courtneyu Leeu u tradeu s Bostonom, a na kraju su pokupili i Benu Udriha iz Knicksa za trećeg playa, što će se pokazati značajnim kada pred playoff ostanu bez Calathesa koji je suspendiran zbog dopinga. Pogoditi u svim ovim transakcijama bilo je izuzetno bitno zbog ozljeda – uz spomenutog Pondextera i Conleya koji je propustio 9 utakmica, morali su se nositi i s ozljedama Gasola i Allena. I dok je izostanak Allena samo otvorio dodatan prostor Leeu i Johnsonu i tako praktički pomogao momčadi, bez svog centra koji je istegnuo koljeno Memphis je odigrao 23 utakmice, od studenog do sredine sijećnja, tijekom kojih su ostvarili score 10-13 (bez Conleya su imali 4-5).

Usprkos problemima s ozljedama i potrebi da se uigra sva ova nova imena, pa i da se privikne na nešto drugačiji sistem, Memphis je opet uhvatio 50 pobjeda zaostavši tako 6 utakmica za rezultatom od godinu ranije. Međutim, kad uzmemo u obzir da su s Gasolom na parketu imali postotak uspješnosti od 68% jasno je da, što se kvalitete momčadi tiče, pada praktički i nije bilo – zadnja sezona pod Hollinsom također je završila s u dlaku istim postotkom. Ono što je pak bitno je da su uspjeli napraviti korak naprijed napadački – ma kako se on ne činio velik, činjenica je da su Grizliji uspjeli dohvatiti ligaški prosjek u napadu po prvi put u tri godine, dakle još od one generacije s Gayom i Mayoom (ok, stvarno je šteta što ovaj dvojac nikada nije zaigrao u Warriorsima). Njega je popratio određeni pad u obrani gdje Memphis više nije bio elitna momčad, što je i sasvim razumljivo obzirom na Gasolovu ozljedu, ali i činjenicu da su Lee i Miller odigrali više minuta od Allena.

Uglavnom, da u Memphisu još ima vatre potvrdila je i serija protiv Thundera u kojoj su još jednom namučili favorita kombinacijom žilave obrane i za njih netipičnih uspješnih napadačkih epizoda. Međutim, bez Gasola u pravoj formi i sa Zachom u godinama, jednostavno je teško bilo pronaći dovoljno vatre da se sruše dvije takve napadačke opcije kao Durant i Westbrook koje je uz to podržavala jednako kvalitetna obrana kao ona Memphisova.

THIS IS NOW

Ni nova sezona nije mogla početi bez drame u upravi. Nakon što se činilo da je Memphis prije dvije godine postavio solidne nove temelje u managementu koji su lani učvršćeni promocijom Joergera, na površinu je isplivalo kako većinski vlasnik Pera nije baš lud za GM-om Levienom koji je ubrzo dobio nogu da bi ga zamijenio čovjek koji je tu funkciju obnašao pod bivšim vlasnikom, Chris Wallace (Pera je očito na poziciji poželio čovjeka voljnog saslušati gazdu, a ne tipa koji ganja vlastitu viziju). U ovoj ludoj situaciji u kojoj se više nije znalo tko je čiji igrač, na trenutak se na tapetu našao i sam Joerger koji je bio pred odlaskom u Minnesotu kada se Pera ipak predomislio i to tako da mu je dao novi ugovor i veće ovlasti u slaganju momčadi.

Mada nije idealno kada ti je gazda veći impulzivac od Zacha Randolpha, burni početak godine ne bi trebao previše naškoditi temeljima momčadi koji su još uvijek solidni. Iako je postojala opcija da možda okrenu novu stranicu bez Z-Boa, u upravi nisu razmišljali ni trenutka i ostavili su ikonu kluba produživši s Randolphom na još dvije godine, poručivši tako da još neko vrijeme računaju na ovu jezgru, a to opet znači da možemo očekivati da zadrže i Gasola (kojem ugovor istječe iduće ljeto) i Conleya (koji je na redu za naplatu godinu nakon). S jezgrom na mjestu, Joergeru ostaje brusiti rubove kako bi pronašao dodatnu kvalitetu, makar ovako na prvi pogled momčad baš i nije dobila neke pretjerano zanimljive nove resurse.

Potrošili su midlevel na Vincea Cartera čime su na roster dodali možda najboljeg strijelca s klupe kojega su do sada imali, ali istovremeno teško da čovjek u ovako poznim godinama može biti dramatično bolji od onoga što su godinama pružali Mayo, Bayless ili lani Miller. Rotacija na bokovima je dodatno pojačana draftiranjem potencijalno zanimljivog rookiea Adamsa koji je na ljetnoj ligi pažnju privlačio odličnom slash & kick igrom, međutim ne treba smetnuti s uma da je dobar dio razloga zašto je Johnson lani bio sjajan ležao ne samo u fanatičnog obrani i gomili juriša na obruč, već i slash & kick ulazima koji su otvarali prostor suigračima. Dakle, situacija na boku nije ništa ni bolja ni gora te puno više ovisi o tome kome će Joerger dati minute nego o dubini.

Za jednog poprilično inteligentnog čovjeka koji je radio odličan posao u pronalaženju najboljih mogućih rotacija i najboljih mogućih uloga svojim igračima, Joerger je i dalje previše koristio Princea na boku. Srezao mu je minutažu drastično u odnosu na Hollinsa, ali opet ne dovoljno da ovaj ne šteti momčadi (idealno bi bilo kada bi mu je spustio negdje oko nule). U ovoj sezoni tako treba očekivati još manje Tayshauna, što će otvoriti dodatne minute Adamsu, Carteru i povratniku od ozljede Pondexteru koji je i glavni razlog zašto nisu pokušavali zadržati Johnsona – nadaju se da će u njemu dobiti potrebnu 3&D opciju koju mogu poslati na veće swingmane. Minute na dvojci ionako su rezervirane za Leea koji se sjajno snašao u off the ball roli uz Conleya i Gasola, a tu je i Allen čije vrijeme startera je vjerojatno nepovratno prošlo, ali koji će itekako dobro doći s klupe kao terijer kojega možeš baciti na najboljeg vanjskog igrača protivnika bez obzira koju poziciju igrao (sjetimo se samo sjajnih partija protiv Duranta u playoffu).

Bogatstvo opcija je dobra stvar, ali nije dobro što vjerojatno ni sam Joerger još ne zna kako će raspodijeliti minute. Nestankom Princea i limitiranjem Allenovih minuta obrana na perimetru sigurno će doživjeti još jedan dodatni pad, a očekivati da će Lee, Carter, Pondexter i Adams toliko napadački eksplodirati da ga sakriju baš i nije realno. Ono za što se pak ne moraju brinuti je učinak lidera – zdraviji Gasol, iako obzirom na godine i potrošenost sigurno neće ponoviti igre kao od prije nekoliko sezone, bit će bolji nego lani, a posebice će značajno biti da odigra više od 59 utakmica. Conley bi također trebao biti još opasniji sada kada se naučio na novu rolu i ova dvojica su praktički garancija da će Memphis i ove godine u playoff. Randolph stari, ali njegova igra pod obručima puno sporije se raspada od njegovog tijela jer ionako nije bila bazirana na atleticizmu, tako da i od njega možemo očekivati pristojne igre dok god nam, jasno, očekivanja nisu prevelika.

Jedini problem vezan uz ove pozicije je što nakon startera dubine baš i nema. Calathes i dalje služi suspenziju i jednom kada se vrati on i Udrih bit će solidna druga i treća opcija na jedinici, ali naravno da nisu spremni uskočiti u slučaju dužeg Conleyevog izbivanja. Pod košem je pak situacija još tanja – osim Koufosa koji je odlična zamjena za Gasola (naravno, ne i materijal za startera koji može držati krov da se ne sruši ako će Gasol izbivati), nema tu dokazanog imena koje može uskočiti nakon Zacha. Leuer je odličan stretch igrač kojem će se odlaskom Davisa otvoriti još više minuta, ali nije defanzivac što znači da će postave s njim dodatno opteretiti sve slabiju obranu na perimetru, a nakon njega praktički nema više nikoga – peti čovjek rotacije je rookie Stokes, u teoriji light verzija Randolpha, ali u praksi teško igrač koji može odraditi 500 i više minuta koliko će se od njega sigurno tražiti tijekom sezone.

Uglavnom, dok je udarni trojac zdrav, Joerger će sigurno naći dovoljno kombinacija kojima će održati obrambeni regres pod kontrolom (sistem im predviđa bolji rezultat od lanjskog čisto zbog više minuta Gasolu i Allenu), odnosno s kojima će pokušati nastaviti rast napadačke učinkovitosti. Međutim, tanka rotacija pod košem i nedostatak vrhunskog combo igrača na klupi jednostavno nisu dovoljni da se nose ne samo s ozljedama, već i sa slabijom formom glavnih igrača.

TOP 10 IOR

Gasol 86, Conley 82, Randolph 66, Lee 53, Allen 51, Carter 50, Koufos 46, Leuer 40, Calathes 25, Prince 19.

PLUS

Kao što je završnica prošle sezone pokazala, kada su kompletni Grizliji su još uvijek itekako opasni. Nakon što su u napetom finišu izvukli živu glavu ispred Phoenixa i čak se dočepali sedme pozicije ispred Dallasa, mučenje koje su priuštili Thunderu potvrdilo je da ova momčad ne zna odustati. S Gasolom u punom pogonu bi i lani vrlo vjerojatno završili iznad 50 pobjeda, što znači da i u novoj sezoni ne trebaju previše brinuti za početne pozicije. Čak i da napad ne napravi značajan iskorak (sistem predviđa da će otprilike biti malo slabiji od lanjskoga, ali još uvijek dovoljno blizu ligaškom prosjeku), na solidnu obranu uvijek mogu računati. I iako im raspored na Zapadu neće biti ni malo lagan, postaviti cilj na 50 pobjeda uopće se ne čini nerealnim, dapače. Ako pak krenu sijevati trice i obrana izdrži na razini na koju nas je navikla, nema sumnje kako ih apsolutno nitko neće željeti za protivnika u prvom krugu.

MINUS

Igranje na Zapadu ne ostavlja previše mjesta za krive koraka, a u to su se umalo uvjerili prošle godine. Ako nemate dovoljnu marginu pogreške, a ona u ovoj konkurenciji mora biti poprilična, ne možete biti sigurni u ništa. Iako se trud koji Joerger i momčad ulažu u napadački napredak treba cijeniti, upitno je koliko uopće imaju potencijala u tom segmentu igre obzirom na ne baš sjajnu količinu talenta i specifičan stil košarke koji zahtijevaju njihovi visoki. Obrana itekako ovisi o Gasolu – tijekom onih mjesec i nešto dana koje su lani proveli bez njega potonuli su na razinu ispodprosječne NBA defanzive što je nevjerojatan podatak, ali i jasno govori tko je srce i duša ove momčadi. Fokusirati se na napad umjesto na pokušaj da se sačuva dominantna unutarnja linija, odnosno jačati perimetar umjesto rotacije pod košem, tako možda i nije idealna formula – Gasol je već lagano u godinama kada 34 minuta puta 82 utakmice postaju realan problem. Dodaj da je Z-Bo na zalazu i da je u principu podnošljiv tek kao treća opcija, odnosno da je Conley usprkos povećanom volumenu lopti i odgovornosti ipak igrač koji je dosegao svoj plafon i jasno je da ovu trojku ne čekaju bolji dani. Na duži rok, bez značajnijih pojačanja od Vincea Cartera, ova priča je gotova bez obzira što učinili ubuduće s Gasolom i Conleyem i onaj period kada su se činili kao izazivači nepovratno je prošao. Pitanje je samo hoće li se stvar početi urušavati već sada ili ova radnička momčad u sebi ima snage da uz malu pomoć sreće pripremi još jednu-dvije kaznene ekspedicije.

2 thoughts on “GRIZZLIES

  1. Odličan posa Gee. Evo ja, kao veliki navijač Memphis da se nadovežem u par crtica.
    Pg- Conley 36 , Calathes ili Beno 12(ovisno o matchupu)
    Sg- Lee 25 , Allen 15 , Adams 8
    Sf- Pondexter 23 , Carter 25
    Pf- Z-bo 34 , Stokes 14
    C-Gasol 32 , Koufos 16

    Ovako bi to otprilike rasporedio, mozda jos malo vise min za Adamsa jer momak je strašan potencijal. Prince u mirovinu. Stokes je odličan, uz finu sutersku vanjsku liniju s klupe (npr. Udrih Carter Pondexter ili Adams) Leuer nije toliko bitan.
    50 pobjeda i nadam se Clippersi u 1.krugu 🙂

  2. @brane22
    neka Leuera tu, moze odigrati 10-15min, najbolja kosarka prosle godine je bila kada je Johnson igrao stretch 4 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *