BLAZERS

NAPAD: 110.1 (8.)

OBRANA: 107.6 (22.)

KOŠ-RAZLIKA: +2.5

RASPORED: 10.

SCORE: 48-34

THAT WAS THEN

Nakon što su se prethodne godine drugi put za redom raspali nakon all-stara, što zbog ozljeda Aldridgea, Matthewsa i Batuma, što zbog katastrofalne klupe, Blazersi su lanjsku sezonu dočekali s ogromnim upitnikom iznad glave. Iako su imali novog GM-a i novog trenera ponovio se sličan scenarij onome pod McMillanom, tako da je nakon dvije gubitničke sezone Aldridge već na glas govorio o potencijalnoj promjeni sredine. Da bi zadržali najboljeg igrača i solidnu jezgru, GM Olshey je trebao konačno pojačati rotaciju, a Stotts napraviti značajnije iskorake u stilu igre u odnosu na McMillana.

Što se novosti u igračkom kadru tiče, ključni potez bio je dovođenje Robina Lopeza kako bi se Aldridgea maklo iz situacije da igra peticu što je bio slučaj većim dijelom zadnje dvije godine od kada se Camby raspao (sjetimo se samo one grozote s Hicksonom kao starterom). Oslobođen od tereta prljavih poslova, Aldridge se mogao posvetiti onome što najbolje radi, igranju licem košu i zabijanju gomile dugih dvica, ali i skupljanju laganih skokova dok se Lopez zabavlja hrvanjem u sredini. Nakon toga su doveli Wrighta i Moa Williamsa koji su uz draftanog McColluma trebali dati iskru u napadu. Međutim, tu su prošli puno lošije nego s Lopezom – McCollum je obnovio ozljedu stopala zbog koje je praktički propustio zadnju sezonu u NCAA i nije imao prilike uhvatiti ritam ni pronaći rolu u momčadi, Williams je u svom stilu puno šutirao i puno promašivao, a Wright je uz ne baš blistave šuterske postotke imao gomilu problema snaći se u obrani i uopće igri kakvu je zamislio Stotts.

Uglavnom, klupa usprkos svim pokušajima nije napravila značajniji iskorak, ali već Lopez je bio dovoljan da stvari sjednu na mjestu, a za ostalo se pobrinuo fantastičan podataka da je 4 od 5 startera odigralo sezonu u komadu od početka do kraja, a jedini ozbiljniji problem bila je ozljeda Aldridgea koji je propustio 13 utakmica (tijekom kojih su se držali na solidnih 7-6). S ovoliko minuta koje su odnijeli starteri, lako je bilo maskirati probleme s tankom rotacijom i to je bio ogroman plus za Stottsa koji je tako puno lakše mogao sprovesti u djelo svoje zamisli i izvući iz Blazersa drugi najbolji napad u ligi poslije Clippersa.

S četiri vrhunska šutera koji su redom zabijali postotke karijere lako je bio otvarati prostor u sredini, što su Blazersi koristili da kretanjem lopte i igrača nalaze najbolje moguće situacije za šut. Batum u slash & kick igri, Aldridge na laktu i Lillard u konstatnom napadanju obrana, spreman uzeti šut u svakom trenutku, kreirali su gomile prilika, a gomilu su ih i realizirali. U biti, Blazersi su bili toliko dobri šuterski sa svih pozicija na parketu da se nije ni osjetilo kako su ispodprosječna ekipa u realizaciji na obruču – osim Lopezovih zicera, nitko drugi nije bio ni pretjerano aktivan u napadanju sredine, a ni pretjerano uspješan (LMA je imao trenutaka, ali od vanjskih igrača ni jedan nije dobar finišer nakon ulaza, a posebice su slabašni Lillardovi postotci). Uglavnom, to je samo naglasilo kako je ova momčad idealan primjer one vječne “tko živi od šuta, umire od šuta”.

Iako nisu imali ni izbliza vrhunsku obranu, Stotts je iz njih zamalo izvukao prosječan rezultat baziravši se na dvije stvari, čuvanju perimetra i obruča. Svjestan da Lopez i Aldridge baš nisu oličenje eksplozivnosti, jednostavno ih je parkirao na blokove gdje su mogli smetati visinom i masom. Sad, iako su time donekle držali poene u reketu pod kontrolom, imali su ogromnih problema s pick & rollom. Protivnici su ih uništavali s poludistance jer visoki nikada nisu napuštali reket radi pokrivanja duge dvice što je donekle legitimna taktika, ali činjenica da su im protivnički dribleri jednako lako dolazili do obruča već je bila problem – kombinacija Lillardove nesposobnosti da prati svog igrača i sporost u reakcijama dvojca pod košem visila im je nad glavom cijelu godinu, sve dok Spursi u playoff nisu dokazali koliko je nedorasla njihova defanziva.

Ono pak gdje su bili odlični bilo je oduzimanje trice – nijedna momčad nije dozvolila manje šuteva za tri, a jednako su dobro čuvali i perimetar i kornere. Stotts je očito stavio sve karte na ovu opciju, ali ako nemaš igrače za braniti obični pick & roll, uzalud ti svo okretanje postotaka u svoju korist. Ipak, kombinacija šuterske kvalitete, maratonske izdržljivosti startera i jedva prosječna, ali zato sustavna obrana, bili su dovoljni za isplivati čak i na ovako konkurentnom Zapadu. Nabrijani nakon dvije godine izbivanja iz doigravanja, Blazersi predvođeni Aldridgeom uživali su zabijati Rocketsima, ali ne treba smetnuti s uma da se radilo o idealnom matchupu za njih – Houston je slično Blazersima obranu izgradio na analitičkom principu u kojem je poanta protivnika natjerati na što više šuteva s poludistance, a tu su Blazersi kao što smo spomenuli bili sjajni. Houston pak nije imao sličan odgovor jer je cijala poanta njihovog napada izbjegavati takve šuteve, tako da za razliku od Portlanda nisu znali što sa svim tim prostorom u sredini dok su im istovremeno protivnici oduzeli dobar dio učinka s trice i ulaza.

Idući matchup nije bio tako povoljan zbog već spomenutog sudara s briljantim pick & rollom Spursa, ali, iako se pokazalo da je ova momčad još uvijek daleko od ozbiljne borbe za naslov, kvalitetne igre i prije svega rezultat navukli su osmjeh na lice svima u organizaciji pa tako ni LMA više ne razmišlja o odlasku već o max ugovoru koji mu se smiješi.

THIS IS NOW

Za ostati na lani udarenim temeljima bilo je potrebno još jednom pojačati klupu, ali limitirani salary capom Blazersi nisu imali previše mogućnosti. Onu osnovnu, midlevel, odmah su spucali na Kamana dodavši tako u rotaciju još jednog teretnog visokog koji ništa ne donosi obrambeno. S druge strane, Kaman može zabiti (jasno, kad je u stanju istrčati na parket) i može još dodatno osigurati Aldridgea od raubanja pod košem, a to im je očito jedino važno. Thomas Robinson je pokazao znakove napretka u obrani, ima energiju koja se itekako dobro da iskoristiti u branjenju 2 na 2 igre, ali pitanje je koliko će ga Stotts koristiti ako dodatno smanji Aldridgeu minute na petici.

Nakon Kamana za bi-annual iznimku su potpisali još jednog bivšeg člana Lakersa, Blakea, koji je u ovoj fazi karijere vjerojatno jednako nebitan kao Williams, ali barem nije sklon uzimati gomilu šuteva preko ruke. Trošenje limitiranih resursa na dva ovakva veterana koji teško mogu biti od velike koristi ne čini se kao sjajan izbor, ali, čak i da ne dobiju ništa od Kamana i Blakea, klupa bi im ove sezone trebala biti bolja čisto zbog razvoja mladih igrača. Uz već spomenutog Robinsona za očekivati je da su i Barton i McCollum spremniji pomoći, a ne treba isključiti ni kako će Wright nakon faze privikavanja na sistem imati bolju sezonu. Naravno, daleko je ovo od klupe sposobne izdržati ozbiljnije potrese u startnoj petorci, ali u kraćim periodima i u dobro balansiranim postavama neće biti potpuno besmisleni.

Blazersi su inače tijekom tržnice bili minimalno aktivni, očito pomireni s time da jašu trenutnu jezgru do kraja. A taj kraj je možda vrlo blizu – nije samo Aldridge na redu za novi ugovor iduće ljeto, već i Lopez i Matthews. Ako ponove još jednom lanjsku sezonu nema sumnje kako će Blazersi pokušati zadržati momčad na okupu, ali ako stvari krenu loše uzrokovane ozljedama ili tek šuterskim regresom koji je vječna opasnost nad ovim momčadima kojima je šut iz vana glavno oružje, ne bi nas trebalo iznenaditi ni ako usred sezone odluče trejdati npr. Matthewsa. Uostalom, porast capa da kojega će doći idućih sezona ne pomaže samo Portladnu da zadrži jezgru već i protivnicima da im odvuku igrače nemoralnim ponudama. Vjerovati u plan kako će i iduće sezone imati istu petorku na okupu u kontekstu NBA jednostavno nije realno. Isto tako, mogu sanjati da će Matthewsa i Lopeza zamijeniti nekim puno profiliranijim igračem – nadati se nikada ne dosadi.

Olsheyu pak treba čestitati na solidnom poslu – možda nije idealan kada treba pronaći jeftini talent (osim izborom Lillarda nije se baš proslavio transakcijama), ali barem nikoga nije preplatio. Ugovor Kamanu je na samo jednu godinu, Wright je također dobio minimum obzirom na pedigre, tako da u budućnosti Blazersi mogu računati s maksimalnom financijskom fleksibilnošću koja će im olakšati rebuilding, s ili bez Aldridgea (ovaj je izjavio da želi ostati u klubu, ali to je došlo niti godinu nakon što je tražio trade tako da momka ne treba shvaćati ozbiljno, kao što mu ne treba zamjeriti što mijenja mišljenje ovisno o situaciji – to je jedino razumno). Jedini problem? U situaciji kada više od pola lige iz sezone u sezonu može računati na prostor na capu, sam taj prostor prestaje biti dragocjen.

Uglavnom, izbjegnu li veće probleme s ozljedama, Blazersi bi trebali nastaviti gdje su lani stali. Sistem predviđa mali napadački regres, ali još uvijek dovoljan za biti vrhunska ofenzivna momčad. U principu, natavi li Lillard napredovati ovim tempom (njegov rast u drugoj sezoni možda je individualno i najznačajniji pomak koji se dogodio i bez kojega Blazersi ne bi mogli biti ovako učinkoviti prema naprijed) i napravi li Batum još mali korak naprijed, a i jedno i drugo je realno, teško da će ih malo slabiji Aldridge ili Matthews previše vratiti nazad. Veći je problem što se ne nazire nikakav napredak po pitanju defanzive, dapače – isto kao što je teško iz godine u godinu biti najbolja šuterska momčad u ligi, ništa lakše nije ni dvije godine za redom primati najmanje trica u ligi. Mali negativni pomaci u ovim segmentima igre bit će dovoljni da Blazersima uskrate nekoliko pobjeda čak i u situaciji da zdravstveno stanje bude slično lanjskome.

TOP 10 IOR

Aldridge 98, Lillard 76, Batum 75, Matthews 67, Lopez 58, Wright 27, Robinson 12, Kaman 10, Barton 10, Blake 9.

PLUS

Terry Stotts ne djeluje kao košarkaški genije koji može lošu situaciju pretvoriti u dobru, prije kao netko tko je ovisan o kontekstu. U epizodama u Atlanti i Milwaukeeu bio je totalno izgubljen i vjerojatno je malo tko vjerovao da će dobiti još jednu šansu (ja sam još uvijek skeptičan), ali Olshey, koji inače baš i nema tvrdo košarkaško zaleđe i koji je i sam prigrlio analitiku još u Clippersima, vidio je u njemu dugoročno rješenje. I stvarno mu se nema što prigovoriti jer Blazersi imaju na sebi otisak svog trenera od početka do kraja (neki bi rekli možda i preveliki). Njihov napad ove sezone možda neće ponoviti sulude šuterske postotke kao prošle sezone kada su bili top 5 po ubačenim tricama, ali za neki veći pad ne treba se bojati jer su uz to, pazite sad ovo, Blazersi bili prvi po postotku slobodnih, top 3 po skokovima u napadu i top 3 po izgubljenim loptama. Šutirali su i pogađali gomilu trica, na liniju nisu dolazili previše, ali kad bi na njoj završili nisi mogli promašiti, uzimali su gomilu dodatnih pokušaja jer je Stotts suprotno nekim konzervativnijim pravilima radije išao po dodatne pokušaje nego što je slao visoke nazad u obranu tranzicije i uz sve to nisu gubili lopte igrajući relativno sporo i oprezno za takav atomski napad. Tu velike zasluge pripadaju i Lillardu koji je bio fenomenalan u realizaciji nakon picka, bilo da se odmah dizao na tricu ili da je ulazio unutar perimetra i zabijao duge dvice.

I da, tu smo došli do detalja koji Blazersima garantira odličan napad i dogodine bez obzira na moguće fluktuacije koje se uvijek vežu uz postotke trice i slobodnih – LMA i ekipa fenomenalni su s dugih dvica. Da, šut koji većina lige ili barem onaj njen napredniji dio izbjegava i koji bi po defaultu trebao biti izbrisan iz bilježnice jednog ovakvog analitičkog štrebera kakav je Stotts, u srži je igre ove momčadi. Stotts je trenirajući Dirka u Dallasu na putu do naslova shvatio kako je moguće složiti odličan napad oko visokog potrošača koji šutira s vrha reketa – nešto što je u prosječnim rukama loš posjed, u rukama takvog igrača je vrhunska opcija, posebice u situacijama kada se ne nazire bolji šut (poanta je da tih Aldridgeovih 44% za dugu dvicu budu nadograđeni efikasnijim šutevima koje upravo on otvara). I nije samo LMA bio bitan u ovome stilu igre – uz spomenutog Lillarda koji je također gađao odličnih 45% iz ovih situacija tu je i Lopez koji isto ima meku ruku, a nišane su naštimanima držali i Batum i Matthews. Ukratko, kada imaš 5 igrača koji mogu zabiti gotovo do perimetra i uz to su svi nesebični i uglavnom spremni dodati, a i što je najvažnije dovoljno talentirani za role startera u NBA, onda možeš od njih slagati sistem kakav hoćeš.

MINUS

Stotts još u životu nije organizirao obranu bolju od prosjeka i nakon što mu to nije pošlo ni u situaciji u kakvoj su lani bili Blazersi, otvaraju se ozbiljna pitanja. Kako su jedan Phoenix, Atlanta (i to veći dio sezone bez Horforda) ili Houston mogli biti toliko uspješniji od njih defanzivno? Lillard je rupetina, tu priča počinje, ali Matthews i Batum su solidni, a LMA i Lopez ogromni. Tu će definitivno morati raditi neke preinake, do toga kako brane pick igru i tranziciju, do uopće načina kako reagiraju na postavljene napade – malo više rotiranja i izlazaka neće škoditi. Kao ni malo više rizika – Blazersi su bili uvjerljivo zadnji po broju ukradenih lopti u ligi. Lillard nije vrhunski atleta koji će uništiti protivnički napad presingom, ali ovdje nije stvar u manjku fizikalija već čisto u izbjegavanju ikakvog kockanja – prvo i zadnje pravilo bilo je braniti tricu i uvijek ostati ispred igrača na perimetru jer lopta je valjda puno opasnija kada se diže iznad glave nego dok lupa po parketu.

4 thoughts on “BLAZERS

  1. Stotts će možda kao i rookie igrači eksplodirat u trećoj godini. Ekipa s LMA mislim da nikad nije bila u obrambenom top 10.

  2. @ mutombo – ima, onog generičkog bijelog što je već do popodne suh i nejestiv, a kada je topao izgleda sjajno, a u biti je samo pun zraka i vode

  3. Stvarno ne mogu da razumem da imaju jedan jedini problem već 4 godine (dobro nije jedini, ali je ubedljivo najveći) i da ništa ne urade po pitanju njegovog rešavanja. Mislim na klupu naravno, ako misle da će išta dobiti od Kejmena i Blejka, ja stvarno ne znam čime se oni zavaravaju. Jedino što ih može izvući je rast iznutra, i tu mislim na Mekaluma i Robinsona. Bartona, Lenarda, Klavera, Frilenda i ostale zaista ne računam.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *