WIZARDS

NAPAD: 105.5 (22.)

OBRANA: 104.8 (7.)

KOŠ-RAZLIKA: 0.7

RASPORED: 23.

SCORE: 43-39

THAT WAS THEN

Nakon još jedne katastrofalne sezone u kojoj su peti put za redom ostali ispod 30 pobjeda, bilo je jasno da u slučaju novog neuspjeha, a pod tim se smatralo sve osim ulaska u playoff, navijači u Washingtonu više neće gledati Erniea Grunfelda i Randya Wittmana. U biti, jedini razlog zašto obojica nisu postala bivša već u ljeto 2013. krio se u činjenici što su usprkos lošem scoreu Wizardsi nakon all-stara ostvarili solidnih 14-16 i što su sezonu završili kao peta obrana lige. Nakon nekoliko godina u kojima su momčadi Wizardsa odustajale od borbe usred sezone, ovakav pristup bio je znak da se nešto dobro sprema u glavnom gradu. Dodatna olakotna okolnost bila je i ozljeda Walla zbog koje je Washington prvih 14 utakmica sezone odigrao bez svog playmakera i tako upao u rupu sa scoreom 1-13 iz koje se više nije moglo izvući (Wall je ukupno propustio čak 33 utakmice u sezoni i score s njim im je bio 24-25, a bez njega nevjerojatnih 5-28).

Da bi se osigurao da će stvari ovaj put biti bolje, Grunfeld nije štedio na resursima ne vodeći računa o sutra. Prvi potez tako je bio dovesti još jednog kvalitetnog visokog uz Nenea za što su im kao naručeni došli Sunsi koji su bili spremni dati Gortata u zamjenu za ugovor ozljeđenog Okafora i pick prve runde. Puni midlevel s tri garantirane godine dali su Websteru kako bi u klubu zadržali šutera kojeg su sezonu ranije pronašli za minimum, a bi-annual su iz nekog razloga potrošili na Erica Maynora kao back-upa Wallu. Potonji potez ubrzo se pokazao besmislenim pa se u Denver poslali Veselya za Andrea Millera, a nakon all-stara su dali šansu i Drewu Goodenu koji je godinu ranije odigrao samo 16 utakmica i kojega je praktički liga već bila otpisala.

Izuzev Maynora svi ovi potezi pokazali su se sjajnima, ali, naravno, ključ cijele priče bio je Wall. S njima na parketu tijekom 82 utakmice i na skoro 3000 minuta, Wizardsi su konačno imali nešto nalik na napad, uglavnom dovoljno da se s pozicije najgore navale lige pomaknu u zlatnu sredinu. Uz Walla ključan posao odradili su Ariza i Gortat odigravši najbolji niz košarke u životu, zanimljivo obojica u zadnjoj godini ugovora. Ova trojica zajedno propustila su samo 7 utakmica i tu leži ključ sezone Wizardsa. Naime, Wall je odradio najbolju sezonu karijere, ali isključivo zato što je bio na raspolaganju, a ne zato što je odjednom postao puno bolji igrač. Istina, dodao je respektabilan šut za tri, ali je smanjio ulaze u reket (u postotcima nikad manje slobodnih i nikad manje poena u reketu) i zadržao je potrebu da uzima gomilu nepotrebnih dugih dvica. Što se ukupnih šuterskih postotaka tiče ili čak količine asista i izgubljenih, tu se ne razlikuje puno od onog igrača iz rookie sezone, dapače – konstantnost njegovih brojki iz sezone u sezonu zapanjujuća je.

Ovo govori da se nije toliko promijenio Wall koliko je kontekst oko njega postao zdraviji te mu je konačno omogućeno da ono što najbolje radi, kontrolira ritam i razigrava, radi u pravoj momčadi. A Wizardsi su to svakako bili – čak je i krhki Beal odradio 73 odlične utakmice koje je okrunio sjajnim nastupom u playoffu nakon kojega je postalo normalno pitati se tko ima veći plafon, on ili Wall, Webster je opet sjajno odradio rolu šuterskog specijalca i sam skupivši preko 2000 minuta, a svoj doprinos je u pravom trenutku dao i Miller. Nene je u rangu onoga što pruža zadnje tri godine odradio malo više od pola utakmica, ali je bio na raspolaganju u završnici sezone i playoffu, a dok njega nije bilo odličan posao je odrađivao Booker koji se od smetlara specijaliziranog za skupljanje skokova u napadu pretvorio i u odličan ispušni ventil kao šuter s vrha posta, pa čak i poludistance.

Uz spomenuti prosječan napad koji su držali Wallova slash & kick igra i sjajni šuteri iz kornera na čelu s Arizom i njegovih 45% (Beal i Webster su također rešetali s tih pozicija – od njih je samo Heat zabio više trica iz kuta, a samo Jazz ih je gađao boljim postotkom), ključno je bilo zadržati obranu na lanjskim gabaritima što im je uglavnom uspjelo. Gortat nije elitni zaštitnik reketa kao Okafor, ali s Neneom je funkcionirao odlično jer su jedan drugome omogućavali preuzimanje matchupova bez previše kretanja kojim bi kompromitirali prostor iza leđa. Također, sa vrhunskim atletom poput Walla na lopti i više nego solidnim stoperom poput Arize na boku, imali su pristojan balans između linija – mogli su igrati presing, mogli su braniti perimetar i držali su reket zaključanim.

Sve ovo bilo je dovoljno da u povijesno lošoj konferenciji dođu tek do šestog mjesta (oni boljeg pamćenja sigurno se sjećaju nezaboravnog perioda od prosinca do veljače tijekom kojega im je trebalo 7 prilika da, po prvi put od 2009. kada su sezonu otvorili s 2-1, uhvate pozitivan score u sezoni) i, kako su mnogi mislili, poraza u prvoj rundi od Bullsa. Međutim, pokazalo se da Wizardsi itekako mogu parirati Bullsima njihovim oružjem, pristupom i ozbiljnošću, a uz to su opet bili i fizički spremnija, ali i talentom dublja momčad. Iz današnje perspektive očito je kako ovaj rezultat u biti predstavlja puno manje iznenađenje nego što se činilo – zaneseni razlikom u pedigreu između dvije momčadi, nismo uopće vidjeli da je puno veća razlika između solidnog napada Wizardsa i katastrofalnog napada Bullsa nego između elitne obrane Bullsa i iznadprosječne obrane Wizardsa. Nažalost po Walla i društvo, san se završio protiv Indiane koja je taman bila malo kvalitetniji protivnik od Chicaga u oba smjera, dovoljno da se provuče do finala konferencije.

Ali, već je bilo kasno, Wizardsi su postali momčad trenutka i nakon ovoga rezultata više se nije moglo natrag.

THIS IS NOW

Wittman i Grunfeld su dobili povjerenje, odnosno, kako bi rekao vlasnik Leonsis, zaslužili su ga i s tim detaljom riješenim, Wizardsi su se mogli okrenuti drugim poslovima, odnosno nastavku dijeljenja novih ugovora, ali ovaj put igračima. Obzirom na već poprilično skup roster odmah je bilo jasno kako su šanse da zadrže i Arizu i Gortata minimalne, stoga su se odlučili odmah razbiti neizvjesnost i produžiti sa svojim centrom. Gortat možda neće opet biti ovako učinkovit u napadu i konstatno zdrav da može ostaviti ozbiljan trag i u obrani, ali Wizardsi si jednostavno nisu mogli dopustiti ostati bez ključnog visokog igrača, posebice u situaciji u kojoj Nene iz sezone u sezonu igra sve manje i sve lošije. Kada uhvati ritam od par tjedana dobre košarke Brazilac je u stanju biti najbolji igrač na parketu, ali ta njegova nekonstatnost jednostavno izluđuje i da bi sačuvao živce moraš imati dobar temelj ispod njega. Gortat to donosi – solidan u pick igri kao roller ili poper, dovoljno čvrst u obrani i aktivan u skoku. To se ne pušta tek tako pa makar mu dao malo više garantiranih godina nego bi trebao.

Potpis Gortata značio je da Arizinom boravku u klubu dolazi kraj, što se uskoro potvrdilo njegovim odlaskom u Rocketse. Dva dana kasnije Wizardsi riješavaju njegovu zamjenu davanjem midlevela Pierceu čime značajno mijenjaju izgled prošlogodišnje momčadi. Pierce u ovim godinama nije gutač minuta kao Ariza i to znači da će puno veća odgovornost biti na klupi koja baš nije sjajna, pogotovo s Websterom koji se polagano vraća nakon nove ozljede leđa zbog koje još dugo, ako ikada, neće biti spreman zaigrati u punom pogonu u kojem je bio zadnje dvije sezone. Također, Piecea će trebati uklopiti u momčad jer njegova rola nikada nije bila ona 3&D igrača – čak i lani u Netsima kada se gotovo pretvorio u tricaškog specijalista u roli stretch četvorke, Piece nije visio u korneru i čekao povratne nego je do svojih prilika dolazio nakon screen igre na perimetru. Ovdje taj luksuz neće imati jer s dva visoka u sredini neće biti suigrača koji će mu širiti reket da bi igrao 2 na 2 ili 1 na 1, već će on morati raditi taj dio posla za druge.

Ono gdje će Pierce pomoći odmah i uvijek je igra u završnici. Kao poprilično jednostavan slash & kick napad, posebice kada nije bilo Nenea da kreira nešto na laktu ili bloku, Wizardsi su imali užasnih problema u završnicama utakmica. Manje poena od njih u zadnjoj četvrtini zabijali su samo Magic, Pistonsi, Celticsi, Sixersi i Wolvesi, dakle sve redom totalno disfunkcionalne družine koje nisu ni prismrdile playoffu. Također, od svih 16 playoff momčadi imali su uvjerljivo najslabiji score u vlastitoj dvorani – samo 22-19, dakle identičan kao na gostovanju, što je još jedan netipičan podatak za momčad koja je izborila doigravanje. U playoffu taj njihov feler došao je još više do izražaja – u dvije runde ostavili su 1-4 u utakmicama na svom parketu. S Pierceom u postavi koji je navikao donositi pobjede u završnicama, dobar dio ovih problema trebao bi biti saniran.

Inače, ovo su sve detalji koji jasno ukazuju da je ova momčad daleko od zrele, a ako ćemo pratiti tragove kako bi otkrili krivca, oni dobrim dijelom vode do Randya Wittmana koji u ove tri sezone još nije uspostavio nešto nalik na sistem u napadu (osim ako pick & roll ne smatrate sistemom), a poznat je i po često nejasnim odlukama u završnicama utakmica i činjenici da mu time-out služi uglavnom da se igrači napiju Gatoradea. Obzirom na obrambeni uspjeh zadnje dvije sezone teško je reći da je Wittman minus jer igrači očito iz nekog razloga žele igrati za njega, ali definitivno nije ni plus.

A obzirom na to da su ih već na početku sezone napale ozljede, svaki plus će im dobro doći. Uz spomenute Websterove probleme ostali su i bez Beala na 20-ak utakmica, što je otprilike brojka koju sam uračunao u projekciju prije nego je do ozljede uopće došlo i zbog čega je projekcija i bila toliko prizemljenija od većine ostalih. Bez startnog beka i bez prve bočne rezerve, a onda i s Pierceom koji je u startu osuđen na puno manju minutažu od Arizine, Wizardsi će biti prisiljeni dati previše minuta nedokazanim NBA igračima poput Ricea i Portera. I iako obojica djeluju kao pristojne zakrpe za rolu tricaša iz kuta, jasno je da svojim neiskustvom i manjkom all-round učinka neće previše pozitivno utjecati na igru momčadi.

Nažalost po Washington, sa salary capom u crvenom do boljih opcija se jednostavno nije moglo doći, pogotovo jer su ono malo resursa što su imali iskoristili su kako bi se osigurali za one situacije bez Nenea kojih će sigurno biti (a koliko su tanki s resursima najbolje govori podatak da samo Clippersi imaju više garantiranih dolara u knjigama). Bookera su zamijenili Humphriesom koji je puno bolja verzija sličnog profila igrača, dakle smetlar koji može šutnuti s lakta (s tim da je i on već zaradio novu ozljedu već operirane šake zbog čega će biti izvan parketa barem do prosinca), a u Blairu su dodali još jednog masivnog i energičnog skakača za slučaj da se Seraphin ni ove sezone ne odluči pojaviti. Nagradili su i Goodena za energične role u završnici sezone i playoffu, ali to je već luksuz koji mi je sigurno bio manje potreban od još jednog swingmana.

Uglavnom, poanta je da ovo po ničemu nije bolja momčad od lanjske. Istina, Wall bi mogao napraviti korak naprijed, a možda i Beal jednom kada bude spreman, ali ne treba očekivati bolji učinak od ostalih pozicija u odnosu na ono što smo gledali lani. Dapače, regres na boku mogao bi biti puno značajniji od rasta pod košem koji opet puno više ovisi o tome koliko će i na koji način Nene odigrati utakmica, nego koliko će bolje biti rezerve.

Istok izgleda kao malo jača konferencija nego prošle godine, ali ne značajno, tako da bi zdravi Wall i Gortat, uz solidno izdanje Piercea i 60-ak utakmica Beala i Nenea trebali biti garancija playoffa. Eventualni Pierceov regres i potpuni raspad Nenea, a oboje su itekako mogući, učinit će situaciju bezizlaznom. Wittman tu neće biti od pomoći, a uđu li u sezonu još jednom kilavo kao što im je to postao običaj zadnje dvije sezone (i lani su otvorili s 2-7 prije nego li su se ustabilili), mogla bi se pojaviti i panika, posebice kod Ricea i Portera na koje će u startu biti usmjereno puno više pažnje nego što itko želi.

TOP 10 IOR

Wall 82, Gortat 75, Pierce 65, Nene 61, Beal 54, Webster 44, Humphries 40, Miller 36, Blair 25, Gooden 22.

PLUS

Čak i usprkos gubitku Arize obrana bi trebala ostati solidna. Wall je jedan od najboljih defanzivnih playmakera u ligi i obzirom na energiju koju troši na ovom kraju parketa nije ni čudo što ne može postati učinkovitiji napadač. Wittman sigurno neće odustati od igre s dva visoka tako da s te strane ne moraju brinuti, kontrolirat će reket, skok i obruč tijekom 48 minuta, s ili bez Nenea. A ni na boku neće biti razloga za paniku – Porter i Rice nisu ni približno pouzdani igrači u napadu kao Beal i Webster, ali, u ovih uvodnih par mjeseci, dok čekaju da dva od tri najbolja swingmana budu spremna za ozbiljniju akciju, sigurno mogu pružiti barem adekvatnu igru u obrani perimetra. Mislim, morat će jer, iako Pierce još nije za staro željezo što se defanzive tiče, njegov pad kada je obrana na perimetru u pitanju je očit, od kašnjenja na izlascima do nemogućnosti zatvaranja ulaza. Ipak, ono najvažnije je što Wall ima 24 godine, a Beal čak tri manje. Jednog dana kada sva ova ostala imena nestanu, a oko 2017. osim njih i Gortata valjda više neće biti nikoga (pa uz malo sreće ni Wittmana i Grunfelda), oni bi još trebali biti tu i to je jedino bitno za Washington koji se još uvijek nada Durantu. S potencijalno najboljim bekovskim dvojcem lige na rosteru, čak i te nade imaju pokriće. Washington možda ne ponovi lanjski uspjeh, možda se čak i ne plasira u playoff u slučaju niza nesretnih okolnosti, ali ono što je sigurno je da više neće morati čekati skoro 5 godina da ostvare pozitivan score u sezoni.

MINUS

Wall će sigurno i dalje lakoćom ulaziti u sredinu i bacati povratne, ali bez Arize u korneru to više neće biti to. Dapače, bit će fascinantno vidjeti kako uopće misle igrati na početku sezone bez tri udarna šutera prošle godine – Porter i Rice imaju predispozicije da budu solidni ispušni ventili, ali to tek trebaju dokazati, kao uostalom i Pierce. Naime, nije samo stvar u tome da treba zabiti otvorenu kratku tricu, već se treba znati i kretati i otvarati, a to je nešto što će se sigurno osjetiti na mogućnosti ponavljanja lanjskog elitnog učinka u tom pogledu. Sistem vidi određeni pad jer svaka trica manje vjerojatno će se pretvoriti u dugu dvicu viška (a i dalje ih pucaju previše, lani su samo Magic, Bullsi i Knicksi uzeli više šuteva između reketa i perimetra), a nije isključeno da on bude još i veći, ovisno o tome kada će se i kako ozlijeđeni igrači vratiti, odnosno kako i koliko misle stariti Nene i Pierce.

9 thoughts on “WIZARDS

  1. Ma da nema Wittmana, bili bi duplo bolji. Btw, od ovih trenera sta su se lani dokazali, ko je po tebi najbolji; Clifford, Brett Brown ili Budenholzer? Meni je ovaj zadnji nekako najdrazi, ali nisu svi u istoj situaciji.

  2. Nevezano za Bulletse, pogledao sinoć Bulls-Hornets. Ako je OKC mogao da potpiše Gasola, a nije zbog bilo kog razloga, ne zaslužuju nikakvu ‘titulu’ ili šta ti ja znam.

  3. Tu im se nema što prigovoriti, htjeli su Gasola kao i mnogi drugi, ali Gasol je htio Bullse

  4. Ma di me stavljaš u tu kategoriju, pa ovaj ga ne može smislit. Porter će bit ok dugoročno, ali zašto bi mu vjerovao u praktički rookie sezoni u roli koja će od njega tražit 20 minuta konkretne košarke jer ovo nije Orlando već ekipa koja je potrošila gomilu dolara da bude u vrhu Istoka

  5. odradio je kamp i cirkus ligu dobro, a i nije za bacit u predsezoni, +/- brojke ne izgledaju loše kao i njegove brojke. pogleda sam ga protiv pistona i skupa s onim serafonom i andrijom millerom ih je lipo razbuca. (ok, jedna utakmica, al nije džabe bio 3 pick pa da ne mere pomoć u pristojnoj roli s klupe pokraj solidnih veterana)
    moraš mu pogledat koliko veselu sliku ima na espnu profilu što je vrlo važan advance element 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *