KNICKS

NAPAD: 110.6 (3.)

OBRANA: 109.0 (30.)

KOŠ-RAZLIKA: +1.6

RASPORED: 26.

SCORE: 47-35

THAT WAS THEN

Kakvu razliku čini godina – sezonu ranije Knicksi su bili jedno od ugodnijih iznenađenja lige, momčad koja je izuzetnom šuterskom efikasnošću te kontrolom ritma i lopte imala treći napad u NBA, dok su se u obrani trudili održati kakvu-takvu konkurentnost kontrolom skoka u vlastitom reketu i agresivnim presingom na loptu, a ponekad i na perimetar. Lani je pak sve to nestalo kao da je na parkete izlazila neka druga momčad, što je samo poslužilo da se potvrde neka odavno nepisana NBA pravila koja su se u njihovom slučaju ispreplela taman toliko da im podapnu nogu.

Tko živi od trice umire od trice – 2013. ubacili su najviše trica u ligi uz bolje postotke od npr. Rocketsa, a lani su bili tek 7. s postotcima koji su prijetili da ih izbace iz top 10, što je bilo dovoljno da im se efektivni šut skotrlja u prosječnost. I nije stvar bila samo u uspješnosti – od momčadi koja je više od trećine (čak 35%) svojih napada završavala tricama, Knicksi su pali na 30%, zamijenivši ove šuteve uglavnom dugim dvicama kojih je lani češće od njih uzimao samo nesretni Orlando. Naravno, na ovo su direktan utjecaj imale krive odluke oko rostera.

Najgora se tiče vjerovanja da im Andrea Bargnani može pomoći (tu je u konkurenciji i nada da je Ron Artest i dalje oblik života, ali ovo s dovođenjem bivšeg prvog picka iz Toronta je ipak gora procjena). Osim što ih je to koštalo Novaka, dodatnog opterećenja capa i budućeg picka prve runde, koštalo ih je i po pitanju kemije i to na sličan način kao i Pistonse dovođenje Smitha – Woodson je iz nekog razloga smatrao svojom odgovornošću realizirati svaku ideju uprave pa je recept niske postave koji je otkrio godinu ranije, s Melom na četvorci i Smithom na trojci, u startu sezone zamijenio za klasičniji s Bargnaniem na četvorci koji je potpuno srušio sav balans i kemiju koju su izgradili godinu ranije. Sreća u nesreći bila je u tome što se Bargnani ozljedio nakon 42 utakmice i tako se izbacio iz konkurencije, ali nakon 15-27 obilježenih njegovim prisustvom teško je bilo uhvatiti korak s ligom čak i na Istoku – Knicksi su igrali sjajnu košarku u završnici sezone kada su manje-više svi veterani bili zdravi (i bez Bargnania u blizini), dobili su 15 od 20, ali bilo je prekasno.

Ono što je interesantno je da čak ni nakon ozljede Bargnania nisu odustajali od visokih postava – relativno zdravi Amare dobio je gomilu minuta u odnosu na sezonu prije i to je također bio problem. Woodson ga je držao na parketu više nego je trebao pod izlikom da želi čvršću obranu reketa (kvragu, u periodu bez Chandlera neko vrijeme je čak tvrdoglavo startao s Martinom na petici), a u biti, obzirom da je obrana upravo u ovim visokim postavama bila najgora jer su uz rupe u sredini tada ostajali i bez ikakvog pritiska na vanjski liniju protivnika (samo Cavsi su primili više trica od njih, a kako nije bilo Chandlera to su curili i na pick igri i zatvaranju reketa), postalo je jasno da trener prednost daje imenima na dresu i ugovorima umjesto učinku igrača. Na kraju ispada kako je recept od godinu ranije s Melom na četvorci koji je Knickse učinio relevantnima praktički bio čista slučajnost – da su imali Martina od početka sezone, da Camby i Sheed nisu postali statisti Walking Deada i da je Amare bio spreman za više od 29 utakmica, Woody bi ih vjerojatno sabotirao i tada (spomenimo samo kako su Knicksi imali tek 8 pozitivnih petorki prošle sezone, od čega je 6 najboljih, pogađate, bilo s Melom na četvorci i tri šutera uokolo).

Zatim, tu je i klasični narativ o igračima koji su zaradili novi ugovor i uz njega virus kurcobolje. Ogledni primjer je Smith koji je od fenomenalnog triple threat strijelca s klupe opet postao tek tricaški specijalist – slobodna su mu se prepolovila, a s njima i broj kvalitetnih šuteva. Doduše, treba biti iskren i priznati mu probleme s ozljedama koji su sigurno utjecali na eksplozivnost, a i takvom emotivno labilnom tipu sigurno nije isto igrati u momčadi koja pobjeđuje i momčadi koja gubi (i koja je, da mu udovolji, čak angažirala i njegovog brata). U biti, roster Knicksa je očito bio krcat hrpom takvih tipova jer njihov pristup u obrani i napadu, obilježen nedostatkom kretanja, veći dio sezone je izgledao nezainteresirano.

Kad smo već spomenuli ozljede – Knicksi su sezonu ranije gurali i u periodima bez Carmela i Chandlera jer su imali pristojnu dubinu, a lani su bez otišlih Kidda, Novaka i Copelanda bili bez ikoga spremnog uskočiti u takve situacije. Kiddov neprocjenjivi učinak kao trenera na parketu i dva izuzetna stretch specijalista zamijenili su u kreaciji beskorisnim Shumpertom i s dva visoka koja najviše vole potezati duge dvice. Uglavnom, obzirom da je Chandler propustio još više utakmica nego godinu ranije i da je u ono malo minuta što je bio na parketu bio izvan forme, a da je Felton nakon solidne prethodne sezone, što zbog ozljede, što zbog izostanka Chandlerovih screenova, potpuno potonuo, nije teško zaključiti da su Knicksi bili momčad lutrijske dubine. I točno tamo su i završili i to bez picka koji je još ranije završio u Denveru u tradeu za Carmela koji je bio jedina svjetla točke njihove sezone. Na trojci ili četvorci svejedno – Melo je trpao i zabijao trice, skakao i čak se trudio u obrani, a sve kako bi opravdao budući max, ali i pokušao momčad na mala vrata ubaciti u playoff.

THIS IS NOW

Woodson je nakon obrva izgubio i posao (dalo bi se dodati da je ostao i bez razuma obzirom kako je lani vodio momčad, tako da ga možemo slobodno voditi pod još jednu žrtvu velikih očekivanja New Yorka), a na scenu stupa legenda kluba, legendarni buntovnik Phil Jackson, čija široka ramena i brkovi iz igračkih dana su u Madisonu obožavaniji od bilo kojeg njegovog prstena, pa tako i onoga nataknutog na ćunu.

Umjesto nervoznog tipa koji se uporno nastojao svidjeti svima, od vlasnika preko medija do igrača, za košarkaški smjer franšize sada će se brinuti Zen majstor koji jedva da i zna za sve te nebitne sporedne stvari. Jacksona zanima samo implementirati trokut kao filozofiju igre i dijeliti knjige igračima za Božić i to je ogroman plus za ovu momčad kojoj definitivno treba jasan cilj, a ne uprava koja se, umjesto da preuzme ulogu lidera, ponašala kao skupina osobnih pomoćnika spremnih udovoljiti svakom hiru zvjezdica u dresovima. Sad, hoće li im to pomoći da se vrate na pobjedničke staze drugo je pitanje – Phil nema namjeru Mela previše koristiti na četvorci tako da snovi o povratku nedavnim šuterskim bravurama nakon pick & rolla padaju u vodu iako Knicksi i dalje imaju roster stvoren prvenstveno za takav tip košarke u kojem Melo otvara prostor napadanjem, a drugi ga koriste.

Prebacit će igru u post i otvarat će ga kretanjem lopte i svih igrača, ali obzirom na roster trebali bi više nalikovati lanjskom neuspješnom izdanju nego onome od godinu prije, tako da je sada praktički sve pod upitnikom – od obrane koja ionako ima minimalni prostor za napredak, do napada koji u takvim podijelama uloga dokazano ima problema sa zabijanjem poena. Tu će definitivno zanimljivo biti gledati hoće li Dolan vršiti pritisak da se naprave određene promjene, prvenstveno s rosterom, ako momčad u sezonu krene nizom poraza, kao i na koje će ga sve načine Jackson ignorirati, fokusiran isključivo na svoj plan koji teško da uključuje kompromise poput napuštanja trokuta nakon 20 utakmica da bi se vratili šutiranju trica svaki treći napad.

Uglavnom, ovo je Philov show bilo to dobro ili ne, a to je jasno od prvog dana. Preuzevši upravljanje košarkaškim operacijama Jackson je logično tražio trenera koji će biti produžena ruka njegovim idejama na parketu prema kamo Zen majstor nema namjeru spuštati svoje rastureno tijelo, a kako su u pitanju specifične zamisli koje su dobrim dijelom totalno van onoga što je trenutno popularno u ligi (osim što naglašava igru kroz post i unutar-van košarku, trokut dopušta i puno dvica s vrha reketa, a ovo sve od reda lagano postaju tabu teme u NBA), izbor mu nije bio velik – sa Shawom u Denveru i Kerrom koji je ipak radije prihvatio poziv Warriorsa gdje će imati puno više slobode u kreiranju igre, praktički su mu ostali samo Fisher, Cleamons i Rambis kao opcije te ih je sve dovukao u klub. Jasno, Rambis je u ovom slučaju mozak operacije, čovjek koji će se brinuti da se principi trokuta usade u igru i igrače, Cleamons mu je u tome desna ruka, dok je Fisher zadužen za upravljanje odnosima na svim razinama i atmosferom u svlačionici.

S posloženim štabom Knicksi su već na ljetnoj ligi izgledali kao momčad vremenskim strojem prebačena iz ’90-ih zbog stalnog spuštanja lopte u post i bekovima i krilima i centrima te sumnje više nije bilo – Phil će s ovim ići do kraja i to uz Melovu podršku, koju će ovaj zasigurno pružiti obzirom na ugovor kakav je dobio uz Zen-masterov blagoslov. Pokazali su to i tradeovi koje je Jackson odradio – Chandlera, koji nije trokut centar jer nema igru ni licem ni leđima obruču već ovisi isključivo o pick & rollu, a uz to je i skup i u godinama u kojima ga nema smisla pokušati prilagođavati novom projektu, trejdao je u Dallas za Calderona kako bi dodao čovjeka sposobnog kontrolirati ritam i loptu, a i zabiti povratne lopte s vrha perimetra. Pri tome se riješio i neučinkovitog Feltona koji svojom combo igrom ni kao tricaš ni kao kontrolor lopte nije odogovarao zahtjevima novog napada, a dobio je i buduću startnu peticu u Dalembertu koji, iako mu najbolje odgovara limitirana rola, može barem pomoći blokadama i skokom u sličnom kapacitetu kao Chandler za puno manje novca.

Dovođenje Acya i Outlawa iz Kingsa baš i nema neku svrhu, osim da upozori koliko su Knicksi u biti tanki jer obojica su dovedeni da budu dio rotacije, Acy kao podizač energije, a Outlaw kao zamjena za Mela. Jason Smith, kojem su dali porezni midlevel, zna zabiti licem košu i čuvati sredinu, problem je samo što to rijeko pokazuje jer ne može ostati na parketu. Naravno, od svih ovih poteza najvažniji je bio Carmelov ostanak u klubu – bez njega ovo bi bio totalni rebuilding, ovako ipak postoji nada da će se već ove godine boriti za playoff ako se nekim čudom oko njega sve posloži kako treba.

S ovim osvrtom na promjene ljudstva uglavnom i staju ozbiljne analize Knicksa. Obzirom na kontekst, nagađati kako će momčad igrati u obrani i napadu postaju iluzorno jer sve što imamo su utakmice predsezone. Jednostavno, svu statistiku od prethodnih sezona i sve postojeće uzorke igre možemo baciti kroz prozor jer ovi Knicksi će imati jako malo dodirnih točaka s ekipama zadnjih godina iako su mnoga imena na rosteru ostala ista. Pa pokušajmo nagađati o kakvim se tu promjenama radi.

Za razliku od Woodsonovih obrana koje su bile obilježene visokim izlascima na pick & roll, Phil će sigurno maksimalno pojednostavniti defanzivu i za početak će zatvoriti reket. Jer, budimo realni, čovjek koji je osvojio toliko naslova vrlo dobro zna da bez elitne obrane nema vrhunskih rezultata. Da, možda će fokus momčadi biti na napadu i pokušajima da igrači shvate osnove trokut napada (tipa, kako je kretanje bez lopte bolje od stajanja, ili kako je brzi pas brži od obrane, ili kako su šutevi efikasniji kako su bliži obruču), ali nema sumnje kako će Knicksi pokušati biti barem prosječna defanzivna momčad, pa makar za to morali žrtvovati dobar dio parketa, odnosno perimetar. Mislim, imaju stručni štab koji zna posao (umjesto da traže od igrača da se rotiraju, parkirat će dva visoka u reket dok će ostali igrati čovjeka i pokušati zatvarati šutere), pitanje je samo koliko će vremena stići posvetiti defanzivi obzirom na sav posao koji ih čeka prema naprijed.

Na papiru je teško zamisliti Knickse kao pristojnu defanzivnu momčad – sistem ih je izbacio kao najgoru uopće u ligi bazirajući se samo na individualnim učincima igrača koje imaju na raspolaganju. Playmakeri su im stari i spori i ne mogu čuvati ni čunj, a kamoli raditi pritisak na loptu, a na boku nema stopera ni pod razno. Jedini atleta u teoriji je Shumpert, ali nakon ozljede koljena njegov utjecaj u tim segmentima igre ja pao, a porastao je problem zvan manjak eksplozivnosti. U sistemu koji će od njega i suigrača tražiti puno manje trke i rotiranja, ali i puno više koncentracije na jedan zadatak, možda će stvar izgledati bolje, ali nema sumnje kako su glavni adut ove potencijalne obrane visoki.

Međutim, sretno u pokušajima da iz njih izvučeš dovoljno kvalitetnih kombinacija. Dalembert može blokirati, pomoći u preuzimanju i čuvati obruč, ali u limitiranim minutama. Tko će u sredinu nakon njega? Smith ima solidne fizikalije, ali nedostatak atleticizma dodatno je naglašen ozljedama i defanziva nije njegova jača strana, a otprilike ista priča vrijedi i za Bargnania, uz razliku što on nikada nije ni bio dobar obrambeni igrač. Aldrich je borben i velik i sigurno će se izboriti za minute kada se Smith ozljedi, a Phil i društvo shvate da Bargnani, usprkos popriličnoj masi, bježi od kontakta, ali koliko realno možeš imati koristi od smetlara bez ikakve vještine i atleticizma koji uz to baš i nije vanserijski fizički primjerak?

Naravno, tu je i Amare, ali on definitivno ne može igrati zadnjeg čovjeka u obrani osim ako ne tankirate, tako da je realno njega očekivati više na četvorci gdje će minute dobiti i Smith i Bargnani, ali i Acy koji se kroz trening kamp nametnuo kao jedno od rijetkih aktivnih tijela u ovoj rotaciji. Sad, ako je cijela poanta igre s dva visoka da imaš barem dužinu u reketu koja će utjecati na postotke šuta protivnika, kako se u to uklapa 201 cm “visok” skakač koji je do sada uglavnom svoju energiju trošio igrajući rolu smetlara u minutama utakmica namijenjenima upravo takvima?

O tome kako će podijeliti minute pod košem i kako će slagati kombinacije da dobiju nešto u obrani, a da pri tome ne potonu u napadu, ovisit će puno toga, prvenstveno zato što davanjem prilike ovakvom nizu igrača limitiraš minutažu za Anthonya na četvorci, a samim time i za nekog drugog solidnog košarkaša. Tipa, pojma nemam koliko Phil misli koristiti niski frontcourt s Hardawayem, Melom i Dalembertom, ali teoretski ovo bi mogla biti njihova napadački najučinkovitija postava, a obzirom da nekih elitnih defanzivnih neće ni imati, teško je naći razlog da im se ne da većina minuta.

I tu u biti dolazimo do najvećeg problema. Dogodine Knicksi konačno iz knjiga brišu i Andreu i Amarea i imat će dovoljno prostora za složiti momčad po Philovom ukusu u kojoj će Melo sigurno igrati još više trojku. Sad, ako ovu sezonu koja služi za učenje trokuta Mela staviš u drugačiju ulogu jer loviš rezultat, a loviti ga najlakše možeš s postavama u kojima je Melo uz jednog od visokih, jednog playa i dva bočna, to dugoročno nema prevelike svrhe. Jasno, za ovu sezonu je smrtna presuda ne imati na parketu što je više moguće Hardawaya, Earla Smitha i Mela ili neku sličnu kombinaciju. Od toga kako struka odluči balansirati ovu dilemu, ovisi i njihova sezona.

Jer, kao što smo rekli, obrana neće biti previše dobra ni sa, a ni bez visokih, a napad će već zbog same igre kroz post ostati bez velikog broja trica koje će zbog profila igrača vjerojatno zamijeniti dugim dvicama. U prvim projekcijama sam ostao vjeran učincima i rotacijama iz Woodsonovog doba, što jasno više nema smisla jer u predsezoni niske postave gotovo da nisu ni dobile priliku – sve minute pod košem otišle su na šest spomenutih visokih. To znači da napad ide dolje još i više nego bi trebao, a eventualni pomaci u obrani ni pod razno ne mogu biti takvi da to pokriju (nova up to date prognoza po običaju ide dan prije početka sezone pa pričekajmo da vidimo kakav će biti novi projicirani score).

Ukratko, ako ovakvi Knicksi izvuku playoff, onda je Jackson čarobnjak, a Melo zaslužuje svaki cent od onih milijuna kojima je obasut.

TOP 10 IOR

Anthony 114, E. Smith 49, Stoudemire 48, Calderon 41, Dalembert 35, Bargnani 29, Hardaway 27, Prigioni 25, Shumpert 20, J. Smith 17.

PLUS

Mislite, osim što su konačno, makar naizgled, maknuli Dolana iz procesa odlučivanja i to taman prije nego što dogodine budu imali gomilu prostora na capu za složiti novu momčad? Earl Smith možda i ove godine podbaci, ali napad će sada puno lakše živjeti uz preciznog Calderona i godinu iskusnijeg revolveraša Hardawaya. U predsezoni su Knicksi sasvim fino funkcionirali u razigravanju iz posta, a visoki su dobro pronalazili i cutere i šutere. Jasno, u predsezoni nitko ne igra ozbiljnu obranu tako da tek treba vidjeti kako će to funkcionirati kada najveći dio večeri budu igrali protiv najboljih postava, ali recimo da bi kruženje lopte dijelom moglo podsjetiti na ono od prije dvije godine s Kiddom i živima Feltonom i Smithom, a to bi trebalo podići i napadački učinak u odnosu na lani kada nikakve aktivnosti nije bilo (Knicksi ni tada nisu do prilika dolazili vrhunskim pasovima već prije svega agresivnim ulazima, ali i to je bilo bolje nego lani kada nije bilo ni jednog ni drugog). Sad, obzirom da smo već spomenuli kako će trice dobrim dijelom zamijeniti dvojkama, možda rast neće biti prevelik, ali će ga biti. Neće imati elitan napad kao što sistem baziran na puno više minuta za Mela na četvorci i Hardawaya općenito predviđa, ali, ima ovdje mesa za top 10 napad čak i uz početničke greške u savladavanju novog stila igre.

MINUS

Obrana s ovakvim profilom igrača ostaje rak rana (Calderon neće biti ništa gori od Feltona tako da tu plakanju stvarno nema mjesta, a Dalembert i novi sistem trebali bi pokriti i dobar dio Chandlerova učinka, posebice obzirom na to koliko je Tyson bio razvučen u obrani i zbog toga ne pretjerano efikasan), ali tu je još jedna potencijalna opasnost. Kako smo već rekli, dobra stvar za Knickse je da imaju cilj, ali loša što je ova sezona u njemu očito marginalizirana. U situaciji kada gomila osrednjih momčadi pokušava sve da uđe u playoff ili sanja o tome kako će se tijekom sezone uključiti u neki posao koji će im podići plafon, Knicksi samo žele brusiti svoje akcije kroz post i dočekati ljeto kako bi se riješili dva mrtva ugovora koja imaju u knjigama. S takvim stavom nikada nije dobro ući u sezonu jer ako pobjeđivanje nije cilj, onda se tu otvara prostor za razne manipulacije, od tipa dužeg držanja Mela izvan parketa u slučaju neke lagane ozljedice, do eksperimenata s postavama i ulogama, a sve to dodatno smanjuje ionako mizernu marginu pogreške koju ne smiju prijeći ako misle ostvariti pozitivan score. Faza rebuildinga nekako se teško veže uz ime Phila Jacksona ili Carmela Anthonya, ali da je bilo tko drugi u njihovoj situaciji, upravo to bi bila riječ koju bi stalno spominjali.

8 thoughts on “KNICKS

  1. @ Gee

    ako na trenutak zaboravimo nadolazeću sezonu u kojoj se Knicksi nadaju izgraditi sustav, što misliš koga će Phil ciljati iduće ljeto? nisam baš siguran da će puno ovih top free agenata mijenjati ekipe. može li Phil stvarno posložiti ekipu koja bi nešto značila u ovoj ligi? naravno da će prije toga trebati donijeti neke odluke što napraviti sa vlastitim igračima (jasno je što će sa Amareom i Bargnanijem…ali što sa Shumpertom koji je trenutno projiciran kao starter, što sa JR-evom opcijom…)

    navijači Knicksa žele jednog ili dvojicu od Gasola, Monroea, Ronda (iako stvarno ne vidim smisao Ronda ako će igrati trokut), Aldridgea ili Millsapa…Monroe (ako stvarno napusti Pistonse) se čini kao zanimljiv visoki za trokut, ali onda bi bilo poželjno da je drugi visoki (Melo će očito igrati SF) atletičniji…

  2. Dal si normalan, morao sam guglati da vidim ko je fuckin Earl Smith 😀
    Jako volim kad pate ove entitled ekipe kao Lakersi i Knicksi, a pogotovo što ove sezone kreću sa radikalnim idejama(Lakersi sa brojem ispaljenih trojki), duge dvojke ftw 😀
    Ako se ne varam, hvalio si Hardawaya juniora mislim u skorom podkastu. Meni on lično ništa specijalno, Dion Waiters koji poteže više trojki bez savesti, i redovno prošle sezone ne više od 2 asista.

  3. Pa obzirom da će imat hrpu love, nešto preko 20 milja, definitivno može. Sumnjam da će trošiti lovu na playa, posebice dominantnog s loptom ko Rondo, to je u sistemu gdje 5 igrača vrte akcije nebitna pozicija.
    Kako su na bokovima manje-više ok, ključ su visoki i tu će sigurno završit barem s Millsapom, a želje su sigurno i Gasol i Monroe i Aldridge – šokilrao bi me da baš ni jedan ne bude Knick. Plus, ako kojim slučajem Hawksi budu trejdali Horforda, budi siguran da će se Knicksi uključiti u licitaciju.
    Smith ostaje jer opcija je njegova, a Shumpert, ako ne završi u nekom tradeu, isto ostaje na zadnjoj godini rookie ugovora.

  4. @ Gee

    možda sam se malo nespretno izrazio…naravno da Smith ima player option. pitanje je bilo misliš li da će ga se Phil pokušati riješiti prije deadlinea kako nebi dočekao kraj sezone u dresu Knicksa te time osloboditi dodatan prostor na capu. iako nisam siguran da li je uopće moguće nekome poslati JR-a, a da pritom ne uzmeš niti jedan ugovor koji ide dalje od 2015. inače, navijači se nadaju da Smith neće iskoristiti opciju što mi je do prije nekoliko mjeseci izgledalo kao SF (ne mislim na “small forwarda” :-)), ali obzirom na ugovore Bradleyja i Meeksa te na moguće povećanje capa možda ni to nije nemoguće. Shumpertu je ovo četvrta sezona rookie ugovora tako da je na ljeto RFA, a Knicksi su već najavili da neće produžiti ugovor prije roka (31.10.)

    Horford je i meni pao na pamet, ali stvarno ne vidim što Knicksi mogu ponuditi u tom tradeu. prije sam se nadao Gasolu, ali bojim se da su najbolje godine iza njega te da bi Knicksi opet mogli završiti sa velikim ugovorom koji igrač ne potvrđuje na terenu (iako bi ga svejedno volio vidjeti u NY). da bi se uopće pojavila opcija sa Aldridgeom uvjet je potpuni raspad sustava u Blazersima. ja se nekako najviše nadam Monroeu…nema ono što se danas traži od visokih (rim protector i/ili šut iz vana), ali ima sve što je potrebno za uspješnog visokog u trokutu (post igra i dodavanja)

  5. Pa naravno da će ga pokušat trejdat, svi su na bloku osim Mela. Shumpertu je ovo već četvrta sezona, jebote što vrijeme leti… Kako god, trebat će im puno sreće da slože dobru ekipu posebice jer idu bez klasičnog rebuildinga i bez drafta. Ako imaš ambicije bit playoff momčad možeš to bez problema, ali za bit contender…ne vidim Knickse u tom rangu za Melovog ugovora iako je sve moguće ko što su Cavsi pokazali. uglavnom, zašto se bavimo pizdarijama a košarka samo što nije počela?

  6. hvala na odgovorima…tako nekako i ja razmišljam, kako god slažem “kockice” ne vidim kako iz ove početne situacije možeš posložiti ozbiljnog contendera. uopće ne sumnjam da će Knicksi iduće sezone biti dobra ekipa (recimo top 4 na istoku), ali ne vjerujem da mogu složiti ekipu koja bi ušla u ozbiljnu borbu sa Thunderom ili Cavsima…kad je Melo potpisao novi ugovor mislio sam da ne postoji ni najmanja šansa za slaganjem šampionske ekipe. ovo povećanje capa (za sezonu 2016/17, a navodno će ići dosta gore već iduće sezone kako nebi bio prevelik skok u ljeto 2016.) mi je dalo malu nadu, ali stvarno jako malu…stvari bi se morale savršeno poklopiti, a u to je teško povjerovati. realnija opcija je da potpišu Gasola pa da onda ovaj odjednom doživi veliki pad i počne propuštati utakmice zbog ozljeda 🙁

    ali to je ionako “što bi bilo kad bi bilo”…nova sezona je pred vratima, a ovakvim stvarima ćemo se baviti iduće ljeto 🙂

  7. Pomalo mi na zivce idu s forsiranjem trokuta, jel nije lakse jednostavno prilagodit sustav igracima koje imas na raspolaganju (to bi kao trebala biti neka odlika dobrih trenera), i ciljat najbolji moguci talent na trznici tipa Rondo, jebes trokut ako imas jednog od najboljih kreatora lige koji ce svima olaksat zivot. Ono, i Melo bi konacno imao otvorene poglede ka kosu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *