MAVS

NAPAD: 110.5 (4.)

OBRANA: 107.4 (21.)

KOŠ-RAZLIKA: +3.1

RASPORED: 11.

SCORE: 50-32

THAT WAS THEN

I treću sezonu nakon osvajanja naslova Mavsi su nastavili sličnim putem, laganim popunjavanjem rostera oko Dirka osrednjim slobodnim igračima te istovremenim zadržavanjem financijske fleksibilnosti. Nakon Mayoa, Collisona i Kamana na red su stigli Ellis, Calderon i Dalembert, dakle više nego dovoljno talenta da se još jednom uključe u lov na osmo mjesto, a pobrinuli su se da imaju i dovoljno prostora na capu za pokušaje dovođenja sljedeće super-zvijezde iduće ljeto jer su upravo bili ostali bez Dwighta. Uglavnom, Cuban se držao svoga obećanja – momčad će biti konkurentna, ali istovremeno neće razbijati banku na osrednjost već će čuvati opcije za vrhunski talent.

S Dirkom u puno boljem stanju nego godinu ranije i s Carlisleom za kormilom, Mavsi su solidno plovili kroz sezonu, prije svega na račun elitnog napada. U kojem je uz Dirka ključnu rolu odigrala Carlisleova odluka da zamijeni uloge Ellisu i Calderonu i tako obojicu iskoristi za ono za što su najbolji. Umjesto da čeka u spot-up situacijama, Monta je dobio loptu u ruke i zadatak da razbija obrane ulazima, a Calderon je pak postao catch & shoot igrač (top 10 bek u ligi po broju zabijenih poena iz takvih situacija i uopće jedna od najefikasnijih spot-up opcija u NBA). Također, samo su Lawson, Parker i Teague lani imali više ulaza po utakmici od Ellisa, ali nitko iz njih nije zabio više poena nego Monta (doduše, najvećim dijelom i zbog ogromne minutaže koju je imao, iako nema spora da je bio jedna od najboljih slash & kick opcija u ligi). S druge strane Jose je odradio najbolju šutersku sezonu u karijeri, zabivši čak 191 tricu s fantastičnih 45% šuta.

Nije ovo bilo dvoglavu playmakersko combo čudovište kao kod Sunsa koje je igralo sve i u svim smjerovima, ali funkcioniralo je na sličan način jer Calderon nije zaboravio napadati iz pick & rolla – kombinacije njega i Dirka i dalje su bile ubojite. Dodaj još da je ova trojka zajedno propustila samo 3 utakmice i sjajnog Cartera s klupe (u drugom dijelu sezone pridodao mu se i korisni Harris) i jasno je kako je s ovakvim napadačkim kombinacijama Dallas jednostavno poletio. Za nešto više pak nije bilo podrške obrane. Defanziva koja se odavno bez Chandlera počela raspadati lani je dotakla dno. Na Dalemberta nisi mogao računati na više od 20-ak minuta, a i to rijetko svaku večer, što je dovelo i do sukoba s Carlisleom tijekom sezone – kako planirati igru kad ne znaš koja će se verzija ćudljivog centra pojaviti koju večer. Rick ga je tijekom godine donekle doveo u red, ali pomoći nije bilo jer su pod košem bili pretanki, što je defanzivno užasna vanjska linija dodatno naglašavala – Dallas je primio i gomilu trica, ali i gomilu poena na obruču, što je uvijek recept za katastrofu.

Wright je standardno bio ozljeđen dobar dio sezone, Blair nema visinu za igrati u sredini i s takvom rupom na petici, a onda uz to i sve nepokretnijeg Dirka, jasno da nije bilo zadnje linije obrane. Obzirom da Ellis i Calderon nisu mogli čuvati nikoga, praktički je samo starina Marion nešto pokušavao, jasno obzirom na godine bez previše konkretnog učinka (Mavsi su uglavnom bili bolja momčad s dodatnim šuterom na parketu nego s njim). Carlisle je miksao obrane i pokušavao svašta, ali osim fauliranja i poneke ukradene lopte koja je bila rezultat rizičnijih obrana s gomilom preuzimanja, ništa nije dugo trajalo – bez zaštite obruča i skoka jednostavno nije moguće imati prosječnu NBA defanzivu.

Stoga su rezultati više nego realni – u završnici sezone provukli su se ispred Sunsa, a onda i namučili Spurse u playoffu. Dok su ovi tražili ritam, udarni trojac Dallasa nastavio je gdje je stao u napadu, dok je u obrani Carlisle pokušavao sve moguće, od miksanja stilova do korištenja opskurnih postava, kako bi im otežao život. Naravno, to na kraju nije bilo dovoljno jer nikakvi trikovi ne mogu pomoći ako protivniku poput Spursa dozvoliš vrhunske realizatorske postotke iz igre.

THIS IS NOW

U četvrtoj godini životarenja Cuban je konačno povukao jedan rizičniji potez potpisavši Parsonsa za cifru debelo iznad realne. Sve je počelo kada je uvidio da ni ovo ljeto neće biti ništa od potpisivanja top klase igrača poput Carmela, a stvar su na kraju ionako sanirali Dirkovim novim ugovorom koji je manji nego se itko nadao (logika je neosporna, Parsons za 15 je puno, ali Parsons i Dirk za 23 su idealni) te budućim povećanjima capa koji će im i dogodine opet dati šansu da se ozbiljnije uključe na tržnicu. Iz tog razloga vraćanje Chandlera iz Knicksa nije problematično – Tyson će uz malo sreće biti ono što im treba u sredini, pouzdani centar sposoban držati zadnju liniju, a iduće ljeto ga jednostavno mogu izbrisati iz knjiga ako im se ukaže prilika dovesti boljeg igrača. Doduše, zbog toga su se morali odreći Calderona, ali, usprkos odličnoj igri godinu ranije, Jose se nije dugoročno uklapao ni zbog relativno dugog ugovora koji je sada problem Knicksa, a ni zbog katastrofalne igre u obrani gdje je kombinaciju njega i Ellisa bilo jednostavno nemoguće sakriti.

Uglavnom, dovođenjem dva ovakva dokazana startera pojačali su jezgru, što im daje realne šanse da zadrže i napadačku efikasnost i da se poboljšaju u obrani. Naravno, trebat će puno posla da bi to ostvarili. Iako imaju čak četiri nominalna playa na rosteru u Nelsonu, Feltonu, Mekelu i Harrisu, jasno je da se lanjski stil igre s Ellisom kao primarnim slash & kick kreatorom neće mijenjati. U Parsonsu su dobili još jednu solidnu triple-threat opciju za kreaciju, ali i čovjeka koji ima potencijal pokriti dobar dio Calderonove šuterske kvalitete i Marionove tranzicijske energije. Dakle, otvorili su mjesto za klasičnog 3&D swingmana kojega nema u blizini te je očito da će Carlisle opet krpati poziciju dvojke kombinacijom postava s dva playa ili s Ellisom uz jednog energičnog stopera tipa Crowder ili Aminu kojega su pokupili za minimalac (tu je i Richard Jefferson koji se pod stare dane pretvorio u tricaša iz kornera, ali on je u ovoj podjeli minuta na boku nebitan jer napadača ima dovoljno, a obrambeno je rupa).

Naravno, u napadu dosta toga ovisi i o Dirku, kao i tome koliko će minuta na parketu moći provesti Chandler, ali Carlisle svakako ima materijala za napad održati u top 5 iako će osim Calderonovih trica trebati nadoknaditi i Carterovu rolu s klupe. I dok se Nelson nameće kao starter zbog solidnog šuta s perimetra i pick & roll kvaliteta, dakle praktički kao light verzija Calderona, Harris bi trebao biti udarna opcija za završnice utakmica. Naime, Nelson je još manji (i doslovno i figurativno) faktor u obrani od Calderona, a igrati s Crowderom ili Aminuom na boku je opasno po napadačku učinkovitost, tako da Harrisova combo fizička pojava i stil igre koji uključuje i kvalitetan presing na loptu u principu idealno nadopunjuju Ellisa (jasno, u kontekstu ovog rostera).

Uglavnom, očito je kako nekih pretjeranih opcija nema i osim što će Ellis još jednom pokušati dokazati da može odigrati gomilu minuta u ritmu koji ne šteti momčadi (lani je više vremena od njega na parketu proveo samo Durant), veterani poput Nelsona i Harrisa će morati ostati u komadu jer će imati ključne role. Mavsi imaju vrhunsku medicinsku ekipu koja će sigurno odraditi dobar dio posla, ali ni oni nisu čudotvorci – kada se tijela jednom počnu raspadati, ništa ne može obrnuti proces. Uz ovo se usko veže i Chandler koji je još uvijek odličan pick & roll igrač čije prisustvo će njihovom napadu dati novu razinu (lani su uglavnom vrtili pick & pop s Dirkom, a sada imaju jednako elitnu roll opciju), a i otvoriti još više prostora za Dirka u spot-up roli. Međutim, jedan od razloga zašto u Dallasu nisu s njim produžili nakon naslova bile su i sumnje u njegovu sposobnost da ostane u komadu što se i potvrdilo kroz zadnje dvije sezone u Knicksima gdje je igrao 60-ak utakmica u prosjeku. Ne zaustavi li taj trend, teško može biti od značajnije pomoći.

I tako dolazimo do još jedna bitne stavke, a ta će biti podjela minuta. Osim Ellisa i Parsonsa koji će biti nositelji iz večeri u večer, možemo očekivati od Carlislea da dozira i minute i utakmice svim ovim veteranima s playoffom na umu, a to bi moglo Dallas koštati poneke pobjede kroz regularnu sezonu. Dakle, očito je da priče o atomskom napadu imaju i svoju potencijalno tamnu stranu, posebice zbog ne baš sjajne dubine nakon tri udarne opcije. Onda opet, ako itko zna miksati postave i izvući maksimum iz onoga što ima na raspolaganju to je Carlisle (tipa, sigurno ćemo gledati i niske postave s Crowderom, Aminuom ili čak Chandlerom kao četvorkama i Dirkom na petici) – ako bude na raspolaganju imao top 3 igrača veći dio vremena kao lani, svi ovi potencijalni problemi neće značiti previše u ukupnoj slici. Ovo je talentiranija, svestranija, a samim time i opasnija skupina igrača nego prošle godine i to bi se trebalo osjetiti i na ofenzivnom učinku.

Defanziva, naravno, ostaje i dalje upitnik. Svaka čast Chandleru, ali, ostane li na razini zadnje dvije godine u Knicksima, sam neće moći dići obranu na prosječnu razinu, a perimetar i dalje ostaje ogromna rupa (Carlisle će znati izvući iz njega do 30 kvalitetnih minuta po večeri, ali morat će biti na raspolaganju 70+ utakmica). Dodaj tome Dirkov penzionerski učinak u defanzivi koji se sve više svodi na čeznutljive poglede za protivnikom dok tijelo ostaje ukopano u mjestu i jasno je kako Dallas ni pod razno ne može dići obranu na razinu potrebnu za iskoračiti na sljedeći nivo. Klupa će s Harrisom, Wrightom, Crowderom i Aminuom biti žilava i tu ne bi trebalo dolaziti do raspada sistema, a Carlisle će svakako moći miksanjem ovih energičnih, posebice bočnih, igrača sa starterima dobiti i bolji balans, s tim da je tu neizbježno kako će svaki rast obrambenog dovesti do pada napadačkog učinka.

Ukratko, Dallas si je povećao mogućnosti i marginu pogreške, što vjerojatno znači da su si za razliku od lani, kada su visili do zadnjeg trena, osigurali mjesto u playoffu. Međutim, za proći korak dalje jednom kada se tamo nađu trebat će im splet idealnih okolnosti koji je ipak teško zamisliti i koji osim njihovog iskoraka u obrani i zadržavanja napadačke efikasnosti uključuje i previše toga što mora poći po zlu konkurentima. Ako ništa drugo, iduće ljeto čeka ih novi pokušaj preslagivanja rostera, lov na novog all-stara, a možda i pronalazak dobrog 3&D swingmana koji bi zaokružio ovu jezgru – Matthews i Green će biti na tržištu, a vjerojatno i Afflalo.

TOP 10 IOR

Nowitzki 96, Parsons 70, Wright 67, Chandler 63, Ellis 60, Harris 39, Crowder 34, Nelson 27, Aminu 27, Felton 25.

PLUS

Dok je Dirka bit će i Dallasa. Ova parafraza klasičnog ‘rvackog uzvika (što dosta govori o klasičnim ‘rvackim uzvicima) najbolje opisuje stanje u Dallasu. Kad imaš diva koji pogađa trice kao da baca bombončiće u vodu, ujedno i čovjeka koji se dugim dvicama smije u facu kompletnom analitičkom trendu, imaš mismatch koji ti omogućuje igrati što god želiš. Mislim, Carlisle je neosporni car (to kako se prilagodio ovom profilu igrača najbolja je potvrda), ali lako je biti dobar trener s ovakvim razbijačem obrana – prevelik za trojke, a ujedno i predaleko od obruča za visoke, Dirk svojom pojavom otvara prostor da igrači poput jučer Ellisa ili sutra Parsonsa izgledaju bolji nego što jesu. U novoj sezoni to bi se moglo dići do ekstrema upravo zbog Parsonove kvalitetne slash & kick igre – Dirk će sada imati dva igrača s kojima može ili igrati 2 na 2 ili jednostavno čekati da ga pronađu na perimetru u roli čistog spot-up mamca. A njegovu važnost za klub dodatno naglašava i ovaj mizerni ugovor koji je potpisao (takozvani “u rangu Averya Bradleya ugovor”) kojim je osim kao igrač, franšizi pomogao i kao pomoćni GM (koliko mu je dionica i koje firme Cuban obećao sa strane, u to nećemo ulaziti).

MINUS

Kontrola reketa čak i s Chandlerom u najboljoj mogućoj formi bit će upitna, a posebno će patiti skok. Ovo malo visokih što imaju ispodprosječni su skakači – Dirk danas može uhvatiti skok samo ako mu pada ravno u ruke, a Wright, koliko god sjajan bio u rotiranju i pomaganju, nema masu za izboriti poziciju pod košem. Igrači poput Jamesa i Smitha tu neće biti od velike pomoći čisto zato jer nisu toliko dobri da dobiju minute (u principu, trebali bi biti na Rodmanovoj razini da bi anulirali manjak talenta), a ni veterani poput Johnsona ili Villaneve tu neće pomoći (ako uopće ostanu na rosteru). Ukratko, ovoj momčadi će nedostajati DeJuan Blair, a to je rečnica koja nikada ne miriše na dobro. Dodaj ovome da Mariona mijenjaju Chandlerom te da su im bekovi beskorisni i jasno je da je skok aspekt igre u kojem će uglavnom gubiti. Moglo bi ovo primorati Carlislea da minimalno koristi niske postave, odnosno da Aminua i Crowdera, obojicu odlične skakače za trojke, drži na parketu više nego želi, a to, kao što smo već isticali, nije dobro za napad.

1 thought on “MAVS

  1. Danas za ručkom baš rasprava o Mavsima. Kaže rodijak (prati basket al ne baš pretjerano), pa mogli bi Mavsi do finala zapada. Prije nego što sam ga proglasio klipanom/magrcem/itd stanem i pokušavam procesirat kako i zašto.
    Onda uletim na stranicu i vidim najava njihova, kul.

    Sad si onda razmišljam kako će oni u finale. Talenta u napadu imaju jako puno, startna petorka je ko stvorena za trpanje poena. Nelson vrlo lako može nadoknaditi open šuteve Calderona (u krnjavom Orlandu ih je gađao na prosjeku lige), a i more se probit do obruča i položit. Chandleri su ogroman upgrejd na prošlogodišnji dvojac, Marionove kul floatere ili šta je to već kad on baca trejdano za Parsonsove trice, te leš Samuela za koliko-toliko pokretnijeg Tajsona. Smrdi na top 3 napada lige (kao i prošle godine) uz Cavse i Cliperse, ali nikako me ne bi iznenadilo da budu najbolji (Ratnici mi se nekako nameću ko ekipa koja bi mogla eksplodirat u sam vrh lige u ovom segmentu)

    Obrana ako upadne u prosjek lige onda bi Rick trebao automatsi dobit nagradu za trenera sezone. Na rosteru ima 2 kvalitetna defendera – Crowder i Tajson dok ostatak je uh. Elis može s Nelsonom presig odigrat, Parson ajde nije rupa ali mislim kako ne može uskočit u rolu Cartera i pogotovo Mariona. Trener je najavio kako bi Crowder mogao dobiti minute na šuteru uz one krilne, pa to potencijalno ne izgleda toliko kriminalno kada bi on uletio u crunch timeu u petorci pokraj magične četvorke – Elis, Parsons, Dirk, Tajson.

    Wright 67 bodova??, neka greška ili statsi stvarno obožavaju njegovu suludu efikasnost

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *