WARRIORS

NAPAD: 107.9 (12.)

OBRANA: 104.7 (6.)

KOŠ-RAZLIKA: +3.2

RASPORED: 12.

SCORE: 50-32

THAT WAS THEN

Nakon što su godinu ranije nošeni Curryevom eksplozijom ne samo ušli u playoff nakon šest sezona suše (i tako označili i simbolični kraj rebuildinga), već i odmah dogurali do druge runde preko Denvera koji nije imao rješenja za njihove snajpere, od Warriorsa se prošle godine očekivao novi korak naprijed i potvrda kvalitete. I u toj misiji su više nego uspjeli – ostvarili su 50+ pobjeda prvi put nakon 1994. i uz to se nametnuli kao jedna od žilavijih momčadi s četvrtom obranom u ligi. Ironija situacije je bila u tome da su usprkos uspjehu bili svojevrsno razočaranje zbog te specifične situacije u kojoj su se našli – svi su od njih očekivali da obzirom na talent imaju vrhunski napad i prosječnu obranu, a oni su se realizirali upravo suprotno. I iako je rezultat usprkos tome bio odličan, ta iznevjerana očekivanja stajala su im iznad glave cijelu sezonu.

Čovjek koji je pobrkao identitet ove momčadi bio je svećenik-komentator Mark Jackson. On je od prvog dana usadio momčad ratnički, sami protiv svih mentalitet, koji je prošle sezone došao do vrhunca. Sezonu ranije započeta izgradnja obrambenog sistema kulminirala je s puno zdravijim Bogutom koji je odigrao za njega solidnih 67 utakmica, ali i s dodatkom Iguodale. Iako su ostali bez Malonea koji je otišao za glavnog trenera u Kingse, Warriorsi su i dalje plan gradili oko zaštite reketa i kontrole skoka, a s godinom iskustva u sistemu i boljim izborom igrača (uz Boguta i Iggya u puno većoj roli nametnuo se i žilavi Green) došlo je do logičnog iskoraka – s uigranijim rotacijama manje su faulirali, a zbog poboljšane baze talenta stizali su braniti i perimetar i puno više napadati loptu nego što je bio slučaj sezonu ranije.

S Bogutom iza leđa veći dio večeri puno je lakše bilo posvetiti se čovjeku ispred sebe, a upravo tu se krio najveći sistemski plus. U principu, čak se i ne radi o sistemu koliko o koncentriranosti i borbenosti obzirom da su Warriorsi bili elita u zatvaranju šuteva protivnika – na ruci su češće od njih bili samo Bullsi, Pacersi i Spursi. Ne samo da su primili uvjerljivo najmanje poena na obruču u ligi, Warriorsi su bili iznadprosječni u branjenju svih šuteva sa svih pozicija. Problem s gledanjem izazvanih šuteva je u tome što dosta momčadi ciljano navodi protivnike na duge dvice i onda ih često i ne brane striktnim izlascima, dok su Warriorsi letili na sve strane uopće ne birajući kojeg igrača u kojoj poziciji zatvaraju – poanta je bila samo zatvoriti šut. Tu je jednostavno nemoguće zanemariti Jacksonov utjecaj, čovjek možda nema pojma o taktici, ali bez ikakve sumnje je dokazao kako može motivirati momčad da svaku večer daje sve od sebe u defanzivi.

Uz ovakav pristup lako je imati uspješan sistem (a Warriorsi su se kao i većina lige držali klasike, dakle nije tu bilo ničega posebnog u taktici – gomilanje igrača na strani s loptom, zona na strani bez lopte). Osim odličnih rotacija iz reketa prema perimetru, Warriorsi su imali taj luksuz da s Bogutom parkiranim u reketu više pažnje posvete perimetru, a dodatkom elitnog stopera poput Iggya stvari su se dodatno posložile tako da je i Thompson postao jedan od najboljih drugih braniča na boku. S njima dvojicom zabavljenima s dvije udarne protivničke opcije (i obojicom sposobnima čuvati sve tipove vanjskih igrača), Curryu je ostajalo čuvati tek treću, a to je obično bio nekakav spot-up specijalist. Samim time imao je više mogućnosti posvetiti se kockanju napadanjem na linije dodavanja, a kako nije sitan i ne bježi od kontakta, uglavnom nije dolazio u probleme s višim igračima od sebe kakve obično u tim situacijama imaju niži NBA playevi.

Koliko god Jackson stajao iza ove odlične obrane, toliko je bio odgovoran i za kilavi napad. Warriorsi su pucali i pogodili gomilu trica, ali prosječni ofenzivni učinak za momčad s pet all-round napadača koji imaju i šut i asist i IQ su stvarno minimum. Recimo, većina tih trica uopće nisu bile asistirane već čisto rezultat Curryeve briljante sposobnosti preciznog skok-šuta iz driblinga s bilo koje pozicije na parketu. I dok se to još i može pravdati njegovim talentom u kreaciji i realizaciji, teško je shvatiti da su Warriorsi bili momčad s najmanje dodavanja po utakmici u cijeloj ligi. Dobri su bili u tranziciji, kad su vrtili akcije uvijek su nalazili nekoga na cutu ili šutu jer jednostavno imaju igrače koji znaju podvaliti pravu loptu, ali problem je bio što su umjesto akcija uglavnom igrali na izolacije i post-upove. To je još jedan odraz Jacksona koji je i kao igrač bio zaostatak iz ’80-ih, playmaker koji je uglavnom igrao iz post-upa, a to njegovo vjerovanje da uvijek treba napadati mismatch 1 na 1, Warriorsima je oduzelo dobar dio potencijalne učinkovitosti. Umjesto da trče bez lopte, asistiraju i zabijaju, oni su spuštali lopte u post ili na perimetar kome god i onda se micali u stranu i gledali. Bez kruženja lopte, bez kretanja igrača, s gomilom 1 na 1 akcije – bolje od prosjeka se nije moglo.

Uglavnom, Jackson je imao Ferrari, a vozio ga je kao da ima Zastavu 101. Taj estetski raskorak na kraju će se pamtiti više od rezultata i odlične serije protiv Clippersa koju su i bez Boguta razvukli na sedam utakmica.

THIS IS NOW

Iako je franšizu vodio do najvećih uspjeha još od početka ’90-ih i legendarnih Run TMC, Mark Jackson je dobio nogu. Dijelom valjda i zbog pritisaka na račun igre, a dijelom i zbog spaljenih mostova u franšizi s doslovce svima osim igračima. Sada na scenu stupa Steve Kerr, još jedan bivši TV komentator koji je sušta suprotnost Jacksonu. Ne samo zato što je dobar s gazdom te ima iskustva u vođenju franšize kao bivši GM Sunsa, već i kao karakter – dok arogantni Jackson ostavlja dojam čovjeka koji bi vam uzvratio istom mjerom da mu kažete da priča gluposti, Kerr izgleda kao netko tko bi vas zagrlio i odveo na večeru i onda vam nastavio pričati te gluposti sa smiješkom. To je vidljivo već i po prvom potezu – dok je Jackson u svakom asistentu vidio potencijalnu prijetnju, Kerr je odmah angažirao provjerena NBA imena da odrađuju taktički dio posla.

Pravi trener ove momčadi tako će biti Alvin Gentry s kojim je Kerr surađivao u Phoenixu i koji će se pobrinuti da uz još bržu igru Warriorsi instaliraju i dobru dozu slash & kick napada kakve su igrali Sunsi, s puno više kruženja lopte i puno više ulaza u sredinu. Također, trica sigurno ostaje najvažniji dio njihovog napada, ali s više povratnih lopti mogla bi postati još ubojitija. Uglavnom, nakon što je lani pomogao Riversu da posloži sjajni napad Clippersa smanjivši pick & roll i uključivši puno više u akciju Griffina i Redicka, nešto slično bi trebao ponoviti i ove godine. S Thompsonom kao idealnim catch & shoot mamcem za pokretni napad i Leem i Bogutom kao kvalitetnim asistentima s laktova (idealna oružja za vrtiti akcije iz posta ako Kerr poželi uključiti i trokut u plan igre), mogu planirati što god žele, a također nije ni slučajno da su upravo Kerr i Gentry izabrani da njeguju Currya obzirom na iskustvo s Nashom. Sve bolji kao playmaker i dribler, a posebice kao realizator u sredini, Curry može samo profitirati od napada koji će mu dodatno otvarati sredinu.

U obrani će pak glavnu riječ voditi Ron Adams čija stručnost u slaganju vrhunskih obrana neće dozvoliti da Warriorsi previše potonu učinkom. S još većim naglaskom na branjenje perimetra i s puno više zonskog pokrivanja, presinga i udvajanja, dakle s naglaskom na akciju koja će protivnike tjerati na duge dvice, a ne isključivo reakciju koja od igrača traži stalnu aktivnost, defanziva Warriorsa i dalje bi trebala ostati iznadprosječna. Uostalom, dodatak solidnog Livingstona koji može braniti sve vanjske pozicije, a i nekada energičnog 3&D igrača u Rushu, jasno pokazuje da na tom području pritiska na perimetar ništa neće prepustiti slučaju. Najveći problem bit će relativno slaba rotacija pod košem. Adamsove obrane obično od visokih igrača traže puno više aktivnosti prema vani nego što je bio slučaj s Jacksonom i tu bi teretni Bogut, a posebice u reakcijama ne baš živahni Lee, mogli imati poprilično problema u zatvaranju sredine. Također, ni situacija iza njih nije bajna s povratnikom Ezeliem i nekonstatnim Speightsom, a Green, iako sjajan u rotacijama i pomaganju, nema visinu – tanka je ovo zadnja linija koja obzirom na povijest ozljeda Boguta teško može računati na konstantnu kvalitetu u sredini.

Opet, odigra li Bogut slično kao lani, mjesto u top 10 im je garantirano, tako da ćemo ipak najviše pogleda imati usmjereno prema naprijed gdje će biti bez nesuđenog Kevina Lovea (licitiranje s njim i Thompsonom bilo je jedna od zanimljivijih ljetnih sapunica i sigurno će se provlačiti i kroz sezonu ako Warriorsi ne naprave napadački iskorak). Kao što smo već rekli, playmakerskih i realizatorskih opcija imaju koliko žele i ključno će uz promjenu stila igre biti pronaći prave postave. Kerr i Gentry već su počeli tražiti načine kako što više maksimizirati potencijal Iguodale kao kreatora s loptom i kroz predsezonu ga uglavnom koriste s klupe (kada na klupi imaš trojac Iggy-Livingston-Green sposoban igrati na više pozicija, imaš slatke brige oko toga koga poslati na parket). Iggy je pored Currya i dva visoka dodavača uglavnom osuđen na spot-up rolu što jednostavno nije njegova prirodna uloga (Barnes i Green su se dokazali kao puno bolji napadači bez lopte i kao šuteri i kao cuteri), dok s drugom postavom ima puno više loptu na raspolaganju. Sad, u ovim situacijama pitanje je uvijek koliko je pametno žrtvovati obranu startne petorke radi izvlačenja dodatnog impulsa u napadu, ali cijela poanta igranja košarke je pronaći odgovore i balans u takvim izazovima.

Uglavnom, trenerska osvježenja i solidna dubina rostera trebali bi se pobrinuti da Warriorsi naprave barem još jedan mali iskorak i da, uz koju pobjedu više od lanjskih 51, izbore i drugi krug doigravanja (vjerojatno ni uprava ne pristaje na manje od ovoga obzirom na sva ulaganja do sada, a posebice obzirom na činjenicu da su umjesto promjena na rosteru – opet Love pada na pamet- odigrali na kartu promjene trenera). Jasno, dobar dio njihovih očekivanja bit će određen ozljedama, posebice Boguta čije zdravlje praktički predstavlja razliku između osrednjosti i ranga izazivača, a onda i igrača poput Iguodale, Leea ili Livingstona. Međutim, ono što je ogroman plus za ovu momčad je potencijalni plafon – s takvim talentom kao što je Curry, s ovoliko korisnih igrača u oba smjera i centrom poput Boguta koji sam čini razliku između elitne i prosječne obrane, Warriorsi spadaju u onu skupinu momčadi koje uz dobru dozu sreće mogu i do kraja. I iako nisu rasni izazivači dok ne dokažu suprotno, taj potencijal nikada ne smijete zanemariti.

TOP 10 IOR

Curry 117, Iguodala 81, Lee 77, Thompson 69, Bogut 64, Livingston 38, Rush 34, Green 26, Barnes 24, Barbosa 19.

PLUS

Uz zastarjelu viziju stila igre, Jackson je jednako konzervativan bio i s miksanjem postava. Ironija cijele situacije bila je u tome što je, upravo zbog manje konvencionalnog pristupa slaganju petorki, u dva playoffa za redom bio u igri. Nuggetse su izbacili stretch košarkom s jednim visokim, a umalo su nešto slično napravili i s Clippersima na isti način. Ne skužiti uzorak u ovolikom broju utakmica može stvarno samo patološki tvrdoglavac, a to nova ekipa za komandama sigurno nije. Izbacivanjem elemenata koji usporavaju loptu i jednostavno nisu učinkoviti, a zatim i s puno fleksibilnijim postavama koje će po defaultu biti puno teže braniti, Warriorsi bi trebali eksplodirati napadački. Jasno, obzirom na to da je sistem baziran na prijašnjim učincima igrača i da mu možeš tek sugerirati rast na osnovu broja posjeda ili rasta minuta, a toga u ovom slučaju neće pretjerano biti jer su Warriorsi ionako bili jedna od bržih momčadi s već formiranom jezgrom koja će opet dobiti većinu minuta, sve ostaje na očekivanjima. A ona kažu isto što i u slučaju Jacksona – ne budu li Warriorsi konačno barem top 8 napad, mogu slobodno dogodine tražiti novi stručni štab.

MINUS

Lee je u tridesetima i već je očito da ne može izgurati sezonu bez ozbiljnijih problema s tijelom. Bogut je odavno u Duncan fazi kada mu treba i limit minuta i utakmica, a čak i tada teško da može izbjeći nekakvu dosadnu ozljedu. Iggy je također prešao tridesetu i očito je da gubi dio atleticizma i skočnosti. Za Livingstona je pravo čudo da uopće igra košarku, a kamoli da je zaradio midlevel. Ovo je poprilično krhka skupina koja dugoročno ne odgovara uz Currya, Thompsona, Barnesa i Greena, dakle imaju još dvije sezone da testiraju domete (s tim da će s novim ugovorom Thompsonu zatvoriti vrata pojačanjima čak i uz puno veći cap u budućnosti) prije nego krenu u novi rebuilding oko Stepha. Plesati u ovom kontekstu definitivno nije lagana stvar jer je prostor za pogreške minimalan. A stvar je mogla biti puno lakša da su doveli Lovea – s njim uz Currya mogli su biti mirni 10 godina i baviti se samo popunjavanjem rostera. Onda opet, potpuno je jasno zašto se nisu upuštali u tako nešto – spariti dva takva potrošača značilo bi puno više glavobolje i sličan plafon, dok je trenutni poredak itekako jasan. Sad, kako će kontinuitet na rosteru biti nadograđen rušenjem trenerskog, ostaje da vidimo.

8 thoughts on “WARRIORS

  1. Jedini downside šutiranja preachera je što ću morati gledati tekme na mute, dok on ispaljuje ‘stručna’ zapažanja :S

  2. Gee, zašto su Clippersi bolji od njih, samo zato što imaju boljeg pleja i krilnog centra? Doca? Zanemarimo računicu…

    Ili obrnuto, šta to fali Golden Stateu da bude legitimni contender? 😀

  3. @ hbob – u sridu

    @ Lenard – Clippersi su mrvicu bolji jer Warriorsi nemaju legitimnu drugu opciju i kreatora u naponu snage koji može trpati u reketu kao što je Griffin, a za biti legitimni contender im fali i taj detalj i Bogut na 82 utakmice + playoff

  4. Vrlo lako se može dogoditi da budu top 5 i u napadu i u obrani, što znači da su istinski contenderi. Ja bi ih stavio u koš sa Clippersima. Imam osjećaj da će prodisat punim plućima sad kad nema onog klauna

  5. Lani je bilo li-la bez Andrije. Ratnicima treba zdrav Bogut na početku playoffa i pomest će pod sa ovom klipanskom cirkuskom družinom. Curry > Cp3 😉

  6. Gee, koliki ugovor može dobit Havaji Leonard ako se Spursi odluče za “glavnog” igrača na 5 godina. Jel mu isti max ugovor ko što je Rose dobio, 95 mil na 5 sezona?

  7. Ne, za drugi ugovor se može dobit max na 25% capa, a Rose ga je dobio odmah na 30% jer je bio MVP. Leonard bi trebao bit ili MVP (Finale se ne gleda nažalost :)) ili dva puta starter na all-staru ili dva puta u top 15 službenih na kraju sezone da dobije takvu lovu. S tim da igrači mogu u dogovoru s klubu naknadno otić na 30% ako u međuvremeno nešto od toga ostvare za one sezone koje im ostanu na ugovoru. Za sada te opcije imaju Wall, Harden, Griffin i Cousins, a tipa Irving i George su odustali od eventualnih budućih 30% u zamjenu za opciju na zadnjoj godini. Cap – it’s fantastic

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *