HEAT

NAPAD: 107.9 (12.)

OBRANA: 105.9 (10.)

KOŠ-RAZLIKA: +2.0

RASPORED: 27.

SCORE: 48-34

THAT WAS THEN

LeBron i društvo krenuli su po treći naslov za redom u nešto drugačijim okolnostima. Prvo su amnestirali pouzdanog Millera kako bi uštedjeli na porezu (pokazat će se to kasnije crnim oblakom koji se zadržao u svlačionici tijekom cijele sezone), zatim su odlučili odmarati Wadea u back to back utakmicama (iako to nije previše pomoglo da se izbjegnu ozljede te je Dwyane propustio čak 16 utakmica više nego godinu prije), a onda su usput ostali bez produkcije Haslema i Battiera koji su, već načeti zubom vremena, postali uglavnom beskorisni. Praktički, spremali su se odigrati sezonu bez 4 od 9 najvažnijih igrača iz prethodne godine, a bez da su našli adekvatne zamjene – pokušaji da ožive karijere Beasleya i Odena završili su onako kako je i priličilo, još jednim velikim ništa.

Uglavnom, u ovakvom kontekstu nešto slabiju all-round košarku igrali su i James i Bosh, prvi zbog doziranja energije u obrani kako bi imao dovoljno za nositi momčad iz večeri u večeri u napadu, a drugi zbog dodatne prilagodbe Spoelstrinom sistemu koji ga je u ovoj sezoni dodatno izvukao izvan reketa, praktički ga pretvorivši u stretch igrača kako bi nadoknadio manjak šutera u rotaciji. Heat je tako ostvario čak 12 pobjeda manje u odnosu na godinu prije, što je bio prvi znak da ovaj eksperiment dolazi kraju. Da je bilo vrijeme za fazu dva, potvrdila je i obrana koja je potonula u prosječnost, kao i napad koji je počeo zaostajati za onim naj-elitnijima. Defanzivno se Miami od prvog dana okupljanja trojke mučio u pokušajima da agresivnim pritiskom na loptu i zonskim presingom na perimetru sakrije manjak centimetara u sredini, a kako je nestajalo snage i uopće korisnih tijela, otvaralo se sve više rupa.

I dok su održali vrhunsku razinu u presingu i tranziciji, više jednostavno nisu stizali na vrijeme rotirati se u svim smjerovima. Najbolje se to vidjelu u branjenju korner trice – Heat ih je stilom igre uvijek dopuštao previše, ali su agresivnim zatvaranjima stizali držati postotke pod kontrolom, dapače, bili su jedni od najuspješnijih u tom segmentu. Lani su pak jednostavno potonuli, i dalje su ih dopuštali previše, ali ovaj put nije bilo brzih rotacija koje bi naštetile postotcima i protivnici su uglavnom šutirali potpuno otvoreni. U napadu je LeBron šuterski igrao maestralno, kao uostalom i cijela momčad (točnije, onaj njen dio na koji se moglo računati), ali ni to nije bilo dovoljno – gubili su previše lopti i nisu to mogli nadoknaditi skokom u napadu (samo Lakersi su uopće imali gori skok od njih u cijeloj ligi, tako niska momčad se jednostavno ne može sakriti), a uz sve to nisu imali ni dovoljno elitnih šutera za tri kao godinu ranije (od elitne tricaške momčadi potonuli su u prosjek, samo Allen i James su ostali na razini, Bosh je pokušao dati ono potrebno, ali bez Millera i s upola slabijim učinkom Battiera, ali i Chalmersa, jednostavno se nije moglo bolje).

Uglavnom, ovako izmrcvarena momčad prošla je Istokom bez puno muke zbog nikada slabije konkurencije (imali su sreću protiv Pacersa što im je protivnik bio na izdisaju, kao i što je Spoelstra guranjem u petorku Rasharda Lewisa dobio dovoljno prostora u napadu za lakše disanje), ali protiv Spursa nisu imali nikakve šanse – Popovich je lakoćom razotkrio sve njihove mane suprostavivši dobro održavani stroj sklepanom. Skrpana obrana ne donosi naslove, to je dobro poznato pravilo, a poslije takvog suočavanja sa stvarnošću Rileyu nije ostalo ništa drugo nego da krene u drugu fazu projekta.

THIS IS NOW

Sve je počelo izlascima na tržnicu velike trojke, ali i neočekivanim obratom koji je donio LeBronov povratak u Cleveland. Od ovakvog šoka Riley se pokušao oporaviti razbijanjem banke na Boshu i gospodskim dogovorom s Wadeom, a u prostor nastao LeBronovim odlaskom ubacio je ranije zakaparene McRobertsa i Grangera (koji, začudo, nisu bili dovoljna garancija Jamesu da ova momčad može opet po naslov) te Denga. Granger je u ovoj priči nebitan, ali Deng i McRoberts automatski upadaju u idealnu petorku. Sad, nije to baš bajna zamjena za Jamesa, ali kratkoročno svakako Heat ostavlja u playoff kombinacijama. Dugoročno ova momčad ionako nema budućnost, a ovaj Boshev ugovor vrlo lako bi mogao postati muka već dogodine bez obzira na pumpanje capa. Međutim, oni su ovo slagali za danas, ne za sutra, kako bi preboljeli razvod i kako bi svim onim kupcima sezonskih karata ipak ponudili konkurentnu momčad umjesto brutalnog rebuildinga.

I dalje ovo nije roster koji ima centimetara na bacanje, ali dvojac Bosh-McRoberts može dobro zatvoriti reket. Za očekivati je da Spoelstra odustane od agresivnog zonskog presinga i udvajanja na perimetru sada kada nema LeBrona da uskače u sredinu, a posebice od onih visokih izlazaka na pick & rollu te da čuva energiju visokima igrajući konzervativniju obranu. McBob je nešto krupniji i on bi trebao biti zadužen za petice, a Bosh bi se mogao vratiti na prirodnu poziciju, iako će u obrani vjerojatno i jedan i drugi bez problema preuzimati zaduženja i igrače – imaju i dužinu i pokretljivost. Solidna je ovo osnova pod košem, a ni bok s Dengom i Wadeom nije loš. Da vrati samo dio prijašnje forme, Deng će biti plus u odnosu na većinu LeBronovih partija prošle godine (jasno, od Denga će se manje i tražiti ako odustanu od presinga), a Wade je, ako ništa drugo, još uvijek opasnost po loptu i linije dodavanja.

Dodajmo još Spoelstrinu sposobnost prilagodbe i realno je očekivati da će obrana biti minimalno prosječna i ne znatno lošija od lanjske, ako uopće. Napad predstavlja puno veći izazov i iako teoretski ne bi trebao biti grozan, tko zna koliko će im trebati da na toj strani parketa pronađu identitet sada kada su ostali bez dominante opcije. S dva visoka koje se mogu izvući na perimetar, ali koji se isto tako ugodno osjećaju kao kreatori s lakta, Spoelstra će imati dovoljno prostora da oslobađa Wadea i Denga bez lopte i namješta im ugodne 1 na 1 situacije u blizini obruča. Također, nema sumnje kako će 2 na 2 akcija Wadea i Bosha biti temelj napada. I jedan i drugi znaju finiširati na obruču, a s Boshom kao poperom i McBobom već izvučenom na perimetar, reket bi trebao biti dovoljno otvoren da i ova istrošena Wadeova verzija ima dovoljno čistih situacija u sredini. Osim toga, sada kada nema Jamesa možemo očekivati i nešto klasičnije NBA akcije, poput izolacija za Bosha i Wadea u postu – obojica su kvalitetni post-up realizatori, a posebice Wade ima osjećaj kako biti triple threat iz tih situacija.

U principu, sve je ovo više nego solidno i više nego dovoljno za osigurati si mjesto u playoffu, ali razlog zbog kojega će Heat dobar dio sezone provesti pod stresom je kontekstualan – velike mogućnosti problema s ozljedama i tanka klupa. Spoelstra je izgleda već sada odredio Chalmersa kao rezervu, ne zbog toga što je Cole naročito dobar košarkaš, dapače Chalmers je i dalje za dvije klase bolji, već zato što mu treba kreator na parketu kada nema Wadea ili Bosha. Cole je ionako više spot-up igrač koji može funkcionirati uz dva takva potrošača, odnosno tri ako računamo da će i Deng imati puno veću rolu u napadu. Chalmers, iako je prošle sezone odigrao ispod svoje razine od početka do kraja, ima solidne combo-kvalitete i dovoljno je dobar dribler da drži sporedne obrane na petama. Međutim, jasno je i iz ovoga da klupa neće igrati bitnu ulogu – Birdman je uvijek solidan u roli podizača energije i s Chalmersom će predstavljati svojevrsnu ultra-ligth kopiju onoga što će u udarnoj petorci predstavljati Wade i Bosh, ali Birdman je čovjek za 15 do 18 minuta u ovoj fazi karijere i to samo ako je relativno zdrav.

Riley je dao Haslemu room iznimku kao nagradu za vjernost i spremnost na suradnju, ali Udonis također više nije igrač za rolu veću od desetak minuta s klupe. Međutim, za njega barem znamo što je i koliko je beskoristan u široj slici, a tako nešto je nemoguće reći za Grangera. Uspije li Danny oživjeti barem kao spot-up šuter i dati im nekih 20 minuta s klupe to će biti sjajno, ali obzirom na ono što smo gledali lani, Granger je bliži Haslemovoj razini nego Chalmersu ili Andersenu. Eventualna Wadeova zamjena, dakle na poziciji na kojoj je za očekivati da će im trebati netko sposoban startati minimalno 15-ak utakmica, nigdje se ne nazire – Shannon Brown je potrošeniji od Grangera i već dvije godine nije niti na razini za sjediti na klupi (angažman njega i twennera Williamsa koji bi trebao dati još jednu stretch opciju na četvorci kao da šalje poruku kako Riley uopće nije pratio što se događa s talentom u ligi zadnjih nekoliko sezona), tako da će Spoelstra vjerojatno morati gurnuti u vatru rookieje Ennisa i Dawkinsa čisto da nekako popuni minute na bokovima. LeBronov miljenik Napier pokazao je i u predsezoni probleme sa selekcijom šuta, ali barem je živo tijelo i mogao bi vidjeti akciju u combo kombinacijama s Chalmersom i Coleom koje će Spo sigurno biti prisiljen testirati.

Uglavnom, ovdje sve doslovno ovisi o tome koliko će zdravlje služiti startere. S Wadeom barem na 70 utakmica (ove godine ga sigurno neće odmarati u back-to-back situacijama), s Birdmanom dovoljno zdravim da se može kretati te spremnima Dengom (leđa su u penzionerskom stanju i to nikada nije dobro) i McRobertsom (ne zaboravimo da je čovjek prošle sezone prvi put u karijeri odigrao više od 2000 minuta, a ovdje je već propustio trening kamp i priliku da se bolje uigra s novim suigračima), Heat će imati veteransku družinu koja zna kako se pobjeđuje i kako se gura kroz NBA sezonu. Problemi će pak nastati ako svo to znanje ne budu u stanju prezentirati zbog boravka na tribinama.

TOP 10 IOR

Wade 98, Bosh 81, Deng 63, Chalmers 47, Andersen 45, McRoberts 40, Granger 35, Williams 12, Cole 6, Napier -6.

PLUS

Kada imaš dva all-star igrača, uglavnom nemaš brige prema naprijed – čak i da vrte samo niz pick & roll akcija tijekom cijele večeri, Bosh i Wade naći će načina zabiti. Naravno, neće to biti super-efikasno, ali kotrljat će se. Dobrim dijelom za to će biti zaslužna činjenica da su na Istoku – iako imaju relativno tešku diviziju, ukupno gledajući oko njih je gomila momčadi sa sličnim problemima u potrazi za identitetom koje se može eksploatirati. Srce prvaka, veteranska lucidnost, kvalitetna obrambena egzekucija i jezgra koja je uglavnom u košarkaškoj nirvani, dakle u fazi kada je košarkaško umijeće na vrhuncu ili u najgorem slučaju na zalazu, u takvoj konkurenciji može profitirati. Jasno, ako taj zalazak potraje u većini individualnih slučajeva barem još ovu godinu.

MINUS

Svima su jasni potencijalni problemi koji se vežu uz ovakvu skupinu veterana sklonih ozljedama i koji uz to nemaju dubinu na rosteru kao zaštitnu mrežu. Međutim, uz sve to Heat ima i jedan manje opipljiv, ali košarkaški puno izraženiji problem – ova momčad uopće nije slagana s namjerom, odnosno da odgovara određenom stilu igre ili košarkaškoj filozofiji. Na rosteru je premalo šutera da rašire reket za Bosha i Wadea u 2 na 2 akciji (oduzmi Jamesa i Allena i sve je jasno, McBob i Deng ipak nisu igrači za koje po defaultu znaš da će zabiti preko 100 trica po sezoni), a sa slabijim presingom i bez skoka u napadu, pitanje je kako će nadoknaditi eventualno slabije realizatorske postotke. Do sada je roster bio jednako disfunkcionalan, ali imali su Jamesa, ljudsku zakrpu, kojom su mogli maskirati sve slabosti. Bez takve igračke, teško je očekivati da Spo može ovaj napad dignuti dalje od prosječnosti (ako i to).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *