THUNDER

NAPAD: 110.2 (6.)

OBRANA: 104.3 (3.)

KOŠ-RAZLIKA: +5.9

RASPORED: 13.

SCORE: 57-25

THAT WAS THEN

Thunder se u drugoj sezoni nakon poraza u Finalu suočio s istim problemom koji im je pokvario i prethodnu godinu – Westbrookovom ozljedom. Bez Russa su ispali od Memphisa u polufinalu Zapada, a iako se vratio na parkete ekspresno i praktički bio spreman već za start nove sezone (što je iznenadilo većinu NBA promatrača obzirom da je imao i drugu manju operaciju istog koljena usred kampa), krajem prosinca zbog problema s operiranim koljenom završio je opet izvan pogona. Propustio je 27 utakmica i nakon povratka je bio limitiran na 30-ak minuta po večeri, a tu situaciju je iskoristio Durant da odigra najbolju košarku karijere i zasluženo dođe do prve MVP titule.

U sjeni ovih događanja Oklahoma je po treći put zaredom završila iznad 70% uspješnosti potvrdivši status izazivača. Napad nije bio elitan kao prethodne dvije godine iz jednostavnog razloga što su zbog manje Westbrooka ubacivali puno manje s linije slobodnih, ali je i dalje bio debelo iznad prosjeka usprkos već opjevanom manjku kreativnosti. Jedina playoff momčad koja je igrala statičniju košarku s manje kretanja lopte od njih bili su Warriorsi, ali, za razliku od njih, gomila izolacija nije smetala Oklahomi da ostvari potencijale – s tako dominantnim 1 na 1 igračima koji si uvijek mogu kreirati šut, nisu imali problema nalaziti načina zabiti.

Obrana je također postala vrhunska učinkom – protiv Miamia prije dvije godine još nisu bili spremni, ali sada je to već izgledalo odlično i to baš u Miami stilu. S fenomenalnim Ibakom koji je stizao pokrivati sve u sredini, plan igre funkcionirao je bez većih zastoja iako je bio poprilično riskantan. Izuzetnom dužinom za vanjske pozicije (kombinacija raširenih ruku Sefoloshe, Duranta i Ibake uokolo reketa stvarno je bila nešto posebno) igrači Thundera igrali su agresivno na loptu, istovremeno s još dubljom zonom na strani bez lopte koja je držala sredinu pod kontrolom – manje poena od njih na obruču primili su samo Pacersi – ali i ostavljala previše prostora za šut iz vana. S nekim drugim igračima ovakav riskantan stil ne bi završio dobro, ali kombinacija atleta na perimetru i Ibake u sredini bila je dovoljna da prežive iako su dozvoljavali previše otvorenih šuteva za tri (manjak izazvanih šuteva bio je problem koji se provlačio cijelu godinu, a u završnici sezone kada ih je savladao umor već je postao kroničan, međutim na lopti i u reketu su bili toliko dobri da ih problemi s branjenjem sekundarnih spot-up opcija nisu mogli izbaciti iz takta). Također, u Adamsu, Perkinsu i Collisonu imali su tri klasična gurača u sredini koja su bez problema mogli čuvati 1 na 1 svaku post-up visoku opciju u ligi – bez potrebe za udvajanjem u sredini svi ostali su imali dovoljno vremena za posvetiti se trčanju, rotiranju i pokrivanju ostatka parketa.

U napadu talenta po običaju nije bilo na bacanje, ali Jacksonov combo stil igre poslužio je kao pristojna zakrpa i tijekom izostanka Westbrooka, a i kasnije kada im je trebao strijelac s klupe koji može ponijeti dio tereta kada na parketu nema idealnih postava. Spomenuti rookie Adams dodao je još jedno aktivno tijelo u sredini, a i Lamb i kasnije dodani Butler su imali momenata, iako nitko od njih nije bio na razini Martina, kamoli Hardena. Obzirom na manjak opcija i situaciju u kojoj istovremeno razvijaš mlade igrače i pokušavaš se boriti za naslov, uspjeh Oklahome dodatno govori o veličini Duranta, ali i pristupu ove momčadi – Brooks definitivno nije trenerski genije, međutim ne može mu se osporiti da iz momčadi izvlači maksimalnu količinu energije.

Uglavnom, s iznadprosječnim učincima na oba kraja parketa, Durant i društvo su još jednom ušli u playoff kao rasni izazivači, da bi, nakon osvete Memphisu za izbacivanje godinu ranije i fenomenalne serije protiv Clippersa u kojoj se njihova trojka potvrdila kao nadmoćna protivničkoj, u sudar protiv Spursa ušli u sličnim okolnostima koje su ih već zadesile lani – sa šokantnom ozljedom, s tim da je ovaj put umjesto Westbrooka iz rotacije ispao Ibaka. Trebao je Serge zbog ozljede lista propustiti cijelu seriju, ali se vratio već u trećoj utakmici što je bilo otprilike jednako izenanađenje kao i oni ekspresni Westbrookovi povratci. Međutim, šteta je već bila napravljena, bez Ibake da čisti greške u sredini i pokriva ogroman komad parketa Spursi su ih doslovno uništili u prve dvije utakmice, pokazujući tako kako ni u obrani ova momčad nema pravu strukturu već živi od talenta isto kao i u napadu. I iako je Brooks u prve dvije serije pokazao netipičan smisao za pravovremene promjene u minutaži i zadatcima igrača, ti osnovni sistemi koje je koristio jednostavno nisu imali zaštitnu mrežu ni u jednom smjeru da nadoknade ovakve gubitke. Tako je Thunder propustio priliku otići do kraja i drugu godinu nakon što su otvorili vrata takvoj mogućnosti.

THIS IS NOW

Nevjerojatno, ali bit će ovo još jedna sezona obilježena ozljedom nositelja, s tom razlikom da su ovaj put ostali bez igrača prije prve utakmice regularnog dijela pa postoji nada da će barem u playoffu biti spremni uključiti se u borbu za naslov. Durantov lom stopala zahtijeva popriličnu rehabilitaciju i čak i ako bude spreman za playoff, igranje bez njega vjerojatno će ih postaviti puno niže nego priželjkuju, a samim time će im donijeti i teži put do kraja. Ovakva ozljeda definitivno mijenja cijelu koncepciju i postavlja čak i pitanja o budućnosti, ali, ako ništa drugo, ovo vrijeme bez najboljeg igrača mogu iskoristiti da doznaju na koga mogu računati ubuduće. Jer, htjeli ne htjeli, čeka ih svojevrsni rebuilding.

Da je Durant ostao u komadu, glavne priče ljeta bile bi odlazak Sefoloshe i preseljenje Perkinsa na klupu, ovako se sve mora promatrati kroz prizmu potencijalno propuštene još jedne prilike i uopće eventualnih posljedica koje takva ozljeda može ostaviti i na igrača i na franšizu, što kratkoročno, što dugoročno (i ne mislim pri tome samo na upitan Durantov učinak, već prije na mogućnost da napusti klub kada za to dođe vrijeme, umoran od ustajalosti i razočaranja). Uglavnom, OKC se umjesto bacanja u pojačavanje jezgre iskušanim veteranima koji bi mogli pomoći udarnom trojcu i tako barem mrvicu smanjiti teret koji nose, opet bacila u nabavku jeftine, svježe krvi kako bi sistem popunili istim profilom igrača zadatka kakve imaju oduvijek. Draftiranjem McGarya očito traže zamjenu za Collisona isto kao što su godinu ranije draftiranjem Robersona tražili zamjenu za Sefoloshu, a u šuterske role Fishera i Butlera uskočit će jednako jednodimenzionalan veteran Morrow.

Oklahoma ima čak 6 igrača na rookie ugovorima, od čega su od minimalno trojice računali dobiti ozbiljne minute i s Durantom u idealnoj formi. U ovim posebnim okolnostima trebat će im doslovno svi (osim McGarya koji jedini ima luksuz polaganog uključivanja u rotaciju). Jasno da u ovakvoj situaciji postoji jednostavno previše varijabli koje mogu utjecati i na plafon momčadi što se tiče borbe za naslov, a kamoli u ovom periodu preživljavanja bez Duranta. Iako je lani odigrao solidno kao starter dok su bili bez Sefoloshe, što ako je Roberson puno slabiji igrač? Da li je Adams stvarno dobar ili je Perkins bio toliko loš da se činio boljim nego što stvarno je? Mogu li od Jonesa koji je fizički na Durantovom tragu dobiti makar i nekakvu ultra-light verziju onoga što KD donosi na oba kraja parketa učinkom?

Obrambeno, ovo vjerojatno ostaje iznadprosječna momčad, ali teško ih je zamisliti kao elitu s toliko novih igrača u rotaciji. Preživjeti odlazak Seofoloshe je jedno, ali istovremeno morati nekoliko mjeseci igrati i bez Durantove dužine, nešto sasvim drugo. A onda je tu i utjecaj Durantove ozljede na rotacije – Brooks neće moći samo tako na parketu držati idealnu obrambenu petorku već će morati puno više nego što preferira koristiti niže petorke. I to ne samo one s Westbrookom i Jacksonom koje su obrambeno poprilično kilave, već i još ofenzivnije s Morrowom ili Lambom na trojci. Što je više ovakvih postava, veće su šanse da OKC poklekne pod baražom trica.

Međutim, morat će preuzeti dodatni rizik ako misle nešto zabiti jer, maknemo li Westbrooka iz jednadžbe, na ovom rosteru nema drugih kreatora iz driblinga osim Jacksona i Lamba. I dok će Russ ionako suludu potrošnju dignuti na još veću razinu, iako ne previše jer jednostavno nema kamo obzirom da je čak i lani usprkos ozljedi u prosjeku trošio više napada od Duranta kada bi bio u igri, prilika će ovo biti za Jacksona da zaradi novi ugovor i možda dokaže da je više od midlevel igrača, odnosno za Lamba da dokaže da je sposoban odraditi rolu strijelca s klupe ako Jackson odšeta na ljeto. Uglavnom, manjak kreacije morat će nadoknaditi šutiranjem više trica, a tu imaju dovoljno opcija za nadati se da taj plan može držati vodu (Morrow bi trebao biti ogroman plus u odnosu na lanjski veteranski dvojac, a posebice Fishera). Jasno, ovakva situacija stavlja i veći naglasak na Brooksa koji će morati igrati s puno više kretanja igrača i lopte kako bi oslobađao prostor za šut sada kada nema dva vrhunska potrošača koja ga mogu kreirati 70% vremena. Iako pokazuje sve veću sklonost eksperimentiranju s postavama i puno brže reagira na matchup probleme, to kako će prilagoditi plan igre u oba smjera za ovu nešto drugačiju momčad dosta će reći o tome kakav je stvarno trener, prosječan ili petokolonaš.

Dok je Ibake i Russa, ova momčad će imati sasvim dovoljno za održati se u playoff trci, a vrati li se Durant tijekom prosinca i bude spreman odmah nositi dobar dio tereta (s tim da je to potpuno optimistična prognoza, nitko nije lud riskirati dugoročno zdravlje radi nekoliko pobjeda manje-više u regularnoj sezoni), ovo je i dalje top 4 momčad na Zapadu. Bude li komplikacija i budu li niže od toga pred start playoffa, opet nije kraj svijeta – obzirom da su na Zapadu ionako ih čeka tri paklene runde ako misle do Finala, svejedno krenuli kao prvi ili osmi u doigravanje.

TOP 10 IOR

Durant 166, Westbrook 106, Ibaka 90, Jackson 41, Morrow 40, Lamb 30, Collison 18, Jones 15, Adams 13, Telfair 8.

PLUS

Dolaskom Adamsa konačno je i simbolično stigao kraj jedne ere. Čak ni Brooks, zakleti pobornik konstatnosti i protivnik naglih promjena (a takav smireni pristup je i nužan na rosteru s ovoliko mladih igrača koje treba razvijati u pobjednike kroz sve ove godine, što nikako nije lako i za što Brooks zaslužuje pohvale kao što i zaslužuje kritike za apsolutni nedostatak vizije i kreativnosti u upravljanju s veteranskom jezgrom) više nije mogao držati glavu u pijesku i Perkins, najgori starter lige zadnje dvije sezone (minimalno) konačno je na klupi u primjerenoj roli back-up centra čije minute će varirati o matchupu određene večeri. Kada i ako budu u punom pogonu, za Thunder neće biti mala stvar što u utakmice, posebice na gostovanjima, neće ulaziti s minusom odmah na startu. A onda je tu i činjenica da na rosteru imaju tri vrhunska igrača koja im u top formi uvijek garantiraju šansu u borbi za naslov, bez obzira koliko kontekst bio nepovoljan. Jasno, za to se treba poklopiti i da svi budu zdravi u pravo vrijeme što zadnjih godina nije bio slučaj, stoga je teško prigovoriti njihovoj logici da jednostavno nisu miljenici sreće (iako se teško oteti dojmu da je fiskalnim oprezom baš i ne izazivaju).

MINUS

Potroše li i treću sezonu za redom bez povratka u Finale, čak će i zen majstori iz Oklahome morati početi pokazivati znakove nervoze. Medeni mjesec je dugo trajao jer se publici željnoj bilo kakvog vrhunskog sportskog proizvoda moglo prodavati ovaj štedljivi smjer kojim idu kao jedini recept, ali sada je već i najzadrtijim fanovima jasno da nije problem u manjku novca koliko u manjku želje da se isti troši. Mislim, umjesto da u sezonu ulaze s potvrđenom skupinom igrača zadatka koji dokazano znaju nadopunjavati njihovu jezgru, oni se nadaju iskoraku nekolicine klinaca kako bi uopće ostali na prijašnjoj razini. Zadržati kvalitetu u oba smjera u kontekstu u kojem godinama nisu bio u stanju povećati marginu pogreške (dapače, dalo bi se govoriti o tome kako je iz sezone u sezonu smanjuju) nikada nije lako, posebice kada ti je najvažniji igrač na štakama. Najgore od svega, čak ni iduće ljeto usprkos brisanju suvišnog Perkinsovog ugovora iz knjiga, neće biti u mogućnosti značajnije se pojačati – čak i da cap bude veći od projiciranih 66 milja (postoji mogućnost da ga liga poveća kako bi ublažila skok do kojega će doći 2016. zbog novog TV ugovora) i stane negdje oko 71 milijun, s već postojećim obvezama, dakle bez uračunatog eventualnog produženja Jacksonu, Oklahoma je na oko 64 milje. Tek 2016. mogli bi biti u situaciji ozbiljnije se pojačati, ali tu se javlja jedan problem – u sličnoj situaciji s gomilom prostora na capu biti će većina NBA momčadi, što će povećati i cijene slobodnim igračima (ako ne razvuku ovu svježu lovu na više godina, to ljeto bi cap mogao skočiti na 85 milja, što znači da nas čeka ljeto najglupljih ugovora u povijesti, a čak i blaža verzija uključuje skok barem do 80 milja). Dobar dio prostora pojesti će Durant s većim maxom koji se ionako određuje obzirom na visinu capa, ali sada se već može govoriti i o nečemu što se do prije nekoliko godina činilo nemogućim – tko im u takvom kontekstu, u kojem će gotovo sve franšize moći ponuditi max, garantira da Durant jednostavno neće izabrati najbolju situaciju za sebe, odnosno za novi lov na naslov? Zato su ove dva sljedeća playoff nastupa ključna – ne dođu li do prstena, stres će biti sve izraženiji iz dana u dan, kao i sve manje pozitivan smjer u kojem se franšiza kotrlja.

1 thought on “THUNDER

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *