RAPTORS

NAPAD: 109.2 (9.)

OBRANA: 106.4 (15.)

KOŠ-RAZLIKA: +2.8

RASPORED: 28.

SCORE: 50-32

THAT WAS THEN

Nakon 5 negativnih sezona tijekom kojih se franšiza vrtila u mjestu, uprava Raptorsa odlučila se na promjene. Nogu je dobio dugogodišnji GM Colangelo čija era je obilježena bacanjem prvog picka na Andreu Bargnania, a onda i davanjem bahatog ugovora istom tom Bargnaniu samo da opravda činjenicu kako ga je nekoć izabrao kao prvog na draftu. Upravo taj ugovor bio je prva stvar koje se riješio novi GM Ujiri, svježi nositelj titule GM-a godine, kojega su Raptorsi ukrali škrtim Nuggetsima. Naravno, za tango je potrebno dvoje tako da zasluge za čišćenje prostora idu i Knicksima koji su u svom stilu, kupovinom imena umjesto čovjeka, vjerovali da je Bargnani profesionalni košarkaš, ali nije bilo sumnje kako Raptorsi konačno imaju sposobnog managera koji zna prepoznati talent, ali i upravljati capom.

Ujiri je nastavio u sličnom stilu i već u prosincu poslao je Gaya, kojega je Colangelo inače doveo sezonu ranije da na najgori mogući način pokuša spasiti posao, u Sacramento, dobivši zauzvrat između ostalog i dva igrača koja će do kraja sezone postati itekako bitan dio rotacije, Vasqueza i Pattersona. Njihovim dodatkom najveća snaga Raptorsa, duboki roster, postala je još veća. Do tradea Gaya, Toronto je imao tužnih 6-12 i igrao je jedva gledljivu košarku u kojoj su se Gay, DeRozan i Lowry izmjenjivali u šutiranju preko ruke, a nakon toga su se zakotrljali i nisu stali do kraja sezone, ostvarivši najbolji score Raptorsa u povijesti s 48 pobjeda i pri tome osvojivši diviziju, također prvi put u povijesti.

Jasno, osim lošeg Istoka (kojega su i sami lukavo učinili još gorim ubacivši Bargnania kao gerilca u Knickse), za to je bila zaslužna i njihova igra u oba smjera. Nakon jedne grozne sezone, defanzivno su se vratili na razinu kakvu su prezentirali u prvoj godini Caseyeva mandata. Igrali su žilavo i agresivno, s tri aktivna tijela na perimetru i dva fajtera u sredini. Možda i previše agresivno u izlascima visokih na loptu u kojima ne baš eksplozivni Valanciunas i Johnson često nisu stizali nazad u reket, ali taj presing im je bio glavno oružje tako da su povremene zakašnjele rotacije prema kornerima i ponekad otvoreni putovi prema reketu bili tolerirani. Bili su odlični u tranzicijskoj obrani, a u Lowryu, Rossu i DeRozanu imali su trojac koji je itekako opasan bio u napadanju i zatvaranju linija dodavanja.

Međutim, ono gdje se dogodio pravi preporod bez potrošača poput Gaya i Bargnania bio je napad. S tri igrača zadatka u Rossu, Valanciunasu i Johnsonu, koji se odlično nadopunjavaju košarkaškim vještinama, ostalo je dovoljno prostora za Lowrya i DeRozana da odigraju sezone karijere. Lowry je iskoristio priliku (uz to što je dobio potpuno povjerenje u ulozi startera, poklopilo mu se i da valjda po prvi put u životu izbjegne dosadne sitne ozljede) i nametnuo se kao jedan od boljih playmakera u ligi (sjajan u pick igri, ali i u kontroli lopte), a njegova desna ruka bio je DeRozan koji je, osim iz neizbježnih izolacija, odradio dobar dio posla i kao slash & kick kreator. Uz šutersku podršku Rossa i Vasqueza imali su tako sasvim dovoljno na perimetru, a pod košem su živjeli od učinka visokih nakon screen igre. Valanciunas i Johnson bili su odlični finišeri oko obruča, ali najvažniji aspekt njihove igre bio je pick & pop – u Johnsonu i Pattersonu imali su dva elitna šutera s poludistance (s tim da Patterson može ubaciti i tricu) koji nisu škodili napadu postotcima, a uz to su širili reket taman koliko treba za ulaze bekova.

Jednostavna igra u oba smjera, više nego solidna dubina rostera i konstatna borbenost bili su dovoljni da Toronto bude top 10 u oba smjera, što je prošle godine inače uspjelo još samo Clippersima, Thunderu i Spursima. Nažalost, iskustvo Netsa bilo je prevelika prepreka za proći u drugi krug doigravanja, ali već sama činjenica da su se našli u playoffu nakon 5 sezona i da su se konačno pomakli u pozitivnom smjeru dočekana je i u klubu i u gradu s neskrivenim oduševljenjem.

THIS IS NOW

Nakon lanjskog uspjeha Ujiriu nije ostalo ništa drugo nego graditi momčad na postojećim temeljima, pri tome paziti na cap kako bi se roster moglo konstantno osvježavati putem tržnice, ali i za slučaj da se pojavi nekakav trade koji im diže plafon, a onda i dodavati mladi talent koji bi potencijalno mogao pojačati momčad na duži rok. I sve ove ciljeve odradio je više nego školski. Uz to što je zadržao jezgru na okupu produživši s Lowryem, Vasquezom i Pattersonom, dodatno je povećao razinu talenta na klupi potpisivanjem Johnsona iz Memphisa (može jednako solidno odigrati i na perimetru i pod košem) te zamjenom s Hawksima u kojoj su dobili Williamsa (još jedan kreator iz driblinga koji može odigrati obje bekovske uloge). U istom tom tradeu s Hawksima dobio je i mladog Nogueiru koji uz na draftu izabranog Cabocla daje posla i njihovim za razvoj mladih igrača zaduženim trenerima.

S ovom više nego solidnom rotacijom jasno je kako Raptorsi namjeravaju ponoviti lanjski rezultat i barem ga nadograditi plasmanom u drugi krug playoffa. Plan je to koji se čini više nego ostvariv na ovakvom Istoku koji i dalje ne puca od kvalitete tako da dubina Raptorsa po defaultu ima mjesto u playoffu. Dobiju li pri tome i sličnu sezonu od Lowrya i Johnsona kao lani, a pogotovo ako DeRozan, Ross i Valanciunas naprave novi individualni iskorak ili jednostavno postanu učinkovitiji, mogli bi isprofilirati kao top 3 ekipa na Istoku, odnosno kao prva među jednakima spremna iskoristiti svako posrtanje Chicaga i Clevelanda.

Ni ova osvježena verzija Raptorsa šuterski neće biti vrhunska, ali će imati više nego dovoljno da prati solidnu slash & kick igru koja je osnova napada. Iako su prošle godine imali najmanje pokušaja na obruču u ligi, Raptorsi su više nego sposobni dolaziti s loptom u sredinu što pokazuje i gomila slobodnih bacanja koja su izvodili. S dva beka sposobna napasti iz driblinga i dva odlična ofenzivna skakača pod košem igrači Toronta su vječno tražili kontakt i lagane poene s linije.

Na sličan recept snage igrat će i u obrani. Iako bi bilo poželjno da Casey češće drži Valanciunasa bliže reketu kako bi ga dodatno zatvorio, teško je očekivati da će odustati od plana da izlazi s visokima iz reketa, posebice u branjenju pick & rolla. Uostalom, radili su to sasvim solidno i iako sistem vidi regres, on je više vezan uz lošije igre u prethodnim sezonama nego u prošloj kada je i veliki Litvanac djelovao puno sigurnije kao zadnji čovjek obrane. S ovima ispred njega problema nema – Lowry je naporni terijer, a DeRozan i Ross su daleko od stopera, ali imaju kombinaciju brzine i dužine da smetaju bilo u direktnim zaduženjima, bilo čestim preuzimanjima.

Ukratko, ovo je momčad koja bi opet trebala biti na rubu top 10 u oba smjera i koja neće uzimati previše slobodnih dana tijekom sezone – oni se shvaćaju itekako ozbiljno i vrijeme je da ih kao takve prihvati i liga, ali i gomila još uvijek skeptičnih promatrača. Praktički, jedino što bi ih moglo ozbiljnije izbaciti s kolosijeka na putu da osvoje diviziju je neka gadna ozljeda Lowrya ili nekog od startnih visokih. Napad pak ima previše opcija da bude ispod prosjeka. Vanjska linija s dva combo beka i swingmanom ili bekom i dva swingmana, uz visokog šutera i dovoljno mišića u sredini – Casey ovo može zeznuti samo ako odluči ugraditi trokut usred sezone. Obrani problem može biti riskantan sistem, ali čak i da dožive regres kakav im statistika predviđa, i dalje će imati više nego dovoljno da isplivaju na vrh divizije. Drugim riječima, sve ispod minimalno četvrtog mjesta na Istoku bilo bi apsolutno iznenađenje.

TOP 10 IOR

Lowry 86, DeRozan 75, A. Johnson 53, Valanciunas 49, J. Johnson 45, Vasquez 42, Williams 39, Ross 39, Patterson 38, Hansbrough 19.

PLUS

Iako je na prvu lako Toronto staviti u skupinu mediokritete kojih je Istok krcat, ova momčad ima nešto o čemu srednja klasa uglavnom sanja zaglavljena u svoju vlastitu malograđanštinu – potencijal. Terrence Ross i Jonas Valanciunas su još uvijek igrači na rookie ugovorima i to tek u trećoj godini, a već su dokazani NBA starteri. Čak i da se ne razviju u ništa više od rasnih igrača zadatka, ta poboljšanja automatski će dizati i plafon Toronta. Uz to, dogodine će ovisno o rastu capa imati prostora čak i za max ugovor ili barem neko pojačanje u rangu Davida Westa koje bi se odlično uklopilo u ono što rade. Kada je slagao momčad Ujiri je sigurno imao na umu mogućnost da Lowry ove sezone neće biti stalno dostupan kao lani, stoga se kockanje s Williamsom čini razumnim – nekoliko godina nakon ozljede Lou će možda biti sličniji onoj staroj verziji, što im daje i osigurač i dodatnu opciju s klupe. Pronaći pak istovremeno i dovoljno minuta za njega i Vasqueza ako Williams proigra spada već u slatke brige.

MINUS

Pod košem pak nemaju takav luksuz. Lani se protiv Netsa kao druga kombinacija visokih nametnula ona s Johnsonom i Pattersonom, ali osim što s njom šire reket uspješnije nego s Valanciunasom, obrambeno ne dobivaju ništa. Dakle, treba im još netko da čuva leđa sjajnom startnom dvojcu, a Stiemsma sigurno nije taj. Pridošli Johnson može igrati četvorku, ali to im ne pomaže u ovom slučaju jer već imaju Pattersona, a starosjedilac Johnson na petici nije rješenje koliko god žilav bio. Hansbrough može pomoći u napadu, ali obranu igra uglavnom fauliranjem i sigurno nije ozbiljna opcija u sredini.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *