BULLS

NAPAD: 107.8 (14.)

OBRANA: 103.9 (2.)

KOŠ-RAZLIKA: +3.9

RASPORED: 29.

SCORE: 54-28

THAT WAS THEN

Obzirom da su izgubili cijelu prethodnu godinu na Roseovu rehabilitaciju, točnije dvije ako uzmemo u obzir da su ozljedom najboljeg igrača u prvoj rundi playoffa 2012. također ostali bez šansi da odu do kraja, početak ove sezone vrtio se samo oko jednog pitanja – može li se Rose vratiti u prijašnju formu i tako opet učiniti Bullse izazivačima? Odgovor saznali nismo jer je Derrick već nakon 11 utakmica opet završio na novoj operaciji koljena, što je značilo da su Bullsi i treću godinu za redom ostali bez prilike da se bore za naslov.

Od tog trenutka na dalje čekalo nas je dobro poznato kotrljanje kroz sezonu do playoffa. Oslonjeni na obranu i ratnički pristup Bullsi su svakoj utakmici prilazili maksimalno ozbiljno, čupajući pobjede na sve moguće načine. Ostvarili su ih čak 48, što je za momčad s katastrofalnim napadom bilo ravno čudu – više dugih dvica od njih uzeo je samo Magic, s tim da su oni za razliku od Orlanda bili ispod prosjeka u njihovoj realizaciji (the Carlos Boozer Experience). Malo trica su uzimali, još manje su ih pogađali, a doći do obruča bila je znanost. Međutim, kako imaju dovoljno doktora košarke uokolo, nekako su i uspijevali – Noah se kroz sezonu isprofilirao kao elitni razigravač s laktova (ogroman plus je bio taj što Joakim nikada nije bio zdraviji, šteta što se takva njegova sezona poklopila baš s ovim razdobljem bez Rosea), Gibson je postao ozbiljna post-up opcija sposobna nositi drugu postavu, a od Raptorsa otpušten Augustin im je dao pick & roll strijelca koji je poslužio kao light zamjena za Rosea poput Natea Robinsona godinu ranije.

Bilo je to dovoljno da iscijede iz napada taman toliko da obrana može napraviti razliku – tu su Bullsi na klasičan Thibodeau način oduzeli protivnicima perimetar i sredinu, tjerajući ih na gomilu loših šuteva s poludistance (naravno, u tome su bili najbolji u ligi, a uopće po postotcima šuta koje su dozvoljavali od njih su bili bolji samo Pacersi) koje, ironično, ni sami nisu mogli izbjeći. Iako se nisu mogli dogovoriti oko ugovora s Dengom zbog čega su ga uskoro poslali u Cleveland (otvorivši tako dodatan prostor na capu za iduće ljeto), održavali su pozitivnu koš razliku sve do playoffa kada su ih mladi bekovi Wizardsa pretrčali, a odmorniji centri nadjačali. Bullsi su tako, drugi put u četiri godine od kada su pomislili da imaju momčad sposobnu otići do kraja, ispali u prvom krugu playoffa.

THIS IS NOW

U startu ih opet čeka isti scenarij kao i prošle godine – sve se vrti oko toga da li je Rose konačno spreman zaigrati NBA košarku i koliko se nakon svih operacija uopće može približiti nekadašnjoj razini igre. Za razliku od prošle godine kada je na startu izgledao potpuno izvan ritma i forme, posebice šuterski i obrambeno, ove godine je prošao dva kampa, s repkom i s Bullsima, koji su ga ako ništa drugo puno bolje pripremili za napore koji ga čekaju već od starta. Trebat će neko vrijeme da pohvata konce igre u oba smjera, ali za razliku od lani barem bi trebao imati dovoljno snage u nogama da ulazi, šut i prije svega rotacije u obrani djeluju ozbiljno.

S tim da ove sezone ipak postoji jedna razlika – čak i ako Rose ne bude u idealnoj formi, okupili su dovoljno napadačkog potencijala da to mogu izdržati. Njihova uprava je stvarno odradili sjajan posao ovog ljeta, počevši sa zamjenom dva kasnija picka za lutrijski talent Douga McDermotta što je potez kojim su rosteru pridodali potencijalnog novog Korvera. Konačnom amnestijom Boozera otvorili su dovoljno prostora na capu za ciljati na elitnog strijelca poput Carmela ili Lovea, ali kako su u tim pokušajima očekivano ostali bez rezultata, u jedan dan su uspjeli potpisati dugogodišnju želju Mirotića i ukrasti Gasola ispred nosa zainteresiranim konkurentima poput Spursa i Thundera. Roster su zaokružili potpisom Aarona Brooksa koji bi ove godine trebao odrađivati rolu jednodimenzionalnog strijelca s klupe koji nakon svakog screena prvo gleda svoj šut, istu onu u kojoj su se proslavili Robinson i Augustin.

Napadački su konačno dodali šutere koji su im trebali – trebat će neko vrijeme da stvari sjednu na svoje mjesto, ali McDermott kao dodatna catch & shoot opcija uz Dunleavya te Mirotić kao dodatna spot-up opcija (uz to i stretch igrač kakvoga do sada nisu imali) trebali bi puno više otvoriti reket i tako omogućiti Roseu i Brooksu da u pick igri s Noahom, Gasolom i Gibsonom lakše dolaze do šansi. Također, s Noahom i Gibsonom na vrhuncu karijere, a onda i s Gasolom kao puno raznovrsnijim rješenjem od Boozera u napadu, uvijek mogu računati i na igru kroz post. Za razliku od lani kada bi Noah proigrao Boozera samo da bi ovaj potegao skok-šut, sada mogu vrtiti istu takvu opciju ili obrnuti role pa kroz Gasola kao razigravača na laktu tražiti Noaha kao cutera. Plus, Gasol ima i dublji domet na šutu, a iako slično Boozeru ima cementne blokove umjesto tenisica, zbog visine u stanju je odraditi i barem dijelić posla u defanzivi.

Naravno, igra na toj strani parketa i dalje će činiti osnovu identiteta Bullsa, stoga će ključno biti pronaći načina da zbog svih ovih novih napadačkih igračaka ne pati obrana. Thibodeauov sistem uz Butlera kao neumornog stopera i dva izuzetno inteligentna i pokretljiva visoka poput Noaha i Gibsona koji su sami u stanju zatvoriti reket sigurno će ostati iznad prosjeka NBA, ali teško će opet biti elitan pored kilavog Gasola i još dva rookiea u važnim rolama (Nikola i Doug su obzirom na iskustvo sigurno spremniji pomoći u napadu od prosječnog igrača prve godine, ali igrati NBA obranu i to na levelu Bullsa ipak je malo previše za njih u ovom trenutku). U pronalasku balansa između napretka prema naprijed i regresa prema nazad krije se najveći izazov za Thibodeau ove sezone. Pitanje je koliko čovjek poznat po tome da radije jaše startere do iznemoglosti nego što trpi inferiorne opcije ima strpljenja tražiti rotacije i razvijati kemiju kako bi maksimalno iskoristio dubinu ovog rostera.

Jer, od 1 do 10 ovo je najbolja skupina igrača koju su Bullsi okupili od 2012. kada su imali Korvera, Asika i Watsona (i Bijelu Mambu) na klupi, dakle složili su momčad više nego sposobnu kompenzirati slabije Roseovo izdanje ili više problema Noaha s ozljedama (uz sve navedene tu su još i Hinrich u puno prikladnijoj roli rezerve s više spot-up nego dribble-drive zaduženja te Snell kao potencijalna 3&D zakrpa za situacije u kojima Butler neće moći sam držati bokove). Jasno, tu govorimo isključivo o iskustvu regularne sezone, dok će im u playoffu itekako trebati najbolje verzija oba udarna igrača, Rosea u napadu i Noaha u obrani. O tome u kakvom će oni stanju biti kada bude najpotrebnije besmisleno je razglabati u ovom trenutku, ali Thibo danas svakako ima dovoljno opcija da ih barem pokuša sačuvati za one bitne utakmice.

TOP 10 IOR

Noah 93, Rose 80, Butler 78, Gibson 66, Dunleavy 62, Mirotić 58, Gasol 56, McDermott 30, Hinrich 23, Brooks 13.

PLUS

Dubina ove momčadi na svim razinama i u oba smjera znači da narativ Roseova povratka neće biti u prvom planu jer Bullsi imaju više nego dovoljno za pobjeđivati i bez njega u glavnoj roli, što znači da ga praktički mogu polagano uvoditi u momčad čija jezgra je zadnje dvije godine itekako navikla igrati bez njega. Toliko su duboki da ih čak ni povremeni zdravstveni problemi koji znaju napadati neke njihove ključne igrače ne bi trebali izbaciti iz ritma i ova ekipa bi se, posebice na i dalje slabom Istoku, trebala prošetati do 50+ pobjeda, samim time i odlične playoff pozicije. Najvažnije, jednom kada tamo dođu, trebali bi imati i nešto preostale energije za razliku od zadnje dvije sezone kada su zbog manjka ulaganja u klupu ostajali praznih tankova. Ako još Thibo pronađe načina poboljšani napad vezati uz i dalje elitnu obranu, što je moguće, ali ne i garantirano, mjesto u Finalu bi im trebalo biti na dohvat ruke.

MINUS

Sistem Rosea ne vidi kao all-star igrača, barem ne u prvoj sezoni u ligi nakon ovolike pauze. Provesti toliko vremena izvan parketa ne može biti dobro iskustvo – koliko god ti radio na šutu, eksplozivnosti i shvaćanju igre, igrati 5 na 5 sasvim je drugo iskustvo. O tome koliko će Roseu trebati vremena da pronađe svoje novo mjesto pod suncem teško je govoriti, ali tu se i javlja glavni problem. Naime, ova momčad je građena oko Rosea kao dominantnog strijelca i nikakva veteranska košarka Gasola ili dodatna šuterska kvaliteta neće moći sakriti nedostatke napada ako Rose ne bude u stanju izvlačiti kvalitetan učinak iz trećine posjeda momčadi. Otići naprijed ofenzivno, do ili malo iznad ligaškog prosjeka, je ogroman uspjeh za momčad koja je do lani bila skoro pa najgora u ligi po tom pitanju, ali nije to ni izbliza dovoljno za otići do kraja bez vrhunskog kreatora. A čak i ako Rose nađe načina dolaziti na obruč i liniju slobodnih kao nekada, razbijati obrane slash & kick igrom i ubacivati trice najboljim postotcima u životu, pitanje je tko je ta druga opcija koja može kreirati za sebe kad njega uspore? Deng je dugo godina bio taj sporedni kreator na boku i nečega sličnoga više nemaju – Butler se lani trudio, ali igra s loptom nije njegova jača strana, a Dunleavy i Hinrich su, kvragu, Dunleavy i Hinrich. Pod košem pak, usprkos svom napretku, Gibson i Noah ostaju pomoćna radna snaga koja živi od povoljnog konteksta, a Gasol je ipak 4 godine udaljen od vremena kada si mu mogao dati loptu na bloku ili vrhu reketa i jednostavno ga pustiti da odradi posao.

2 thoughts on “BULLS

  1. Rose ove dvije utakmice uopće nije loše izgledao i samo neka ostane
    u komadu nema straha…Gasol je space shuttle za Boozera i valjda ce prihvatiti normalno da ne igra kada se zatvara utakmica…
    Thibs koristi rotaciji od 10 igrača i to je pohvalno😃

  2. Moglo bi biti nešto od Snela, mali ima dobar raspon ruku i solidno šutira spot up trice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *