061114

Obzirom da su Spursi večer ranije igrali s Hawksima i to utakmicu do zadnje sekunde, odmah je bilo jasno da će Pop odmarati veterane na back-to-backu (ako ništa drugo barem je svoje prve NBA minute odigrao Slow Mo) tako da sinoćnja ponuda praktički uključuje jednu tekmu, onu Mavsa i Blazersa. Što je i dalje odličan izbor jer u ovom trenutku u ligi vjerojatno nema ništa zanimljivije od praćenja dvoboja ovih momčadi iz, uvjetno rečeno, donjeg dijela playoff bracketa Zapada. Mislim, od ovih dokazanih izazivača znamo da Spurse nije briga (pa sjetimo se samo kakve su postotke lani imali protiv playoff konkurencije, do all-star pauze praktički nisu imali pobjedu protiv najboljih sa scoreom 1-9 u susretima s Thunderom, Clippersima, Blazersima i Rocketsima), da je Thunder na putu propustiti playoff zbog ozljeda te da su Clippersi uhvaćeni negdje između zimskog sna lidera i felera na ostatku rosteru.

S takvim stanjem među silama, nije ni čudo što dolazi do gužvi među rajom koja se svim silama trudi dokazati i uhvatiti što bolje pozicije. Statistički i prilagođeno rasporedu (s tim da su Memphis i Houston imali kamilicu od sezone do sada), top 5 momčadi u ligi u ovom trenutku su upravo Rocketsi, Warriorsi, Grizzliesi, Blazersi i Mavericksi, što znači da su teze s početka sezone o više nego formiranoj playoff jezgri na Zapadu držale vodu (praktički, došli smo do toga da jedino potencijalno mjesto za Pelicanse, Sunse i Kingse ovog svijeta otvara raspad Thundera što je psihodelija u najboljoj NBA maniri). Također, ovako dobra forma i ovako dobro tempirani ulasci u sezonu, kao i svijest da je vrh Zapada potpuno otvoren, znak su da ni u ludilu ne smijete propuštati sudare ovih konkurenata. Sinoćnja utakmica Mavsa i Blazersa doduše tek je druga ove sezone, do sada smo imali prilike gledati samo Warriorse i Blazerse, tako da je jasno kako je i nešto lakši raspored do sada utjecao na brojke svih njih i da ćemo tek u ovim međusobnim nadigravanjima saznati tko je od kakvog materijala.

Dvoboj Dirka i LaMarcusa i njihovih pratećih orkestara tako je donio hrpu zanimljivih stvari. Prvo u oči upada već spominjana drugačija obrana Blazersa u kojoj se, nakon što su prošlu godinu bili ispodprosječna defanziva uglavnom zbog slabog branjenja pick igre, sada ipak izlazi s visokim igračem na loptu. Sistem je ovo koji traži puno više rotacija od lanjskog u kojem su i LMA i Lopez jednostavno ostajali na blokovima, ali Stotts nije imao izbora, žrtvovat će koju tricu iz kuta kako bi dobio ukupno bolju obranu. I za sada stvar funkcionira, Blazesi su više nego solidni, a više kretanja, preuzimanja i uopće aktivnosti dovelo je i do pristojnog broja osvojenih lopti, što je još jedan veliku plus u odnosu na lani kada su ukrali najmanje posjeda u ligi. Ako već nemaš talent za presing, stvori ga barem donekle sistemom i ova nešto rizičnija igra trenutno donosi rezultat. Jasno, kada liga skuži novosti bit će im teže održati ovu trenutnu razinu jer jednostavno nisu elitna atletska momčad, ali prosječni mogu ostati, što je još uvijek veliki plus u odnosu na ranije izdanje.

Dallas je pak u sličnim problemima, ali oni se i ne zanose mišlju da s dva beka s kojima startaju i Dirkom u sredini mogu imati ozbiljnu obranu. Stoga Carlisle sve svoje kapacitete ludog genija usmjerava u pravcu napada, što je i vidljivo – ostatak lige se već smjestio na nekim razumnim brojkama, ali Mavsi su još na suludih 120 poena na 100 posjeda. Uzorak od 4 utakmice nije značajan, ali tu se i ne radi o široj slici ili ozbiljnoj analizi, već jednostavnoj činjenici i oduševljenju time da netko u 4 NBA utakmice protiv pristojnog rasporeda može održati takav prosjek. Jasno, kada se ne misliš za zadnju liniju i na parket si u stanju poslati postavu s tri combo-beka (Nelson, Harris, Ellis) i Parsonsom na četvorci, onda ti takve stvari i mogu uspjeti. Ova postava sastavni je dio rotacija i osim startne petorke ni jednoj drugoj kombinaciji do sada Carlisle nije povjerio više minuta. Nakon što oni odrade svoje, na parket se vraća Dirk uz pratnju Wrighta, u igri ostaje Harris, a, zanimljivo, Barea se već izborio za top 8 mjesto u rotaciji (što nije ni čudo obzirom na postave s tri beka koje koriste). Bok još popunjavaju Jeffersonom ili Aminuom, ovisno o tome da li im treba još napada (svašta) ili obrane. Mislim, kada ste u mogućnosti ovako koristiti udarnog igrača, poslati ga prvog na klupu i onda mu još olakšati život stavljajući ga protiv drugih postava, onda nije problem imati fenomenalan napad tijekom 48 minuta NBA utakmice.

Samo, u tom nedostatku balansa krije se problem koji su Blazersi za sada puno bolje riješili od Dallasa. Do sada sam igrom slučaja pogledao 3 utakmice u komadu Blazersa i, iako starteri nisu briljirali, još jedan lako uočljiv plus u odnosu na lanjsko izdanje je klupa. Daleko od toga da mogu zabiti, čim na parketu nedostaje 2 ili 3 startera stanje je takvo da svaki protivnik može udvajati Aldridgea ili Lillarda (to je i Dallas radio sinoć), ali Stotts je ovdje krenuo s drugom zamisli, tražeći od njih dodatnu agresivnost i energiju prvenstveno u obrani. Mlađahni Robinson, Barton i McCollum, pa čak i veterani Blake i Kaman, odlaze još korak dalje u pritisku na loptu kad su na parketu i puno više traže igru kroz tranziciju kako bi dolazili do što lakših poena. Ovo je optimalan način funkcioniranja za slabije postave i uspiju li održati ovu razinu obrambenog učinka kad na parketu nema startera, Blazersi bi ove godine mogli izbjeći upadanje u rupe dok je klupa u igri.

Jedan zanimljivi detalj je i odluka Carlislea da starta treću četvrtinu s Ellisom na klupi i Harrisom u igri kako bi imao nešto malo više pritiska na Lillarda i uopće boljeg defanzivca na parketu (što baš i nema smisla obzirom da Harris nije toliko bolji, a s Matthewsom koji je ionako mogao kad je htio Nelsona napasti kroz post, sve osim uvođenja pravog swingmana nije imalo previše konkretnog učinka), a možda usput i da ima Montu svježijeg za onaj period bez Dirka (u kojem teoretski može biti još opasniji protiv Blake-McCollum kombinacije, umjesto da se muči s Matthewsom). A upravo taj period polovinom treće se pokazao ključnim. I Dirk je uredno dobivao pomoć dok je držao Aldridgea, ali s Parsonsom na četvorci Dallas je doslovno čuvao najboljeg igrača Blazersa s dva igrača i prije nego bi primio loptu, što je dovodilo do previše prostora na perimetru. Što su Blazersi sjajnim kretanjem lopte, a zatim i dodatnom brzinom druge postave, brzo iskoristili da izrešetaju Dallas i naprave prednost koju će sačuvati do kraja.

Uz otvorene trice, Blazersi su uvijek mogli računati i na skokove u napadu protiv ovih centimetrima i mišićima limitiranih postava Mavsa te je ubrzo utakmica od nadigravanja postala nešto nalik školovanju. Jednostavno, kada nemate baš nikakav obrambeni oslonac, teško je limitirati protivniku učinak do te mjere da možeš stizati dvoznamenkasti minus, pogotovo kada Carlisle umjesto uvjerljivo najboljeg bočnog obrambenog igrača Aminua u ovom periodu uvodi Richarda Jeffersona. Utakmica je tako u čas rješena, a nama ostaje dojam o dvije momčadi koje idu u suprotnom smjeru.

Dallas svoju dubinu još nije uspio pretočiti u snagu, obrana im je čak i gora od lanjske bez obzira na Chandlera u sredini i očito je kako Carlisle još uvijek isprobava previše kombinacija u potrazi za nečim održivim (petorka je ok čak i usprkos defanzivnim nedostatcima, ali nema sumnje kako će ovo kasnije miksanje trebati mijenjati, a pogotovo će trebati odustati od ove smallball igre s tri beka koja ne donosi apsolutno ništa pozitivno). Portland je s druge strane sitnim taktičkim promjenama popravio dva najveća felera, igru u obrani i učinak klupe, te se tako primakao balansu o kojem Dallas trenutno još samo sanja. Da li će Blazersi ova osvježenja u igri moći pretočiti u snagu i nešto održivo tijekom cijele sezone, teško je reći (u regularnoj sezoni mogu imati koristi od toga, ali u playoffu će to ipak biti sličnije ranijim izdanjima), ali neosporno je da im se smiješi prednost domaćeg parketa barem u prvoj rundi (možda i dalje, jasno ako tamo prođu) – s ovakvom Oklahomom te Minnesotom, Utah i Denverom nedoraslima ozbiljnijem izazovu, divizija i minimalno četvrto mjesto su u njihovim rukama.

2 thoughts on “061114

  1. Spursi su prošle godine zamalo pobijedili u Majamiju s drugom postavom, također igrali su i protiv Golden Stejta i dobili su tekmu tako da mislim da je napredak Hjustona ipak prilično vidiljiv i da zaslužuje da se prokomentariše.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *