081114

Fuck it, jedva se čekaš probuditi i sjesti sa šalicom tople kave pred LP, nadajući se predivnom monogamnom odnosu s jednom tekmom (GSW-Houston naravno, već sam rekao da nemam namjeru propustiti niti jednu bitku na Zapadu među ovim momčadima iz tzv. drugog plana), kad ono eno Rocketsa bez Howarda koji je u zadnji tren otpao zbog simptoma gripe. Kako je već ranije otpao i Jones te su i dalje igrali bez Beverleya, jasno je kako su Rocketsi bili autsajderi – kad nemaš baš sjajnu klupu, onda ti tri startera manje uglavnom znače smrt svake ambicije. Šteta za Dwighta jer se bez ove dvojice može, dapače zanimljivo bi bilo u optimalnim uvjetima vidjeti Canaana u već četvrtom startu (više je klasični combo, ali solidno krpa 3&D rolu Beverleya što je itekako bitno jer, nametne li se kao ozbiljna opcija, to je jedna briga manje za Moreya) i istovremeno Papanikolaua kao početnu stretch četvorku (većinu minuta igra na toj poziciji otprilike kao i lani Casspi, ali najvažnije je da napad s njim uz Arizu, Hardena i Dwighta postane turbo-efikasan bez da obrana previše pati – dok je tako, Jones će možda ostati starter, ali Kostas će dobiti najvažnije minute).

Mislim, vidjeli smo ih ovako, ali bez Dwighta to jednostavno nije to. Umjesto da izleti vani zbog problema s osobnima, Bogut je bio na pikniku protiv mladog Blacka (rookie je fajter, jasno je čime je osvojio Rocketse i izborio se za mjesto na rosteru, ali držati sredinu ne može ni pod razno) te je imao vremena u napadu za vrtiti akcije i u obrani za visiti na bloku i čuvati reket. S druge strane, reket Rocketsa je bio dodatno šupalj bez Dwighta da krpa ionako poprilične rupe. Smallball postava Rocketsa radila je probleme Warriorsima pritiskom na loptu, a možda bi i još veće da su mogli zabiti tricu (ispalili ih čak 42 u pokušaju da ostanu konkurentni cijelu večer). Ovako je samo bilo pitanje vremena kada će Curry i društvo nametnuti ritam, što su i napravili sredinom treće. Doduše, vječni Pitinov recept presinga i trica doveo je Hardena i društvo još jednom u egal (ili je bolje reći Canaana i društvo obzirom da je Brada uglavnom bio izoliran prvo kvalitetnom igrom Thompsona u defanzivi, a onda i potpunom izolacijom od strane Iguodale u završnici), ali gosti su rutinski zaključili utakmicu u kojoj su se očito mučili više nego što su očekivali kad su vidjeli da ih umjesto Dwighta čekaju Black i Motiejunas.

I tako nakon ove kvazi-utakmice nismo ništa pametniji. Niti znamo da li je obrana Rocketsa stvarno bolja jer ovako riskantno na perimetru sigurno neće igrati s Howardom u pozadini, a Warriorsi su pokazali da usprkos znatno lepršavijem i oku ugodnijem napadu i dalje nisu daleko od lanjske razine učinkovitosti. A sinoć je jasno bio vidljiv i razlog zašto je tomu tako – gube previše lopti. I prije sinoćnjih 26 posijanih napada (koji su potpuno zasjenili 22 asista), Warriorsi su bili najgora momčad lige po kontroli lopte. Ovaj novi plan po kojem puno veće ovlasti s loptom imaju Bogut, Iggy, Green i Klay doveo je do gomile zicere, ali i gomile grešaka (svi redom gube lopte najvećim postotcima u karijeri) i to je nešto gdje će trebati naći balans ako misle napraviti završni iskorak u elitu (ili će se jednostavno morati vratiti receptu s Curryem kao klasičnim volume playmakerom). Taj feler je dodatno naglašen slabim skakačkim učincima koji su neminovni s ovom smallball postavom kojom praktički igraju cijelu večer.

Ako ništa drugo, ostalo je nešto vremena za baciti pogled na dvije završnice. Prvo me zanimalo kako su to Clippersi promijenili pristup u drugom poluvremenu nakon što su u prvom dozvolili Blazersima 60 poena. Govorio je Doc i prije utakmice o problematičnom mentalnom stanju svojih igrača, ali sve što je napravio bilo je u početnoj petorci zamijeniti mrtvog Barnesa defanzivno jednako beskorisnim Crawfordom. I iako nemamo pojma što im je Doc pričao u poluvremenu, u principu nikakvih taktičkih promjena nije bilo, osim što je ulaskom Hawesa umjesto Griffina sredinom treće defanziva konačno dobila potrebnu razinu energije da funkcionira. Uloga drugog visokog je itekako bitna obzirom na sav posao koji Jordan obavlja na perimetru (čovjek praktički sam pokrije pola parketa), bez agresivnog i pravovremenog rotiranja ostaje previše rupa, a Hawes je to pokrio dovoljno solidno da Clippersi dođu do kontrole ritma prvi put na utakmici (plus je i što Hawes ima visinu i LMA ne može tek tako pucati mu kroz uši kao što je to radio Blakeu). I to je bilo ključno jer brži ritam nikako ne odgovora Blazersima koji se u napadu vole gegati i to ne toliko zbog Aldridgea koliko zbog Matthewsove i Batumove sklonosti post-up igri koja se sinoć protiv Redicka i Crawforda nudila cijelo vrijeme.

Međutim, brza udvajanja Clippersa čak i bez Jordana na parketu funkcionirala su odlično i u zadnjoj četvrtini čak i s kombinacijom Griffina i Davisa. Blazersi nisu znali stati na loptu, uzimali su gomile loših šuteva i upali su u rupu iz koje ih ovaj put nije moglo izvući ni to što su ti loši šutevi počeli upadati, kao ni još jedno već klasično Lillardovo herojstvo u završnici (9 poena u zadnje dvije minute nisu bili dovoljni da anuliraju Stottsovo nervozno šetkanje uz aut liniju, ujedno i najkonkretniji čin koji je trener Blazersa napravio u drugom poluvremenu). CP3 je mirno priveo utakmicu kraju kontrolom lopte i ritma i Clippersi su došli do itekako bitne pobjede. Međutim, problemi s obranom i dalje ostaju – čak i s riješenim pristupom, njima jednostavno nedostaje ljudstva da konstatno pružaju ovako kvalitetne obrambene partije kao što je bio slučaj u drugom poluvremenu.

I još da vidim kako su to Pelicansi dobili Spurse. Mučio se San Antonio s ulascima u sredinu veći dio večeri protiv zone Pelicansa (koja je omogućila i poprilično dozu presinga od strane bekova svjesnih da iza leđa imaju Asika i Davisa), ali još veći problem bila im je obrana protiv stretch postave gostiju s Andersonom koja je ostavljala previše prostora Evansu za slash & kick igru. Williams je stavio sve karte na Tyrekea kao centralni dio napada i bilo da se kreće s loptom ili bez nje Evans je bio enigma čak i za Leonarda. Njegova aktivnost olakšava život i Holidayu jer ovim stilom igre Pelicansi praktički imaju dva combo beka na parketu sposobna napasti iz pick & rolla s dvije različite strane parketa, dok je Gordon potpuno sveden na 3&D rolu. Koliko god su Spursi uspjeli u završnici stići desetak poena minusa koje su Pelicansi držali veći dio večeri, toliko je bilo primjetno da im obrana puca pod pritiskom dva šutera (Gordon i Anderson), dva slashera (Tyreke i Jrue) i Davisom u sredini koji je aktivnošću radio dodatan kaos. Jasno, s Andersonom na parketu kontrola reketa se raspala i Spursi su dijelom i zato uspijevali zabiti dovoljno (something gotta give u obje verzije, ali poanta je da su Pelicansi i u defanzivnijoj i u ofenzivnijoj izgledali kompetentno), ali prelako su Pelicansi stvarali šanse pa tako i onu koja im je donijela pobjedu. Iz kojega razloga je Pop na parketu ostavio Baynesa na parketu to zna samo on (ovdje bi ozljeđeni Splitter dobro došao i još jednom se dalo vidjeti kako bez njega, a problemi s listom su izgleda gori nego je itko mislio, Spursi ne mogu imati elitnu obranu), valjda da Timmya ne stavlja u tako nezgodan matchup s Davisom, ali Pelicansi su odigrali sjajnu akciju, izvukli su preostala 4 igrača Spursa iz reketa, bacili loptu Davisu na lakat i ovaj je samo prošetao pored Baynesa i položio takvu predivnu duncanovsku loptu od tablu da je ni Dwight Howard u naponu snage ne bi mogao blokirati. To je samo još jedan detalj koliko se Davis razvija kao igrač – ako si u stanju ovako kreirati s vrha posta kao što on radi zadnjih par utakmica, dakle kao pravi triple threat talent, onda stvarno nema razloga ne vjerovati da Pelicansi ako ih posluži zdravlje mogu ostati u borbi za to osmo mjesto do samog kraja.

Svi ostali rezultati relativno očekivani. Obzirom kako im funkcionira obrana reketa s Gasolom, ni poraz Bullsa nije iznenađenje protiv solidnog Bostona, kao ni to što je Memphis konačno pokleknuo u jednoj gustoj završnici obzirom na poslovične probleme sa zabijanjem koševa.

2 thoughts on “081114

  1. igrač koji bi se svojim stilom igre dobro uklopio u Atlantnin sistem je John Henson. Dotični se nije uspio istaknuti pored mnoštva solidnih drva(Sanders, Ilyasova, Pachulia) i mladih lavova(Giannis i Jabari), a u Atlantinom sistemu sa puno šutera, on kao prvoklasni skakač i bloker bi plivao kao riba u vodi. Sad pitanje je što Atlanta treba dati za njegu. Pa ili Payne(koji bi bio idealna zamjena sa Ersana) ili mladog beka Šredera koji u ono malo minuta šta dobije pokaže svoj talenat. Ili bi možda morali preuzest neki loš ugovor(Ilyasova). U svakom slučaju win-win situaion for both. Idem sad nazvati Hammonda s obzirom da neznam šta je sa sudbinom Ferrya

  2. ‘Moji’ Medjedi konacno izgubise. Nije strasno, i ovako su sve pobede bile na noz. Pored standardno ocajne klupe i dosta minuta Princeu(Carter nije igrao), brine i sto Gasol igra dosta minuta, i ovakvim tempom ce biti iscedjen do januara, i to ako uspe da se ne povredi.
    Vredi pogledati bar poslednju cevrtinu ove tekme, gde Kidd majstorski stavlja Giannisa na PF, a ovaj zatvara vrhunskim ulazima i asistima, i sasvim dobro drzi ZBoa na postu. Stvarno je zadovoljstvo gledati ga kada igra ovako dobro, treba mu dati loptu da se igra, samo da je jos izbiju loptu iz ruku Knightu 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *