101114

Ponuda daleko od sjajne, tako da se sudar Jamesa protiv Davisa nametnuo sam od sebe. Cavsi s Marionom opet u startnoj petorci, a Waitersa nije bilo ni na klupi zbog ozljede leđa. Međutim, ono najinteresantnije su promjene kod Cavsa u napadu i obranu. Od pokretnog napada i onih primjesa Princetona s početka sezone tu sada nema gotovo ničega, eventualno nešto flex kretanja ionako nužnih s ovom 1-4 formacijom – sve ostalo spada u klasičnu NBA screen igru praćenu gomilom izolacija, što u postu, što na perimetru. I nema u tome ništa lošega jer Cavsi tako zabijaju više nego dovoljno s ovoliko talentiranih strijelaca, iako je jedan detalj još uvijek bolno vidljiv – ova momčad ne trči. Osim u očitim tranzicijskim situacijama, napadi su im dugi i bolno spori, s puno pimplanja i minimum kretanja te obično završe tako da netko riješi situaciju 1 na 1. Doduše, to je više stilska zamjerka jer, kao što smo rekli, zadnjih nekoliko utakmica (uključujući i ovu sinoć), zabijali su više nego dovoljno. Problem je stoga očit – previše primaju.

U obrani su odustali od presinga kao osnove i, iako i dalje izlaze visoko na pick igru, ne gomilaju igrače na strani s loptom izbjegavajući tako previše rotiranja. Uglavnom, povlače se u sredinu i igraju puno konzervativnije u namjeri da štite reket, što i dalje ne funkcionira sjajno, ali je bolje od agresivnijeg pristupa s kojim su otvorili sezonu. Posebice u kontekstu protivnika koji je s Asikom na parketu bio kao naručen da sakriješ Lovea i lakoćom oduzmeš dobar dio prostora. Samo, problem je nastao čim je Varejao napustio parket, odnosno kada su Pelicansi zaigrali s Andersonom umjesto Asika. Thompson nije ni sjena Varejaou što se tiče pokretljivosti u obrani tako da nije stizao pokrivati ovaj višak prostora koji se javljao s četiri igrača protivnika na perimetru, a onda je još povratkom Lovea na parket dobio nezahvalni zadatak pratiti Andersona koji je jednostavno izrešetao Cavse u ovom periodu s 23 poena u 13 minuta, dijelom zbog katastrofalne smallball postave s Millerom i Irvingom na perimetru koja je prelako dopuštala ulaz u sredinu, a onda i zbog Thompsonovih zbunjenih reakcija.

Cleveland je ovdje izgledao nemoćno sve dok se na parketu opet nisu našli najbolji igrači – Varejao je stabilizirao obranu dovoljno da Love i LeBron trpanjem utakmicu vrate donekle pod kontrolu, u čemu su im pomogla dva zanimljiva igrača, Cherry i Harris, zbog kojih se manjak Waitersa nije ni osjetio i koji su Millera učinili nepotrebnim. Ovaj prvi je slasher koji uvijek dobro dođe momčadi s ovoliko odličnih napadača jer im tako dodatno otvara prostor, kao i oni njemu (to je nešto što bi mogao i Waiters da posjeduje mentalni sklop koji mu dozvoljava dodati loptu s vremena na vrijeme), a drugi je nesebičan i lucidan dodavač u kalupu igrača poput Singlera koji dolazi iz sistema Virginie u kojem je kruženje lopte bilo naglašeno, a, uz to što ne guši napad, sposoban je i zabiti tricu (drugim riječima, pravi timski igrač koji ne donosi ogromnu produkciju, ali stilom igre drži stroj podmazanim, dakle idealan igrač zadatka u ovom kontekstu, napadački sve što im treba, a pokazalo se da ima i defanzivnih kvaliteta). Uglavnom, Cavsi imaju talent koji im itekako dozvoljava razmišljati o tradeu Waitersa za još jednog visokog.

Jasno, ono što je pomoglo Jamesu da lakše dolazi u reket prvenstveno je činjenica da je Williams jahao Andersona do kraja druge ignorirajući Asika, tako da smo u principu gledali dvije momčadi koje nisu u stanju odigrati kvalitetnu obranu. Cavsi su u trećoj četvrtini nastavili gdje su stali, s tim da je sad već bilo vidljivo kako Pelicansi forsiraju igru kroz Holidaya kako bi iskoristili činjenicu da je obrana domaćina puno više zaokupljena držanjem Davisa izvan reketa nego pomaganjem Irvingu. New Orleans je ovako uspijevao ostajati korak ispred sve dok Blatt nije Mariona stavio na Jruea usput sakrivši Irvinga na Gordonu. S usporenim Holidayem i Evansom koji se ionako cijelu večer mučio protiv Jamesa, Pelicansima je samo preostalo nadati se da Davis može sam, odnosno da Anderson može nastaviti gdje je stao u prvom dijelu. Samo, Blatt je sada puno bolje dijelio zaduženja. Umjesto niske postave s Millerom sada je na parketu krajem treće bio Harris što je omogućilo Cavsima puno više preuzimanja u kojima su na Andersonu ostajali igrači vični igri na perimetru poput Jamesa, Mariona ili Harrisa, dok je Thompson visio na Asiku ili Davisu u sredini. S donekle pokrpanim rupama u obrani i otvorenim reketom prema naprijed (razlika u učinku kada je umjesto Asika na parketu Anderson je suludih 9 poena na 100 posjeda, Pelicansi se u trenu iz elitne pretvore u kriminalnu obranu), Cavsi su tako konačno došli i do prednosti.

A da je povećaju iz nekog razloga pobrinuo se Williams koji je na promjene rotacije Blatta odgovorio poslavši na parket zajedno Asika, Davisa i Andersona po prvi put ove sezone u ozbiljnoj minutaži. Čovjek se nadao da će moći istovremeno dobiti i zaštitu reketa i šut s perimetra, ali brzo je postalo jasno zašto mu ova kombinacija nije bila u planovima do sinoć iako ju je dosta koristio u predsezoni. Cavsi su ovdje dodatno učvrstili prednost jer Anderson nije toliki mismatch kada ne izvlači visokog iz reketa, dapače u situaciji kada možeš držati Mariona na njemu gubi se svaki njegov smisao kao stretch četvorke (praktički ga pretvoriš u spot-up šutera koji je prespor da igra obranu na boku), a Love je na drugoj strani s tri trice za redom pokazao koja je poanta stretch visokog – ili da izvuče visokog iz reketa i otvori prostor za ulaze bekovima ili da iskoristi činjenicu da visoki ostaje u sredini i izrešeta obranu.

Jasno, kada imaš kilavu obranu kao Cleveland utakmica nikada nije riješena i Pelicansi su se vratili u igru čim su posegnuli za normalnom petorkom. S tim da je žrtva opet bio Asik, točnije defanziva. Monty se morao odlučiti za jednu verziju, a protiv Cavsa je svakako mudrije igrati s boljom napadačkom postavom jer se njihovu obranu da itekako iskoristiti. S druge strane, raspoloženi napad s razigranim Jamesom na playu, sjajnim Irvingom kao dribble-drive strijelcem i Loveom kao spot-up šuterom dobiva dodatnog prostora, ali to je ta ljepota košarke i njene dinamike, something gotta give, a to something NBA talent je u stanju iskoristiti u sekundi. Što su Cavsi i napravili uz ponavljanje bitnog poteza Blatta koji je u završnici opet zamijenio teretnog Millera aktivnim Harrisom – nisu Cavsi ovim potezom dobili stopera, ali su jednostavno puno lakše mogli preuzimati igrače i tako barem mrvicu zatvoriti sredinu (osim na perimetru preuzimali su čak i Davisa u sredini, međutim to što je na njemu ostajao niži igrač nisu znali kazniti zbog te sklonosti svih njihovih vanjskih da driblaju – umjesto da igraju kroz Davisa, trošili su vrijeme u traženju prostora za ulaz, a odmogao je i Gordon koji je bio aktivniji s loptom nego inače zbog činjenice da je na njemu bio Irving što je tipični primjer kako ponekad forsiranje krivih matchupa zna donijeti više štete nego koristi).

Uglavnom, više nego zabavna utakmica i konačno jedna kvalitetna pobjeda Cavsa u kojoj su na trenutke pokazali stvarno fantastičnu sposobnost korištenja mismatcha u napadu zbog te individualne kvalitete. Tako su se na trenutak i obrambeni problemi činili manje bitnima iako su ovi periodi s preuzimanjima bili interesantni i zasigurno je to jedan defanzivni stil kojega ćemo gledati sve više u njihovom slučaju, posebice protiv smallball i stretch postava. Uz to, ako su u Harrisu našli čovjeka za svakodnevnu rotaciju, bit će ovo večer koju će pamtiti s posebnim zadovoljstvom.

7 thoughts on “101114

  1. bio je zicer da će Kawhi zabiti najviše poena baš protiv Clippersa zbog toga šta oni imaju ozonsku rupu na bokovima. Nisam gledao utakmicu ali pretpostavljam da je dosta toga došlo iz igre leđima i iz skokova u napadu kojih je imao 5. S obzirom na činjenicu da puno playoff ekipa sa zapada ima snažne swingmane kao šta su Gay, Durant, Kawhi, Batum, Matthews, Thompson i Iguodala Clippersima bi u playoffu najviše odgovaralo da izvuku nekoga iz trolista(Rockets, Mavs i Grizzlies) koji su na tim pozicijama osjetno slabiji.

  2. Ultrazabavno mi je bilo vidit kako Rivers i FREDETTE pimplaju balun u mistu, i totalno ignoriraju Davisa. A ni ostala bagra kojom je okružen nije bolja.

  3. Holiday-Asik-Anderson uz buduceg MVP-a
    Svi ostali su nebitni.

    I mislim da su Pelliji igrali protiv Mavsa par minuta s 3 visoka, stovise, 99,9% sam siguran da su igrali.

    @Bobulo, fanovi bloga i Charles Barkley strajkaju glađu. Njemu se ostvarilo dan kasnije, valjda ce i nama 😀

  4. @ ray – u pravu si 100%, igrali su cijelu minutu i 10 sekundi zajedno protiv Mavsa, nisam vidio tu kombinaciju do sad kad sam išao opet provjerit. dodano i u post, ali nisam ništa brisao jer je kontekst isti – po prvi put su dobili priliku igrati ozbiljnu rolu

Comments are closed.