THE BI-WEEKLY RANKINGS

Vrijeme je za prvo rangiranje sezone uz iznova modificiranu formulu. Da ne gubim vrijeme u excelu, odustao sam od računanja sva 4 faktora te se jednostavno držim napadačke i obrambene efikasnosti uz prilagodbu snazi rasporeda. Dakle, princip je isti kao dobri znani SRS s basketballreference.com, a glavna razlika je tek u nešto drugačijem vrednovanju podataka.

I da, danas nema dnevnika – nisam stigao pogledati nijednu utakmicu jer svaki slobodni trenutak koristim da završim ovaj post koji pišem već tjedan dana. Da sam znao da će rankingsi biti ovolika tlaka stavio bi ih na jedno izdanje mjesečno, ali što je tu je. Sad kad je već odlučeno da idu svaka dva tjedna, jednostavno se treba pomiriti da taj dan neće biti vremena za gledanje košarke (ako i bude, za pisanje sigurno neće). Ali, zato sam barem proveo sate i sate pred statistikom, pa će valjda i ovdje biti nešto za pročitati.

Što se same lige tiče, još je rano za ikakve ozbiljne zaključke, ali dva trenda možemo uočiti – Zapad i dalje dominira s preko 60% uspješnosti u međusobnim dvobojima što će se vjerojatno nastaviti i kroz sezonu jer ovo će na kraju možda biti i lošiji Istok od lanjskog, a novi igrači dovedeni pod “pojačanja” imaju uglavnom problema uklopiti se u postojeće sisteme (za razliku od omjera među konferencijama, ovaj trend će se ispraviti sam od sebe kako vrijeme bude prolazilo).

1. WARRIORS 92.4

Igraju najbržim ritmom u cijeloj ligi, jedini idu preko 100 posjeda po utakmici, ali usprkos tome ostvaruju ispodprosječni broj pokušaja šuta iz igre. Drugim riječima, gube lopte u suludim količinama (najviše u ligi) čime anuliraju najbolji šuterski učinak u ligi – uzalud vam izuzetna efikasnost kada na koš uputite manje lopti od jednog Memphisa. Sada treba pronaći balans između stila igre koji generira puno uzalud potrošenih posjeda (lani su se dodavali premalo, a sad se dodaju previše – kakav predivan paradoks) i zadržavanja šuterske kvalitete (da je Steph svemirac to znamo, a sada imaju i najefikasniju tranziciju u ligi dok je Klay Thompson povećao potrošnju i učinkovitost istovremeno), ali, jednom kada se to dogodi, bit će ovo top 8 napad u NBA (ispod prosjeka u ovom trenutku). Dodaj obranu koja je čak i bolja od lanjske zbog fokusa kojega Kerr stavlja na presing (i tu su vrhunski čime nadoknađuju gomilu izgubljenih lopti – da su npr. ostali na lanjskim skromnim učincima po pitanju osvojenih lopti, napad bi im bio još slabiji). Ukratko, sve što im treba je vremena da se poslože. I zdravi Bogut u playoffu, naravno.

2. ROCKETS 92.3

Imali su jedan od najlakših rasporeda na Zapadu tako da sve rezultate treba uzeti s dozom opreza, posebice ove defanzivne, ali su zato šutiranje trica odveli na novu razinu (pogotovo u ovim utakmicama bez Dwighta) – na trice troše 44% od ukupnih šuteva što je znak da su spremni ovaj analitičko-košarkaški eksperiment gurati do kraja.

3. RAPTORS 91.5

Lowry je Chris Paul istoka – sa samo 8.8 izgubljenih lopti na 100 posjeda čovjek je uspio kontrolu lopte dići na razinu kojoj se rijetki volume playmakeri mogu približiti (Paul je opet svijet za sebe sa 7.7 lopti, a u ovom rangu je još samo Kemba sa 7.0 – usporedbe radi, Steph gubi loptu u 18.6% posjeda, što je i nekakav prosjek, dok je npr. Rondo izuzetno neučinkovit s 29%). Uz to što ne gube loptu, Raptorsi igraju ultra-agresivno na perimetru i osvajaju ih gomilu, a tih +7.2 razlike koje ostvaruju u broju posjeda i koje onda, to je najvažnije, pretvaraju u lagane poene s linije slobodnih (samo Kingsi pucaju više slobodnih) najveći su im plus. Iako je obrana učinkom solidna, neki problemi su već sada uočljivi, prije svega vezano uz općenitu kontrolu reketa. Primaju dosta na obruču i nisu dobri skakački, a razlog je previše smallball postava s Jamesom Johnsonom, slabašni Pattersonov učinak u skoku i defanzivi te manjak poštenog back-up centra (ulogu krpa Hansbrough). To je nešto što im u regularnoj sezoni neće smetati da gomilaju pobjede, ali u playoffu bi moglo biti opasno.

4. BLAZERS 89.3

Napad malo šteka što je i bilo za očekivati obzirom na ovisnost o skok-šutu (manje je i skokova u napadu, iako nekih dramatičnih promjena stilski u odnosu na lani nema), ali zato se radilo na obrani. Početna energija u pritisku na loptu lagano nestaje i izgleda da od toga, kao uostalom i od klupe, neće biti ništa, ali riskantnijom igrom visokih prema perimetru i s puno više rotacija bočnih igrača u sredinu ostavljaju puno manje prostora za pick igru, zbog čega trenutno imaju top 10 obranu. Ostanu li iznad prosjeka i ako se usput napad dodatno razigra, nitko ih neće htjeti u drugoj rundi playoffa.

5. GRIZZLIES 86.2

U Memphisu ništa novo u odnosu na lani osim što je momčad još ovisnija o Conleyu i Gasolu. Joerger se očito pomirio s tim da plan o ubrzanju igre i više trice u ovom kontekstu nikada neće upaliti, ali, hej, već sama činjenica da je Randolpha podredio Conleyu nešto znači. Ono što za sada ne pali je zamisao da Carter bude šesti čovjek i prvi kreator s klupe (mogu se samo nadati da se Vince uklapa u ovo trenutno sivilo igrača koji su promijenili dres i da u pitanju nije preobrazba u statista Walking Deada – postotci šuta se daju popraviti, ali Vince ima očitih problema s kreiranjem prostora iz driblinga, a to će ovdje morati raditi puno više nego u Dallasu, posebice kao dio druge postave). Također, malo zabrinjava i minutaža Gasola, posebice jer obrana s Koufusom u sredini ne doživljava značajniji pad. Tako da će trebati naći balans između trenutnih potreba i dugoročnog plana – Marc im treba za playoff gdje će kombinacija prosječnog napada i elitne obrane koju on donosi još jednom biti ogroman problem svakom protivniku.

6. HEAT 86.1

Bosh na laktu kao triple threat (samo Marc Gasol i Griffin češće imaju loptu na toj poziciji s tim da je Chris efikasnija opcija od obojice), Wade kao slash & kick kreator (više poena namjesti nakon ulaza nego što ih zabije jer više jednostavno nema onaj zadnji korak tako da je danas praktički za Heat ono što je Harden za Rocketse) i aktivni i precizni Deng (na putu prema najboljoj tricaškoj sezoni u karijeri) više su nego dovoljni razlozi za top 5 napad Heata. I sve to bez McRobertsa koji tek traži formu nakon ozljede, ali i bez Birdmana koji je u stadiju kompostiranja. Da imaju još barem ponekog boljeg 3&D beka od trojca Chalmers-Cole-Napier, gdje bi im bio kraj pored Spoelstre koji je od Shawnea Williamsa u roli stretch četvorke do sada nekim čudom izvukao 14 trica uz 42% šuta. Prostor i dalje ostaje bitan dio igre Heata (Bosh također nije zaboravio potezati trice i radi to opet sasvim solidno), a ostat će i kako se bude povećavala uloga McBoba koji je neophodan da bi nešto izvukli od obrane. Koja je zbog manjka centimetara previše ranjiva – i dalje je ovo sistem koji udvajanjem i rotiranjem pokušava obraniti sredinu, ali pri tome ostavlja previše rupa na strani bez lopte. To u kombinaciji sa slabim skokom i previše faulova nikako nije dobar znak za budućnost, ali ostaje nada da će eventualno s McBobom i Birdmanom u rotaciji imati dovoljno da zaštite reket i nešto konzervativnijim pristupom. Bez toga teško mogu biti išta više od prosječne momčadi.

7. NETS 85.9

Imali su lagan raspored, ali ne treba umanjiti činjenicu da napad izgleda odlično kada Johnson briljira u izolacijama (i onda proziva suigrače za sebičnost), kada Deron izgleda kao da ima nešto svježine u koraku (a onda automatski i lucidnosti u igri – način na koji okreće strane napada iz pozicije drugog beka dok se Jack bavi driblanjem pomalo podsjeća na ono što je Kidd radio za Knickse prije dvije godine, a to je i dobar znak za njegove stare dane, ta kombinacija košarkaškog IQ-a i šuta za tri trajat će još dugo kada brzina potpuno nestane) i kada je Brook na parketu. Obrana je druga priča, posebice s užasnom startnom kombinacijom na perimetru u kojoj ne znaš tko više kasni pokriti šut ili tko je manja opasnost po loptu od trojca Deron-Joe-Bojan. S nepokretnim centrom kao Lopez u sredini jednostavno si ne možeš dozvoliti ovakav manjak obrambene kvalitete na vanjskim pozicijama i bit će zanimljivo vidjeti što će Hollins smisliti kada sezona postane teža i kada obrambene rupe postanu puno uočljivije.

8. MAVS 85.2

Previše smallballa ih je uništilo defanzivno (debelo su ispod prosjeka, uživaju u društvu Knicksa i Lakersa), a Carlisle je lošu obranu pokušao maskirati novim receptom – za razliku od prije kada su faulirali previše, sada radije dopuštaju lagane poene nego da riskiraju slobodna. I dok im to neće pomoći u obrani, tečnijom akcijom barem dolaze do više prilika u tranziciji što je i razlog zašto su prvi u ligi po napadačkom učinku čak i bez značajnog Parsonsovog doprinosa.

9. BULLS 84.9

Za sjetiti se kad je Chicago zadnji put imao uspješniji napad od obrane trebali bi se vratiti u 2009. do one generacije koje je odigrala legendarnu playoff seriju protiv Celticsa (govorimo o Roseovoj rookie godini). Napad je šuterski konačno na razini (precizniji od njih s trice samo su Hawksi i Netsi), lakoćom dolaze do linije (tu doduše treba uzeti u obzir i lagani raspored koji su imali) i izgledaju odlično čak i bez standardnog učinka u ofenzivnom skoku. Nešto slabija obrana pak rezultat je prije svega rotacije koju Thibo koristi i koje više gotovo uopće ne uključuju kombinaciju Noaha i Gibsona. Ukratko, da bi sakrili Gasola i Mirotića, uglavnom miksaju obranu s napadom. Dodaj tome da Noah i Butler vuku ozljedu, da je Gasol, koliko god koristan bio u čuvanju na bloku, jednostavno nepokretan za ovaj sistem koji od centra traži dosta rotiranja (Bullsi ne primaju previše u reketu, ali kad god prime koš obično je u pitanju zicer do kojega je došlo jer je Pau zakasnio u reakciji) i slabija defanziva ne čudi. Međutim, dugoročno razloga za brigu na toj strani parketa nema, rješenja ima i sve što im je treba je, kao i u slučaju Warriorsa s napadom, pronaći idealan balans. Da li je kasno predbilježiti se za Finale Chicago-Golden State?

10. KINGS 83.9

Napadački skok i agresivnost Cousinsa i Gaya u reketu (pucaju gomilu slobodnih) recept su dosadašnjih rezultata u napadu, dok je u obrani to zatvoren reket kojega nakon godinu dana uigravanja brane s puno manje faulova (dobro, osim Cousinsa koji si jednostavno ne može pomoći). Nemaju šut (simbolično, ispalili su isti postotka trica kao i Memphis), ali pozitivno je što se McLemore pretvara u 3&D specijalista, više u Brandon Rush nego Jodie Meeks stilu.

11. CELTICS 83.6

Skaču kao ludi u napadu usprkos dosta smallball postava s Greenom na četvorci, što je novi eksperiment Stevensa sada kada su malo usporili nakon furiznog ulaska u sezonu (samo su Warriorsi igrali bržim ritmom s više tranzicije). Jasno, ozljede Smarta i Ronda utjecale su na promjenu stila što je šteta obzirom da su kombiniranjem brze igre s presingom vanjske linije i spomenutim skokom u napadu imali najviše pokušaja iz igre u ligi. Ovako nečega se ne bi posramio ni D’Antoni koji je od pumpanja učinka većim brojem posjeda napravio žanr za sebe – Stevens za sada uspješno maskira manjak talenta, iako su zbog posvećenosti napadačkim shemama zanemarili obranu koja, bez spomenutih ukradenih lopti, nema ništa jer nema visokog na kojega se može osloniti.

12. WIZARDS 82.3

Očekivano imaju problema zabijati – potežu malo trica, zabijaju premalo na obruču, a to znači da gledamo standardni festival dugih dvica s Wallom u glavnoj ulozi iako i dalje gađa ispod 40% (obrane znaju da će ovo uvijek uzeti stoga ga jednostavno puštaju da ih šutira i brane reket). Nene igra loše u napadu, što nije dobro za čovjeka koji je trenutno praktički druga opcija svaki put kad je na parketu, a svi visoki dovedeni za slučaj njegovog raspada do sada su ubacili 3 trice (Gooden). Korištenje Piercea kao stretch četvorke se nameće samo po sebi, ali Wittman je Paula do sada koristio tek 4 minute kao četvorku, a s druge strane uspio je nekako pronaći 6 minuta za postavu s playom, dva visoka i PP-om i Rasualom Butlerom na boku.

13. PELICANS 82.2

Nije ovo ni izbliza dobra šuterska momčad osim kada je Anderson u formi, ali da bi imao Andersona na parketu moraš se odreći obrane koja je s Asikom i Davisom odlična. Međutim, ako si ostatak vremena katastrofalan, rezultat je uvijek prosjek i tu će Williams morati razmisliti o tome da Andersona ili svede na zamjenu za Davisa ili ga jednostavno više gura na krilo (mislim, ne može biti gori od Salmonsa). Slično vrijedi i za napad, s Asikom na parketu nemaju dovoljno prostora za sve slashere, ali barem se odluka o igranju kroz Evansa za sada pokazuje dobrom jer s dva kreatora na parketu puno je teže igrati presing na loptu zbog čega Pelicansi i gube najmanje lopti u ligi. Zbog toga, ali i zbog poslovičnog Williamsovog straha od brže igre kojega je pokupio još od McMillana – imati dva eksplozivna igrača s loptom i Davisa u kontri i to ne koristiti maksimalno radi straha od gubitka posjeda i tranzicije jednostavno se čini kao nepotrebno rasipanje resursa.

14. HAWKS 82.1

Za sada još previše podsjećaju na lanjsku momčad bez Ala – Horford očito sam ne može zakrpati manjak atleta pod košem da obranu digne iznad prosjeka (ukupno gledano su najgora skakačka momčad lige i za iskorak im osim bolje forme dva startna visoka, a prije svega Millsapa, treba neki fajter na klupi jer Antić je nepokretan, Brand mrtav, a Scott samo gleda kako će potegnuti tricu), a napad usprkos najboljoj trici u ligi nikako ne može naprijed bez nešto poena na obruču (slabije postotke u sredini imaju samo Sixersi i Pelicansi).

15. SUNS 81.9

Kilave se u napadu i od jedne posebne priče postali su NBA prosjek koji se u sudaru s boljim obranama muči zabiti (osim u tranziciji koja im je i dalje ostala elitna vrlina), a ništa to bolje ne ocrtava od činjenice da je Markieff Morris od bonus igrača s klupe danas postao nužnost da bi uopće funkcionirali (jednostavno više nema onog prostora u sredini za Dragićeve ulaze, a pokušaji da ga otvore iz spot-up pozicije na postavljenje obrane koncentrirane u reket često izgledaju usiljeni). Ako ništa drugo, zbog većeg korištenja visokih postava i pojave Lena kao rotacijskog igrača imaju nešto bolju obranu. Ali, prosjek na Zapadu ne prolazi, a s ovoliko igrača na rosteru željnih minuta možda ni kemija u svlačionici više neće biti na razini.

16. CLIPPERS 81.2

Dijelom je Doc u pravu, njihov pristup u obrani je često neozbiljan, ali budimo ipak malo konkretniji. Nakon što su lani funkcionirali dovoljno dobro da imaju top 10 defanzivu i pri tome uvjerljivo najbolju obranu perimetra u NBA, za sada uglavnom nitko osim Jordana nema pojma kamo se treba kretati, a s trice ih rešeta tko stigne. Da li je moguće da je Collison bio toliko bitan, da je Barnesov raspad ovako krucijalan i da je Dudley usprkos svim kritikama ipak bio koristan defanzivac u odnosu na Chris Douglas-Robertsa? Pa, u svemu ovome ima istine – Farmar nije ni sjena Collisonu kao presing igrač i sigurno neće moći funkcionirati u defanzivnoj kombinaciji s Paulom kao što je to mogao njegov prethodnik, a Barnes je još bitniji nego lani jer nema poštene zamjene (ni CDR ni Bullock nisu defanzivci, a Dudley, koliko god lošu sezonu imao, uvijek može proći za prosječnog obrambenog igrača). Međutim, to nisu stvari koje se ne mogu dovesti na lanjsku razinu, stoga mi se kao jedino logično rješenje za ovako slab učinak obrane nameće teza da su oslaskom Luea i dovođenjem Franka za koordinatora obrane napravili popriličan propust.

17. CAVS 80.5

Gledajući Cavse prvih nekoliko utakmica sezone ne možemo donijeti duboke košarkaške sudove, ali je zato itekako postalo jasno da je medijsko praćenje sporta otišlo kvragu i da je prosječni sportski fan danas gori od ijedne babe. Od svih retardiranih narativa koji su se zadnjih dana vezali uz njih, samo dva su bitna – napadački potencijal ove družine je prejeben, a obrambeni potencijali previše skromni da bi ih uzeli za ozbiljne izazivače.

18. SPURS 79.9

Pa, tako je to kada igraš bez Splittera, s Leonardom daleko od prave forme zbog ozljede oka, a onda i bez trice (s 28% realizacije s perimetra smjestili su se između Hornetsa i Kingsa) i bez korištenja najboljih postava (super petorka s Manuom i Borisom do sada dobila tek 30 minuta). I sve to protiv najtežeg rasporeda na Zapadu. Da bi onda pokazali kako je sve do sada nebitno ubacivši 113 Warriorsima uz 50% šuta. Spursi su zakon.

19. BUCKS 79.5

Jednu stvar im treba priznati – očito je da se trude. Kidd je pravilno prepoznao da je dužina u defanzivi glavna snaga i, iako previše eksperimentira s postavama i rotacijama, dobio je agresivan pristup u obrani. Samo, kada ti je Bayless najkonstantniji šuter nije lako igrati prema naprijed, a onda još treba istrpiti i slabašne partije Parkera (u obrani se njegovu rookie igru još i može sakriti, ali napadački fokus isključivo na svoj šut s ovim učincima baš i ne koristi momčadi), jasno je da smo tek u prvoj fazi slaganja potencijalne solidne košarkaške družine. Minus je što, usprkos problemima s čuvanjem obruča čim nema Sandersa u blizini, Kidd minimalno koristi Hensona, ali valjda je u ovom trenutku pametnije držati u izlogu Mayoa i Ilyasovu i nadati se da će netko zagristi mamac pa posegnuti za njima putem tradea.

20. WOLVES 79.4

Bit će zanimljivo vidjeti kako će igrati bez Rubia obzirom da im je on u pick & rollu bio sve što su imali od organiziranog napada. Sve ostalo se svodi na atleticizam i snagu – u oba smjera žive od skoka i pritiska na loptu, iz čega proizlaze tranzicijske prilike (još jedan aspekt igre koji će patiti bez Rickya). Za očekivati je da će bez Rubia pucati još manje otvorenih trica (Saunders je vratio Martina u petorku umjesto Brewera i žrtvovao igru na dužinu u obrani samo da ima nekoga tko može ubaciti tricu na parketu), odnosno da će povećati broj dugih dvica jer čim makneš Pekovića s parketa prejednostavno ih je braniti zatvaranjem u reket (Pek već osjeća posljedice ovog limitiranog rostera s gotovo 10% slabijim postotcima šuta nego lani).

21. PACERS 79.2

Što treba reći osim da je Donald Sloan najveći davitelj lopte u ovom trenutku u ligi – nitko je nije držao u rukama duže od njega ove sezone po utakmici, ni Wall, ni Paul, pa čak ni Reggie Jackson.

22. HORNETS 78.4

Taman se činilo da su pohvatali konce igre kad je poraz od Lakersa ipak upozorio kako će ovo biti duga sezona. Šuterski su i dalje kriminalna momčad usprkos povremenim bljeskovima (Neal je s 43% iz igre pojam učinkovitosti u vanjskoj liniji, dok je Stephenson dotaknuo dno s 19% za tricu), Walker i Stephenson previše vole cariniti loptu što u takvom kontekstu definitivno ne pomaže, kao ni činjenica da ne trče usprkos dva ovakva beka jer moraju čekati Big Ala da se dogega na blok. Henderson je ispao iz rotacije, tako da se uz sve ovo Kidd-Gilchristov šuterski napredak ni ne primjećuje (67% za duge dvice, što je obzirom na njegovu skromnu potrošnju ne pretjerano važan detalj, ali sada barem može poslužiti kao nekakav ispušni ventil u napadu). I dok se ofenziva bezuspješno pokušava dići na ozbiljnu razinu, primjetni su problemi u obrani poput više dozvoljenih otvorenih šuteva i više faulova koji bi mogli napasti učinkovitost i na tom dijelu parketa.

23. JAZZ 77.9

Snyder je napravio obećano, Jazz ima top 10 napad. Trica im baš i ne upada, ali kretanje lopte s gomilom dodavanja i pristojnim brojem ubačaja na obruču i s linije slobodnih brinu se da sistem posložen oko Favorsa i Haywarda funkcionira. Obrana pak ostaje ogroman problem, jednostavno nemaju dovoljno rasnog NBA atleticizma na perimetru i tu će morati ili tražiti balans pute tradea ili čekati da Exum i Burks stasaju.

24. THUNDER 76.2

Ispodprosječni su na oba kraja parketa što na Zapadu teško prolazi, ali prozor im još nije zatvoren koliko god šanse da ujašu u playoff svakim porazom bivale sve manje. Naime, formulu smo već spominjali i prilično je jasna, treba im barem 5 pobjeda dok se ne kompletiraju sredinom prosinca, a onda će biti dovoljno ostvariti 70 postotnu uspješnost (zvuči kao sarkazam, ali taj postotak uspješnosti je već godinama njihova realnost) i dobiti 46 od 65 preostalih utakmica što s Durantom uopće nije nemoguće. Međutim, što ako se ni Russ ni KD ne vrate po planiranom rasporedu? Ove godine bi za razliku od lani možda i score u rasponu od 45 do 47 pobjeda mogao biti dovoljan za playoff (lani Sunsi nisu ušli s 48), međutim tu već uključujemo previše varijabli koje se moraju poklopiti da bi im plan uspio. Stoga je sasvim legitimna teza koju je izrekao Cuban – ne poklope li im se idealno ovi datumi, najbolje što mogu je maksimalno odmoriti i Russa i Duranta ove godine (obojica su žrtve itekako ozbiljnih ozljeda u skorije vrijeme te bi i koljenu i stopalu dobro došlo još malo rehabilitacije) te onda s resursom poput lutrijskog picka dodatno ojačati momčad dogodine i krenuti po naslov u puno povoljnijem kontekstu.

25. MAGIC 76.1

Vučević se razvija u kompletnog napadača (vrte sve više akcija kroz njega, šut s poludistance je još bolji nego što je bio, a ne bježi ni od rada u sredini) i u kombinaciji s Fryeom donosi zanimljiv potencijal prema naprijed, ali što im to vrijedi kada nemaju za koga otvarati prostor – manje trica od njih šutiraju samo Lakersi i Wolvesi, gube gomilu lopti, ne dolaze na liniju, startni play im još nije ni pokušao šutnuti tricu (na ostalim šutevima izvan reketa gađa 30%), ali barem Harris skuplja šuplje brojke u roli volume scorera.

26. PISTONS 75.6

Napad je kriminalan zbog najgoreg efektivnog šuterskog učinka u cijeloj ligi, a to ne mogu maskirati solidnim skakanjem u napadu. Obrana je nešto manja briga gledajući ukupni učinak, drže se na prosjeku lige, ali nedostatak pritiska na perimetru i manjak kvalitetnih defanzivaca na boku ogromni su feleri koji brane svaki iskorak.

27. LAKERS 75.3

Scott je održao obećanje – samo Wolvesi uzimaju manje trica od njih, a samo Knicksi uzimaju više dugih dvica. Kobe ih šutne 5 po utakmici i realizira ih s 28%, ali njega neće nekakvi tamo postotci (39% iz igre) spriječiti da i dalje troši najviše lopti u ligi po utakmici (24). Međutim, napad se drži iznad prosjeka zahvaljujući skakanju Hilla i Davisa koji žive od Kobeovih “asista”, kao i gomili slobodnih koje iznuđuju Kobe i Lin. To je recept kojega će se držati dok god mogu jer drugih rješenja jednostavno nema, a posebice ih nema u obrani koja je najgora u ligi.

28. KNICKS 73.9

U obrani su usprkos znoju očekivano loši, ali zbrka u napadu je fascinantna. Možda će stvari postati bolje kad se vrati Calderon, a možda će ih mučenje zvano trokut ukopati još više na dno – još lani iznadprosječan napad koji je živio od gomile trice (sada ih uzimaju manje od prosjeka) ove sezone sve je to, očekivano, zamijenio dugim dvicama (koje pak uzimaju debelo iznad prosjeka), a to je uz minimum slobodnih (najmanje u ligi uopće jer kad se pogube u onim dodavanjima i kretanjima često nemaju ni vremena za pokušaj ulaza) školski recept za katastrofu. Dodaj ovome da su ujedno i najsporiji napad lige (manje poena u tranziciji ostvaruju samo Indiana i Oklahoma koji nemaju ni približan napadački talent na bokovima) i sve je jasno – iako imaju najveći postotak asistiranih ubačaja u ligi (također drastična promjena u odnosu na lanjsku iso-košarku), premalo ubacuju da bi to činilo ikakvu razliku. Plus, kad ti je osnova igre duga dvica puno je lakše doći do asistiranog poena obzirom da većina NBA obrana ostavlja te šuteve otvorenima.

29. NUGGETS 73.8

Ova momčad je u totalnom raspadu. Htio sam napisati sistema, ali kako kad ga nemaju – Shaw i dalje pokušava igrati Karlovu košarku, što znači da se nakon dva trening kampa s njim nisu makli s mjesta. Ispodprosječni su u oba smjera usprkos pristojnom rasporedu (najbolnija točka je ipak nemogućnost zaustavljanja protivnika bez faula), Lawson igra ozljeđen (a to nije dobro jer on s loptom u kontri je praktički sistem), a Gallinari je već ustupio mjesto u petorci Chandleru, s tim da se nešto slično sprema i Afflalu koji je ispod 30% šuta za tricu (Foye mu puše za vratom). Stavljam Shawa na vrh imaginarne liste trenera koji imaju najveće šanse dobiti prvi otkaz ove godine – ovdje nitko nije sretan i nitko nema ideje kako dalje. Doduše, lani su bili u sličnim katastrofičnim situacijama i svaki put su se izvukli, moguće je da ponove nešto slično i sada nakon što Lawson uhvati formu, ali uzorak je upozoravajući.

30. SIXERS 70.9

Dobra vijest je da nemaju najgoru obranu u ligi – čak 7 momčadi je u ovom trenutku iza njih s tim da su bliži prosjeku lige nego učinku posljednjih Lakersa. Loša je pak da su usprkos tome toliko slabašni u napadu da bi u slučaju ostanka na trenutnoj koš-razlici statistički bili na putu za 9 pobjeda. S tim da sretno vam u pokušaju da prognozirate kad će stići prva – ne dobiju li Boston ili Netse do kraja studenog u vlastitoj dvorani, raspored je takav da nije nemoguće dočekati novu godinu sa scoreom 1-29.

10 thoughts on “THE BI-WEEKLY RANKINGS

  1. Par lapsuzića ali svaka čast. Kapa do poda.

    Spursi su zakon. Sa penzićima, back to back u gostima dobili 2 contendera

  2. Svaka čast na ovome, stvarno užitak za čitat 😀
    Pistonsi su mi ogromno razočaranje, kad vidim Smitha da igra 44 ili 39 minuta. Bar sam od SVG-a očekivao da ga stavi na dno klupe jer je tip retard

  3. Zanimljiva teorija o asistima i dugim dvicama u pasusu o Knicksima ali u stvarnosti i nema neke korelacije između istih mada zvuči logično. Prije bi rekao da je riječ o kruženju lopte pa kako god trapavo bilo; veći broj dodavanja i manje iso akcija veća mogućnost da dođe do asistiranih poena iako to što pucaju duge dvice sigurno napumpava malo taj postotak.

  4. @ Ščava – postoji korelacija, od top 6 momčadi po broju asista čak tri (Knicksi, Blazersi i Wizardsi) su top 6 i po broju pokušaja za duge dvice, a još dvije (Heat i Magic) su iznad prosjeka lige. Jedina ekipa koje se ne uklapa je Jazz. Jasno, i to što ti kažeš stoji, ali isto tako je logično da ekipe bez kreatora duže kruže loptom uokolo jer jednostavno nemaju rješenja. Po meni ima još jedan detalj koji naglašava koliko su asisti zapravo nebitna kategorija za ocijeniti koliko netko dobro zabija, a to su slobodna – gomila vrhunskih asista ne biva priznato jer dođe do faula i pišu se samo učinci slobodnih bacanja. Samim time ove ekipe koje imaju dosta asista trebale bi imati manje slobodnih i stvarno, Jazz, Blazersi, Knicksi i Magic su ispod prosjeka lige po bacanjima

  5. Dosta je godina proslo otkad se ekipu za koju igra Lebron James konstatiralo da ne spada u izazivace… Mozda malo ishitrena evaluacija??

  6. Pa mislim da ni jednom od Jamesova prelaska nisam bio sklon tezi da su favoriti samo zbog imena, tako da se i dalje držim čiste logike. Ishitrenim se takve tvrdnje mogu pokazati ako dignu igru u obrani na razine koja ja osobno ne mogu zamisliti, ali u trenutnom kontekstu sve mi se čini više nego jasno. S tim da sam ubacio riječ ozbiljan jer htjeli ne htjeli Cavsi su izazivači samim time što su šanse da dođu do Finala na ovakvom Istoku poprilične (iako, proći tri tvrde playoff serije s ovakvom obranom nije lako, dapače, ne poprave li se značajnije rekao bih da je nemoguće). Ali, čak i da se nađu tamo, kako će parirati protivniku sa Zapada?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *