UNCLE CAL, PART TWO

9. GONZAGA

Ove sezone bi mogli biti ono što je Wichita State bila lani, momčad iz slabije konferencije sposobna suprostaviti se najvećim programima. U Pangosu i Bellu imaju dva dokazana i pouzdana NCAA beka koji su vas u svakom trenu spremni izrešetati tricama, a ulogu playmakera od lanjskog seniora Stocktona u ovoj verziji preuzet će brucoš Perkins, top 10 play generacije. Takvi obično ne završe na Gonzagi i za očekivati je da će od prvoga dana biti bačen u vatru, a također i da Pangos preuzme više brige oko lopte ako se momak ne snađe i ako bude trebalo zaigrati s nešto većim postavama. Obrana često zna biti problem kad nalete na programe koji imaju kvalitetne visoke igrače, međutim ni tu nisu bez rješenja jer u mrcini Karnowskom imaju jednog od najvećih ljudi uopće u NCAA košarci. Ipak, ovo će prije svega biti roster koji će živjeti i umirati sa šutom, u što se uklapa i bivši Calipariev igrač Wiltjer – momak je pauzirao prošlu sezonu kako bi juniorsku i seniorsku godinu proveo u programu gdje će biti zvijezda, a ne sjediti na klupi. Sjajan šuter u kalupu Ryana Kellya, dakle rasna stretch četvorka, vrlo brzo bi se trebao nametnuti kao još jedno oružje Zagsa koji se s pravom nadaju da mogu i do Final Foura (jasno, ako prije toga ne nalete na Arizonu ili Kentucky).

10. FLORIDA

Vlastiti nedostatci su ih spriječili da prošlu regularnu sezonu iz snova okrune osvajanjem NCAA turnira, a u novu kreću bez četiri seniora koji su bili ključni pokretači cijelog projekta. Ali, bila bi greška pomisliti da Billy Donovan već nema novi plan. Prvo, ovo će još jednom biti vrhunska obrambena momčad jer to je jednostavno nešto što dolazi automatski s Donovanom. Samim time dobit će gomilu utakmica koje možda i ne bi trebali, s tim da nije baš da nemaju talenta. U lani trećem beku Hillu imaju novog dominantnog combo-beka koji će biti zadužen za loptu, a u slabo korištenom Walkeru (propustio dio sezone zbog problema s ocjenama, kasnije jednostavno nije mogao upasti u rotaciju) dobivaju elitnog atletu pod košem.

Obojica su igrači druge godine i obojica su bili top 12 talenti prethodne generacije, dakle u rangu s Wigginsom, Parkerom, Embiidom, Randleom i sličnima. Ukratko, prošle godine su prošli ispod radara zbog specifičnog konteksta, a ove će Donovan sve u napadu graditi oko njih (s tim da Walker prvo mora zaigrati jer je suspendiran tri utakmice od strane momčadi). Koliko uspije dobiti od njih, toliko će rasti plafon Gatorsa (s tim da obojica imaju felere, Hill je odličan slasher, ali nema vanjski šut, dok je Walker i fizički i mentalno upitne zrelosti za dominirati u sredini iz večeri u večer).

Ostatak momčadi je solidan. Tu su dva lanjska startera, odlični šuter Frazier i svestrani tweener Finney-Smith, a jezgru će zaokružiti brucoš Robinson (top 25 igrač, krakati swingman koji bi u Donovanovim rukama mogao postati 3&D noćna mora) i dobro poznati Alov brat Jon Horford (centar s Michigana koji je NCAA karijeru odlučio završiti na Floridi). Nisu moćna momčad kao lani i neće pobjeđivati na snagu, ali ima tu dovoljno atleta da presing funkcionira – pitanje je samo koliko će zabijati.

11. TEXAS

Nakon godinu dana rebuildinga i čišćenja rostera koji su rezultirali propuštanjem turnira, lani je Texas opet ušao u završnicu na krilima hrpe brucoša i igrača druge godine. Ove godine dakle donose već provjerenu jezgru igrača druge i treće godine kojima usput pridodaju drugo ime generacije Mylesa Turnera. Ovaj veliki i pokretni centar (čista elegancija naspram dosta teškog Okafora koji je pak puno bolji i rafiniraniji strijelac) trebao bi od prvog dana obranu dići na novu razinu – možda još nije spreman igrati 30 minuta i nositi momčad na oba kraja parketa, ali dodavanjem takvog talenta u već kvalitetnu skupinu igrača bit će lakše svima skupa ostvariti potencijale.

Za izazvati Kansas u borbi za konferencijsku titulu trebat će i učinak ostalih, a to su prije svih vanjski igrači. Pod košem nema brige, uz Turnera tu su još mrcina Ridley (pouzdan strijelac u postu kojem je najveći problem vlastiti struk i manjak sportske figure i kondicije – on će najviše profitirati od Turnerova dolaska jer će mu sada ostati dovoljno snage za igrati završnice) i solidni krilni centar Holmes, jedini senior u rotaciji. Tu su krcati tijelima i mogu se nositi sa svima, dakle pitanje je samo mogu li bekovi dići igru na višu razinu.

Lani im je najbolji tricaš bio sitni combo-bek Felix s 34% za tricu, a nitko drugi nije bio ni blizu iako su često igrali s tri beka kako bi ostalo dovoljno prostora za centre. Taylor se već kao brucoš pokazo solidnim playmakerom, ali dok ne doda šut neće mu biti lako kreirati ni za sebe ni druge (posebice s ovakvim rosterom gdje su dvije mrcine uvijek u reketu). Pronađu li balans, prolazak u drugi tjedan turnira prvi put nakon 2008. postao bi realna mogućnost.

12. VILLANOVA

Jedno od ugodnijih iznenađenja prošle sezone, Villanova vraća 4 od 5 članova petorke koja je ostvarila 29-4 u sezoni prije nego je ispala od UConna u drugoj rundi NCAA turnira. Na vanskim pozicijama i dalje će glavnu riječ voditi combo-bek Arcidiacono i ubojiti šuter Hilliard, a pod košem će skakati žilavi Pinkston (klasični twenner koji na ovoj razini može proći pod krilnog centra) i rasni NCAA centar Ochefu (drvene ruke u napadu, ali srce obrane zbog blokerskih kvaliteta). Sasvim dovoljno da mirno plove do turnira i onda uz malo sreće dočekaju drugi tjedan.

13. VCU

Nakon slabašne sezone obilježene šokantnim ispadanjem u prvoj utakmici NCAA turnira, momčad Shake Smarta vraća se spremna za iskupljenje. Uz poznati presing bez premca u NCAA koji je obilježje njihove igre uz rotaciju od deset igrača kojom iscrpljuju protivnike, ključno je što vraćaju sve glavne prošlogodišnje oslonce počevši s borbenim Grahamom koji u njihovom sistemu igra stretch četvorku. Nedostaje samo solidni visoki Reddic koji je bio najveći čovjek u sredini, ali on u njihovom stilu igre nije ni toliko važan kao play Weber (fenomenalan presing igrač koji bi mogao propustiti i više od prve utakmice ako se optužbe za krađu mobitela pokažu točnima) i tricaš Johnson (zabijao dvije trice uz 40% šuta za samo 22 minute po utakmici). Bitno je i da, potpuno netipično za ovaj program, dovode čak tri top 100 brucoša od kojih je najveći potencijal Terry Larrier, fenomenalni atleta s NBA fizikalijama za trojku koji zna i šutnuti i driblati i koji će se odlično uklopiti u trku i kaos koje ova momčad preferira.

14. WICHITA STATE

Izgubili su Earlya i još tri seniora iz top 9 rotacije, ali ostalo im je više nego dovoljno za kvalitetan napad i povremeno opaku obranu. Posebice kad uzmemo u obzir da igraju u najslabijoj konferenciji od svih kvalitetnih NCAA momčadi – na turniru će završiti sigurno kao osvajači Missouri Valleya, a onda nije isključeno da uz pomoć lakšeg ždrijeba u NCAA turniru čak i nadmaše lanjski poraz u drugoj rundi. Imaju fenomenalan bekovski par u playu Van Vleetu i šuteru Bakeru (obojica će se pokušati nametnuti kao NBA potencijali sada kada nema Earlya), a tu je i žilavi Cotton čije presing i stoperske kvalitete zaokružuju sjajnu vanjsku liniju. Nemaju nikoga u sredini, ali ovo više i nije program koji se smatra Final Four izazivačem, već prije svega zanimljiva košarkaška družina koju će biti užitak pratiti jednom kada krene ludilo ožujka.

15. IOWA STATE

Hoiberg je ostao bez Kanea i Ejima, ali sa zdravim Niangom (njegova ozljeda usred turnira prekinula je Final Four snove) i s UNLV-a pristiglim bekom-šuterom Dejeanom-Jonesom opet će biti konkurentni. I Niang i Dejean-Jones su granični NBA igrači koji bi trebali napumpati brojke u brzom i nesebičnom Hoibergovom sistemu bez pozicija, a glavni pomoćnik će im biti Dustin Hogue, svestrano krilo koje je lani često glumilo centra. Nedostatak klasičnog playmakera ovdje nije bitan jer to je rola koju će ionako u najvećem dijelu opet odrađivati Niang nakon pick & popa (njegova igra licem s perimetra osnova je 1-4 rasporeda u okviru kojega igraju većinu akcija). Za napad će se ionako pobrinuti tranzicijska igra te pokretni napad kroz koji Hoiberg vrti gomilu flex i pick akcije.

Praktički, jedini problem i dalje ostaje obrana, odnosno nedostatak poštenog visokog sposobnog čuvati reket. To je feler preko kojega se ne može proći, pogotovo ne ako uz to imaš i poprilično kilavu obranu na perimetru – Cyclonesi imaju dosta solidnih atleta, ali u situaciji kada stalno moraš udvajati u reketu teško je raditi pritisak na loptu i vanjski šut.

16. UCONN

Nakon Kembe i Shabazza došao je i red na Boatrighta da povede svoju momčad u roli combo strijelca. Dosta je ovo slabija momčad od lanjske tako da obrana naslova ostaje u sferi snova (doduše, tako se činilo i na početku prošle sezone), ali bit će itekako zeznuti. Uz Napiera nedostaju još tri bitna igrača, žilavi Kromah, pouzdani Giffey i energični Daniels, ali u lanjskom brucošu Brimahu imaju pravog centra koji će pomoći treneru Ollieu da još jednom posloži top 10 obranu, a još im se priključuje opasni combo strijelac Purvis koji je lani pauzirao kako bi nakon odlične prve godine na NC Stateu zaigrao na puno prestižnijem programu. Jasno, nije problem uočiti da je upravo on sljedeći nasljednik liderske štafete nakon što Boatright odradi svoje (Purvis je bio top 20 talent 2012. i sada je vrijeme da to pokaže). U ovoj trojici imaju kičmu, a sve što dobiju od zanimljive klase brucoša među kojima su i swingman Hamilton (brat bivšeg igrača Nuggetsa i Rocketsa) te play Cassell (sin legende Sama) bit će bonus.

17. MICHIGAN STATE

Izzo je izgubio dva najbolja igrača odlascima Harrisa i Paynea u NBA, a uz to je i Appling završio NCAA karijeru, tako da mu neće biti nimalo lako ostvariti značajniji rezultat u novoj sezoni. Klasa brucoša nije vrijedna spomena, tako da mu ostaje tek osloniti se na starosjedioce. Combo-bek Trice trebao bi nastaviti niz odličnih jedinica koje Izzo izbacuje sada kada više nema Applinga, Valentine i Dawson donose žilavu obranu na boku i pod košem (s tim da će Valentine trebati preuzati i dobar dio šuterskih zaduženja preostalih odlaskom Harrisa), a Costello će uz kontrolu reketa morati donijeti i nešto u napad kako bi prelazak s Paynea na njega bio što manje bolan. Solidna je ovo veteranska jezgra iz koje se može izvući solidna defanziva, ali napad će ipak biti preveliki problem.

18. OHIO STATE

Kreću u svojevrsni rebuilding, koliko takva riječ može opisati kontekst NCAA košarke. Ostali su bez nekoliko igrača koji su ih simbolizirali zadnjih godina (prije svih Crafta i Rossa), ali tata Matta se bacio u regrutiranje i osigurao si izuzetnu klasu s kojom će raditi idućih godina. Obrana će teško opet biti vrhunska bez obzira na ostanak pouzdanog centra Williamsa, jednostavno nemaju previše ni tijela ni iskustva, ali combo-bek Scott, koji će kao senior preuzeti kontrolu nad momčadi sada kada nema Crafta, trebao bi predvoditi puno življi napad. Za koji će uz učinak spot-up tricaša Thompsona, koji će kao senior morati donijeti stabilnost na perimetar, ključna biti produkcija brucoša – doveli su tri top 30 klinca od kojih svaki ima potencijal pomoći odmah. Najviše se očekuje od beka-šutera Russella (bez konkurencije najbolja klasična dvojka u klasi) koji se ističe zrelom catch & shoot igrom, ali i kreatorskim talentom – zbog te svestranosti mogao bi biti jedno od ugodnijih iznenađenja ove sezone. Tate i Bates-Diop više su projekti bez definirane role, ali njihova energija trebala bi momčadi donijeti plus u tranziciji i napadačkom skoku.

19. SMU

Šteta zbog Mudiaya jer s njim bi ovo bila potencijalna Final Four momčad. Imaju svog sjajnog playa u Nicu Mooreu, ali s velikim kreatorom poput Mudiaya u vanjskoj liniji otvarale bi im se dodatne opcije (između ostaloga i ona da Moorea još više koriste kao šutera). Ovako na vanjskim pozicijama ipak neće imati dvojac koji može parirati sjajnoj kombinaciji pod košem koju čine najbolji košarkaš iz Angole u ovom trenutku Moreira (odlične partije na WC-u) i potencijalni NBA krilni centar Kennedy. Njihova kombinacija finese i snage bit će glavno oružje Larrya Browna ove godine kada im turnir ne bi trebao izmaknuti, a u tome će pomoći i bolje partije lanjskog brucoša Fraziera, top 50 igrača generacije, swingmana koji se u prvoj godini kod Browna baš nije naigrao, ali koji bi uz malo sreće mogao donijeti dio onoga što su trebali dobiti od Mudiaya.

20. MICHIGAN

Ostali su bez Stauskasa i Robinsona, ali i bez tri ključna visoka igrača (Walton je odradio svoje četiri godine, Horford je prešao na Floridu, a McGary je u Oklahomi). Ovo potonje će biti puno teže nadoknaditi – u svestranom LeVertu, tricašu Irvinu, combo šuteru Albrechtu i playu Waltonu imaju solidnu napadačku i kreatorsku osnovu za ostati jedna od učinkovitijih ofenziva na ovoj razini. Ali, tko će skakati i raditi prljave poslove pod košem? Doslovno nemaju visokog čovjeka na rosteru koji bi mogao krpati sredinu, tri brucoša koji su prije svega krilni centri najveći su im ljudi na rosteru, tako da su šanse da netko slučajno ispliva minimalne. Šteta, jer šuterski talent je u rangu onoga što su prikazivali zadnje dvije sezone.

21. OKLAHOMA

Momčad Lona Krugera oslanja se na gomilu trica u napadu i to je recept koji bi se ove godine trebao isplatiti obzirom da se vraćaju sva tri beka ključna za njihov run and gun stil igre. Dok će Hill, Woodard i Cousins trčati i šutirati, pod košem sve ovisi o jednom čovjeku, odličnom skakaču Ryanu Spangleru. Jasno, obrana i visina su ogromni problemi, ali ovo i nije momčad koja se zanosi time da je favorit, već momčad koja živi za to da nekom od favorita zagorča život. Ne nalete li na baš nezgodan matchup, trebali bi napraviti korak dalje u odnosu na lani kada su ispali već prvi dan turnira.

22. SAN DIEGO STATE

Gubitak Thamesa i Davisa teško će pokriti čak i inspirativni stručnjak poput Stevea Fishera. Obzirom da je New Mexico doživio još teže odlaske, SDS je apsolutni favorit za osvajanje konferencije, samim time i sigurni plasman na turnir. Veterani Shepard, Polee i O’Brien pobrinut će se da ostanu jedna od boljih obrana lige žilavom igrom na perimetru i gomilom udvajanja u sredini koje im omogućuje činjenica da su svi fizikalci bez prave pozicije jednako sposobni igrati na svim dijelovima parketa. U napadu će pak ovisiti o kontroli ritma, držanju utakmice na što manje poena i ulascima u sredinu. Recept je to koji primjenjuju godinama, ali ova generacija nema igrača poput Leonarda, Franklina ili Thamesa, lidera koji će uzeti loptu, kružiti uokolo 30 sekundi i onda se poput running backa sjuriti u reket. Očitog rješenja nema ni u skromnoj klasi brucoša tako da ako netko od tri veterana ne napravi iskorak, ponoviti lanjski rezultat i dočekati drugi tjedan turnira bit će pravi podvig.

23. IOWA

Marble je završio u Orlandu, ali gubitak prvog imena ne bi trebao Hawkeyese izbaciti s tračnica – u Whiteu imaju svog Nianga, a okolo njega još gomilu solidnih i dokazanih imena. Play Gesell, all-round krilo Uthoff, skakač Olaseni i bloker Woodbury i dalje će formirati jezgru koja ima sve sastojke za pristojno funkcioniranje na oba kraja parketa.

24. NEBRASKA

Momčad u usponu, lani su iz prikrajka ušli u turnir, a sada se od njih već očekuju određeni rezultati. Ovdje se sve vrti oko dva swingmana, šutera Pettewaya i slashera Shieldsa, dokazane su to kvalitete kojima će trebati pomoć playmakera Webstera (nije se iskazao kao brucoš, ali ni u onim minutama na WC-u za Novi Zeland) i pouzdanog stretch centra Pitchforda koji je prisustvom u obrani i vanjskim šutom u napadu ljepilo koje sve ovo drži na okupu.

25. SYRACUSE

Još jedna momčad koja je izgubila previše – ostali su bez tri najvažnija startera (Ennis, Fair i Grant su bivši), a usprkos nekolicini dokazanih veterana i dva top 100 brucoša, čini se kako se ipak više pozicioniraju za dogodine (iako je popunjavanje tog rostera, logično, daleko od gotovog, Boeheim je već zakapario 4 top 100 igrača). Za sada će se zadovoljiti time da budu solidni, za što će se pobrinuti šuter Cooney i centar Christmas oko kojih će se vrtiti napad i obrana. Prognozirati tko će od lani slabo korištenih brucoša iskočiti nezahvalno je, ali svakako se dosta očekuje od dvije ovogodišnje prinove – play Kaleb Joseph je kvalitetan atleta, ali još se uči poziciji i teško može kontrolirati loptu i tempo kao Ennis, a sličan projekt je i krilni centar McCullough koji usprkos godini iskustva više za razliku od većine klase (ponavljač) još uvijek na sav atletski potencijal nije nadogradio neke pouzdane elemente igre.

26. LSU

Ostali su bez O’Bryanta koji je završio u Bucksima, ali nalaze se u specifičnom kontekstu za ovaj u zadnje vrijeme neugledan program u kojem ih gubitak NBA talenta uopće ne skreće s kursa. Naime, tu su još dva potencijalna NBA visoka, Jordan Mickey i Jarell Martin, koji će se pobrinuti da ostanu solidna obrambena momčad s elitnim napadačkim skokom. Pitanje je samo koliko mogu dobiti od igrača na perimetru obzirom da su ostali bez startnog seniroskog bekovskog dvojca i da su se zakrpali JUCO playmakerom Grayom i šuterom Hornsbyem koji je stigao odraditi treću godinu s neuglednog UNC Asheville programa. Dobra vijest je da su u pitanju veterani pa tranzicija ne bi trebala biti teška, što bi moglo značiti da ćemo LSU opet gledati u turniru. Što bi pak bila idealna najava za dogodine kada stiže prvo ime generacije 2015. Ben Simmons.

27. STANFORD

Lanjski sjajni nastup na turniru možda se neće ponoviti, ali bit će ovo i dalje zeznuta momčad zbog kombinacije zonske obrane i širine u napadu. Ostali su bez šljakera Huestisa i all-round učinka krilnog centra Powella, ali dok imaju Randlea s loptom u rukama, Browna otvorenog u kutu na trici i Nastićev raspon ruku pod košem, bit će itekako konkurentni. Plus je i solidna klasa brucoša predvođena Reidom Travisom (top 30 prospekt) od kojega se očekuje da odmah uskoči u Powellovu rolu i pokrije je bez većih problema, ako već ne u kreaciji s lakta, onda barem u skakačkim i obrambenim sferama.

28. UTAH

Između njih, UCLA i Stanforda vodit će se bitka za drugu momčad Pacifika, a Utah bi ove godine konačno trebala bljesnuti. Predvodi ih senior Wright, jedan od boljih all-round combo bekova u konferenciji, imaju dva iskusna šutera u petorci (swingman Loveridge i combo-bek Taylor), plus još hrpu fizikalaca za gurati pod koš (tri igrača iznad 210 cm). Čak su imali i solidnu klasu brucoša, dakle stvarno nema razloga da konačno ne isplivaju.

29. KANSAS STATE

Marcus Foster prošle godine je imao izuzetnu sezonu za jednog brucoša, posebice za nekoga iz drugog plana, a nastavi li igrati na sličnoj razini i razvijati se, u ovoj bi mogao konkurirati Paigeu za titulu najboljeg beka u NCAA. S njegovim combo kvalitetama napad K-Statea će se kotrljati do još jednog turnira, ali za nešto više od časnog ispadanja u prvom tjednu nemaju ni dubine ni visine.

30. ARKANSAS

Prošle godine su za malo ispali iz turnira, bili su na rubu da dobiju pozivnicu, a očekivani pad Tennesseea otvara širom vrata da i oni i LSU završe među 68. Vraćaju tri ključna igrača, centra Portisa koji je zanimljiv NBA potencijal zbog all-round kvaliteta, još jednog all-round atletu Quallsa na boku te combo-šutera Maddena. Isplivaju li još negdje usput jedan pouzdani visoki i dodatni combo-bek, bit će zeznuta momčad.

31. NOTRE DAME

Držali su se solidno na otvaranju sezone, imali su 8-4 u prvom dijelu dok nisu ostali bez najboljeg igrača i jednog od najboljih combo strijelaca u NCAA uopće, Jeriana Granta. Ovaj slash & kick majstor i odličan šuter u tijelu rasnog NBA beka sigurno bi ih odveo do turnira i treći put za redom da nije zaradio suspenziju zbog problematičnog ritma polaganja ispita. Sada je valjda sve posložio kako treba, a to znači da bi Notre Dame trebao među 68 i treći put u njegove četiri godine. Ostatak momčadi nije nešto, tu je tek još jedan poznati senior, šuter Pat Connaughton, ali s jednim od pet najboljih NCAA bekova uopće u Grantu, uvijek će biti opasni.

32. UCLA

Izgubili su čak 4 igrača u NBA (Andersona, LaVinea, Adamsa i Weara), a uračunamo li i drugog blizanca Weara koji je završio u NBDL podružnici Kingsa, ispada kako su ostali bez 5 o 8 igrača na koje je Alford lani najviše računao. To gotovo sigurno znači da nemaju velike ambicije, ali preostala trojka veterana i dva top 40 brucoša pobrinut će se da do zadnjeg trena budu u igri za turnir. Trenerov sin, Bryce, odrađivat će rolu playmakera, Powell će pokušati šutirati bolje nego lani u puno zahtijevnijoj roli, a Parker će oduzimati prostor u sredini masom. Brucoši od kojih će se puno tražiti već od prvog dana su Looney, krilni centar na ovoj razini, ali prije svega igrač koji će biti prijetnja svojim šutom iz vana, te Welsh, bijeli centar koji će odrađivati rolu aktivnog zaštitnika reketa.

4 thoughts on “UNCLE CAL, PART TWO

  1. Sin Cassela,zvuci zanimljivo,nesto poput Hardaway Jr 😀 uvijek mi je zanimljivo gledati sinove bivsih NBA zvijezda,da li ce isplivati na povrsinu ili potonuti u onu pricu da igraju samo jer su im ocevi NBA igraci..

  2. @ mutombo – ne, prijatelj radi neki projekt pa se zabavlja, iako ne kužim zašto spominje klađenje, morat ću ga pitat

    @ aleksandar – ove godine ne

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *