171114

Nakon vikenda koji među 24 utakmice u ponudi nije donio ni jednu must see tekmu, noćas smo imali dvije – Memphis i Houston, Chicago i Clippersi. Prvo se bacih na obračun zapadnjaka gdje je odmah bilo vidljivo kako je ovo nezgodan matchup za Rocketse. Vratio se Beverley, ali znamo njegove kreativne limite, osim povremenog 1 na 1 ulaza on nije u stanju davati stalni slash & kick ritam, tako da je na Hardenu i dalje većina playmakerskog posla, a ovdje ga čeka Tony Allen. Istovremeno, Dwight se mora probijati do prostora kroz dobro poznati zid, a bez aktivnog Dwighta u napadu nema ni Houstona (paradoks je da usprkos svom forsiranju trice Rocketsi istovremeno ostaju čisti old-school jer im se ove godine previše toga vrti oko Howarda u post-upu). Također, kako misle s Motiejunasom čuvati jednog od dva Memphisova međeda pod košem?

S druge strane Grizliji takvih problema nemaju – Lee je možda prenizak za čuvati Arizu, ali je više nego solidan kod pritiska na loptu i ne ostavi li mu previše otvorenog prostora, a ne bi trebao obzirom da ostatak momčad može bez problema igrati 1 na 1 jer Motiejunas nije stretch opcija (eventualni problemi mogu nastati kasnije s Papanikolauom na četvorci), domaćin pod kontrolom ima i treću opciju gostiju. Memphis skroz dobro izgleda s ovom postavom bez Princea, trade za Leea pokazuje se kao totalna krađa jer im je jedan takav pouzdan 3&D igrač itekako bio potreban.

Čak i nakon što Allen brzo upada u probleme s osobnima, stvar izgleda dobro jer u igru ulazi Pondexter (ostaje na Hardenu), dakle nigdje u blizini Princea što je jednostavno ogroman korak naprijed i za njih i za čovječanstvo. Njihova startna petorka u prosjeku zabija čak 113 poena na 100 posjeda kroz ovih prvih 10 utakmica, što je usprkos laganom rasporedu sjajan znak za ubuduće. A kad makneš Allena i staviš dodatnog tricaša u Pondexteru, učinak im raste sve do 117.3 što je fantastično. I sve to bez da pati obrana. Doduše, za razliku od startne ova petorka baš i nema neki reprezentativni uzorak minuta pa treba znati da stvari vjerojatno dugoročno nisu ovako idealne.

Ali, trenutno jesu i to je bitno. Memphis je odmah po ulasku Pondextera raširio obranu Houstona i nizom trica i vanjskih šuteva izgradio prednost koja je samo rasla kako je McHale na parket slao postave bez Beverleya i Arize, dakle bez ijednog obrambenog igrača na perimetru. Nakon 12 minuta Conley i društvo tako imaju +16 i potpunu kontrolu nad utakmicom koja je, ako je ikakvih dvojbi i bilo nakon prvih 12 minuta, riješena u drugoj četvrtini. Rezerve su isto pokazale koliko je ovo nezgodan matchup za goste – čak i Koufos je dovoljno čvrst za igrati 1 na 1 na bloku protiv Dwighta, dakle nema potrebe za ispadanjem obrane radi pomaganja, a Leuer nije minus na parketu valjda prvi put ove sezone.

Rocektsi nemaju četvorku koja može kazniti Leuera u obrani, dok je s druge strane Leuer bio više nego raspoložen zabiti svoje šuteve s poludistance. Plus, Joerger je ubacio jedan fini detalj, kako bi ostavio što manje prostora protivniku da koriste prisustvo Leuera igra gotovo čistu zonsku obranu s njim na parketu, a to je nešto što se začudo pokazalo više nego dobrim oružjem protiv Houstona. Naime, Rocketsi do svojih trica isključivo dolaze kroz slash & kick igru, a protiv čiste zone teško je ući u sredinu driblingom. Zona se razbija pasovima visokog igrača iz posta prema vani, a koliko god Dwight u tome bio solidan, njegova momčad jednostavno ne zna igrati kroz njega.

Ono trica što su potegli u ovom periodu Rocketsi su uglavnom promašili, a za to vrijeme je Memphis samo gomilao prednost (Udrih također solidan, a jedini izgubljeni član rotacije je za sada još uvijek Carter, iako je i on imao trenutak za pamćenje s kontrom nakon ukradene lopte koju je završio zakucavanjem koje možemo opisati s Barely Air Canada). S +23 na poluvremenu, ali i totalnom dominacijom na oba kraja parketa za koju se nije naziralo lagano rješenje, Memphis ovo jednostavno nije mogao izgubiti. Potvrdili su tako Grizliji da su i u ovu sezonu ušli s namjerom da skupo prodaju kožu i da je s njima opet sve moguće, od ispadanja u prvom krugu playoffa do još jednog finala konferencije. Houston pak definitivno ne želi ovaj matchup u playoffu, a kad dodamo da im ne pašu ni Blazersi, dolazimo do zaključka da su Rocketsi isto ono što su bili lani i da nikakvog značajnijeg iskoraka tu nema. Dapače.

S jednim od najlakših rasporeda u ligi lako je bilo napumpati defanzivne brojke, ali kada dozvolite Memphisu 127 poena na 100 posjeda, onda je jasno da imate probleme i na tom dijelu parketa. Napad je pak malo po malo pao ispod prosjeka lige i tu leži pravi problem – čim Harden i Dwight ne igraju briljantno i ne otvaraju prostor drugima i čim trice ne upadaju, nema tu ni igre ni advanced stats filozofije koja bi maskirala manjak ideja. Ništa to ne pokazuje bolje od broja ulaza po utakmici – od lani druge momčadi u ligi po količini ulaza (imali su 30 ulaza po utakmici, a npr. Spursi su bili drugi na Zapadu u konkurenciji playoff momčadi sa 24), spali su na petnaestu. Ako se sjećate, točno to je ono što sam spominjao u najavi sezone isticanjem da gubitak takvih slashera kakvi su bili Lin i Parsons jednostavno neće biti moguće nadoknaditi bez značajnih promjena u stilu igre. Pa da vidimo sada što to McHale sprema.

U drugoj utakmici večeri imali smo prilike vidjeti u akciji Bullse na početku godišnjeg “circus tripa” po Zapadu – sada ćemo saznati od čega su jer ovaj raspored do sada, kao i u slučaju Houstona, ne govori ništa (igrali su isključivo na Istoku, dakle imali su dvije ozbiljne tekme do sinoć).

Bez Gasola koji je otpao zbog bolova u listu, konačno smo imali prilike u akciji vidjeti dvojac Gibson-Noah više od nekoliko minuta po utakmici. Štoviše, majstori su startali i ubili Clipperse. U prvoj četvrtini držali su domaćina ispod 80 poena na 100 posjeda, a u trećoj, kada su opet njih dvojica odigrala većinu minuta (nisu samo 7 od moguće 24 u ovim periodima jer je Noah odmarao, ali Taj je sve potegao u komadu), ostavili su ih čak ispod 70 poena na 100 posjeda! Točnije, na 5-14 šutu plus 4 izgubljene lopte u onih 9 minuta dok su Noah i Taj bili zajedno. Tu je utakmica bila gotova, iako je od starta bila jasno da ovaj matchup u kojem ni jedan ni drugi ne moraju previše izlaziti vani (Jordana su doslovno ignorirali čim bi otišao korak izvan reketa, a nisu pokazali previše respekta ni prema Griffinovom šutu s poludistance), pa onda još s Butlerom na Redicku, neće dobro završiti po domaćina.

Obzirom na trenutne probleme Clippersa s obranom uspijevali su zabiti sasvim dovoljno koristeći raspad njihovih obrambenih rotacija već nakon prve promjene strane napada (Bullsima je to došlo kao naručeno da sakriju vlastite šuterske slabosti do kojih dolazi kad su Noah i Gibson na parketu jer ako išta znaju to je kretati se bez lopte) tako da se nedostatak Gasola nije ni osjetio, dapače još se jednom dalo vidjeti koliko im inače energetski nedostaje ovaj dvojac u rotaciji i zbog čega su doživjeli regres defanzivnog učinka.

Naime, oduzmemo li noćašnjih 28 minuta (osim veći dio prve i treće, igrali su zajedno i završnice druge i četvrte četvrtine), do sada su u sezoni odigrali tek 60, što iznosi jedva 6 po utakmici. Da ne bi bilo zabune, Gasol je odličan dodatak, s njim im šanse za naslovom definitivno rastu, ali čovjek igra previše, a na ovako dubokom rosteru bazirati toliko toga na njegovom raspoloženju jednostavno nema smisla. Ne znam, možda se osjećaju dužnima dati mu ovoliku ulogu jer su ga pod tim uvjetima nagovorili da im se pridruži za manje nego je mogao dobiti na tržištu, možda ga žele samo uigrati pa mu s vremenom smanjiti rolu – kako god, Taj i Noah trebaju više prilike zajedno.

Ne moraju igrati 28 minuta zajedno svaku večer, ali 12 do 14 bi se trebalo pronaći jer odustati tek tako od jednog ovakvog oružja kao što je njihova fanatična obrambena energija stvarno je blesavo. Posebice bi im trebalo dati šansu u završnicama – do sada je Gasol bio jedini siguran u svim odigranim clutch minutama, dok su se Noah i Gibson mijenjali ovisno o situaciji. Tu jednostavno treba više demokratičnosti, što je nešto s čime Thibo često ima problema – obično kad si utuvi nešto u glavu, a trenutno mu je Gasol prvo ime pod košem, to se ne mijenja lako.

Doduše, treba biti fer i prema Thibodeaua i reći da je do sada imao ograničenja – trebalo je držati Joakima na oko 30 minuta zbog načetog koljena (i onda dođe večer kao sinoć kada nema Gasola, koju je vjerojatno jedva dočekao kako bi Noahu dao najviše minuta u sezoni, 36). Onda opet, sve to nije opravdanje za činjenicu da je od svih visokih kombinacija dvojac Noah-Gasol dobio uvjerljivo najviše minuta iako se pokazao najmanje kompatibilnim. Jasno, tu uvijek treba uzeti u obzir veličinu uzorka i činjenicu da ipak igraju protiv najboljih postava, kao i da opet igraju gomilu minuta bez Rosea koji bi im trebao otvarati prostor, ali činjenica je da napad nije toliko raširen s dva igrača koji žive na laktu ili u postu, kao ni da obrana nije elitna jer Noah, i to još s lošim koljenom, mora previše trčati uokolo (to je rola koja puno bolje leži Gibsonu) jer Pau ne igra obranu dalje od bloka. Dvojac Gibson-Gasol je ubojitiji šuterski, dvojac Noah-Gibson je bez premca defanzivno i valjda će u budućnosti te minute biti pravednije raspoređene.

Plus, Mirotić je konačno dobio značajnije minute i odigrao vrlo solidno (ne, Kreha, zemljak Bogdanović ni pod razno nije bolji NBA prospekt od Nikole) – čovjek je prava spot-up prijetnja u napadu što su Clippersi osjetili svaki put kad bi ga kasnili zatvoriti, a u obrani će biti rupa dok ne ojača (jednostavno, ne možeš braniti NBA visoke igrače u postu bez mišića, to je puno teže sakriti nego lošeg obrambenog igrača poput Bokija na perimetru). Dakle, sve ovisi o tome kako će Thibo upravljati postavama. Raznovrsnije korištenje tri udarna visoka, pronalazak idealne role za Mirotića kako bi se što više srezale minute udarnicima (ne mora biti ozbiljan dio rotacije svaku večer, ali protiv stretch visokih koji ga ne mogu kazniti u postu poput Hawesa sinoć može odigrati više nego korisnu rolu jer to je nešto što će ih sigurno čekati u playoffu i gdje bi dobro bilo imati takav tip igrača na raspolaganju), a onda i izbjegavanje igranja s trojcem McDermott, Mirotić i Brooks istovremeno, bilo bi više nego dovoljno za početak.

Lijepo od Toma da pokušava imati kompletnu drugu petorku kako bi odmorio sve glavne igrače barem u drugoj četvrtini, ali Bullsi u tim trenutcima već redovno upadaju u rupe iz kojih se moraju čupati (Clippersi su stizali razliku čim bi se našla tri minus obrambena igrača na parketu) i možda ne bi bilo loše recimo upravo ove periode startati s Gasolom i Gibsonom kako bi maskirao prisustvo Brooksa i Douga, a onda Mirotića uvesti u igru s Noahom i Butlerom prije povratka Gasola (najgora moguća kombinacija je Mirotić-Taj jer Gibson nije centar, a upravo nju Thibo najviše koristi s Nikolom u ovim momentima). Uglavnom, nekako bolje balansirati taj obrana-napad aspekt. Ne znam, možda vam se čini da je sve ovo nepotrebna gimnastika, ali kad pričamo o potencijalnom Finalistu ne čini mi se kako je išta pretjerano analizirati.

Što još dodati o samoj utakmici? Clippersi su zaigrali nešto agresivnije u drugom dijelu, u samoj završnici su došli na desetak poena minusa, ali teško je stizati prednost pored zaključanog reketa – koliko god pokušavali više s igrom kroz post, nisu ništa značajnije povećali broj poena iz reketa ili s linije (gdje su ionako ubacili samo 10 od 22). Ono, s 24 poena u reketu i 2 iz kontre tijekom 48 minuta oni bitku sinoć jednostavno nisu mogli dobiti.

Usprkos nešto boljoj obrani domaćina kojem je sad već pomalo ušlo u naviku igrati kvalitetnije defanzivno u drugom dijelu, odličan posao odradio je Dunleavy pravovremenim tricama i Butler agresivnim ulazima na obruč koji su postali njegov zaštitni znak ove sezone. Nije šutirao sjajno, 35% iz igre protiv ovakve obrane baš i nisu podatak za istaknuti, ali 9 od 10 slobodnih čuda čine za vaš napad, posebice kada tako sami praktički izjednačite učinak protivnika. Posebice je to bitnu u utakmici bez Roseovih ulaza i Gasolove post-up škole – iako nije bilo prostora da igra rolu treće opcije ili ispušnog ventila u kojima je idealan i u kojima se od njega ne traži toliko aktivnosti s loptom, Jimmy je nalazio načina napadati s loptom nakon hand offova ili cutova i tako držati napad podmazanim.

3 thoughts on “171114

  1. Konačno lipa rič o Grizlijima..bilo je zadovoljstvo sinoć gledat masakr a i dns ovo procitat..nezz, ni titula mi se ne cini nemoguca ako momci ostanu zdravi..obrana je i dalje elitna a napad vise nije sterilan..grit & grind all the way

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *