191114

Istok pokušava na sve načine doći do nekakve prednosti u susretima sa Zapadom pa su tako Spursi zbog problema s letom kasnili u Cleveland, dok je Memphis zbog virusa koji je pokosio čak 5 igrača tijekom dana potpisao dva igrača iz svoje NBDL podružnice koji su im se pridružili za vrijeme utakmice protiv Raptorsa. Svejedno, u 5 od 6 međukonferencijskih utakmica momčadi sa Zapada odnijele su pobjedu (score je tako skočio na 37-18, odnosno na 67% uspješnosti). Memphisovi problemi (od kojih je najveći taj što virus nije napao Princea) uzeli su danak u završnici, ali Clippersi nisu imali ni najmanje problema protiv Orlanda, kao ni Minnesota protiv Knicksa na back-to-backu, dok su se Sunsi, Mavsi i Spursi provukli.

Dvoje potonjih su imali zanimljive susrete kojima ćemo se baviti, ali prije toga par riječi o Wolvesima. Taman što sam ih nahvalio pred vikend kao simpatičnu momčad, doživjeli su dva brutalna poraza koja su ih bacila u rang Lakersa i Nuggetsa. Primiti u dvije utakmice za redom preko 130 stvarno je svojevrsni podvig, ali treba uzeti u obzir da osim Rubia u te dvije utakmice nisu imali ni Younga zbog osobnih razloga, kao i da je Peković bio minimalno korišten zbog problema sa stopalom. Bez tri veteranska oslonca nije lako igrati, iako to izgleda protiv Knicksa nije ni bitno – iako je Peković u međuvremenu otpao zbog ozljede gležnja i iako se Young još nije priključio, sve što je Saunders izgleda trebao bilo je mladoga LaVinea zamijeniti Williamsom u ulozi startera i tako s dodatnim iskustvom u organizaciji igre otići na razinu koju Knicksi ne mogu braniti.

Nego, vratimo se mi utakmicama dana. Cavsi u zadnje vrijeme izgledaju bolje u napadu, još je tu premalo akcija za Kevina Lovea, ali barem su ubrzali igru. Na stranu to što im je protiv Atlante upao svaki šut, dok je protiv Denvera bilo obrnuto, odnosno što su jedva dobili Boston iako su zabili 122 izuzetno učinkovita poena, ono što se dalo vidjeti u ovim utakmicama puno je više pokušaja tranzicijske igre koji su doveli do više laganih poena i više otvorenog prostora u napadu općenito. Daleko od toga da imaju identitet, ali ta kombinacija individualnog talenta na koji se mogu osloniti u postavljenim napadima plus nešto laganih poena plus skok u napadu plus sposobnost dolaženja na liniju slobodnih garantiraju elitni napad pa sve i da se nikada ne uigraju.

Čak i lopta puno bolje kruži što su duže na parketu i već sada su se pozicionirali odmah iza Dallasa kao drugi najefikasniji napad lige. A mogu još i bolje ako nađu Loveu ulogu u kojoj će ga koristiti i kao kreatora, a ne samo finišera, odnosno ako još povećaju broj koševa iz reketa i kontri. U prvome su sedmi u ligi, a u drugome su izuzetno efikasni (četvrti), ali problem je što trče premalo i to uglavnom samo u zicer situacijama (bili bi bez konkurencije najbolja kontraška momčad lige da trče kontre prosječnim NBA ritmom). Onda opet, razumljivo je što izbjegavaju ubitačniji ritam kad nemaju dubinu – trenutno samo Reggie Jackson i Jimmy Butler igraju više minuta u prosjeku od LeBrona, Kyriea i Kevina (toliko o odmaranju tijekom sezone).

I dok su sve ovo relativno slatke brige na račun kojih možemo zaključiti kako su obzirom na broj utakmica iznenađujuće brzo pronašli kakav-takav recept u napadu, razlog zbog kojega usprkos svemu rečenome imaju polovičan učinak je katastrofalna obrana. Ova momčad i dalje ne može braniti nikoga, tako da im susret sa Spursima baš i ne dolazi kao naručen iako su ga problemi s letom, a onda i trenutna očajna šuterska forma gostiju, definitivno učinili manje izvjesnim.

Otvaranje utakmice za zaborav, obje momčadi se vuku po parketu, vrte duge napade koji uglavnom rezultiraju lošim šutevima. Cavsi su malo živnuli dok je Daye na parketu uz Baynesa, bez Splittera i s bolesnim Bonnerom (opet nekakav virus) Popovich muku muči oko rotacije visokih (Duncan igra “čak” 31 minutu u prosjeku, zovite “Društvo za zaštitu košarkaških veterana Stipe Šarlija”) što Thompson i Varejao koriste da se malo zabave. Jasno, gledamo drugi film čim su na parketu Boris i Timmy, iako baš njihovim ulaskom Irving kreće u one man show (LeBron i Love su na klupi krajem četvrtine i Irving se tada najbolje osjeća, a to više nego simbolično govori o situaciji u kojoj su Cavsi i koliko ih još posla čeka) i prednost domaćina se penje na +11 prije nego je Spursi u 100 sekundi vrate na +3 sjajnim nizom obrambenih reakcija i lucidnim korištenjem rupa u obrani domaćina.

Treću četvrtinu otvara klasični Popov potez, već nakon 20 sekundi igre zove time-out jer je Diaw napravio početničku grešku čuvajući Lovea, istrčao je u pokušaju krađe lopte i ostavio obruč potpuno nebranjenim. Osim toga, gledali smo kako Cavsi pokušavaju iskoristiti svaki mismatch – osim igranja na Lovea u postu protiv Diawa, stavljali su LeBrona u pick & roll svaki put kad bi na njemu ostao bilo tko drugi osim Kawhia koji ga je mučio veći dio večeri. A to se događalo često jer su Spursi uglavnom preuzimali u obrani kako bi ostavljali što manje mjesta Cavsima za slash & kick igru.

I dok su se Cavsi fokusirali isključivo na korištenje mismatcha (Varejao je uživao koliko puta je ostao na polaganju ili kratkom skok-šutu protiv beka, a i uopće u tome koliko je energičnije i mlađahnije izgledao od penzića Duncana i okruglog Borisa) i uopće slabije obrane gostiju na pick & rollu (koja je dobrim dijelom proizašla iz te tanke rotacije pod košem i manjka Splittera), Spursi su vrtili svoje klasične akcije, ali bez one preciznosti u egzekuciji na koju su nas navikli. Posebice su bili kilavi šuterski, čime su nastavili trend s početka sezone – bez vanjskog šuta teško je imati onu tečnost i prostor u sredini koji im treba da funkcioniraju, a to su osjetili i Parker i Leonard. Lopta i igrači su se kretali, ali uglavnom su nailazili na dobro postavljene igrače Cavsa koji nisu imali potrebe napuštati reket.

Kod Clevelanda više nema ni primisli o presingu prilikom pick igre, sada igraju ultra-konzervativno s visokim igračem na vrhu reketa i isključivo čuvaju sredinu. To je protiv ovog osrednjeg izdanja Spursa bilo više nego dovoljno za ostati u igri, ali ne i za izvući pobjedu jer u završnici, kada je preciznost ključna, oni ipak nisu imali tu rutinu koju ima San Antonio. Kad sve drugo stane, Spursi uvijek mogu napraviti ono što rade već 17 godina, spustiti loptu Timmyu da ovaj zabije na bloku ako ostane 1 na 1 ili proigra suigrača na ziceru s lakta ako ga krenu udvajati. Cavsi su pak dali loptu za loptom Jamesu da kreira nakon visokog bloka što iz dva razloga nije bilo pretjerano uspješno. Prvo, Spursi ne izlaze tako visoko ni pod razno i takvom akcijom ne stvaraš nikakav dodatni prostor, a drugo, James jednostavno ne igra vrhunsku košarku u ovom trenutku.

Odnosno, na trenutke izgleda usporeno kao pravi veteran iza kojega su gomile bitaka. Kada igrač iz nekog razloga nema noge, onda ga nema smisla stavljati u 1 na 5 akciju s perimetra i tjerati da kreira iz driblinga. Tu je ta prednost koju imaju post kreatori općenito, a kamoli ovako legendarni kao Timmy – moraju obaviti manje posla i samim time im treba manje idealan kontekst da budu efikasni. Paradoks cijele situaciji je da Cavsi imaju dvojicu takvih, Lovea i Jamesa, koji dokazano mogu donijeti triple threat kvalitetu u post, ali ovog prvog uopće ne koriste u toj roli (osim kad ga stave u post-up izolaciju na kraju napada), a ovaj drugi to više (ili barem u ovom trenutku) ne želi igrati.

Drugu tekmu nisam stigao pogledati u komadu, ali neke stvari odmah upadaju u oči. Tipa, kada su Chandler i Dirk na parketu sve ovo što Mavsi pokušavaju igrati u oba smjera ima nekog smisla. Šalu na stranu, danas je ovo puno bolja obrana nego na startu sezone zbog dva razloga. Prvi je taj što igraju puno konzervativnije u obrani, nema toliko preuzimanja i izlazaka na pick igru već se fokusiraju isključivo na istrčavanja prema šuterima i čuvanje reketa uz obaveznu zonu na strani bez lopte (s tim da po običaju miksaju čistu zonu s vremena na vrijeme).

Sad, da li je ovo prilagodba vezana uz protivnika ili nešto stalno, to ćemo tek vidjeti (protiv Wizardsa je svakako bolje zatvoriti reket i izazvati ih na gomilu loših šuteva koje vole potezati svi, od bekova do centara), ali činjenica je da su Mavsi ovime žrtvovali ono po čemu su bili najbolji u ligi, presing na loptu. Do nedavno su u prosjeku skoro petinu napada protivnika pretvarali u izgubljene lopte što je bio jedini aspekt obrane koji im je funkcionirao. Zadnjih nekoliko utakmica taj je prosjek prepolovljen, ali je zato puno bolje zaštićen obruč. Ona klasična something gotta give formula u ovom slučaju se pokazuje uspješnom.

O drugom razlogu smo već pisali, a to je odustajanje Carlislea od niskih postava umjesto kojih imamo prilike gledati krakatu obranu s Chandlerom i Wrightom na parketu istovremeno. Naravno, imaju problema zabiti, ali barem ne dozvoljavaju protivnicima da nabiju razliku kao što su to radile one postave s Parsonsom na četvorci. Dallas će zbog manjka kvalitetnih defanzivaca i viška jednodimenzionalnih napadača imati problema cijelu sezonu s obranom, ali sada su već prosječni na tom dijelu parketa i to je zona oko koje bi se trebali vrtiti veći dio godine umjesto da trunu na dnu.

Što se Wizardsa tiče, za njih je glavna vijest rani povratak Beala. Majstor je već u prvoj utakmici izgledao dobro, posebice šuterski. Noge još nisu spremne, što je bilo vidljivo na ulazima koji su uglavnom bili kratki te u obrani gdje je radio nepotrebne faulove, ali za prvu utakmicu sezone bila je to ohrabrujuća partija. Wizardsi su trenutno jedna od lošijih tricaških momčadi u ligi, što će Beal odmah popraviti, a uopće njihov ispodprosječni napad će uz nešto rašireniji reket dobiti i još jednog kreatora iz driblinga što će i dio onih dugih dvica pretvoriti u zicere ne obruču.

Uostalom, nema tu velike filozofije, dosta je reći kako su Wizardsi s 29 minuta Templea po utakmici pali na 13 već u prvoj utakmici (Rasual Butler je sa 17 pao na 6), a dobar dio njih otišao je upravo na Beala. Obzirom da su do sada usprkos svim problemima čupali pobjede obranom i ostvarili respektabilan score, nema sumnje kako su top 4 momčad na Istoku (Atlanta s ovakvim Horfordom nije konkurencija, a Miami je sve o sebi rekao u one dvije utakmice bez Wadea preko vikenda kada su izgledali totalno nemoćno i tako potvrdili da nemaju nikakva rješenja za čak i najkraći mogući gubitak jednog od dva nositelja).

Što se samog razvoja sinoćnje utakmice tiče, Mavsi su kvalitetnom obranom reketa Wizardse držali na konopcima, osudivši ih uglavnom tek na Wallovu sjajnu igru u tranziciji i slične trenutke inspiracije. S druge strane, Dirkovo prisustvo razvlačilo je obranu domaćina više nego su to željeli, što je uvijek ostavljalo dovoljno prostora za pronaći dobar šut, a to protiv Dallasa nikada nije pametno. Pa iako su Wizardsi s kvalitetom na bloku solidno čuvali obruč, gosti bi uvijek kada je trebalo našli otvoren šut ili dovoljno prostora za iznuditi bacanja (Ellis i Barea su fenomenalno koristili prostor koji im u pick & popu otvara Dirk, baš u tome se dalo vidjeti zašto je povratak Juan Josea bio dobar potez – prije nego što je Ellis oživio karijeru naučivši koristiti ovo partnerstvo, Barea je na sličan način doktorirao na istu temu).

3 thoughts on “191114

  1. sukladno svom nicku, guštam u svakom trenutku u kojemu pročitam konstrukciju “legendarni kao Timmy” ili nešto slično, ipak takve trenutke treba cijeniti, nećemo ih još dugo gledati

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *