231114

Utakmica dana trebala je biti gostovanje Clippersa kod Memphisa, ali u ovom trenutku ovo jednostavno nije pošten matchup. Paul i društvo izdržali su jednu četvrtinu prije nego se Memphis odvojio na desetak koševa prednosti koje su održavali do kraja kroz potpunu kontrolu a) reketa i b) ritma. Rotacija visokih Memphisa bila je jednostavno dominantna, čak je i Leuer koji se u zadnje vrijeme raspucao odradio puno bolji posao od Hawesa, a startere da ne spominjem – Jordan u ovom matchupu ni inače ne dolazi do izražaja (čim mu obrana ne ostavlja prostor u pozadini za zicere, a ova Memphisa to ne radi, postane igrač manje u napadu), a sada još i manje zbog trenutne faze traženja obrane kroz koju prolazi momčad (kako istovremeno čuvati obruč, braniti pick & roll i držati Gasola pod kontrolom bez pomoći suigrača), dok se na trenutnoj razlici forme Griffina i Gasola kao najvažnijih karika pod košem može najbolje sažeti cijela bit sinoćnje utakmice.

Naime, dok Marc igra možda i najbolji period košarke u životu kojega jednostavno ne smijete propustiti (kreće se fenomenalno i izgleda kako su se sve bojazni oko načetog koljena i ubrzanog starenja pokazale neutemeljenima – nekoliko kilograma manje, a izgleda i nešto kraća frizura, čuda rade za snagu u nogama), Blake se muči napraviti išta kako treba u vjerojatno najgorem periodu košarke u životu. Nije trebalo dugo za uočiti razliku ni sinoć, Gasol je od prvog napada krenuo pucajući iz svih oružja, nije mogao promašiti bez obzira na situaciju (zadnja godina ugovora je stvarno afrodizijak, ovakvim partijama max mu je garantiran) okrunivši sinoćnjom partijom fenomenalan ulazak u sezonu, dok je Griffin, osim u završnici prve četvrtine kada je nekoliko puta sjajno izvozao Randolpha podsjetivši na što je sposoban, uglavnom uzimao loše šuteve s poludistance i bacao lopte igračima Memphisa u ruke.

Taj vanjski šut je trenutno najbolniji aspekt Blakeove igre, uzima praktički 1 šut izvan reketa na 1 šut u reketu dok je kod Gasola taj omjer za centra puno prikladnijih 1 vanjski naspram 2 unutrašnja. Plus, Gasol s poludistance gađa solidnih 42% (one najduže dvice, samo korak unutar perimetra koje su mu specijalnost gađa s 48%), dok je Blake na skromnih 39% koji su obzirom na volumen ubitačni (da ne spominjemo koliko je Marc trenutno bolji realizator na obruču, nije stvar samo u tome što gađa sa 72% dok je Griffin na 64%, već i u košarkaškoj eleganciji – iako je minimalno 10 kg teži i 10 cm viši, Gasol završava ulaze na drugom obruču kao bek jedan za drugim, dok nekadašnji letač izgleda kao da igra u grču i ako nema čisto polaganje bez ikoga u blizini obično baci nekakav vrući krumpir).

Jasno da bez njega na all-star razini Clippersi ne mogu računati na ozbiljne stvari, na ovom rosteru je previše temeljnih napadačkih problema (jednodimenzionalna igra Barnesa i Redicka, limitirani Jordan) da bi bez elitnih izdanja Paula i Jordana mogli funkcionirati. I koliko god slaba podrška siugrača bila problem jer nije lako zabijati u sredini ako ti je ta sredina uvijek zatvorena, toliko je očito da dio krivnje leži i u individualnoj formi Griffina i načinu na koji igra.

I dok su batine pod reketom objašnjive, teško je shvatiti gdje je nestala ona energija Paula i Griffina u kontrama (a ni Paul usprkos solidnom izdanju nije ona klasa na koju smo navikli). Clippersi i dalje generiraju solidan broj ukradenih lopti, ali rade i nevjerojatan broj pogrešaka u tranziciji i to jasno govori da je ovdje trenutno najveći problem u glavama (od lani druge najefikasnije tranzicijske momčadi u ligi nakon Sunsa sada su pali u donju trećinu među Memphis i slične halfcourt momčadi). Možda je u pitanju teži od očekivanog prelazak na nove trenerske filozofije na klupi (manje run and guna u Gentryevom stilu, više kontroliranih napada koji završe lošim šutem u Woodsonovom), možda su Blakea događanja izvan parketa i skoro suđenje zbog napada u nekakvom klubu izbacili iz ravnoteže, možda je u pitanju tek trenutna forma i loše poklopljene zvijezde (gomila sitnih problema koji zajedno čine jedan veliki), ali, što god bilo, Clippersi ne izgledaju ni kao sjena lanjske momčadi, a kamoli bolja verzija.

I sve ovo napisano još se i ne dotiče njihovog najvećeg problema – obrane. Djelovali su bolje u prethodne dvije utakmice, ali nakon sinoć jasno je da se radilo tek o tipičnom refleksu uzrokovanom s par gostovanja na Istoku. Čim su se vratili u stvarnost u koju navodno pripadaju, a to je borba za vrh Zapada, dalo se još jednom vidjeti sve iste probleme o kojima pričamo danima. U napadu nisu ni približno raznovrsni, a čim makneš Jordana iz slike ne mogu ništa ni obraniti. Doduše, treba biti realan i reći da trenutna razina igre Memphisa teško da može biti stvaran pokazatelj, Grizliji zabijaju van pameti i dolaze do poena na sve moguće načine – nakon sinoćnje partije promovirali su se u petu napadačku momčad lige što je teško za povjerovati (jasno, to nešto govori i o tome s kako malim uzorcima trenutno raspolažemo kada ih tjedan dana kvalitetne ili loše igre mijenja od temelja). Ovakav ritam će teško biti održati i zato je šteta što ovu formu nisu čuvali za travanj i svibanj, ali nikad se na zna, neke stvari bi mogle postati dio plana igre dugoročno.

Prvo što upada u oči je ogromna potrošnja Gasola, čak 5% viša nego inače. Ovim je tranzicija koju je Joerger zacrtao završena, s lani povećanom Conleyevom ulogom i sada preuzimanjem potpune kontrole nad napadom od strane Gasola, plan možemo proglasiti uspješnim (ne sasvim jer i dalje ne trče i ne pucaju previše trica, ali ovo je drugačija momčad od Hollinsove). Gasol je uvijek sudjelovao u gotovo svim napadima dok je bio na parketu, ali često kao pokretač s lakta, a sada je u roli finišera, njegov šut ili pas završavaju akcije. Uz to što Marc i Mike diktiraju svime i što se Z-Bo ne da u roli buldožera (dok ovako skače u napadu svi njegovi loši šutevi i promašaji na obruču nisu problem), ključna je i podrška sporednih igrača. Svi su razigrani čak i na klupi, međutim jedno ime odskače po učinkovitosti. Courtney Lee trenutno tricu gađa sa 61% (zabio 22 od 36) što se jednostavno neće nastaviti osim ako čovjek nije u međuvremenu postao novi i još poboljšani Kyle Korver.

Grizliji i dalje ne pucaju puno trica, ali već činjenica da ih Lee ne može promašiti, pa i da često koriste postave s dva swingmana koja mogu ubaciti tricu, otvara dodatan prostor u sredini za tri glavne opcije. Ovakav balans Memphis nije imao nikada prije – čak i kada mu padnu ovi suludi postotci, obrane će morati respektirati Leea i to je dovoljna garancija da ofenzivno neće potonuti. Ostanu li u komadu i u playoffu, pa makar ni Gasol ni Lee više ne bili u ovakvoj formi, ovo je momčad sposobna otići do kraja (jasno, uz veliku dozu sreće) u ovom kontekstu u kojem pravog favorita gotovo da nema. Tko bi rekao da će ono što se 2012. činilo realnim, zamisliti Memphis u Finalu, biti moguće i tri sezone kasnije usprkos popriličnim promjenama (trenera, igrača, pa dijelom i igre).

2 thoughts on “231114

  1. Sinoc je ono bilo savršenstvo za gledat. Svi igrači redom igraju vrhunski osim Cartera(čak i žalim za njegovim dovođenjem jer sve ovo sto on radi može napraviti Jordan Adams). Nema Princea u rotaciji što je odlično. Pondexter postaje pravi swingman, sposoban cuvat najboljeg protivnickog igraca i redovno trpat trojke. Ove godine do kraja mozemo i do kraja (merak je još veći kad se sitin prosinca 2013. kad si u jednom od tjednih rankingsa najavio raspad sistema)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *