301114

Gomila zicera sinoć, stoga su pažnju privukla dva rezultatska iznenađenja. Raptorsi se navikavaju na život bez DeRozana koji će očito nedostajati i kao kreator i kao bočni stoper (umjesto postave s Vasquezom kao starterom, Casey bi trebao razmisliti o kombinaciji s Johnsonom na trojki koja bi zadržala barem one defanzivne kvalitete koje Raptorsi imaju s DeRozanom jer sinoć su im Lakersi trpali kako su htjeli), a Sunsi su nakon batina u Denveru naišli i na minu zvanu Orlando.

Solidna obrana Magica s visinom i masom u sredini (Vučević i Frye su stvarno dobra kombinacija na oba kraja parketa, a kad im dodaš još i široka ramena Harrisa jasno je da su itekako spremni za borbu u reketu) te sposobnošću presinga Oladipa i Paytona nezgodna je sama po sebi, a kada tome još pridodaš zbunjene Sunse koji veći dio večeri ne znaju što vrte, imaš popriličan problem.

Lanjsko otvaranje kroz flex akciju funkcioniralo je zbog prisustva Fryea, a sada je reket jednostavno previše zgusnut da bi na taj način Dragić redovno došao do prostora u postavljenim napadima. Hornacek uporno ignorira pick igru što rezultira time da nepotrebno vrte gomile akcije iz posta preko Plumleea i Morrisa ili pak završe u nekakvoj izolacija za Bledsoea i Dragića nakon što kretanjem ne oslobode prostor. Sinoć pak ništa od toga nije funkcioniralo pretjerano dobro. Osim povremenih bljeskova Dragića u spot-up roli i tranziciji, odnosno 1 na 1 akcije (i to uglavnom u reketu preko visokih), domaćini su ponajprije privlačili pažnju raznim načinima na koje su gubili lopte (opet ponavljam, više zbog vlastite zbunjenosti onim što im je činiti nego nekim naročito kvalitetnim presing izdanjem Magica).

Dodamo li tome da je zbog ozljede Thomasa i loše šuterske večeri Greena izostao i onaj poticaj s klupe koji je do sada znao maskirati slabosti njihove organizirane igre (dapače, klupa je bila toliko bezidejna i djelovala je poprilično tanko čim Green nije mogao ubaciti te su dobrim dijelom odgovorni za poraz), jasno je kako se Orlandu otvorila samo takva šansa da sakrije vlastite napadačke slabosti i dođe u priliku ukrasti utakmicu u kojoj na papiru nije imao previše šanse.

A to se i dogodilo zahvaljujući lošem izdanju obrane Sunsa. Inače solidnu ovosezonsku defanzivu domaćina raspored Magica veći dio večeri ostavljao je na petama. S Plumleem i Lenom koji su veći dio večeri morali čuvati Vučevića 1 na 1 pa nisu stizali pomagati na ulazima, odnosno s Fryeom koji je iz sredine izvukao drugog visokog (Magic je gotovo svih 48 minuta igrao sa stretch postavom podsjetivši domaćine kako je to izgledalo prošle sezone kod njih), reket Sunsa je uglavnom bio otvoren za ulaze koje neraspoloženi vanjski igrači nisu zaustavljali na vrijeme. Čak ni Bledsoe nije odrađivao rolu terijera, dok su se Dragić i posebice Marcus Morris gubili već na prvom koraku protivnika. Posebice je tužno bilo gledati Morrisa pored kojega je Harris prolazio kao da je čunj, dodavši tako i gomilu ulaza već solidnom šutu s poludistance. Praktički, zabijao je svaki put kad bi nešto pokušao pored anemične obrane Sunsa.

Ironija cijele situacije je u tome da Sunsi itekako dobro znaju kako Frye utječe na raspored obrane i da će Harris i Oladipo imati puno lakši posao doći do obruča, ali svejedno niti su imali momčadska niti individualna rješenja. Da kojim slučajem Magic ima bolje šutere na vanjskim pozicijama od bacača cigli poput Oladipa i Paytona (pitanje je dana kada će jedna od njihovih bombi odvojiti obruč od table), odnosno da Fournier nije rijetka zvijerka na vanjskim pozicijama koja može ubaciti tricu, solidnoj obrani dodali bi solidan napad i bili bi u borbi za osmo mjesto na Istoku. U biti, sve što su trebali je ovo ljeto onaj novac bačen na Ridnoura, Greena i Gordona usmjeriti na tricaša (ili jednostavno zadržati Afflala) i sad bi bili u igri. Ovako, ostaje im se samo nadati da će Frye ostati zdrav, Fournier specijalistički precizan i da Harris može nastaviti šutom iz vana otvarati sam sebi prostor za igru u reketu gdje je ipak najbolji (trenutno tricu gađa 40%, ali šutira isključivo asistirane i otvorene trice iz desnog kuta te je pitanje može li ovo trajati – ako je stvarno dodao tricu, onda ga to čini puno ozbiljnijom opcijom u obje uloge koje igra, posebice jer ga Vaughn koristi kao stretch četvorku umjesto Fryea u završnicama). Već bez jedne od ove tri trenutne opcije, s ovakvim šutom kakav imaju Oladipo i Payton, teško mogu isplivati iz pozicije 5 najgorih napada lige.

Ali, potencijal je neupitan. Vučević sve bolje igra leđima košu što je ubojita kombinacija s pick & pop kvalitetama koje već posjeduje i on praktički najbolje za sada koristi prostor koji Fryevo prisustvo na perimetru donosi. Njih dvoje stvarno dobro djeluju i u napadu i u obrani i to je temelj na kojem Orlando treba graditi već sada – ova momčad je jednog light Ty Lawsona udaljena od toga da preskoči razred na Istoku (evo ideje za trade – posegnite za jednim playom Phoenixa).

I dok Orlando nakon svih ulaganja u mladost i defanzivu nema kamo nego prema gore, Sunsi su izgleda zapeli u mjestu. Nakon što su lani izbrusili identitet sada se opet traže i opet se postavljaju pitanja o kompatibilnosti rostera. Najgore od svega, imaju dovoljno talenta da mogu poletjeti čim izaberu jedan smjer, ali za sada izgleda još ne mogu odlučiti koji će to biti. Sve skupa rezultira s previše 1 na 5 košarke i to na svim pozicijama – demokracija u igri nije loša stvar, ali kad svi ti individualni pokušaji uglavnom završe lošim šutevima kao što je slučaj bio sinoć, nije ni dobra.

Što se utakmice tiče, 3 minute prije kraja druge četvrtine Orlando je iz egala došao do +13 nakon što su Sunsi upali u crnu rupu u kojoj se neinventivni napad poklopio s užasnim reakcijama u obrani te su praktički do završnice utakmice pokušavali izbrisati taj period. U nastavku su zaigrali s više rizika, Plumlee i Markieff Morris su ostavljali Vučevića i Fryea da pomognu u sredini, što je donijelo određeni pomak jer Magicu nedostaje kvalitetnih slash & kick igrača (i Harris i Oladipo imaju problema s pregledom parketa i uglavnom vide samo obruč), ali ulaskom neraspoloženih rezervi brzo su opet upali u rupu iz koje se više nisu izvukli do kraja.

Najgore od svega, osim što su uzeli ono što su im Sunsi dali, gosti nisu igrali ništa posebno – uz probleme sa šutom i uopće kreacijom, izgubili su standardno visoki postotak lopti (još jedan problem koji proizlazi iz nedostatka poštenog playmakera). Jednostavno, odigrali su obrambeno ono što su morali, domaćin nije. Dok su oni Sunse osuđivali na gomilu loših pokušaja iz razbijenih akcija, Harris i Vučević nalazili su taman dovoljno prostora da održavaju prednost, a uz to greške u obrani Phoenixa dovodile su ih često i na liniju bacanja (to je problem koji se povlači veći dio godine, Len i Plumlee igraju te role korektora koje po defaultu rezultiraju većim brojem faula, ali loša forma Tuckera, Greenovo igranje obrane isključivo rukama i sve gora igra Marcusa Morrisa otvaraju rupu koju teško mogu zakrpati zakašnjelim reakcijama).

Ova pozicija u kojoj su Sunsi bili podređena momčad praktički je bila aktualna cijelu večer, sve dok na manje od dvije minute do kraja domaćin nije napravio seriju kojom je došao u egal zahvaljujući katastrofalnim greškama Paytona (rookie greške su rookie greške, ali pokloniti dva napada za redom koja su Sunsi pretvorili u 5 poena jer ne znaš što ćeš s loptom je bezobrazno). Jasno, u Orlandu ulažu u budućnost i nadaju se da će kako će ovakve situacije u koje stavljaju rookiea jednog dana vratiti uloženo s kamatama, iako mi nije jasno zašto sve stavljaju na jednu kartu kad je kontekst puno kompleksniji od banalnog sticanja iskustva. Magic je ipak uspio ne prokockati ono što je zaslužio za prikazanu igru veći dio večeri. Dok su im poklanjali otvorene kontre, Sunsi su mogli zabiti, ali čim je trebalo odraditi vrhunsku egzekuciju na postavljenu obranu pojavili su se neriješivi problemi (zadnja akcija za Bledsoea koji je ušao u sredinu i izgubio kontrolu nad vlastitim tijelom i loptom idealan je simbolični prikaz trenutnog stanja domaćina). Trica Greena u zadnjim sekundama bila je tek još jedan nebitni individualni bljesak kojim su popravili rezultatski dojam, ali ne i sakrili činjenicu da su kao momčad trenutno poprilično izgubljeni.

7 thoughts on “301114

  1. Ne mos virovat koliko je jedan igrac (koji je blize prosjeku nego nekoj klasi) vazan za koncepciju igre jedne momcadi. Chaning Frye je dokaz u kojeme se smjeru krece moderna kosarka.

    Kobe, staro arogantno djubre, kapa doli 😉

    Gasol je milina za gledat, steta sta ce 100% ostat u Memphisu ako nastave ovako, ja san se nada da ce u “moje” Spurse, idealan igrac za nosit ih u narednih 5-6 godin.

    Sta kazes na eksploziju Jimmya Butlera? Ulaz, trazenje kontakta, slobodna bacanja…jedna nova dimenzija igre za njega. Koliko bi po tebi triba dobit za novi ugovor? Ovakav scoring, uz standardno vrhunsku obranu, vridi 10M.

    Takoder isto pitanje za Draymonda Greena. Jako je dobar, svestran, fighter, momcadski igrac. Iako…Mereese Speights!! Hahaha….na kojeme je on dopu ove sezone?

  2. Mereese Speights je na dopu zvanom “sam protiv svih – nema pasa i povratne lopte i nece ih nikada biti” 🙂

  3. Pa ako je odbio tih 10 milja vec od Bullsa, onda ce sigurno trazit vise, a i dobit, ako Klay ima max, netko ce sigurno i Butleru to ponudit, a pitanje je dal ce ovi zidovi iz ureda Bullsa to matchirat.

  4. Volio bi da mu neko ponudi max cisto da se iskesira jednom u zivotu mrtvi Reinsdorf..

  5. Boston bi trebo trejdat za Hensona i napast Butlera nemoralnom ponudom. ako to ne uspije u lov na Mela i Gasola!

  6. Butleru će netko ponuditi max sigurno, al stvarno nemam pojma hoće li Bullsi matchirati.
    A Green bi trebao dobiti 10-12 milja, domet mu je ovo što trenutno radi. Što nije uopće loše.
    Ne mogu propustiti naglasiti koliko su mi Warriorsi dobri, najkompletnija ekipa. Volio bih da Leeja Kerr stavi ko rezervnog centra i igra čisti small ball 48 minuta, makar 5 tekmi da se vidi kako bi funkcioniralo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *