091214

Mavsi kod Grizlija, prilika da vidimo kako Memphis diše u ovom manje povoljnom kontekstu (mrvicu pali na zemlju postotcima šuta za tricu, Gasol usporio zbog udarca u koljeno, raspored značajno otežao), odnosno da još jednom testiramo može li se Dallas uopće braniti protiv vrhunskih protivnika (do sada imaju 0-3 protiv ovih sigurnih playoff ekipa na Zapadu).

U startu utakmica idu u smjeru Dallasa, brzi ritam s puno otvorenih šuteva. Memphis drži Allena na Ellisu i to pomaže, ali Dirk na perimetru je standardan problem, obrana je previše razvučena da bi pomoć na ulazima stizala na vrijeme. Jasno, ključno je kod ovih prilika zabiti, a tu Dallas nema problema s prije svih raspoloženim Parsonsom – iako ne idu do obruča koliko bi željeli, slash & kick igra kreira dovoljno otvorenih šuteva na perimetru koji upadaju visokim postotcima.

Na drugoj strani Memphis drži priključak loptama u sredinu, Mavsi nemaju rješenja za Gasola kojega čuva Dirk jer je Chandler dobio zadatak hrvati se s Randolphom (logično, Gasol bi ga još više izvukao iz reketa i tek onda potpuno izložio obranu Dallasa). Svako udvajanje u postu otvara prostor ostalim igračima Memphisa da se priključe gozbi u reketu gdje domaćin zabija kako se sjeti čak i nakon zamjene Dirka s Wrightom koja je postala standard Carlisleove rotacije. Kakogod, Memphis sa 16 poena u reketu i 7 s linije nije imao problema pratiti čak 21 poen gostiju s trice.

Tu je odmah bilo jasno tko je tko i što nas čeka ostatak večeri. Jedna momčad koja živi i umire sa skok-šutom (što će još više biti naglašeno protiv momčadi koja može zatvoriti reket), druga koja živi od dominacije pod košem. Praktički, tu je samo pitanje koliko Memphis može prema prosjeku gurnuti napad Dallasa zatvaranjem opcija jer Dallas sigurno neće odjednom početi braniti obruč i tako otežati Memphisu.

I to se događa u trećoj četvrtini kada je utakmica prelomljena. Memphis dodaje gas u obrani, Allen i Lee totalno su odsjekli Ellisa i Nelsona od pristupa sredini, trice upadaju slabijim intenzitetom, a nema ni poena iz tranzicije, što zbog presinga domaćina, što zbog činjenice da rijetko promašuju (a i kad promaše hvataju skok) jer svi redom šetaju kroz reket dok ih Mavsi promatraju.

Carlisle vrlo brzo iz igre izvlači Ellisa (koji već neko vrijeme ima problema s laktom iako je sinoć za očajan šut zaslužniji bio problem s Allenom) i pokušava s Harrisom dobiti nešto pritiska na loptu i pri tome ne ostati bez napadačke širine (Ellisa kasnije vraća protiv druge postave Memphisa dok nema Tonya u blizini kako bi ga razigrao što je već radio u situacijama protiv ovih kvalitetnih momčadi koje imaju bolje balansirane startne petorke od njihove), što olakšava domaćinu da potpuno preuzme kontrolu nad ritmom i spusti utakmicu u blato gdje Dallas nema nikakve šanse čak ni kada je zbog problema Leea s osobnima puno ranije od planiranog na parketu završio Prince.

A upravo taj Prince u zadnje vrijeme igra više nego solidno i donosi Memphisu pomoć iz smjera iz kojeg su joj se najmanje nadali – ne samo da smeta u obrani što je donekle mogao čak i u ovoj Walking Dead fazi karijere (sinoć u drugoj četvrtini dobro držao Harrisa u bitci rezervi), nego zadnjih nekoliko utakmica na domaćem parketu ne može promašiti tricu (što mu nikada nije bio jači dio repertoara). Uglavnom, izbacio je Pondextera iz rotacije, ubacivši i sinoć kad god je trebalo te je, zamijenivši Leea sredinom treće, dužinom dodao još jednu dozu čvrstine u obrani. Dok god zabija otvoreni skok-šut Prince ima mjesta u momčadi (ovo je možda najsmisleniji niz utakmica kojega igra od kada je došao u Memphis jer je konačno u pravoj roli specijalca), a čim se vrati ciglama Joerger će ionako opet posegnuti za Pondexterom.

Uglavnom, izgubljeni Dallas pokušava pružiti otpor s niskom postavom koja ih do sada tijekom sezone nije proslavila, samo, držati Parsonsa na Gasolu definitivno ne pomaže u ovakvom kontekstu. Carlisle miksa i miksa, ali stvar bježi iz ruku – Dallas u utakmici može ostati samo ako će pogađati trice suludim postotcima, a to jednostavno nije recept za uspjeh. Pogotovo kad istovremeno nemaš druge opcije – u trećoj četvrtini nisu zabili ni jedan jedini poen u reketu što je fantastičan podatak. Na drugoj strani se pak razigrao i Z-Bo, što je značilo raspad sistema. Memphis u završnicu ulazi s +13 i potpunom kontrolom nad procesom (u trećoj su gađali 82% iz igre što je možda još veća pljuska Mavsima od činjenice da nisu zabili ni poena u sredini).

Dallas nije gotov te i dalje pokušavaju pronaći petorku koja može promijeniti ritam utakmice, što im i uspijeva s postavom Barea-Harris-Parsons-Crowder-Chandler. Netipična njihova niska petorka koja malo po malo smanjuje prednost na samo 2 poena, iako više od ičega u tome pomaže činjenica da su Leuer i Udrih predugo ostali u igri dok se Z-Bo i Conley odmaraju. Memphis se vraća dominaciji čim su kompletirali petorku uz jednu iznimku – na boku je Prince koji ključnom tricom okrunjuje solidna dva tjedna igre.

Uglavnom, Memphisova igra u trećoj četvrtini, slično kao i protiv Blazersa, bila je prava poslastica, dominacija koju su u stanju odraditi protiv momčadi kao što su Dallas i Portland stvarno je nešto posebno. S druge strane, osloniti se samo na šut i finese ne prolazi dugoročno – iako se činilo da ne mogu zabiti nikada kada im treba, Mavsi su usprkos svim ciglama sinoć gađali tricu s fantastičnih 45% ubacivši ih čak 18. Mislim, to što su izgubili utakmicu s takvim učinkom jasno govori koliko ti nikakve napadačke formule ne mogu pomoći ako ne igraš balansiranu košarku.

Obzirom na apsurdnu jednodimenzionalnost Dallasa sinoć, teško je ovu utakmicu uzeti kao standard, ali način na koji je udarna petorka Memphisa dominirala jasno potvrđuje da između ove dvije franšize trenutno ipak postoji razlika u klasi. Dallas je smirivši rotacije i posebice učestalost posezanja za niskim postavama, usput zaigravši s više udvajanja i zone (i sinoć su na momente igrali čistih 2-3) stabilizirao defanzivu nakon očajnog ulaska u sezonu, ali sistemski se tu očito ne može učiniti puno dok god pokušavaju maskimizirati napadački talent umjesto da traže balans. Onda opet, korist koju mogu dobiti s više stopera na boku vjerojatno defanzivno ne bi donijela dovoljno da pokrije napadački pad i to je taj paradoks koji vjerojatno najteže pada Ricku Carlisleu. Koji je previše inteligentan čovjek da nakon četvrtog poraza na isti način ne skuži uzorak koji jasno poručuje da Dallas, usprkos svom vatrometu u napadu, nije ništa više od playoff prolaznika.

3 thoughts on “091214

  1. Pondexter bi morao jako da se zamisli o tome šta igra kad dva starca bez problema popunjavaju njegovu ulogu, i to u drugoj postavi. Pri čemu Vins igra kao light Kobe, kako dobije loptu tako pripaljuje na koš.
    Druga postava igra jako dobro na račun Joergerovog miksanja, i osovine Udrih-Leuer, pa još više upada u oči nesposobnost prvopomenutog da radi prostu 3D rolu i time još više pomogne odmaranju udarnih opcija za plejof.

  2. Kad će neki podcast?
    I daj mi reci koji je smisao Dallasu držati 4 ispodprosječna playa na rosteru? Barea, Nelson, Harris, Felton. I jel očekuješ neki trade kod barem jednog od te četvorice?

  3. Smisao držanja tolikog broja playeva je još manji kad uzmemo u obzir da većinu akcija ionako vrte Ellis i Parsons te da Dallas ionako izbjegava driblanje u mjestu, sporu organizaciju igre i davljanje lopte što momčadi s klasičnim playom inače rade (i Harris i Barea su više strijelci koji prvo gledaju napasti, a takvi su i potrebni u sistemu da otvaraju prostor ili koriste prilike). Jedino objašnjenje mi je da Carlisle želi Ellisa držati što dalje od organizacije igre osim u slash & kick igri nakon spot up situacija, da mu vjeruje kao čistom playu onda bi valjda jedno od tih mjesta na rosteru potrošili na većeg beka. Siguran sam da će pokušati sve da se riješe Feltona.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *