THE BI-WEEKLY RANKINGS

Razvlačim rankingse već nekoliko dana ne bi li uhvatio vremena da ih detaljnije razradim, ali zbog spleta okolnosti vremena trenutno nigdje pa idemo s ovim što imam dok se i već zapisani podaci ne promijene.

Četvrtina sezone je već iza nas, ali stvari nisu ništa jasnije. Udarac u koljeno Gasola i kompliciraniji raspored bio je dovoljan da Memphis izgubi ritam, a možda nešto slično čeka i Warriorse – i njihov centar ima problema s koljenom (ništa ozbiljno, ali podsjetnik koliko kroničnih problema ima Bogut koji se mogu pojaviti svakog trena), a konačno ih čeka i nekoliko utakmica protiv momčad s pozitivnim scoreom.

Inače, protekla dva tjedna obilježili su nizovi pobjeda Warriorsa, Cavsa, Hawksa i Clippersa (zajedno 31-1 do LeBronove ozljede), pad na dno Knicksa i Pistonsa (zajedno 0-17) i povratak Thundera u bitku (6-1 u ovom periodu).

1. WARRIORS 93.3

Dobili su 14 u nizu na uvjerljiv način, ali tijekom cijelog tog perioda nisu odigrali ni jednu utakmicu protiv momčadi s pozitivnim scoreom do susreta s Rocketsima. Odrađivanje posla je izuzetna vrlina koja ne ostavlja mjesta sumnji da je ovo izazivač, a sada ih ipak treba vidjeti u akciji koja donosi nešto više stresa (doduše, budu li igrali sve utakmice bez Boguta to opet neće biti idealan kontekst za skautiranje). Imaju 5 teških utakmica u nizu, tri zeznuta gostovanja i tekmu doma s Oklahomom, a sve je započeto pobjedom nad Rocketsima. Bez Howarda i Boguta na parketu Warriorsi su izgledali kao momčad u potrazi za rješenjima do završnice kada su zaigravši s ultra-niskom petorkom (Green na petici, uokolo Steph, Klay, Barnes i Livingston) pomeli Houston u 5 minuta.

Simpatična zanimljivost (to jest simpatična ako su vam radili lobotomiju) – popis igrača koji su do sada odigrali više od 300 minuta i imaju potrošnju lopti veću od 30% dok su na parketu: Kobe Bryant, DeMarcus Cousins, Dwyane Wade, Blake Griffin, James Harden, Carmelo Anthony, LeBron James, Derrick Rose i Marreese Speights. Izbacite uljeza.

Manje simpatična zanimljivost – Warriorsi su u donjoj trećini lige po broju ulaza na utakmici, a ujedno su i prosječni po broju poena u reketu. Uopće, osim kontrama, imaju problema doći do laganih poena – u slobodnim bacanjima i skokovima u napadu su također u donjoj trećini (a iako su smanjili količinu izgubljenih lopti i u tom segmentu igre su i dalje debelo ispod prosjeka). Sve je ovo logično obzirom na manjak visokih postava i uopće visokih igrača, ali svakako je nešto što treba imati na umu jer momčad koja nije u stanju redovno zabijati u reketu obično naleti na zid u playoffu bez obzira na bogati izbor igrača na perimetru.

Clippersi, Blazersi i Wizardsi su trenutno jedine playoff momčadi koje uzimaju više skok-šuteva izvan reketa do njih što je svakako zanimljivo društvo. I dok Wizardsi i Clippersi to rade na vlastitu štetu, Warriorsi imaju dosta toga sličnog s Blazersima po tome što su i jedni i drugi isključivo građeni oko skok-šuta. S bitnom razlikom u tome što Warriorsi imaju dva elitna šutera za tri (Lillard i Matthews su ipak light verzije Currya i Thompsona), ali i što su izuzetno efikasni u pokušajima ulaza (toliko su dobri u realizaciji zbog stalnog kretanja lopte i igrača da su po broju poena u reketu u spomenutoj zlatnoj sredini bez obzira na relativno mali broj prilika).

Jasno, uvijek se može povući i pitanje rasporeda – koliko je za svu ovu gomilu poena u ritmu koji im odgovara zaslužna činjenica da u cijelom ovom nizu pobjeda nisu naišli na top 10 obranu osim one Oklahome (tada bez Duranta i Westbrooka) i Rocketsa (bez Dwighta)? Što će se dogoditi protiv obrana koje vas mogu udaviti pokretnom zonom oko reketa? O tome kako će obrane poput onih Spursa i Memphisa uspijevati istovremeno čuvati reket i oduzimati otvorene šuteve na strani bez lopte, odnosno koliko će si Warriorsi uspijevati šuterskom kvalitetom otvarati dodatan prostor u sredini potreban za generirati poene u reketu, ovisi rasplet situacije na Zapadu.

Dakle, uz pretjeranu ovisnost o šuterskom učinku i Bogutovom zdravlju, taj manjak pouzdanih opcija u sredini prema naprijed još je jedan problem za momčad koja se do sada pokazala najboljom u NBA. Od 1 do 10 imaju možda najbolji roster, a balans obrane i napada njihove rupe u ovoj fazi sezone čini gotovo nevidljivima. Praktički, pitanje je samo u kakvom će kontekstu biti kada bude najpotrebnije.

2. GRIZZLIES 90.4

Mali udarac u Gasolovo koljeno i dvije teške utakmice protiv agresivnih obrana i eto odmah i dva poraza koji su jasno upozorili koliko je tanka granica između izazivača i prolaznika. Jasno, bez Gasola u MVP formi nemaju nikakve šanse što je dokazao Houston, a protiv Spursa se pak potvrdilo kako im Duncan i društvo i dalje ostaju matchup kojega treba izbjegavati pod svaku cijenu.

3. RAPTORS 90.3

Ozljeda DeRozana definitivno je ostavila traga, imaju 4-4 u ovom periodu uz dva poraza od Cavsa, te po jedan od Mavsa i Lakersa. Napadački se gubitak DeRozana ni ne osjeti jer imaju više nego dovoljno opcija na koje su mogli rasporediti njegove lopte, prije svih Lowrya, ali šokantan je podatak da su tijekom ovih 8 susreta Raptorsi igrali najgoru obranu u NBA. Nije tu stvar samo u tome što su ostali bez bitnog defanzivca na boku, već u tvrdoglavom Caseyevom inzistiranju na igri s Vasquezom u startnoj petorci. Puno bolje su izgledali u drugoj utakmici protiv Cavsa kada su startali s Fieldsom i na boku uglavnom igrali s dva velika krila – izgubili su utakmicu u završnici, ali barem nisu upadali u rupe protiv startne petorke Clevelanda.

4. BLAZERS 90.2

Imali su kamilicu od rasporeda u ova dva tjedna, a ovaj poraz od Wolvesa im definitivno nije trebao. Ili je, da se podsjete kako u NBA nikoga ne smiješ podcijeniti. U principu, iz ovih pobjeda protiv Sixersa, Hornetsa, Pistonsa, Knicksa i Wolvesa nema se što naučiti, ali dva poraza su itekako indikativna. Memphis je došao u njihovu dvoranu i doslovno ih namlatio, dok si protiv Minnesote ni jedna momčad s ozbiljnom hijerarhijom ne može dozvoliti uzeti onoliko lijenih i loših šuteva kao što su to radili oni.

5. CLIPPERS 89.8

Napad je živnuo protiv lakšeg rasporeda (6 od 8 utakmica igrali su protiv momčadi s negativnim scoreom) na račun trica i kontri (top 3 su i trenutno se nalaze čak iznad lanjske razine koja je bila dovoljna za imati najbolji napad lige), ali i dalje su momčad koja zabija najmanje poena u reketu na Zapadu. U biti, u ligi od njih manje u reketu zabijaju samo Heat i Knicksi, momčadi s minimumom funkcionalnih post igrača. Clippersi pak imaju Jordana i Griffina. I dok smo Griffinovu problematičnu zaljubljenost u šut s poludistance već opjevali, evo još jedan podatak koji im ne ide u prilog i tiče se ovoga o čemu pričamo – Chris Paul sve više igra penzionersku košarku. Čovjek je prepolovio ulaske u sredinu, s 8 slobodnih bacanja na 100 posjeda u prosjeku pao je na 5.1, a s 28% poena iz reketa na 22%. Čuvanje za playoff, problemi s formom/ozljedom ili regres uzrokovan stažom?

6. SPURS 89.6

Imali su relativno lagan raspored, ali ključno je da su, usprkos svim problemima s formom i ozljedama, u utakmicama protiv playoff momčadi ostvarili 6-2. Prošle sezone učinak u tim utakmicama veći dio godine, a pogotovo u ovom uvodnom periodu, bio je ispod 50%.

7. MAVS 89.5

Imaju 7-2 u ovom razdoblju, ali pri tome su odmarali Dirka dvije utakmice. Dirka kojem je odmor definitivno trebao jer mu je efektivni šuterski učinak tijekom 7 utakmica koje je odigrao pao na 41%, što je vjerojatno najgori niz utakmica koji je imao još od rookie sezone. Iako sve više radi za druge u pick igri i kao stretch opcija te mu ostaju uglavnom najteži šutevi, mislim da utjecaj godina ne možemo isključiti – sakriti ga u obrani postaje nemoguće.

8. CAVS 88.4

I dalje troše gomilu minuta na startere – LeBron i Kyrie su u top 3 po prosjeku minuta provedenom na parketu (ispred je samo Butler koji je za malo na 40 minuta), Love je trinaesti, a protiv ovakvog raubanja prvo se pobunilo LeBronovo koljeno koje je konačno dobilo poštedu. Usporedbe radi, prvi igrač Spursa koji se pojavljuje na listi je Leonard koji je na broju 67. O samim Cavsima smo više pričali prije nekoliko dana, napad je konstantno u top 5 s tim da može samo prema gore, dok je obrana došla do one prosječne razine koju smo očekivali u projekcijama (i koja im je vjerojatno plafon). To nije dovoljno za naslov, ali je da ih se postavi na vrh Istoka.

9. ROCKETS 87.7

Ovisnost o tricama i manjak opcija u kreaciji i dalje odnose danak u napadu, ali obrana je čak i u ovom periodu bez Dwighta ostala iznadprosječna (ne i elitna, iako su ukupno gledajući i dalje među top 3). Jednostavno, sjajno brane perimetar, posebice pick igru i tricu – na pick & rollu uglavnom izlaze na beka i tako riskiraju rupe u pozadini, ali im i to pomaže kod spriječavanja trica koje primaju minimalno (samo Blazersi su do sada uspješniji u zatvaranju perimetra). Sve to im uspijeva bez Beverleya koji je u pogonu tek zadnje tri tekme i s kojim će dobiti dodatnu presing napast na lopti. Ariza je očekivano sjajan u zatvaranju velikih bočnih kreatora, ali sve ovo ne bi bilo moguće bez Hardenovog novopronađenog motora. Iako Brada i dalje prelako nasjeda na finte, dakle nikada neće biti stoper, energija koju ulaže u trčanje za svojim igračem je zarazna.

To trčanje u obrani uz teret koji nosi u organizaciji igre stvarno su nevjerojatni. U ligi trenutno samo još tri igrača uz njega imaju u prosjeku više od 20 poena, 5 skokova i 5 asista, ali Harden je jedini koji uz to ima i 2 ukradene i 1 blokadu. To su već brojke u rangu Dwyanea Wadea (Wadeu je ovako nešto pošlo za rukom u sezoni 08/09) i to je Harden upravo u ovom trenutku – Wade 2.0, motiviran kao lud da dokaže da nije luzer i da jedan od najboljih na svijetu. Dok ga Rocketsi imaju u ovakvom izdanju ne moraju se brinuti.

A moram spomenuti i Motiejunasa koji je potpuno odustao od stretch role (poteže samo kad mora da bi se sistem kotrljao) i koristi ovaj prostor nastao Dwightovim izostankom da napada iz post-upa tijekom cijele večeri. Jednom kad se kompletiraju, Rocketsi će u njemu imati svog Kamana, samo nešto pokretnijeg i s boljom udicom.

10. HAWKS 87.3

Uhvatili su dobru formu u pravom trenutku, ostvariti 8-1 bez obzira na relativno lagan raspored nije mala stvar i to je jasan dokaz da u ovoj momčadi ima nešto više od tek još jednog playoff prolaznika na Istoku (možda to nije puno, ali očito su u stanju boriti se za top 4 poziciju u konferenciji). Zanimljivo, njihov nesebičan na šut baziran napad ni u ovom periodu nije odskočio od standarda, već je ono što ih je diglo prije svega sve bolja igra u obrani (treća obrana lige u periodu kojim se bave ovi rankingsi). Razlozi za poboljšanje kriju se u napadački ne baš izazovnim protivnicima, ali i u sve boljem Horfordu koji je donio razinu više u skok i zaštitu obruča. Također, kombinacija Schroeder-Mack donijela je fantastičnu presing opciju koju je Budenholzer maksimalno jahao u ovom periodu protiv drugih postava.

11. WIZARDS 86.6

Lagan raspored, solidnih 6-2, ali i dalje isti problemi s napadom koje izvlači pouzdana defanziva. Iako su svih 8 utakmica odigrali protiv ispodprosječnih ili kriminalnih obrana, nisu probili prosječni ligaški napadački učinak. Što nije ni lako kad ti većinu minuta pod košem potroši centarski par Gortat-Humphries ili tipa kombinacija Gooden-Seraphin ima redovnu ulogu u rotaciji svaku utakmicu. Randy Wittman – the man, the legend.

12. BULLS 84.9

Malo su se odmorili, samo 6 utakmica, ali i doživjeli dva poraza protiv jedina dva ozbiljna konkurenta. Dobro, protiv Mavsa su se sami upucali u nogu, ali protiv Warriorsa nisu ni bili u prilici sami sebe zeznuti. U oba susreta bila je primjetno kako imaju problema s tranzicijskom obranom, odnosno kako olako dozvoljavaju protivniku da kontrolira ritam. Gasol i Dunleavy uz Rosea i Noaha koji su trenutno bliži njima nego svom idealnom izdanju jednostavno ne stignu zatvarati na vrijeme, ali sada su barem kompletni i mogu dizati formu i konačno slagati rotaciju za ubuduće.

13. SUNS 84.8

Gurnuli su Tuckera nazad u petorku ne bi li dodao agresivnosti u obranu koja je malo popustila, Dragić i Bledsoe zaigrali su kao navijeni čim se Thomas maknuo iz slike kao prijetnja po minute, ali svejedno su izgubili 5 od 8. Raspored nije bio idealan, ali porazi od Denvera, a posebice od Orlanda i Miamia doma im nisu trebali, barem ne u situaciji kada skineš Dallas u gostima i držiš se do samog kraja i protiv Clippersa i protiv Rocketsa. Ovakav razvoj situacije definitivno najviše raduje Oklahomu.

14. PELICANS 84.3

Imaju 3-6 bez Gordona što stvarno zvuči blesavo kad uzmemo u obzir da je Gordon prije ozljede bio jedan od najgorih startera u ligi. Dok kao starteri nisu zaigrali Rivers i Babbitt. I dalje igraju ispodprosječnim tempom što je Williamsov najveći problem – bez obzira što s ovako tankom klupom ne možeš igrati run and gun, možeš malo ubrzati ritam kako bi Davisa, ali i Evansa, stavio u što više situacija u kojima je put prema obruču otvoren jer tada za njih nastaju dobre stvari. Interesantno, čak ni Asikovim povratkom obrana nije izronila s dna zbog rupe na boku nastale izostankom Gordona koji je barem mogao popuniti tu 3&D rolu. Sada praktički imaju samo jedan izbor, maksimalno koristiti Andersona na trojci i tako pokriti barem ovaj 3 aspekt igre te se nadati da će D funkcionirati (s Asikom i Davisom u pozadini obrambene brojke su sasvim solidne), ali Williams ovu petorku nije koristio ni približno koliko je mogao, a sada dovođenjem Cunninghama izgleda više ni neće (Dante je dobio većinu minuta na trojci za sada).

15. KINGS 83.9

Bez DeMarcusa su nekako navukli 2-6 što je u principu za svaku pohvalu – izbacimo li utakmice protiv rasnih playoff ekipa, ostvarili su pristojnih 2-2 protiv sebi ravnih iako su, opet realno bez svog ključnog igrača, imali jednu od gorih obrana u ligi u tom razdoblju. Jasno, pad napadačkog učinka ne treba ni spominjati.

16. THUNDER 82.5

Još uvijek ne igraju sjajno u napadu, ali je obrana brzinski nastavila gdje je stala čim su se navikli na Russa i Kevina u rotaciji, što je rezultiralo sa 6-1. Njihova dva dvoboja protiv Sunsa do nove godine bit će must see utakmice – srede li direktnog protivnika, već u sijećnju bit će u playoff poziciji i tako srušiti sve pesimistične prognoze. Prva utakmica je već za dva dana pa da vidimo što Sunsi spremaju protiv u zadnjih dva tjedna druge obrane lige nakon Warriorsa.

17. CELTICS 82.3

Nakon niza od 5 poraza naletjeli su na Pistonse, Lakerse i kilave Wizardse te su spojivši tri pobjede za redom odmah upali u kombinacije za osmu poziciju na Istoku. Osim što to samo još jednom govori koliko je Istok očajan, treba istaknuti kako su nakon loše obrane sada solidni na tom dijelu parketa, dobrim dijelom zbog zamjene Olynyka sa Zellerom u petorci. Dobili su malo čvrstine pod košem, a povratkom Smarta bit će još snažniji i na perimetru, tako da ovaj privremeni rast defanzivnog učinka ne treba samo pripisati rasporedu (na startu sezone poprilično težak, sada poprilično razvodnjen). Stevens zna što radi i ako to kontekst dozvoli, izvući će iz ove momčadi maksimum. Sad, hoće li to biti dovoljno za uključiti se u borbu za osmo mjesto, ovisi o rezultatima koje će ostvariti u sljedećem dvotjednom razdoblju kada ih čeka 7 utakmica protiv momčadi s negativnim scoreom (Miami im je daleko najteži protivnik kojega će imati).

18. NUGGETS 81.8

Faried ima problema s leđima, ali izgleda i (opet) sa Shawom koji ne štedi kritike na račun zalaganja momčadi. Koja defanzivno nije ništa lošija nego što je to bio slučaj veći dio sezone, ali napadački je opet zapala u rupetinu. Međutim, tu nema nikakve naročite mudrosti, nakon Blazersa doma turneja kod tri ponajbolje momčadi na Istoku (Washington, Atlanta i Toronto u 4 dana) je nešto čemu ova momčad jednostavno nije dorasla. Uostalom, da je sve normalno pokazuje i rezultat protiv Heata. Što sve navodi na jedno – Shaw se svim silama trudi da dobije nogu i izvuče se iz ove situacije.

19. BUCKS 81.3

S težim rasporedom stvari su se vratile u normalu, točnije u šest zadnjih utakmica dobili su samo jednom. Ali, usprkos slabijim rezultatima, igra uopće nije loša. Tipa, pobjeda protiv Heata bila je jedna od najboljih u sezoni (u konkurenciji su ionako još samo pobjeda protiv Memphisa koji je bio na back-to-backu i još jedna ranija također protiv Miamia), dok porazi protiv Mavsa i Rocketsa barem nisu bili brutalna gaženja (kasnija tekma protiv Dallasa te protiv Thundera jesu, tako da je teško reći koliko su stabilni). Uglavnom, ključ svega je (uz presing na perimetru koji dovodi do treće količine osvojenih lopti u ligi) solidna dubina rotacije koja donosi višak energije (iako, logično, s težim rasporedom tone i obrambeni učinak – već sada su ukupno pali na prosjek, a nakon još nekoliko teških susreta past će ispod prosjeka).

Tako u zadnje vrijeme Bayless igra solidno, Marshall je dao ključnu iskru protiv Heata, a i Middleton se odlično snašao u roli rezerve zamijenivši uloge s Mayom. Od 11 pozitivnih postava, njih 7 su s tri ili više rezervi što znači da dobrim dijelom igru grade na sposobnosti da zabijaju u onim periodima kada na parketu obično nisu starteri. Kidd je malo stao s miksanjem, što zbog ozljeda Ilyasove i Hensona, što zbog startne petorke koja je konačno svima po guštu (ponajviše Mayou i Giannisu koji su kao starteri došli i do više minuta), ali i dalje u završnicama radije koristi veterana poput Dudleya nego npr. Giannisa. Čovjek ganja rezultat, a to po onome što je pisao Lowe u osvrtu na Buckse očito ne nailazi kod svih u organizaciji na isti prijem.

Međutim, kako im raspored ne postaje ništa lakši, vrlo brzo bi razvoj klinaca mogao postati prioritet i Kiddu tako da razloga za traženje trzavica nema. Uostalom, nije da ovakav Istok predstavlja neriješivu zagonetku – moguće da će uspijeti zadovoljiti i rezultatske i razvojne apetite. Kidd je dobar, kidsi Giannis i Jabari također (uzima šuteve s poludistance više nego bi trebao, ali ih zabija, a uz to i napada obruč kad god može) i to je jedino bitno u ovom trenutku za franšizu koja je lani dotakla dno.

20. PACERS 80.6

U jednom trenutku su bili na 6-8 i činilo se kako će obzirom na jad Istoka obrana možda biti dovoljna da se drže u nekakvom priključku za osmo mjesto do kraja, ali ovih 1-7 u razdoblju kojim se bavimo nekako su indikativnije mjerilo njihove realnosti. Gadan raspored u kojem su, opet realno, dobili jedino Orlando doma kao daleko najlakšeg protivnika kojeg su imali, potvrdio je jalovost napada kojem ne može pomoći ni povratak Westa ni Hibberta u petorku. Stvari će se malo popraviti iza Božića, a tada bi već mogli imati i Hilla u rotaciji. Uspiju li tada posložiti neku seriju kojom bi se vratili barem iznad 40% uspješnosti, ne treba ih otpisati.

21. HEAT 80.5

Čak i ovaj period u kojem su konačno na raspolaganju imali i Wadea i McBoba (iako su obojica, kao i Deng, daleko od idealne fizičke spreme, a Birdmana koji je izvan ekipe da ne spominjemo) nije im pomogao da se popnu do barem 50-50 učinka. Istina, 6 gostovanja u 7 utakmica nisu lak zadatak, ali način na koji su bez ispaljenog metka pali od Wizardsa, Bucksa, a onda i Hawksa u vlastitoj dvorani govori sve što trebamo znati. Tijekom ovog perioda goru obranu imali su samo Toronto i Utah, a i napadački su završili u donjoj trećini lige. Jedine iskre su davale postave s McBobom – iako je i s njima obrana upitna, barem mogu zabiti što trenutno uspijeva malo kojoj postavi Heata. Dugoročno gledano, ako se ovo pokaže najgorim periodom kojega su imali zdravstveno, imaju garantiranu poziciju u playoffu, ali nastavi li se ovo izletanje iz rotacije svaki drugi dan koje dovodi do toga da praktički Spo ni nakon 20 tekmi još nema pojma kojih mu je 5 glavnih postava, jasno da je moguć i pad u lutriju.

22. NETS 80.1

3-4 zvuče kao sasvim solidan rezultat u protekla dva tjedna, ali pobjede protiv Sixersa i Knicksa teško da imaju ikakvo značenje. Ona protiv Spursa u produžetku došla je na račun najbolje partije u karijeri Teletovića (zabio 26 poena tu večer, a samo 26 ukupno u ovih preostalih 6 utakmica s tim da zadnju nije ni igrao zbog udarca u kuk). Puno više nam govore učinci na 100 poena koji otkrivaju da su Netsi u ovom periodu imali najgori napad lige. Dodajmo tome probleme Lopeza s leđima, gripu koja je napala Johnsona i Garnetta koji uz standardnu reduciranu rolu sada ima i probleme sa stopalom – odmah postaje jasnije zašto su priče o rasprodaji tako brzo dobile značaj (kojega je potvrdilo i slanje Kirilenka u Sixerse radi uštede od skoro 12 milja).

Sad treba naći naivca spremnog riskirati s nekim od njihovih polovnjaka, a ovako na prvu nameće mi se jedna kombinacija koja bi pomogla svim uključenima. Radi se o dva bivša suigrača u Atlanti koji bi zamjenom klubova sigurno profitirali – Smith bi Netsima donio rješenje za činjenicu da se na Garnetta više ne možeš osloniti, a Johnson bi postao kralj na bokovima Detroita. Kvragu, to bi mogao biti i dobar film, “Na bokovima Detroita”, drama definitivno, s tragičnim krajem. Ali samo dovoljno očajni ljudi mogu raditi ovakve pizdarije, a i King i Van Gundy su dovoljno očajni (trebalo bi tu još šminke da bi se cifre posložile, jasno, međutim kako je trade čista fikcija čemu se zamarati oko detalja).

23. MAGIC 78.7

Usprkos gubitku Vučevića zbog problema s leđima izvukli su 3 pobjede i to uz nezgodan raspored koji je uključivao čak 6 gostovanja. Iznenadili su Sunse, Kingse i Jazz, a zamalo i Warriorse, i to sve uglavnom bez najboljeg igrača. Tako to biva kada se možete osloniti na obranu, a oni to mogu. Dapače, Kyle O’Quinn pokazao se defanzivno čak i kao bolje rješenje zbog puno agresivnije igre. Zbog koje ne može ostati na parketu duže od 20-ak minuta, ali količina blokada, ukradenih i uopće kvalitetnih rotacija koje on uspije odraditi nešto su o čemu ipak puno tromiji The Russian može samo sanjati.

24. JAZZ 77.9

Prije pobjede nad Spursima (koji eto ove sezone više gube od ekipe poput Netsa i Jazza nego od Mavsa i Grizzliesa) imali su 9 poraza u nizu čime su vjerojatno dotaknuli dno. Napad usprkos svemu i dalje pleše oko prosjeka, ali defanzivno su jednostavno kriminalni. Snyder još nije pronašao načina kako sakriti Kantera i Burkea u obrani, a ozljeda ramena Burksa (vratio se na parkete brže od očekivanog, ali upitno je kakvog će zdravstveni problemi imati utjecaja na učinak) sigurno ne pomaže (dovela je do dva starta Hooda). Koliko je obrana Jazza na perimetru šuplja govori i podatak da ni s Gobertom pod košem nisu u stanju zaustaviti curenja. Osim kada je na parketu Exum – kombinacija njega i Haywarda već sliči na nešto, bez obzira bio pod košem Favors ili Gobert ili obojica. To je smjer u kojem treba ići, ali jasno je zašto Snyder za sada izbjegava koristiti rookiea u većoj roli – za trenera koji je prvo odlučio srediti napad, Exumovi postotci šuta i sklonost izgubljenim loptama previše su problematični.

25. LAKERS 77.8

Najveća pljuska među svima koje je Istočna konferencija doživjela ove sezone – Lakersi protiv njih imaju 4-2. Boozer i Lin su ispali iz petorke i dok je to u slučaju prvog potpuno opravdano, micanje Lina iz petorke radi Pricea govori do kud je Scott spreman ići da zadovolji Kobea. Lin je dribble-drive igrač koji treba loptu da bi bio koristan, stoga bi definitivno trebao biti prva opcija dok je Kobe na klupi (s te strane je ovo solidan košarkaški potez jer povećava mogućnost takvih postava), ali Lakersi nisu toliko dobri da ignoriraju svaku akciju za njega i baš sve vrte kroz post dok je udarna petorka na parketu. Uglavnom, Kobe i dalje očekuje da se cijeli svijet prilagodi njemu, što je tužna suprotnost npr. jednom Dirku koji danas praktički radi isključivo za druge i postavlja blok za blokom na perimetru ne bi li oslobodio suigrače u pick igri. Bryant, na žalost, sličnu prilagodbu očito nije spreman napraviti.

26. KNICKS 77.6

Najviše dugih dvica u ligi, to je sve što za sada trokut donosi, onu najbanalniju opciju od svih mogućih. Doduše, to je i bilo za očekivati pored manjka triple-threat talenta kojega Knicksi imaju – ako nemaš igrače koji mogu ući na ulaz i slomiti obranu driblingom, sve što ti ostaje nakon što se akcija zavrti je dodavanje ili šut. Knicksi koriste ovo prvo sve dok ne dođe kraj napada i netko biva prisiljen šutnuti, a taj netko obično uhvati loptu u pinch postu. Zato nije ni čudo da je medijska mašinerija već počela stvarati dramu oko parketa jer na parketu stvarno nema ničega za vidjeti.

Primjer je ovo kako jedan puno banalniji sistem poput onoga kojega je vrtio Woodson, s puno pick & rolla, četiri šutera i dovoljno prostora za Mela u sredini da može raditi na laktu ili bloku, može izvući više od slabije razine talenta nego puno kompleksnija košarka. Jasno, kod Knicksa je plan dugoročan (barem za sada) i razvijanje kulture je važnije od toga hoćeš li imati 30 ili 20 pobjeda, ali čisto ovako za košarkaške razgovore njihova nesposobnost da se okoriste sistemom je simptomatična.

Uostalom, zato je Pitino i smislio recept trica i presinga – da su momčadi slabijeg baznog talenta mogle igrati post-up košarku, za tako nečim ne bi bilo potrebe. Knicksi su ove sezone mogli nastaviti s 40% napada koje rezultiraju tricama, uz malo bolje postotke to bi ih držalo u igri za playoff, lošiji bi ih pak osudili na lutriju. Ovako su osuđeni jedino na melo-dramu, a što će biti ubuduće, ovisi o pojačanjima i draftu. Što nije ni toliko loše, zar ne.

27. HORNETS 77.3

Dobili su dvije za redom nakon što dodirnuli dno nizom od 10 poraza. Napad je i dalje u blatu, ali živnula je obrana – Stephenson polako shvaća da je pomaganje u sredini važnije od ganjanja lopte u Cliffordovom sistemu, Zeller u petorci i smanjena rola Williamsa također pomažu u zaštiti reketa, a najvažnija vijest je povratak Kidd-Gilchrista s kojim će zasigurno krenuti put boljeg učinka u obrani na kojem će i ova verzija momčadi iz Charlotte izgleda morati temeljiti svoje ambicije. Obzirom na kontekst, još nije kasno krenuti u lov na playoff, pogotovo jer nakon brutalnog uvoda raspored sada postaje puno, puno lakši.

28. PISTONS 77.1

I dok loša situacija na Istoku otvara vrata playoffa momčadima poput Orlanda, Bostona ili Hornetsa, Detroit izgleda nemoćno kao i Knicksi. Stan se vratio igri s normalnom postavom kada je postalo jasno da s visokom postavom neće daleko. Koliko god loš bio onaj početak godine sa Singlerom u petorci, nakon što su dobili 3 od 6 sa Smithom na trojci, Pistonsi su nanizali 13 poraza. Momčad koja ima samo 3 pobjede u 22 utakmice nema previše plus postava, ali u 8 za koje Pistonsi mogu reći da su ostvarile pozitivnu koš razliku, bez obzira na to koliko uzorak bio malen, samo je jedna sa Smithom, Monroeom i Drummondom zajedno.

Dakle, opet se potvrdilo ono što smo znali još lani i opet je sezona torpedirana da se to sazna. S tim da sada barem znamo da ni neka druga petorka ne bi bila uspješnija jer Pistonsi jednostavno ne znaju pobjediti. To je problem kada imate jednog kreatora na perimetru i premalo šutera, što potvrđuje i podatak da su Pistonsi izgubili 4 utakmice s razlikom od jednog posjeda, a čak 12 s 10 ili manje poena razlike. Statistički, ovo je momčad za minimalno 6 pobjeda, a takav rezultat značajno bi promijenio percepciju koju imamo o njoj. Dakle, optužiti ih za odustajanje nema smisla, ova momčad se trudi koliko može u obrani, ali pojma nema što bi trebala raditi u napadu na bilo kojoj razini.

Opet, teško je opravdati momčad koje izgubi utakmicu od Sixersa govoreći kako se trudi. Josh Smith disciplinirao se što se tiče loših šuteva za tri, ali svejedno ima postotke realizacije gore nego lani, a iako ga je Van Gundy opet oživio kao kreatora s lakta i obrambenog igrača, taj katastrofalni učinak u napadu nemoguće je zaobići.

29. WOLVES 74.5

Wolvesi su se potpuno okrenuli mladosti, čak je i Saundersu jasno da vraćanja veterana u glavne role nakon oporavka od ozljeda više nemaju smisla i da je puno važnije još jednom dobiti visoki pick na draftu (koji izgleda poprilično dobro). Ono interesantno je da ih je za razliku od npr. Lakersa ili Knicksa zanimljivo gledati i to ne samo zbog potencijala kojega imaju klinci. Tri su to momčadi koje uzimaju najviše dugih dvica u ligi, ali dok Knicksi to rade jer nemaju drugih rješenja, a Lakersi jer su im najveći potrošaći skloni skok-šutu s poludistance, Wolvesi to rade sistemski. Saunders i dalje ima jednu od debljih knjigu akcija u ligi i iako ova momčad za razliku od većine onih koje je vodio neće biti iznad prosjeka ofenzivno, neke osnove njegove verzije “hawk” napada itekako su i dalje prisutne, posebice u pick & roll igri. Čak i u ovom katastrofalnom kontekstu, klinci nešto uče, a to nije mala stvar.

30. SIXERS 72.9

Sušta suprotnost od Knicksa. Ne rezultatski obzirom da su se s ove dvije pobjede praktički izjednačili, već stilski. Dok ispada kako je poanta napada Knicksa opaliti dugu dvicu, Sixersi ih uz Rocketse pucaju najmanje u ligi (to je nešto što je Hinkie definitivno donio sa sobom iz Houstona). Dakle, nemaju talenta za pobjeđivati sada, ali dok Knicksi odgajaju igrače koji sutra uglavnom neće biti u blizini, Sixersi stvaraju cijelu buduću momčad na temelju nečega što smatraju zdravim navikama. Dok je to uz brzi ritam obilježje napada, u obrani ih krasi najbolji presing u NBA. Ono gdje su za sada pali na ispitu su trice, potežu ih poprilično, ali su ujedno i najgora momčad u ligi po postotku ubačaja. To bi se moglo promijeniti uključenjem Covingtona u rotaciju – još jedan je ovo prebjeg Rocketsa koji se skrasio u Sixersima, s tim da ovaj možda ima i budućnost u stretch roli.

Sve boljim igrama Carter-Williamsa (koje su se poklopile s Wrotenovim ispadanjem iz momčadi zbog ozljede i priključenjem Covingtona) te energičnim nastupima zanimljivog McDanielsa (koji je od NCAA tweenera postao 3&D bek mada još itekako mora raditi na ovom 3) jezgra se malo po malo popunjava s tim da se plan naravno ne mijena, a to dokazuje i trade za Kirilenka koji im je donio pick druge runde i nešto novca. Ujedno i buduću opciju na tržištu svim ostalim momčadima – Kirilenka će Sixersi gotovo sigurno otpustiti, a onda se netko može pojačati čovjekom koji više nije bitan prema naprijed u ovim poznim godinama, ali koji u obrani itekako može još uvijek utjecati na rezultat.

2 thoughts on “THE BI-WEEKLY RANKINGS

  1. Gee, u kom trenutku ce SVG spaliti Smitha na lomaci? Sta se tamo moze nabolje promeniti? Monroe ide sigurno na leto, bolje da ga trejduju sad. Kome uvaliti Smitha?

  2. Ako ga nije spalio do sada, teško da će biti još gorih situacija koje će ga natjerati na tako drastične trenerske poteze. Evo, vratio se Meeks i odmah se stvari mijenjaju na bolje, klupa je sad solidnija, ima više opcija, još manje se treba oslanjati na visoku postavu.

    Problem s Monreom je što ima no-trade klauzulu, a i nitko neće dati ništa ozbiljno za njega u situaciji kad može otići na ljeto gdje hoće. Čemu se onda odreći igrača za kojega znaš da će svaku večer odraditi posao? Za Detroit je najbolje držati ga se i nadati da će pristati na novi ugovor na ljeto ili barem odraditi nekakav sign and trade koji će im donijeti otprilike isto što bi dobili i sada.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *