201214

Standardno švrljanje po utakmicama ovaj put ima određenu draž zbog mogućnosti da u novim dresovima ugledamo u akciji Ronda i Brewera. Na kraju to baš i nije ispalo idealno zbog navike Spursa da pokvare zabavu i nastupe bez doslovno 6 najboljih igrača, odnosno činjenice da Rocketsi još nisu aktivirali Brewera, ali svejedno ćemo reći par riječi o debiju Ronda i tradeu kojim su Rocketsi pokušali popraviti problematičnu dubinu rostera na bokovima. S tim da bi za početak krenuo s Knicksima, sve po sistemu jedna crtica, jedna utakmica.

– New York je stvarno u utakmicu protiv Sunsa startao s visokim dvojcem Acy-Aldrich, što je kombinacija od koje u ovom trenutku u Euroligi vjerojatno postoje 4 bolje. Acyu je ovo inače bio 18 start sezone, a utakmicu ranije Fisher je startao s Amareom (sinoć dobio dan odmora da se može u miru kupati u vinu), Aldrichom (kojem je to bio prvi start sezone) i Wearom. Šteta što rookie nije startao i sinoć jer ta trojka Wear-Acy-Aldrich definitivno bi bila gora od ijedne kombinacije u frontcourtu koju su ove sezone na parket poslali Sixersi. Ili CSKA.

Dakle, problemima Knicksa ne treba se čuditi, a stvar još tužnijom čini to što svo ovo ulaganje u “mlade” (čak i rookie već ima 24 godine) ne donosi ništa konkretno za budućnost jer sva trojica spomenutih su u najboljem slučaju igrači za dno klupe i činjenica da su proveli toliko sati na parketu u sistemu ne znači apsolutno ništa. Mislim, vrtiti akciju kroz Aldricha u postu ili gledati kako Acy ili Wear dugim pasovima mijenjaju stranu napada toliko je bizarno (i toliko neučinkovito jer uglavnom izgube loptu) da čovjek stvarno nema pojma što bi mislio. Sunsi su se tako doslovno trudili 5 minuta, a onda su jednostavno ubacili u brzinu niže svjesni da utakmicu mogu privesti kraju kad žele jer su potpuno kontrolirali ritam. Što su i napravili u završnici.

– Blazersi su pomeli pod s Pelicansima već u prvoj četvrtini, a sramota je tim veća što su domaćini imali dan odmora više od gostiju koji su večer ranije igrali tri produžetka protiv Spursa. Međutim, energije ni pod razno da pokušaju zaustaviti Blazerse koji su ih rešetali sa svih strana, u isto vrijeme odigravši briljantnu obranu. Pelicansima ne odgovara momčad koja igra ovako striktno 1 na 1 na bokovima, a Blazersi su poznati upravo po tome što rijetko kada šalju pomoć u sredinu gdje se oslanjaju na visinu ispod obruča.

Da je ovo idealan matchup za Portland potvrdili su i tako što su Lillarda defanzivno jednostavno sakrili na Babbittu pa su Matthews i Batum u miru mogli držati Evansa i Holidaya pod kontrolom. Bez slash & kick kreatora Davis nije imao prostora, morao je puno više igrati 1 na 1 u postu, a to protiv dužine pod košem Blazersa (koja ne pati čak ni bez Lopeza obzirom da su tu Aldridge i Kaman, pa i Freeland i Robinson koji su itekako sposobni gurati se) nije išlo. Tu se dalo vidjeti koliko je Brow još sirov u igri leđima košu, a također je ovo bio i ogledni primjer kako je zbog sklonosti pomaganju na sve strane u stanju kasniti izaći na svog igrača (što protiv Aldridgea nikada nije pametno, on je karijeru napravio od takvih situacija).

Pelicansi bi možda imali šanse uhvatiti priključak da je Monty pokušao okrenuti matchup u svoju korist stavljanjem Andersona umjesto Babbitta (tu Blazersi više ne bi mogli sakriti Lillarda), ali on se držao klasičnih rotacija i zamjene Asik-Anderson, koja je dodatno ogolila obranu u sredini i dozvolila Aldridgeu, a onda i Kamanu, da se goste. Šteta što Vivek nije vlasnik Pelicansa kojima bi definitivno dobro došao netko sklon jazzu na klupi.

– Hornetsi su iskoristili povoljan raspored da dobiju drugu utakmicu u dva dana (gostovanje kod Sixersa, a onda i Jazz na back-to-backu doma), što će naravno sada svi iskoristiti da ukažu na to kako su bolji bez Stephensona. Pričekajmo da dobiju neku ekipu s pozitivnim scoreom jer do sada su sa Stephensonom dobili i Knickse i Celticse, što samo hoće reći da su loši, ali da nisu toliko katastrofalni da će izgubiti od sličnih sebi. Naravno, ipak postoji razlika u rasporedu igrača u napadu kada imaš Stephensona na perimetru s loptom i Hendersona koji može cijeli napad trčati bez da je dodirne, a onda nakon catch & shoota ubaciti dugu dvicu, međutim to samo po sebi ne donosi ništa opipljivo u pogledu učinkovitosti.

Njihovi problemi sa zabijanjem su više problem Clifforda i dizajna napada nego talenta na raspolaganju – zašto ne vrte više akcija u kojima bi Lancea ili Kembu koristili kao finišere nakon screen igre ili cuta, to znaju samo oni. Sinoć su uglavnom izgledali solidno, ali protiv obrane Jazza mnogi ostave takav dojam. Burke i Burks su rupe koje je nemoguće sakriti sa sporim Kanterom i Favorsom (na lošem gležnju) zabavljenim Jeffersonom, tako da tu nekog uzbuđenja nije ni bilo. Doduše, uvijek je ugodno vidjeti ih kako igraju u napadu, posebice Haywarda (Favors zbog spomenutih problema i nije igrao previše, a Kanter je uzeo dan odmora šuterski).

– utakmica dana svakako je bila gostovanje Hawksa u Houstonu. Prilika je ovo Atlanti da dokaže kako nisu samo lešinari koji se goste lakim rasporedom na Istoku, a iako su i dalje bez Teaguea, u Schroderu i Macku imaju više nego pristojne zamjene koje znaju vrtiti njihov slash & kick sistem. S druge strane Rocketsi relativno kompletni, nema Jonesa i dvije svježe prinove, ali tu su uz Hardena i Arizu opet i Dwight i Beverley (tek deveta utakmica ove sezone da zajedno igraju četiri neupitna startera).

Prvo nekoliko rečenice o tradeu o kojem se šuška od starta sezone i koji je konačno realiziran. Rocketsi su do sada maksimalno jahali Arizu i Hardena, obojica igraju po 38 minuta u prosjeku, a koliko god da je njihovo prisustvo na parketu ključno, razlog zašto su stalno na njemu krije se i u činjenice da McHale na klupi nije imao poštenog swingmana koji bi ih mijenjao, pogotovo kada se ozljedio Papanikolau (tek se vratio u rotaciju). Grk je solidno uskakao umjesto Arize, posebice u obrani, ali i on se više nametnuo kao lažna četvorka u Parsonsovom stilu (to je rola koju Ariza ne može igrati jer nije dribler i slash & kick igrač), dok su umjesto Hardena uglavnom koristili Terrya. Koji je u fantastičnoj šuterskoj formi, ali nije dugoročno rješenje na dvojci (kao back-up play, posebice uz Hardena koji ga može maksimalno sakriti kao kreatora i omogućiti mu da igra spot-up rolu, itekako je koristan).

Uglavnom, kako je Garcia beskoristan (a sada konačno i bivši), a Daniels izgleda ni približno sposoban (osim što ne igra obranu, do sada je tricu gađao s 30% što je jednostavno premalo za specijalista), u periodu bez Papanikolau koristili su rookiea Johnsona kao swingmana, što jednostavno nema smisla, ne samo zato što Johnson nije bočni igrač, već zato što si momčad koja se namjerava boriti za naslov takvu rupu u rotaciji ne smije dozvoliti. Dovođenjem Brewera i Shveda sada tih problema više neće biti. Shved im daje još jednog igrača s loptom koji im u principu ne treba jer su krcati combo bekovima, ali im omogućuje trejdati nekog od skupine Terry, Johnson, Canaan, Shved dok traže još jednu četvorku koja može pomoći u napadu. Koliko god bi dobro bilo vidjeti Rusa u akciji u jednoj ovakvoj momčadi, toliko je jasno kako je itekako potrošan.

Brewer s druge strane može pomoći. Kao katastrofalni šuter za tri on definitivno nije rješenje svih problema za Houston i daleko je od idealnog člana rotacije, ali odlično se uklapa u agresivnu obranu perimetra Rocketsa koji sada mogu mirno povući s parketa ili Hardena ili Arizu znajući da intenzitet u obrani neće pasti. Daleko od toga da je Brewer stoper, ali definitivno je koristan u pojačanoj presing roli i stoga mu ova momčad idealno odgovara. Sad, problem će biti pronaći idealne postave, recimo Brewer i Ariza rijetko kada će moći igrati zajedno zbog manjka kreativnost s loptom, što znači da će Brewer ili igrati s Hardenom (što automatski smanjuje smisao njegovog dovođenja) ili u postavama s tipa Canaanom i Papanikolauom koji mogu ponijeti teret kreacije.

Dakle, s te strane je jasno da Brewer nije profil igrača koji će odmah uzeti sve minute na pozicijama 2 i 3 koje ostanu i nametnuti se kao nezamjenjivi član uže rotacije, već da je više dodatno oružje na klupi čije minute će dobrim dijelom ovisiti o kontekstu. Dva iskoristiva igrača nisu loš ulov, posebice kad se ne odrekneš ničega bitnog. Wolvesi su u fazi kada im se više isplati dati minute projektu poput Danielsa nego gotovom igraču poput Brewera, a pick i dolari su svakako dobrodošli. Pitanje je da li su mogli dobiti više za limitiranog igrača kao Brewer koji dolazi s teretom još jedne potencijalne godine ugovora nakon ove, što će odbiti većinu izazivača (Moreya nije jer on ne sumnja u svoje sposobnosti da ga ovo ljeto zamijeni za ležaljku na plaži i sunčane naočale), ali sada to ionako postaje nebitno.

Posao je odrađen, a da je do njega došlo treba zahvaliti i Sixersima bez kojih se valjda ne bi dogodila trećina tradeova u ligi. Posebice je interesantno kako Hinkie uskače kad god treba pomoći bivšem šefu Moreyu, nakon što ih je oslobodio Roycea Whitea, sada je napravio nešto slično prihvativši Turiafov ugovor (za još jedan pick druge runde i prava na osobu x). Vječno ozljeđeni Francuz u ovom trenutku karijere teško da može pomoći čak i momčadi poput Sixersa, možda bi njegovo prisustvo u svlačionici bilo od koristi u nekoj mentorskoj roli, ali sada kada su doveli Aldemira, najrealnije je očekivati da ga jednostavno otpuste.

Što se same tekme tiče, više nego kvalitetna izvedba obje momčadi. Horford je uhvatio all-star formu, leti na sve strane i to je ključno u ovom trenutku, sinoć je bio najbolji čovjek na parketu. Bez Teaguea još je značajniji bio njegov doprinos kao razigravača, a uz to je u svom stilu zabio sve što je morao igrajući usput centralnu rolu u obrani. Koja se fokusirala na spriječavanje poena u sredini, ostavivši domaćinu više nego dovoljno prostora za šut s perimetra koji sinoć nije bio dovoljan.

Hawksi su se kockali s Millsapom na Howardu i to je pristojno funkcioniralo zbog Millsapove brzine i spretnosti u izbijanju lopti protivniku iz ruke, dok bi problem u postu riješio Horford pravovremenim pomaganjem (situacije s Horfordom na Howardu bile su problematične i od toga su brzo odustali, Dwight je previše odvlačio Ala od role korektora). Tu se vidio problem Rocketsa s ovom visokom postavom u napadu, čim Motiejunas ne ubacuje otvorene šuteve (a obično tako biva) reket im se zatvori i napad stane. S druge strane, gurati njega da igra iz post-upa postaje podjednako neučinkovito jer Dwight također nije u stanju razvući obranu. Čak ni obrambeno ovaj dvojac nije idealan – iako Dwight bez problema može čuvati četvorke i tako omogućuje sporijem Litvancu da kampira u sredini, Motiejunas jednostavno nije tako dobar u zatvaranju i pomaganju, a i općenito kao 1 na 1 igrač, da igra kvalitetnu obranu, posebice protiv jednog Horforda.

– stigli smo konačno i do Dallasa protiv B postave Spursa. Jasno, sve zanima kako će Mavsi izgledati s novim playmakerom, a iako jedna utakmica nije temelje za ikakve zaključke, neke stvari se može iščitati. Tipa, da će Mavsi radije jahati nisku postavu s Parsonsom na četvorci nego Grega Smitha što je sinoć donijelo rezultata. Da li se tu radi o tome što u Rondu imaju dodatnog skakača i obrambenog igrača koji je u stanju maskirati manjak visine ili tek o slučajnosti, to ćemo još vidjeti, ali mislim da s popriličnom sigurnošću možemo računati na to kako će Dallas manjak visokih kompenzirati time što će nisku postavu promovirati u praktičku drugu najčešće korištenu petorku, sa svim dobrim i lošim što ide uz to. U napadu je bilo očekivanih grešaka, ali isto tako je bilo lako uočiti razliku u situacijama kada Rondo razigrava iz slash & kick situacija i kada igra bez lopte.

Naime, kad bi išao na obruč, obrana Spursa bi se logično stisla i ostavljala otvoren prostor na perimetru koji je preciznim Rondovim pasom, a onda i sjajnim kruženjem lopte, Dallas kažnjavao kao i do sada. Kad bi pak ostavio loptu Dirku na laktu ili Ellisu da kreira iz pick & rolla, Spursi su ga uglavnom ignorirali igrajući zonu s njegovim čovjekom. Sinoć protiv ovakve razine talenta protivnika to nije bilo toliko bitno, pogotovo jer je Ellis bio sjajan iz spot-up situacija gađavši trice 5 od 6 (kad bi tako bilo inače, ne bi bilo razloga za brigu). Ali, ubuduće je to stvar na koju treba obratiti pažnju, kako će Carlisle pronaći načina iskoristiti Ronda u situacijama kada je lopta kod Parsonsa i Ellisa. Problem s hvatanjem ritma u napadu mučio je Dallas sve do završnice, kada su se ipak provukli na račun Ellisa koji je tada praktički igrao 1 na 5 s loptom od početka do kraja napada jer ga na drugoj strani nitko nije mogao čuvati 1 na 1 bez Greena i Leonarda u blizini. Rondo je očekivano igrao obranu na većem beku, uglavnom Bellineliu i odradio je pristojan posao, posebice na pick & rollu gdje on i Chandler predstavljaju priličan problem zbog dužine i pokretljivosti (što je ogroman plus u odnosu na ono što je Dallas imao do sada).

– Denver je dobio drugu za redom u mučenju protiv Indiane. Gosti su jahali Westa u matchupu protiv Farieda koji u sporim, postavljenim napadima nije imao rješenja za Westovu igru licem košu, ali Denver je jednostavno imao više opcija. Lawson je odradio svoje, Mozgov potpuno izbacio Hibberta iz igre potvrdivši da je defanzivno jedan od boljih 1 na 1 centara u ligi kad je branjenje post-up akcije u pitanju, a onda su još dobili i finu šutersku rolu od Galinaria s klupe. Za ovakve Pacerse bilo je to jednostavno previše.

– u zadnjoj tekmi Bucksi su još jednom ostali u igri do samog kraja, ovaj put izgubivši od momčadi koju su dobili prije tjedan dana na svom parketu. Paul i Griffin bili su spremni za osvetu, ali nije im bilo lako, posebice jer ovaj put Barnes nije bio šuterski raspoložen koristiti rupe koje bi nastale na strani bez lopte nakon presinga Bucksa. Redick je odradio svoje, što je na kraju bilo dovoljno, ali svaki put kad ne bi bili na razini egzekucije i kada bi pokušali nekakvom improvizacijom, Clippersi su bili kažnjeni. Kako je Kidd u ovako kratkom roku ovako dobro uspio naštimati momčad (i to u ovako kaotičnom stilu igre) pojma nemam, ali usprkos svim problemima i Kiddovim forama poput startanja s O’Bryantom drugu večer za redom, oni igraju sve bolje.

Ovdje se još jednom vidjelo koliko je ta dubina ključna, gubitak Parkera te manjak Ilyasove i Hensona se uopće ne osjete. Klupa s Baylessom, Dudleyom i Middletonom opet je odigrala najvažniju ulogu, donijeli su veteransku kvalitetu i smirenost kad je bilo najpotrebnije. Sanders je odradio svoju standardnu rolu u sredini, ali sinoć je Kidd uglavnom mijenjao obranu za napad, igrajući veći dio utakmice s niskom postavom (praktički, osim 6 minuta koje je dobio O’Bryant, u svim drugim postavama četvorke su glumili Middleton ili Giannis, a u završnici je čak zaigrao s 5 vanjskih u postavi u kojoj je Giannis igrao centra). Čovjek se ne boji eksperimenta i pokušava okrenuti nedostatke u prednosti i očito to radi kako treba. Ponekad previše riskira, kao sinoć kada bi im na parketu dobro došao Zaza ili Sanders u sredini obzirom da su Knight, Dudley, Bayless i Middleton bili više nego sposobni zabiti, ali, da nije takav (neki bi rekli da previše voli jazz), teško bi Bucksi uopće bili u šansi dobiti utakmicu. Something gotta give. Bitno je samo da jednog dana nauči stati na loptu kad bude imao konkurentniju momčad, da pronađe balans, jer ponekad je manje više.

10 thoughts on “201214

  1. Kombinacija Dor Fischer i Kajmakoglu iz Unicsa je bolja usporedba jer niti Knicksi i 76ersi nemaju nista bolje od toga na rosteru.

    Doslovno oci krvare na ideje koje Knicksi pokusavaju sprovest, od zonske obrane di Dalembert po korneri lovi Morisa ili di u napadu Melo dobija loptu u prosjeku 7 sec prije isteka

  2. Knicksi jesu uzas,to stoji,nema tu neke ni buducnosti….
    Dok 76ersi iamju nesto,ne znam…jesu grozni od odbrane do napada,ali volim baciti pogled tu i tamo na neku tekmu zbog MCW,Noela,tu je i Covington…neki potencijal je tu za razliku od Knicksa

  3. @ Gee

    možeš li se sjetiti ekipe koja je toliko mijenjala startne postave kao ovogodišnji Knicksi? meni ovako na prvu nitko ne pada na pamet…od 14 igrača koji su igrali samo Prigioni i Early nisu startali s tim da bi i ovaj drugi vjerojatno startao koji put da se nije ozljedio te odigrao samo 7 utakmica. ne treba zaboraviti ni da će Bargnani kad (ako) se vrati gotovo sigurno biti starter jer je Phil već pričao kako je trokut kao stvoren za njega pa da vidimo i to čudo 🙂

    sve to skupa meni je jasan pokazatelj da je Phil još prije prve utakmice dignuo ruke od ove sezone i lovi visoki pick jer da nije tako vjerujem da bi već odavno prešli na postavu sa Melom na PF te ga okružili šuterima (ako Knicksi barem nečeg imaju na rosteru onda su to solidni šuteri)

  4. @ xavier – nekakav prosjek u NBA je 15-ak različitih startnih postava tijekom godine, s tim da je raspon stvarno popriličan, od ekipa koje imaju po manje od 5 tijekom cijele sezone (i to su uglavnom one dobre), do ekipa koje imaju po više od 25 (to su uglavnom one loše). To je u neku ruku u logično jer su sklonije eksperimentu. Knicksi su ih do sada imali već 14, a po logici broja igrača na rosteru teško je očekivati da probiju dosadašnje okvire. Evo, i Bucksi su ih imali već 12 (samo što oni imaju i nešto talenta i trenera koji se trudi prilagoditi sistem tom talentu kako bi izvukli rezultat), a upravo je Milwaukee lani s 27 najviše miksao. Zanimljivo, nakon njih koji su na to bili prisiljeni zbog epidemije ozljeda, sljedeća momčad s 24 startne postave bili su Netsi upravo pod vodstvom Kidda The Mixera.

  5. @ xavier
    kad već pomenu Knickse i Bargnania, da podelim jednu Filovu mudrost ovde:
    ‘Because he only approaches the rim in straight lines, he needs to develop some kind of change-of-direction move with the ball – perhaps a crossover dribble’
    Logično, jelte

  6. @ Gee

    hvala na odgovoru…samo bojim se da će Knicksi kao što sam već napisao na žalost dodati još startnih postava. prije nego se Bargnani ozljedio Phil je stvarno stalno naglašavao kako u ovom sustavu puno očekuje od njega. prvo sam mislio da je to nekakva sjekira naopako ili ironija koju nisam ulovio, ali ponovio je to previše puta tako da ovo na žalost još nije ništa…zamisli tek petorke sa Bargnanijem na PF ili C 🙂

  7. Sta mislis bi li liga mogla patiti na popularnosti zbog ovolikog disbalansa u kvaliteti izmedju dvije konferencije? Da li board lige vodi racuna o tome, tj brine li se? I najvaznije pitanje, da li zvijezdama sa zapada, a koje dosta vjerojatno u ovoj ludnici u njihovoj konferenciji ne mogu prismrditi playoffu (Cousins primjerice), ekipe se istoka predstavljaju nesto privlacniju novu destinaciju cisto iz razloga sto bi tamo lakse do dobrog plasmana i sigurnog playoffa?
    Mislim da je vrijeme da se to na ovaj ili onaj nacin malo dovede u red jer je se otelo kontroli.

  8. @ purgač – pad zanimanja se najviše osjeti na posjetu samoj dvorani, recimo atmosfera u Detroitu, Indiani, Orlandu, Philadelphiji, Brooklynu i Milwaukeeu je otužna (a i Hornetsi bi lako mogli izgubit momentum koji su stekli lani ne poprave li igru). Međutim, to se većine nas koji ligu konzumiramo kroz internet uopće ne tiče, mi uvijek imamo dovoljno izbora. Općenito, liga stalno doživljava kritike iz ovih ili onih razloga, ali popularnost je u stalnom rastu. Ako ta krivulja i promijeni smjer, bit će to više zbog činjenice da je tako snažan rast nemoguć na konstantnoj razini nego zbog loših ekipa na Istoku. Drugim riječima, sumnjam da ligi prijeti pad zanimanja u rangu onoga što se dogodilo poslije Jordana (tada su ligu pratile doslovno i domaćice i Vlado Radičević) kada nikoga nisu zanimala Finala sa Spursima i kramom s tada jednako lošeg Istoka. Danas jednostavno postoji taj buffer sastavljen od fanatika sa svih strana svijeta i internet neće dozvoliti da NBA padne ispod određene razine sve da u Finalu igraju Kingsi i Bucksi.

    ovo drugo pitanje vezano uz seljenje na Istok zbog konkurencije mislim da ne drži vodu, igračima je prije svega bitni lova, uloga u momčadi i sredina u koju dolaze (veličina tržišta, a prije svega ponuda sunca i zabave) tako da tu nitko neće gledati kako mu je lakše doći do playoffa (tipa, koje je svrha Cousinsu i da igra playoff s npr. ovim Bostonom kad nema šanse napraviti išta ozbiljno). Tu nažalost Istok u startu ima taj problem što je zatvoreniji i hladniji od tipa Zapadne obale ili Teksasa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *