THE CLASS OF 2014.

Za početak, svima želim sve naj u novoj, uz što više vrhunske NBA zabave. Ovogodišnji osvrt na rookie klasu malo kasni, ali možda je to i bolje zbog većeg uzorka – s više od trećine sezone iza nas, bilo je i više prilike za novake da se istaknu. Doduše, stvarno rijetki imaju ozbiljne i garantirane uloge u rotacijama (što je donekle i razumljivo), dok ih se većinu koristi od prilike do prilike. Poprilično razočaravajuće obzirom na to koliko se pumpalo ovu generaciju, a onda opet, kad uzmemo u obzir da smo zbog ozljeda već ostali/bili bez čak 5 igrača iz top 9 s drafta (Embiid, Parker, Randle, Vonleh i Gordon), potpuno razumljivo.

Uglavnom, od 65 ovogodišnjih NBA rookiea, tek njih 26 je odigralo više od 200 minuta što je donja granica koju sam postavio da bi ih uopće uzeo u obzir. Sad, obzirom na do sada odigranih oko 7660 minuta u prosjeku po momčadi, odnosno oko 1532 po mjestu u petorci, tih 200 minuta znače da rookie, pod uvjetom da je odigrao prosječne 32 utakmice, dobiva malo više od 6 minuta u prosjeku, što je i dalje mizerno malo za ozbiljan uzorak jer ukazuje na uglavnom korištenje u garbage timeu.

Istina, koliko god u tim periodima bilo lakše brojke učiniti boljima, nečija sposobnost da nadigra protivnika u sličnoj situaciji ipak može poslužiti kao određeni pokazatelj buduće kvalitete (ako za ništa drugo, onda za profesionalnu karijeru grijača klupe jer igrači koji daju sve od sebe u svakoj situaciji obično završe kao ljubimci uprava pa im je samim time i lakše doći do budućih poslova). Sve ispod toga pak toliko je slučajno da se stvarno nema smisla baviti detaljnije ostvarenjima ispod određene granice. Tipa, McDermott bi ispao kao jedan od najgorih igrača klase (i to ne samo ove već, barem po mojoj arhivi, ostvario bi jedan od najgorih rezultata ikada za igrača tako visoko izabranog na draftu), a Cory Jefferson kao jedan od najboljih, što dugoročno vjerojatno neće ostati slučaj, iako se i na ovako maloj količini dokaza daju uočiti neki uzorci.

McDermottovi atletski pokazatelji (postotci blokada, ukradenih, slobodnih bacanja i skokova u napadu) su kriminalni za svaku razinu profesionalnog igranja košarke, kamoli NBA, i pitanje je kakvim postotkom će morati zabijati trice (sigurno preko 40%) da bi u budućnosti dobio išta osim povremene spot-up role. Jefferson se baš i nije idealno snašao u roli smetlara koji zabija zicere i kupi skokove, što nije dobro, ali je zato odmah pokazao kvalitetu kao šuter s poludistance nakon pick & popa, što je dobro. Hoće li se razviti u novog Dantea Cunninghama, nešto više od toga ili nešto manje, to nam tek ostaje za vidjeti.

I prije nego se bacimo na igrače koji su ušli u izbor, treba još spomenuti i Aarona Gordona koji je igrao više nego solidno prije nego je otpao zbog operacije stopala – nedostajalo mu je 35 minuta da uđe u konkurenciju, a da je kojim slučajem ušao, s 34 IOR boda imao bi četvrti učinak generacije.

Također, mala napomena za one koji vole naprednu statistiku (oni koji se ne zamaraju s takvim stvarima mogu slobodno preskočiti na listu rookiea). Naime, došlo je do male promjene u izračunu IOR produkcije, konkretno oko dobivanja Super-PER učinka. Do sada sam koristeći bazu podataka s 82games.com SPER izračunavao dodavanjem ili oduzimanjem klasičnom PER učinku igrača uspješnost koju protivnički igrač na istoj poziciji ostvaruje protiv njega. Međutim, kao što smo više puta napominjali, obrana se u NBA sve više i više igra sistemski, s puno više zona ili taktika poput udvajanja i preuzimanja, tako da vezati učinak jednog igrača u napadu protiv samo direktnog konkurenta na poziciji nikada nije imalo previše smisla.

Međutim, svakako je davalo barem malo dodatnog značaja igri u obrani čiju vrijednost ostaje izuzetno teško odrediti čak i danas usprkos svoj gomili podataka koji nas zasipaju (ne i nemoguće, ali za to treba svakom igraču posvetiti cijeli osvrt u vidu brojki i komentara, a ne samo jednu proizvoljnu brojku), ali nakon eksperimentiranja s nekim idejama, pronašao sam način staviti još veći naglasak na defanzivu. Ubuduće će tako u SPER umjesto protivničkog učinka ulaziti prilagođeni obrambeni plus/minus po formuli s basketballreference.com (možete ga naći pod kraticom DBPM i u principu radi se tek o još jednoj verziji prilagođenih formula koje postoje već godinama).

Iako nisam fan prilagođavanja +/- učinka prosjeku jer imaju isti problem kao i sirovi +/- (ne samo da ne mogu pričati cijelu priču iako to pokušavaju, već također smisla imaju tek na velikom uzorku, manji je jednako nesiguran i netočan), oduzimanjem ili dodavanjem vrijednosti klasičnom PER učinku na osnovu tih formula dolazimo do puno preciznije slike o kvaliteti igrača. Primjera radi, jedan Tony Allen, neprikosnoveni bočni stoper u ligi već godinama, po onoj staroj verziji izračuna SPER učinka ne bi dobio dodatne bodove jer, gledajući protivničku produkciju, dopušta prosječnu učinkovitost. Sad, svatko s očima zna kakav je značaj Allena na obranu Memphisa, što se jasno vidi po DBPM brojci od 3.6 koja ga stavlja odmah iza Duncana i Boguta po defanzivnom doprinosu. Dodavanjem te brojke na njegov klasičan PER učinak, dobivamo puno precizniju sliku o tome koliko je stvarno dobar Allen – klasika na njega gleda kao prosječnog NBA košarkaša granične startne vrijednosti, a SPER ga već stavlja u sferu nezamjenjivih startera.

Također, tu je i primjer spomenute važnosti momčadske obrane i uopće stila, odnosno filozofije igre. Gledajući protivnički PER učinak, jedan Duncan je ispodprosječan branič jer dozvoljava direktnom konkurentu da ostvari iznadprosječan učinak protiv njega. Međutim, gledati na stvari ovako nema smisla jer je cijela obrana Spursa bazirana na tome da Duncan igra rolu korektora koji stoji isključivo pored reketa, dakle pratkički ima zonska zaduženja koja su za obranu Spursa puno važnija od toga hoće li njegov čovjek imati otvoren šut s poludistance. Također, kao igrač koji često pomaže kod ulaska u reket, Duncan će ostaviti prostor iza leđa, pa ako to njegov čovjek iskoristi za zabiti zicer, to je više krivnja loših rotacija njegovih suigrača nego njega. DPMB i uopće bilo koji +/- puno bolje detektiraju ovakve stvari (čak i po sirovom +/- učinku Duncan obranu automatski čini boljom za 3.4 poena, dok je po prilagođenom DPBM učinku taj broj 4.2) i zato su za gledanje individualnog defanzivnog učinka puno bolji od toga koliko je tko iskoristio individualni matchup.

1. NIKOLA MIROTIĆ / 59 IOR

Možda bi netko rekao da je ovo iznenađenje, ali, ako ste redovno pratili najave sezone znat ćete da nije. Naime, u projekciji Mirotićevog učinka na osnovu prilagođenih brojki iz Eurolige te projicirane minutaže i role u Bullsima, došao sam do učinka od 58 IOR kojega je do sada čovjek gotovo u dlaku opravdao. Osim što je tako bez konkurencije najučinkovitiji rookiea do sada (ako je išta iznenađenje, to je činjenica da osim sjajnog šuta za tri koji smo mogli očekivati, napada obruč bez pardona, a zavidnu energiju s kojom igra potvrđuju i odlični skakački i uopće obrambeni učinci), Mirotić je potvrdio da se i na osnovu takvih podataka i projekcija može steći poprilično dobra slika o nečijoj vrijednosti. Dakle, ako si as u Euroligi, nema razloga da u NBA ne budeš barem kvalitetan član uže rotacije.

2. JABARI PARKER / 37 IOR

Da kojim slučajem nije sredio koljeno, Parkera bi mogli zakapariti za rookiea godine. Za većinu neočekivan ulazak Bucksa u playoff bio bi dovoljan da maskira sve slabije strane njegove igre, poput puno šupljih minuta na obje strane, ali iako nije imao brojke koje će vas ostaviti bez daha, bilo je vidljivo kako iz utakmice u utakmicu Parker upija igru u ligi – sve konkretniji u obrani, sve inteligentniji u napadu, gotovo sigurno bi popravio i dojam i produkciju s vremenom. Ovako, jebiga, ostaje nam samo nadati se da ozljede neće dodatno otežati ionako već upitnu situaciju oko pozicije – kao četvorka, a to je rola koju je uglavnom igrao, Parker jednostavno nije dovoljno dobar skakač i obrambeni igrač, što je Kidd vješto sakrio u jedinom sistemu kojim je to mogao, igrajući s igračima iznadprosječnih fizikalija na bočnim pozicijama koji su mogli udvajati ili preuzimati Parkerovog igrača nadoknadivši tako njegov manjak idealnih gabarita.

3. KJ MCDANIELS / 35 IOR

Bilo je pitanje može li igrati na perimetru u NBA, a on je vrlo brzo na to odgovorio potvrdno, zasluživši najviše ocjene. Ne samo da može koristiti snagu za čuvati trojke, McDaniels se pokazao idealnim atletom za agresivni obrambeni sistem Sixersa koji može bez problema držati i protivničke dvojke i jedinice, pa i visoke, što je već samo po sebi dovoljno za mjesto u ligi. I onda je još uz to pokazao da ima i pristojan domet na šutu što mu podiže plafon za još jednu razinu (nije još sigurno da će biti rasni 3&D swingman, ali već taj potencijal netko bi trebao masno platiti iduće ljeto kad će ionako biti dovoljno novca za razbacivanje). Također, drugi je igrač u povijesti NBA niži od 200 cm koji je u rookie sezoni ostvario ovakve postotke ukradenih i blokada igrajući na bokovima. Jedini kojemu je to uspijelo prije njega bio je Air Canada.

4. JUSUF NURKIĆ / 30 IOR

Još jedan primjer kako se brojke iz Europe, pa čak i kada su poprilično opskurne kao u njegovom slučaju, daju dobro prebaciti u NBA dok god otprilike pogodiš projekciju minutaže i uloge na rosteru. Nurkić je tako u predsezoni imao očekivani IOR od 26 bodova, a ozljede unutarnje linije otvorile su mu još više prilike da tu pozitivnu projekciju i poveća. Nurkić još nema mirnoću i kvalitetu u završnici jednog Pekovića (iako je i on u prvoj godini bio užasan finišer), ali obrambeno je zbog izuzetne kombinacije mase i atleticizma već sada bolji defanzivni igrač. Popravi li s vremenom igru prema naprijed (s iskustvom će sigurno naučiti igrati obranu bez faula), Denver u njemu ima startnog centra budućnosti.

5. MARCUS SMART / 26 IOR

Čak ni Rondov trade ne garantira mu povećanu ulogu jer je šuterski i uopće realizatorski ispod svih očekivanja (koja ionako nisu bila previsoka), ali obrambeno je već dokazao da pripada u NBA, ako ništa drugo kao rotacijski igrač. Kako se bude popravljao kao strijelac, rast će mu i plafon.

6. NERLENS NOEL / 24 IOR

Za njega vrijedi slično kao i za Smarta, dok ne popravi napadački učinak teško ga je vidjeti kao ozbiljnog NBA igrača, ali defanzivno definitivno ima mjesta za njega u ligi. Interesantno, obzirom na mogućnost da Mirotića trener opet zakopa na klupu i ozljedu Parkera, obojica imaju itekakve šanse napretkom u nastavku sezone doći do titule rookiea godine.

7. TARIK BLACK / 19

Koliko god dobro zvuče činjenice da je kao rookie, koji uz to igra izvan pozicije, sudjelovao u rađanju Rocketsa kao obrambene sile, Black je klasični smetlar kojem je najveći plus činjenice da svaki posjed lopte igra punom snagom. U svakom slučaju, novi član Lakersa ima mjesta u ligi, posebice na rosteru poput onoga kojega su skrpali u Los Angelesu. Lakersi su si tako konačno dodali upravo onakav profil igrača kakav im je potreban (mlad čovjek pred kojim je budućnost), ali i za skrpati roster na kojem nema Randlea.

8. JAMES ENNIS / 17

Ennis je preslab šuter da bi dobio veću minutažu u Miamiu, zbog čega i gubi sve više prilike povratkom Grangera u rotaciju, ali u onom periodu u kojem je redovno igrao pokazao se kao kvalitetan šljaker koja zna završiti akciju na obruču i kojem su najveći forte trka i energija.

9. ANDREW WIGGINS / 16

Iako je dobio najviše minuta od svih rookiea, Wiggins je klasični primjer igrača koji gomila uglavnom šuplje brojke. S jedne strane ima izuzetno povoljnu situaciju da puni box score, s druge zbog manjka oslonca na rosteru to radi uglavnom na neučinkovit način. Opet, u ovoj fazi od brojki su ionako važniji potencijali, a oni su neosporni. Šuterski i realizatorski pokazuje dovoljno, a posebice ga je interesantno gledati u akciji protiv najboljih swingmana lige koje redovno dobiva zadatak čuvati iz večeri u večer. Jedina rupa u igri koja baš strši je manjak kreacije iz driblinga. Kao slasher nema ni približno onih problema kojih je imao na sveučilištu jer su obrane puno raširenije, dapače odlično napada iz izolacija i završava na obruču kao što bi takav atleta i trebao, ali ne vidi dalje od osnovne ideje (koja uglavnom uključuje nekakav spin potez i pravocrtni napad obruča) da se postavi na glavu – za nekoga tko toliko napada reket s loptom, 42 asista u 30 utakmica su užasno malo. S druge strane, 59 izgubljenih lopti, dakle manje od dvije po tekmi, na toliku aktivnost svakako su pozitivna stvar.

10. KOSTAS PAPANIKOLAU / 14

Šuta ni za lijek, ali se nametnuo kao odličan slash & kick igrač što je neophodno za ovu momčad koja pati od manjka kreatora. Uz to je i izuzetna zujalica u obrani koja se izvrsno uklopila u ultra-agresivni pritisak na loptu Rocketsa, a plus je što se pokazao sposobnim odigrati kvalitetnu obranu i na stretch četvorkama. Kod njega projekcija s Euroligaških brojki (26 IOR) ne štima prvenstveno zbog šuta, sredi li se to s vremenom mogao bi doći do više minuta iako je upitno koliko će ih sada pored Brewera uopće biti na raspolaganju.

11. ELFRID PAYTON / 12

Odigrao je najviše minuta nakon Wigginsa od svih rookiea i slično njemu zbog toga ima uglavnom probleme jer igra rolu koja je trenutno debelo iznad onoga za što je sposoban. Defanzivne kvalitete su tu, ali igra u napadu je toliko nekonstantna i puna rupa da je pitanje može li se usprkos svom trudu Orlanda razviti u startera na poziciji (šut je kriminalan, ali to smo donekle i očekivali, puno više zabrinjava sklonost gubljenju lopte i mentalne greške).

12. BOJAN BOGDANOVIĆ / 9

Njegove projekcije iz Eurolige su slično Papanikolau bile puno bolje (35 IOR), ali usprkos tome što je dobio i priliku ostvariti ih, Bogdanović se pogubio u nastojanju da pronađe rolu na rosteru Netsa u situaciji u kojoj se Hollins očito bori samo za svoj posao. Uglavnom, manjak atleticizma je očekivani problem, ne samo da u obrani muku muči ostati ispred protivnika već je i u napadu istjeran iz reketa zbog lakoće kojom mu centar iz drugog plana može zalijepiti blokadu. Osim što onako spor izgleda kao starac, a ne čovjek u najboljim godinama, Boki je izgleda lagano izgubio i samopouzdanje na kojem se na kraju krajeva i temelji njegova igra. Tip je strijelac koji vjeruje da će mu svaki šut preko ruke upasti, a trenutno je primio toliko batina da to više nije slučaj. Ukratko, izgubio je muđu kao Austin Powers, s tim da je njegov dr. Zlo izvjesni Lionel, ali i gužva na poziciji (osim što je Karašev življi igrač, Anderson se vratio nakon ozljede i pokazao da je jednostavno bolji all-round košarkaš). Uglavnom, da bi uspio u NBA mora popravit postotak šuta za tri, a prije svega prilagoditi stil igre, odbaciti driblanje u mjestu i srezati gubitak lopti te postati distributor, dakle, ako već ne asistent, onda barem čovjek koji šiba loptu dalje do slobodnog igrača. Ne postane li učinkovitiji napadač, nemoguće ga je trpiti zbog obrambenih minusa i manjka slasherske kvalitete.

13. SHABAZZ NAPIER / 2

Nije dobro krenuo u sezonu, ali s vremenom je pokazao da ima više smisla dugoročno od Norrisa Colea.

14. PJ HAIRSTON / 0

Nikada nije dobar znak kada šuterski specijalist uglavnom ne može ubaciti šut, ali Hairston je pokazao solidnu razinu energije što ga uz NBA fizikalije čini 3&D projektom koji se svakako isplati imati na rosteru.

15. KYLE ANDERSON / -1

Još jedan rookie koji ne može pogoditi ni bazen (što nikako nije dobro u kontekstu toga da nije atleta koji može do poena na druge načine), ali koji se snašao u roli šljakera koji pomaže u skoku, distribuciji lopte i obrambenoj energiji. Jedina dobra stvar od ozljede Leonarda je eto da se njemu otvorilo minuta iznad očekivanja tako da ćemo vrlo brzo vidjeti ima li NBA budućnsot.

16. JOE INGLES / -7

Još jedan tip koji se nije ni približio projekcijama (optimistični 25 IOR na osnovu Eurolige), ima rolu relativno sličnu očekivanoj, ali usprkos iskustvu i idealnoj kombinaciji konteksta nije u stanju pomoći momčadi osim kao point-forward.

17. DANTE EXUM / -8

Kod njega je za sada potencijal vidljiv samo u potezima koje si može priuštiti vanserijski atleta, nekakvom sjajnom ulazu ili vrhunskoj obrambenoj reakciji. Nije u stanju spojiti dvije četvrtine konstantne igre, kamoli dvije utakmice.

18. DAMJAN RUDEŽ / -10

Optimizam projekcije (15 IOR) je bio baziran na ubojitom šutu za tri koji mu je trebao donijeti povremenu spot-up rolu, ali ništa od toga, all-round brojke su čak i gore od očekivanih (a očekivali nismo ništa). Ako ne gađa preko 40% za tricu, Rudež je koristan kao i simbolična gospođa s dekolteom pored klupe.

19. JERAMI GRANT / -13

Osim solidnih obrambenih kvaliteta kojima se uklapa u stil igre Sixersa, nije pokazao ništa, točnije potvrdio je sumnje da nema talenta za igrati na perimetru u NBA.

20. ZACH LAVINE / -15

Bačen u vatru u plamenu koje se praktički po prvi put u životu uči ozbiljnom igranju košarke i to na više pozicija. Solidne fizikalije i zavidna razina energije su plusevi, ali na učinkovitost će trebati čekati.

21. TRAVIS WEAR / -16

Fisher mu daje priliku jer je jedan od rijetkih igrača koji vidno shvaća principe trokuta i zna kamo poslati loptu i na kojoj poziciji se treba nalaziti. Nažalost, ujedno i jedan od manje talentiranih igrača u ligi uopće, jednostavno ne postoji uloga u kojoj ga možeš zamisliti u NBA s ovakvom razinom atleticizma (njemu bi i Bogdanović pobjegao s loptom).

22. RODNEY HOOD / -17

Burks se ipak odlučio za operaciju ramena, što otvara vrata i njemu i Inglesu i Exumu da pronađu sebe. Međutim, sudeći po dosadašnjim partijama, nemamo razloga biti optimisti. Hood je u ligu došao kao 3&D potencijal, ali za sada ne može ubaciti tricu, a niti obrambeno ne uspijeva krakatost staviti u pogon. Ipak, čisto obzirom na priliku koja se ukazala, nekakav progres bi se trebao dogoditi.

23. NIK STAUSKAS / -22

Stauskas je djelovao totalno izgubljeno u Maloneovoj obrani i možda mu se sada pod Corbinom vrati nešto samopouzdanja. S tim da je puno veći problem što ne može ubaciti ni tricu, a uz to ostvaruje all-round brojke u rangu jednog Jimmera.

24. JOE HARRIS / -23

Nekoliko dobrih epizoda u roli spot-up šutera koji ne davi napad već unaprijed zna kamo treba poslati loptu u jednom trenutku sezone pomogli su Cavsima, ali jednostavno ga je nemoguće sakriti defanzivno u momčadi u kojoj gotovo pa nitko ne igra obranu. Ipak, 38% šuta za tri dobar su znak za ubuduće, jasno pod uvjetom da ga se može maskirati u oba smjera (defanzivno nikada neće biti stoper, ali upadao je u probleme i napadački čim su Cavsi od njega tražili da donese dozu slash & kick igre u drugu postavu).

25. GARY HARRIS /-26

Kod njega je teško izvući ikakav zaključak, ne samo da nema dovoljno minuta već mu ni Shaw ne pomaže svojim već tradicionalnim čestim promjenama rotacija. Ono što se očekivalo od njega, šut i dribling, za sada nismo dobili ni pod razno, ali je zato pokazao da bojazni oko problematičnih fizikalija nisu potrebne – atletski pokazatelji su više nego solidni. Definitivno 3&D projekt kojem treba dati šansu.

26. JAKARR SAMPSON /-27

Slično McDanielsu i Sampson je momak koji je u NCAA više igrao pod košem nego na bokovima, ali za razliku od McDanielsa puno teže mu prolazi prilagodba na novu ulogu koja od njega traži i sposobnost branjenja perimetra te šutiranja trica. Već klasični atleta na rosteru Sixersa koji može braniti više pozicija, ali ofenzivno nema apsolutno nikakvu kvalitetu.

7 thoughts on “THE CLASS OF 2014.

  1. Vonleh je tu,vukao sa na dnu klupe,pa dve tekme u NBDL gdje je potvrdio da je raw as hell..ali evo prilike sada kada nema Big Al-a da popuni malo box score makar u garbage timeu…

  2. kakav samo potez menadžera KJ Mcdanielsa i ugovor jednu godinu, pa brat bratu će na ljeto vrijediti nekih 20 miliona na četiri godine…

  3. …pošto gledam često Denver zbog Nurkića, i smatram da se hitno moraju riješit crne rupe Affala i njegovog blizanca Chandlera, kontam da bi im McDaniels legao k’o šaka na oko. Ako ne bi uhvatili Winslowa ili S. Johnsona na draftu, pokušat privuć KJ-a za koji dolar/milju više. A onda za 2015/2016 tankovat i ganjat Bendera, da u tandemu s Nurkićem čine lom. Jer, uprkos svoj energiji i smetlarskoj upornosti (kad hoće), Farried ne moze biti starter ni u jednoj ozbiljnijoj ekipi, ne samo zbog napadačke limitiranosti nego i nikakve 1 na 1 odbrane. A ono što ste jednom spominjali za G.Wallacea, stići ce i njega kad tad…Pa eto, mislim da se nameće samo po sebi da bih se pokusao riješit i njegovog ugovora 😀

  4. @ milos – u planu je već godinu dana usporedba klase 2003. s ovima nakon kroz IOR, ali nikako da dođe na red. valjda i to odradim prije nego odu u penziju

    @ Hardwell – ne zaboravi da imaju i prava na Jokića koji je trenutno barem po mojim statsima pandan Kevinu Loveu s 19 godina, samo bolji atleta (jebote, čak bi se prisilio otić na tekmu tu u blizini da ga vidim uživo koliko su mu dobre brojke). evo, gledao sam ga lani na Nike Hoop Summit tekmama i uz Mudiaya me se najviše dojmio, a evo sada su mu projicirani statsi još duplo bolji. tako da im Bender i ne treba.

    Faried je u idealnom svemiru čovjek s klupe, ali za momčad u tranziciji koja nikako da krene u rebuilding im ne treba bolje. njima je problem prvenstveno što nemaju jasan smjer, a to je vidljivo i po tradeu za Afflala i ugovoru za Farieda, GM je padobranca, vlasnik bi malo piškio, a trener bi malo kakio, tako da u toj situaciji nije lako nikome. ali stvarno su odradili vrhunski draft čak i da Harris podbaci, sama činjenica da imaju dva ovakva prospekta pod košem trebala bi im biti dovoljna da naprave plan za idućih deset godina

  5. Pozdrav Gee, jedno veliko bravo za blog, veoma si citan i slusan u Srbiji. Alal vera!
    Deluje mi da si malo precenio Jokica. Brojke u Mega Leksu su, po mom misljenju, retko prazne. Potencijal kod momka svakako postoji, ali ne Kevin Lavovski. Licno, smatram da mu je plafon Erazim Lorbek (odnosno da ce ga fizikalije kostati NBA lige). Za pocetak, zelim mu Saricev put – prvo par sezona u ozbiljnoj Evropi, pa onda sta bude, daj Boze da ne budem bio u pravu.
    Iz mog ugla, kao fana, njegova prica ide ovako (verovatno ce vise zanimati Krehu, deluje da se on vise trudi ispratiti mlade narastaje) – mali je relativno kasno krenuo da se bavi kosarkom i dugo nije bio na kosarkaskom radaru (za glavne srpske nade rodjene ’95 su glasili Ristic (Arizona), Salic (sarajevski Sparsi, pa onda do skoro Partizan). ‘Pojavio’ se pre dve godine u Vojvodini (juniorska liga Srbije), i dominirao izvanrednim kosarkaskim iq-om i realizatorskim sposobnostima pod kosem uz ogromno telo. Ostvarivao je indekse koji su egal sa ovogodisnjim Benderovim. Kasnije, duele sa vodecim centrima generacije resavao je sutem sa poludistance i pasovima sa lakta. Jedini veliki minus mu je bilo to sto je delovao jako tromo, sporo, ‘masno’, pravi bucko. Prelazak u seniore je ostvario u Megi pod patronatom Miska Raznatovica. Proslu sezonu igra i na cetvorci i na petici. Prenosi igru licem ka kosu iz juniora i ‘vidi’ teren. Telom smeta protivnickim cetvorkama, ali kao problem se javljaju spore noge i neatleticnost. U ovoj sezoni, slazem se, ima brutalne brojke, ali imaj na umu da Mega igra kosarku izuzetno brzog tempa (Hm, nije neka analogija, ali rekao bih da je Mega NBDL za Raznatoviceve prospekte. Minimalna odbrambena zaduzenja, igraj brzo, trcanje, kljucevi ekipe u ruke dvojice glavnih prospekata i guraj… I budzi brojke). U napadu igraju siroko, sve polazi iz pika, a Jokic kao petica predstavlja mismec u odnosu na veci broj petica (koji su u ABA i kraci i sporiji od njega). Bice ga interesatno pratiti u nastavku sezone, posto ce mnogo vise minuta igrati na cetiri (od polusezone Mega ce imati dva dominanta centra).
    Jasno je iz ove price da su upitnici koji mu vise nad glavom pozicija i fizikalije (pitanje je da li ima noge za evroligasku cetvorku, sut i pas svakako ima, a suvise je igrac finese da bi bio rasni centar). Takav problem na NBA nivou je svakako jos izrazitiji.
    P.S. Obrati paznju na Radeta Zagorca ako se budes odlucio da bacis pogled na Megu. Momak ima kombinaciju fizikalija i tehnike koja je ovde prilicno retka.
    Jos jednom, svaka cast, samo nastavi!

  6. @ Geronimo – hvala na skaut reportu, svaka čast 🙂

    Jasni su upitnici zbog tijela i atleticizma, ali Love nije analogija samo po brojkama, već i po činjenici da je i sam bio bucko još i na UCLA i da je po dolasku u NBA potpuno promijenio tijelo. Dakle, stvar je samo u tome koliko Jokić želi raditi – ako je glava na mjestu, nema razloga da ne igra u NBA jer s ovakvim brojkama (koje sam naravno prilagodio tempu, bez brige, ne može me zavarati takva banalnost iako ostaje svakako mogućnost da nisam dovoljno podcijenio ABA ligu koja je daleko od Euroliga razine iako je Šarić fino prenio brojke, koje nisu ni izbliza toliko impresivne, iz nje u puno zahtijevniji kontekst) talent je neupitan. Takva razigravačka sposobnost na poziciji i uz to šuterski domet (samo po onom što sam vidio ne sumnjam da će biti tricaš barem na razini Hawesa) ne rastu na grani, a atletski pokazatelji su svi na mjestu usprkos spomenutoj tromosti (to je ogromna stvar, znači da ima sve potencijale i ako još popravi okvir, neće bit ni upola rupa defanzivno kao što se trenutno čini). Uostalom, ako ga upariš s pravom peticom koja je izuzetno mobilna, sa svim što donosi prema naprijed to je manji problem (šifra: Nurkić). Ja sam svakako za to da ide u NBA što prije da počne raditi na elitnom nivou, jedna sezona u Euroligi teško da mu može koristiti kao godina rada s NBA stručnjacima, a Nurkić je primjer da se može i do minuta ako si toliko dobar da te ne mogu zadržati na klupi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *