020115

Zanimljiva večer s hrpom potencijalno dobrih tekmi, s tim da se sudar Raptorsa i Warriorsa nametao sam po sebi kao izbor. Šaranje ostavljam za nedjeljno jutro, iako mi već od starta nije bilo pretjerano uzbudljivo gledati kako Warriorsi lakoćom zabijaju sa svih pozicija protiv od ozljede DeRozana neprepoznatljive obrane Raptorsa. Koja je u zadnje vrijeme zaigrala malo bolje, više nisu grozni, ali su i dalje ispod prosjeka usprkos ne baš pretjerano teškom rasporedu koji se zahuktao tek u zadnje četiri utakmice odlaskom na dvotjednu turneju.

Ključno je bilo maknuti Vasqueza iz startne postave, ali ni s dodatnim swingmanom u petorci stvari nisu idealne. Prvo, napad im je sjajan dijelom upravo zbog učinkovitosti kombinacija s dva combo beka kojih imaju gomilu, a one su sve redom defanzivno rupa čak i protiv drugih postava. Fields, koji se sinoć vratio u startnu petorku, vuče napad na dno, tako da koristiti isključivo njega i Johnsona na trojci bez minuta za Rossa u niskoj vanjskoj liniji nije opcija (uostalom, nije toliko Ross problem koliko Vasquez i Williams kao dvojke). Startna petorka s Johnsonom funkcionirala je skroz ok i ne vidim razloga zbog koje je Casey odustao od nje osim da ima na raspolaganju Johnsona kao bolju opciju s klupe koju može pridodati ovim defanzivno limitiranim postavama jer Fields uz npr. kombinaciju Williamsa i Vasqueza ne bi imao nikakvog smisla kao minus napadač uz dva minus defanzivca.

U principu stvar je jednostavna, Casey koristi previše sličnih igrača i previše niskih postava koje su, koliko god dobre za napad, problem za obranu. Povratak DeRozana dobrim dijelom će riješiti manjak balansa jer će automatski ostati manje minuta za problematične opcije koje igraju samo u jednom smjeru, a jedan pametan trade u kojem bi combo-beka viška zamijenili za dodatnog visokog riješio bi stvar.

Uglavnom, ta spomenuta kilava obrana s previše Vasqueza i Williamsa sinoć je bila još problematičnija zbog odluke da agresivno udvajaju Currya na pick & rollu. Od kada je Memphis na ovaj način pokazao da se može usporiti Warriorse koji bez Boguta (tada još i bez Leea) nemaju čovjeka na visokom postu kojem mogu baciti loptu kako bi održali napad tečnim nakon što Currya uhvate u zamku, većina protivnika koristi svaku situaciju da bi usporila Stepha na sličan način. Za momčad poput Toronta koja ima problema s obranom, a koji dobrim dijelom i proizlaze iz toga što i inače dosta riskiraju s izlascima visokih, ovakav stil igre u kojem ostavljaš ogromnu rupu u sredini baš se i nije pokazao smislenim.

Valanciunas sam pod košem jednostavno ne stiže pokriti sav prostor u roli koja od njega prije svega zahtijeva atleticizam, to je najveći problem, tako da je Green imao vremena kao u priči da sam samcat šutira i razigrava te tako odradi i svoju rolu stretch četvorke i onu visokog playa koju igra Bogut. Kako imaju dovoljno šutera koji znaju iskoristiti dodatni prostor, Warriorsi su utrpali 40 poena u prvih 12 minuta, što je bilo dovoljno da Raptorsi zaigraju opreznije na lopti, čime su pak ostavili više prostora Curryu na šutu. Tako je jedina šansa Toronta da nešto obrani neslavno propala, talent Warriorsa prema naprijed u ovoj situaciji bio je nezaustavljiv – kada su krenuli zabijati kroz tranziciju i 1 na 5, organizirani napadi više nisu ni bili toliko važni. Iako su u njima bili sjajni – Klay ni ovaj put nije bio od pomoći kao slash & kick igrač (samo jedan ulaz i to na startu utakmice kada su Raptorsi ostavljali i reket i stranu bez lopte praznima), tako da je Kerr umjesto kroz pick igru Currya oslobađao u spot-up situacijama kroz gomilu screen i flex akcije kako bi uz šut dobio i ulaz. To je funkcioniralo kao pjesmica, što pokazuje i učinak na kraju.

Utakmica je tako bila riješena u trećoj četvrtini kada su Warriorsi zasuli Raptorse sa svih strana i kada su zaigrali s puno više zonske obrane, fokusirajući se na zatvaranje sredine. Valanciunas je na startu utakmice ubacio sve svoje poene, stvarajući probleme visinom i snagom Speightsu, ali čim su ga počeli udvajati i preuzimati (u gomili situacija čuvali bi ga Green i Barnes sa Speightsom kao pomagačem), ispao je iz ritma kao i napad Toronta. Kojem su Warriorsi praktički ostavljali dovoljno prostora na perimetru odlučivši se za manje presinga, ali u ovom trenutku najbolji napad lige u ovoj utakmici izgledao je i šuterski i kreatorski limitiraniji od protivnika. Tu su dobru rolu odradili Klay dužinom na Lowryu i uopće svi vanjski Warriorsa već poslovičnim agresivnim zatvaranjima iz reketa prema perimetru. Curry je tako pokrivao gomilu prostora i za 33 minute na parketu pretrčao je suludih 3.9 kilometara, što je daleko najviše sinoć na utakmici – Green je ukupno skupio najveću kilometražu, ali je odigrao i 7 minuta više od Stepha koji je tako i na ovaj dodatni način dokazao da se sve u Warriorsima vrti oko njega.

Uglavnom, još jednom se potvrdilo kako Raptorsi s ovakvom obranom nisu ozbiljan izazivač, a odluka Caseya da povjeri preko 30 minuta i Vasquezu i Williamsu pokazala se kontraproduktivnom. Koliko god su imali smisla protiv ovakve obrane domaćina koja im je ostavljala gomile prostora za šut, toliko su bili smetnja u drugom smjeru (evo, nisam ni spomenuo tranzicijsku obranu u kojoj valjda u ligi ne postoji goreg igrača s ovoliko minuta na raspolaganju od Vasqueza). Mislim, sama ideja da ideš dobiti Warriorse njihovom smallball igrom (čak 15 minuta Casey je potrošio na postave sa samo jednim visokim) toliko je apsurdna da je, nakon ovakve partije u kojoj potentan napad poput ovoga Toronta nije izgledao kao da zna što radi veći dio večeri, nitko ne bi trebao iskušavati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *