VOLUME 2.

11. THUNDER 88.1

Polovični uspjesi nisu dovoljni da uhvate priključak sa Sunsima usprkos tome što su ih dobili oba puta u nedavnim međusobnim obračunima (makar ovaj drugi put u drami produžetaka u kojoj su primili čak 134 poena). U ovih 4-3 nakon Božića utkano je previše loših Westbrookovih partija (35% šuta uz 17% za tricu usprkos kojima i dalje uzima 2 šuta više od Duranta po utakmici u prosjeku), tako da ni Durantov povratak u solidnu formu nije bio dovoljan da napad izroni iz prosječnosti (u ovom periodu u 4 utakmice su gađali ispod 42% iz igre kao momčad, a u zadnje dvije tekme protiv Warriorsa i Kingsa pali su ispod 33%).

Obrana je i dalje jedini oslonac dok čekaju da se Westbrook izvuče iz blata, a u ovom svjetlu napadačke jalovosti opet pod povećalo dolaze standardni problemi s postavama, stilom igre i uopće talentom na rosteru. U tom kontekstu dovođenje igrača kao što je Waiters, inače poznat po neučinkovitom stilu igre, djeluje kao još veći potez očajnika – dodaješ još jednog igrača koji najbolje funkcionira u 1 na 5 “sistemu” iako već imaš pun roster istih, što znači da i dalje ne odustaješ od formule pretjeranog jahanja Duranta i Westbrooka dok svi ostali oko njih glume promatrače.

S tim da je u cijeloj priči možda najtužnije upravo to što bi Waiters vrlo lako mogao postati četvrti najbolji igrač na ovom rosteru. To u velikoj slici ne znači ništa jer im svojim talentima ne pomaže da naprave iskorak, već samo naglašava kako je mizeran posao oko prikupljanja talenta u zadnje 4 godine napravio Presti kad mu jedan praktički odbačeni igrač koji ga je koštao tek zaštićenog picka prve runde odjednom izgleda kao spasitelj. Jedva čekam da Bill Simmons, ako uhvati vremena, još jednom opali po Thunderu zbog tradea Hardena i uopće načina na koji trate jedan od najvećih talenata kojega je svijet vidio.

12. PELICANS 87.9

Taman su malo digli obrambeni učinak u ovom periodu kad se napad srušio, tako da opet nisu napravili ništa više od 3-4. S Cunninghamom i sada povratnikom Gordonom stvarno više nema potrebe da onoliko minuta dobivaju Babbitt i Rivers, što će svakako biti dobra vijest za obranu koja jedva preživljava s Andersonom u rotaciji i kojoj stvarno ne trebaju dodatne distrakcije. Doduše, kad ti je trener Monty Williams one su uvijek moguće – njegova odluka da nakon povratka Gordona stavi Evansa na klupu u rolu šestog igrača bila je biser sezone. Srećom, vrlo brzo se predomislio, ali sama činjenica da je sposoban razdvojiti Evansove ulaze od Davisovih blokova, dakle najbolji segment njihove napadačke igre, na bilo koje vremensko razdoblje, a sve kako bi dobio bolji balans između obrane i napada (Evans je igrao sjajno bez Gordona jer je uglavnom napadao niže swingmane, a sada će se opet vratiti u rolu trojke u kojoj nije toliko dominantan i u kojoj je defanzivno još veći problem), dovoljno govori koliko čovjek nije u stanju vidjeti šumu od drva.

Naime, Pelicansi su daleko od idealne momčadi i kada im oduzimaš ono u čemu su najbolji (zabijanje) da bi ih popravio tamo gdje su kilavi (branjenje), a da pri tome radiš više štete nego koristi, tada baš i nisi uračunljiv stručnjak. I tako umjesto da gledamo momčad koja trči kao blesava i vrti pick & roll za pick & rollom s dvije pozicije s Davisom dok ih okružuju dva tricaša, trpimo previše Asika (koji je solidan centar, ali ne može pokrpati sve rupe koje otvaraju bokovi) i ovakve odluke da Babbitt dobije prednost pred Evansom kao starter. Da imam energije, sada bih ispustio uzvik, ali ovako sam samo deprimiran.

Inače, ako netko nije znao Tyreke je igrač koji uzima najviše pokušaja na obruču u ligi (doduše, samo 0.1 više od Cousinsa, ali svejedno, sama činjenica da je u istom rangu s centrom poput Cousinsa je fascinantna).

A što se ovih kombinacija visokih tiče, Davis i Asik su u ovom periodu konačno bili sjajni defanzivno (92.7 poena na 100 posjeda, što je daleko najbolji period od dva tjedna kojega su imali ove sezone), Davis i Anderson su bili podnošljivi (također bolji nego inače), a najveći problem, kombinacija Asik-Anderson koja defanzivno curi na sve strane, gotovo je izbačena iz plana i programa (što je dobro jer u ono malo što su dobili zajedno i dalje su igrali katastrofalnu obranu) – Williams je radije koristio Ajincu i Cunninghama nego njih dvojicu i to je potez na kojem mu svakako treba odati prizanje.

Uglavnom, defanzivno su Pelicansi i dalje u donjoj trećini, ali pomaci koje smo vidjeli u ovom periodu (i to na rasporedu koji je bio poprilično respektabilan) daju im nadu da će do kraja ostati u borbi za osmo mjesto. Osim boljeg rotiranja visokih, još su dva razloga zbog kojih možemo vjerovati da je ovo što su Pelicansi pokazali defanzivno trend koji će ostati. Prvo, u Cunninghamu imaju čovjeka koji zna igrati obranu i u kombinaciji s Andersonom ovisno o potrebi može čuvati težeg protivnika i na perimetru i pod košem u ulogama trojke i četvorke. Drugo, Davis manje agresivno izlazi na pick & rollu, više je fokusiran na prostor nego loptu, a s takvim mrvicu opreznijim pristupom, automatski je bolja i zaštita reketa.

13. SUNS 87.8

Jučer smo spomenuli kako je njihov napad u protekla dva tjedna bio svijet za sebe zajedno s onim Warriorsa i Pistonsa (burger!), što je rezultiralo sa sjajnih 6-2 i povećanom razlikom u odnosu na Thunder usprkos porazima u međusobnim sudarima. Jasno, u takvim situacijama obično je pogled na raspored dovoljan da objasni stvar. I stvarno, igrali su protiv Wolvesa, Lakersa, Kingsa i Raptorsa čije obrambene probleme smo opjevali, a čak ni pobjede protiv solidnih obrana Bucksa i Sixersa nisu ništa o čemu treba trošiti riječi. Praktički, iz dva najteža susreta, protiv direktnih suparnika Thundera i Pelicansa, izašli su kao gubitnici i to je najvažnije za zaključiti kako u pozadini svega nema nikakvog specijalnog iskoraka.

Dakle, nije Hornacek odjednom izmislio neke nove lude postave jer i dalje je ovo momčad koja 40 minuta po večeri igra s teškim centrom (s tim da i ovih 8 uglavnom pojede Markieff Morris koji nije beba), od čega čak 21 minutu otpada na kombinaciju s dva klasična velika (preostalih 27 na četvorci igra neka stretch verzija s Marcusom Morrisom ili Tuckerom). Doduše, koliko god malo koristi uber-combo postavu s tri playa (u zadnjih 8 utakmica tek oko 5 minuta u prosjeku), sama činjenica da tako nešto postoji u standardnoj rotaciji već je po defaultu totalno blesava (ili fantastična ako vam je draže).

Sad, ove postave su izrazito učinkovite, ali teško je reći koliko je tome razlog tako mala situacijska minutaža, a koliko stvarna kvaliteta. Kako god, s tri playa na parketu Sunsi igraju izrazito brzo, s nekim kombinacijama koje troše suludih 117 posjeda za 48 minuta. Osim što su ovo brojke za koje bi Ranadive ubio, one jasno ukazuju kako su Sunsi dodatno ubrzali čak i u odnosu na lanjsku sezonu, sve kako bi još bržim ritmom nadoknadili manjak stretch kvalitete u odnosu na lani. Obzirom da su na putu ponoviti lanjski rezultat (trenutna koš razlika predviđa im score 47-35, dok su lani završili s 48-34), očito je kako je Hornacek još jednom uspio izvući maksimum iz ovog rostera, ma koliko mi šutjeli o tome.

14. WIZARDS 87.7

Teži raspored s mini-turnejom po Zapadu doveo je do malog pada obrambene učinkovitosti, a na 5 teških gostovanja u 7 dana ostvarili su respekta vrijednih 2-3 (doduše, računamo tu i dva zicera protiv Knicksa i jednu tekmu protiv Celticsa, ali obzirom na težinu ostalih protivnika možemo im progledati kroz prste ove dane odmora). Po običaju, njihova osrednjost baš i ne donosi inspiraciju za pisanje, ali neki trendovi su definitivno zanimljivi.

Tipa, čak i u ovako brutalnim utakmicama Wittman je ostao vjeran kontroliranoj minutaži, štedeći čak i Walla u ovim back-to-back situacijama i posebice pažljivo dozirajući minute Gortatu i Neneu. Mislim, imaju ok dubinu, ali im klupa opet nije tako dobra da nosi povećani teret (povratkom Webstera tu je sada čak 11 igrača koji imaju nekakvu redovnu minutažu, a da malo smanje gužvu otpustili su zvijezdu ljetne lige Ricea koji nije pokazao ništa u ono malo prilike što je dobio). U svakom slučaju, plus je što se očito čuvaju za završnicu sezone i playoff na jedan zreli, gotovo pa Popovichevski način koji od njih definitivno nije očekivan.

Njihova udarna petorka tako je četvrta u ligi po +/- učinku gledajući postave s najmanje 10 odigranih utakmica uz 10 minuta u prosjeku, ali s rezultatom ostvarenim na puno manjem uzorku od najbolje petorke Clippersa, Warriorsa i Kingsa (ovu zadnju možemo otpisati iz daljnje konkurencije) što jasno govori o potencijalu jednom kada se rotacije srežu i kada bude puno više minuta za njih na raspolaganju.

Treba spomenuti i kako od Beala još nismo vidjeli partije koje bi bile u rangu onih iz prošlogodišnjeg playoffa. To nije nužno zabrinjavajuće obzirom na probleme s ozljedom zgloba zbog kojih je propustio početak sezone (vrativši se na parkete puno prije očekivanog datuma), ali razlika između spot-up brojki i pokušaja kreacije je fascinantna. S trice u situacijama koje mu uglavnom namjesti Wall je sjajan, 46% su stvarno elitna brojka, ali iz driblinga zabija tek 33% šuteva, što je u situaciji u kojoj se od njega očekuje da bude druga opcija premalo.

Nene i Pierce ponijet će dio tereta, ali plafon Wizardsa tako i dalje ovisi o tome može li Bradley Beal od solidnog startera postati all-star.

15. CAVS 87.1

Kao da gubitak Varejaoa nije bio udarac sam po sebi, ozljeda Jamesa (točnije, stavljanje na led najboljeg igrača kako bi se izbjeglo opterećivanje njegovih leđa i koljena u unaprijed izgubljenoj situaciji) i problemi Irvinga s leđima, pa čak i Love (također leđa) i Marion (gležanj) daleko od idealne forme, potpuno su ih uništili u ovom periodu. S napadom i obranom u donjoj trećini, na trenutak su izgledali bliži Knicksima nego jednoj od pet legitimnih playoff momčadi na Istoku što je rezultiralo sa mizernih 2-7 u nakrcanom rasporedu (protivnici su bili daleko od nepobjedivih, ali jedina su momčad u ligi koja je u proteklih 14 dana odigrala 9 utakmica).

Ako ništa drugo, osim što su koketirali s postavama, posebice smallball predznaka, koje nećemo gledati kao dio redovne ponude, ovaj splet nesretnih okolnosti natjerao ih je da naprave promjene na rosteru. One bekovske smo već opisali kao poteze koji će teško dovesti do značajnijeg iskoraka osim ako Smith ne zaigra kao mladić, a Shumpert nekim čudom pronađe eksplozivnost, ali dovođenje Mozgova puno je važniji potez. Doduše, ni upola onako bitan kakav bi bio da je Varejao u rotaciji – s Mozgovom u roli back-up centra i uopće s jednim dodatnim korisnim tijelom koje omogućuje dodatne kombinacije visokih, Cavsi bi se približili korak bliže Finalu. Ovako, s njim usamljenim na poziciji petice i ostavljenim na vjetrometini u zahtjevnoj ulozi prvog defanzivca na parketu (Timofej je dobar, ali ne toliko), obrana Cavsa neće dobiti tu kvalitetu više, ali će barem opet imati šansu biti prosječna.

Što nije dovoljno za ambiciozne ciljeve, ali ih barem vraća na kurs borbe za što bolju playoff poziciju s puno većim izgledima da izbore prednost domaćeg parketa u prvih par rundi nego što je to bio slučaj bez poštenog centra u rotaciji. Sad, možda će se nekome učiniti da su dva picka prve runde previše za angažman jednog rubnog startera (Cavsima ostaje njihov pick kojega će vjerojatno mijenjati s Bullsima, dok su ova dva ionako toliko zaštićena da će na kraju Denver biti sretan ako iskoristi barem ovaj Memphisov tamo negdje 2017.), ali treba uzeti u obzir kontekst – taj rubni starter (ove sezone njegov IOR je 40, što je solidno, ali ipak za klasu ispod Varejaovih 58 bodova) je u ovoj suši visokih tijela koji igraju obranu praktički bitan za Cavse kao Bogut za Warriorse. Barem u teoriji – da bi tako bilo i u praksi, Mozgov mora nastaviti sa solidnim igrama koje pruža zadnje dvije sezone, odnosno Lue ga mora koristiti u pravom sistemu i poštediti ga pretjeranih izlazaka prema perimetru jer njegov forte je guranje u postu i oduzimanje prostora u reketu, a ne all-round energična obrana s puno kretanja kao kod Varejaoa koji je bio puno idealniji centar za ono što je Lue pokušavao ugraditi.

I za kraj jedna specifičnost koja je dugoročno možda i najvažnija za Cavse. Nitko nije odigrao više minuta prije 30-og rođendana od Jamesa – samo Kobe i KG su odigrali više utakmica (24, odnosno 9), ali LBJ ih svejedno vodi u minutama u tom razdoblju (Garnetta šiša za 736 minuta, a Kobea čak za 1705 što je gotovo ekvivalent jednoj punoj sezoni). Dodamo li tome playoff minute kojih James do 30-og rođendana ima čak 513 više od sljedećeg na popisu, Magica Johnsona, postaje još jasnije da je njegovo tijelo tijekom karijere pretrpjelo do sada u cijeloj povijesti lige neviđeni stres (ne zaboravimo i sva ona ljeta provedena s reprezentacijom). Razmislite malo o tome drugi put kad vam se učini zgodnim kritizirati Jamesa zbog manje potrošnje u obrani i izbjegavanja ulaza u reket, odnosno uopće činjenice da ne preuzima odgovornost za produkciju na razini na koju nas je navikao sve ove godine. Možda sve ovo skupa znači da uopće nije nerazumno odmarati ga iako ne postoji neki specifični zdravstveni problem već ih sve možemo staviti pod onaj nazivnik koji Pop voli koristiti – old.

Ovo što je njegovo tijelo prošlo prije 30-go rođendana nije nijedno drugo, dakle nije tu samo stvar u načinu na koji će ga održavati već i u stresu koji je do sada pretrpljen i koji se može manifestirati na načine koji nam se trenutno čine nerealnima jer očekujemo drugačiji scenarij razvoja situacije usprkos tome što se radi o potpuno novom i nikad viđenom kontekstu (tipa, možda pad atleticizma bude drastičniji nego se itko usudi pomisliti – elitni talenti stare sporije, ali ne smetnimo s uma da nikada prije nismo vidjeli ovakav elitni talent koji je toliko toga bazirao na čistoj fizičkoj dominaciji nad protivnicima na perimetru). Mislim, već iz ovog kuta običnog promatrača očito je kako treba biti itekako oprezan u njegovom daljnjem raubanju (ne zaboravim kako je Pop jednom Duncanu počeo rezati minute već s 28 godina), a kamoli iz kuta franšize koja je upravo cijelu svoju budućnost stavila u njegove ruke (od njegovog dolaska čak 6 pickova prve runde na ovaj ili onaj način napustilo je Cleveland što nikako nije mala stvar).

16. BUCKS 86.4

Još jedan fascinantni niz utakmica je iza njih, ostvariti 5-3 uz očajan napad i sve probleme s ljudstvom (praktički su igrali bez Sandersa koji se čak u nekim glasinama spominjao kao novi Bynum, odnosno čovjek kojemu je dosta košarke) nije mala stvar. Razlog uspjeha je kombinacija laganog rasporeda i sjajne obrane koja je bila dovoljna za iščupati pobjede nad Knicksima, Sixersima, Hornetsima i desetkovanim Cavsima, s tim da su ostvarili i jednu fantastičnu pobjedu protiv Hawksa. Kidd i dalje koristi 11 igrača, ne bježi od rotiranja i prilagođavanja postava, igraju fanatičan presing na perimetru, a ovom prilikom imaju i dva najnovija heroja. Pachulia i Henson su fantastično nadoknadili manjak Sandersa, skakačkim i blokerskim kvalitetama nadopunili su i ovaj put pouzdani trojac Middleton-Dudley-Bayles oko kojega se sve vrti u napadu.

17. PACERS 85.3

Do solidnih 4-4 došli su usprkos nezgodnom rasporedu i netipičnoj prosječnosti u napadu koja se dobrim dijelom može vezati uz povratnika Hilla. Nakon brojnih ozljeda čovjek je preuzeo rolu prvog imena na vanjskim pozicijama donijevši šutersku kvalitetu o kojoj su do sada mogli samo sanjati, samo da bi se opet ozljedio (ovaj put su stradale prepone što je znak da je daleko od prave forme). Ovaj napadački impuls dobro je došao u situaciji u kojoj je zbog gomile rekonvalescenata pao učinak u obrani (uz Hilla i Westa koji je također daleko od prave forme sitne ozljede gnjave i Stuckeya i Watsona, ali i Hibberta koji je zbog Mahinmievog izostanka još važniji).

18. NUGGETS 85.2

Prvo odgovorimo na aktualno – odlazak Mozgova nije znak da su Nuggetsi odjednom prihvatili rebuilding kao opciju, već da je Nurkić već sada toliko dobar da mu nema smisla zatvarati vrata. Jasno, za očekivati je da Nuggetsi trejdaju i ostatak osrednjih veterana, ali dok se to ne dogodi i dalje će biti rubna playoff momčad (nemojmo zanemariti kako su usprkos jednom od 10 najtežih rasporeda u ligi i katastrofalnom ulasku u sezonu ostvarili rezultat koji bi im bio dovoljan za playoff na Istoku, jasno u kontekstu u kojem bi Pelicansi i Thunder ostali na Zapadu). Doduše, treba vidjeti kako će reagirati na sada ipak slabiju rotaciju jer za ovih 4-3 koje su ostvarili u protekla dva tjedna dobrim dijelom zaslužna je igra klupe predvođene upravo Nurkićem. U roli startera koja ga sada čeka sigurno će imati puno teži kontekst za gomilati brojke nego je to bio slučaj u ovom nizu utakmica koji je prethodio tradeu Mozgova, a to bi se moglo osjetiti i na brojkama koje su u ovih 5 utakmica u kojima je dobio minutažu bile stvarno sjajne (12-8 uz 3 blokade i 50% šuta iz igre).

Ono možda najbitnije u ovom periodu je podatak da je u tri utakmice prije tradea Mozgova u preko 60 minuta napravio samo 2 faula – prosjek prije toga mu je bio 3 po utakmici za manje od 14 minuta (znači, za 36 minuta bi ih radio preko 8) što opasno limitira mogućnosti Denvera da ga drži na parketu dovoljno dugo kako bi anulirali gubitak dojučerašnjeg startnog centra. Protiv Orlanda je u prvom startu također upao u probleme s osobnima i u biti najviše o njima ovisi kako će odraditi ovu sezonu do kraja jer talent nije upitan. Prvo što upada u oči kod njega je neobjašnjiva lakoća kretanja za čovjeka s tako ogromnim “temeljima”. Nurkić poput Gasola ima noge boksača i to je nešto neprocjenjivo za centra. To ujedno znači da će kad uhvati dovoljno iskustva prestati ovoliko faulirati jer atleticizam očito nije problem već pozicioniranje – količina ukradenih i blokada koje generira je vanserijska i samo na račun toga već sada je koristan obrambeni igrač. Opet ponavljam, ostaviti trag na obrani kao do sada bit će puno teže u roli startera, ali bit će ovo izuzetna škola za njega.

Napadački su stvari usprkos nekim sjajnim epizodama pod nešto većim upitnikom. Iako je okretan i ima meku ruku s kojom bez problema može ubaciti s vrha posta i linije slobodnih, Nurkić je poprilično limitiran pivot realizator koji ovisi isključivo o prostoru kojega stvori guranjem. Loptu za sada izbacuje ili previše rano ili prekasno, ni jedan horok mu nije isti i tu ima gomilu prostora za napredak. Uglavnom, u post-up izolacijama nije ni približno opasan koliko bi trebao biti, a za to je dobrim dijelom zaslužan i Shaw koji ga više koristi tako nego u pick & rollu. Doduše, to će se možda promijeniti sada kada će puno više minuta provoditi s Lawsonom i to bi definitivno bilo dobro za Denver jer Nurkić je već sada opasnost u ulozi rollera – kada se takva masa uz takvu pokretljivost sjuri u reket, malo je toga što obrana može učiniti.

Uglavnom, uz njega je u zadnje vrijeme proigrao i Hickson, što je Shawa natjeralo da Arthura u određenim postavama čak koristi kao trojku (tu su bez Gallinaria poprilično tanki). To je više fora nego ozbiljna kombinacija, a kako će se sada otvoriti jedno mjesto u sredini, vjerojatno je više nećemo gledati.

19. KINGS 84.9

Imaju 4-7 od otkaza Maloneu, što i nije toliko tragično obzirom na onih 2-7 koje su ostvarili bez Cousinsa dok je Malone bio trener. Međutim, ono što je tragično je da su u tom periodu bez svog centra i najboljeg obrambenog igrača zadržali prosječnu defanzivnu učinkovitost, dok su, usprkos povratku Cousinsa, s Corbinom postali jedna od 5 najgorih obrana lige. Uglavnom, na jedan indirektan način su digli ruke od sezone jer teško da će opet zaigrati solidnu obranu, a bez nje ni ovaj solidni napadački talent neće biti dovoljan da se održe pri površini.

Inače, Corbin je poslušao gazdu i ubrzao je igru (pod njim su Kingsi četvrta najbrža momčad lige što zasigurno ne odgovara Cousinsu koji teško da je održavao kondiciju na orbitreku dok se borio s meningitisom), ali tu je u pitanju prije svega potreba da se zadovolji uprava, a ne ozbiljna potraga za identitetom (kojega su ionako imali s tom spomenutom obranom, zatim napadom posloženim oko Cousinsa u postu i petorkom koja je usprkos limitima bila treća po +/- učinku u ligi). Uglavnom, već smo imali prilike vidjeti kako Corbin među startere gura Hollinsa uz Cousinsa, zatim je priliku startati dobio i Williams (koji je i najlogičnije rješenje ako već idu u ovom novom smjeru), a onda su se opet vratili Thompsonu (što nema smisla jer upravo je on simbol Maloneove ere, odnosno potrebe da ga se drži na parketu gomilu minuta samo da bi imali jednog defanzivca viška u postavi).

20. CELTICS 84.6

Trend užasnog napada i osrednje obrane se nastavio i u ovom periodu u kojem su s 2-5 ostavili otužan dojam. Smart se pokazao nespremnim preuzeti uzde momčadi te playa glumi Turner, što zasigurno neće pomoći napadu da oživi. Također, zanimljiv detalj je da su u protekla dva tjedan bili najslabija skakačka momčad lige, što nikako ne pomaže u situaciji kada imaš vanjsku liniju bez poštenih šutera, a i što je totalno blesavo pored svih ovih visokih na rosteru. Uglavnom, pad započet tijekom lakšeg dijela rasporeda zasigurno će se nastaviti i tijekom ovog težeg (ostvare li dvije pobjede u idućih desetak utakmica, u kojima ih uz pozitivne protivnike čekaju gomila gostovanja i čak tri back-to-backa, mogu biti sretni).

5 thoughts on “VOLUME 2.

  1. Poštovanje.

    Pratim ovaj blog i imam samo riječi pohvale, pogotovo za IOR.

    Zanima me što autor misli o mojoj teoriji da Ređi Đekson treba igrat u prvoj, a Wess biti šesti čovjek?
    Računam na bolji balans ekipe i više prilike Wessu da praši sam + da manje lopti otima Durantu koji treba da praši više.

    Hvala,

    fan Gordana Giričeka i Zorana Planinića.

  2. @ Gordan – urnebesno, Gira ovo ti je sigurno Andreja Andrassy napisala jer sumnjam da sam možeš bit ovako slojevito duhovit (Wess je sjajan detalj)

  3. Dva pitanja

    Kolko su ove godine relevantni na zapadu Hjuston Rocketsi odnosno kolke sanse im dajete prolaz prve runde(trenutno su 5 na zapadu) posto su dva prethodna puta ispali u prvoj rundi

    i da li Hornetsi sa ozljedjenim Jefersonom i Stivensonom predvodjenim sjajnim Kembom Walkerom mogu u plejof ove godine?

    Inace sjajan podcast kao i uvjek.

  4. Nurkićeva minutaža zavisi i od kondicije. Ipak je on do jučer igrao ABA ligu, i to u prosjeku od 17 min. Vidim već se počeo žalit na umor. Jer njegov stil igre, nekad bespotrebno iskakanje i trčanje u tranziciji, previše ga troši. Moraće naći način da si optimizira energiju, jer ako nastavi ovako, biće potpuno iscijeđen do marta. Regres brojki je za očekivat, pogotovo u kategoriji skokova po min. Pored Farieda se teško naskakat….Najavljen je i skori povratak McGeea pa možda i ne bude puno startao. Uglavnom, biće mu to dobra škola i iskustvo, bitno je da su fundamenti tu. Probleme s ličnim ne vjerujem da može riješit u naredne 2-3 sezone. Zbog istih problema, i jedan Cousins je znao prošle godine imat utakmicu od svega 20-25 m. (i oborit na “overu”:D)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *