VOLUME 3.

21. JAZZ 83.6

Burks je ipak otišao na neizbježnu operaciju ramena (a onda je i njegova predviđena zamjena Hood završio izvan rotacije zbog problema sa stopalom), Kanter je izvrnuo zglob i otpao na nekoliko utakmica, a čak je i Burke propustio jednu tekmu zbog grlobolje (što je dovelo do onog fascinantnog Exumovog starta u kojem je rookie uspio za 30 minuta ostati bez slobodnog bacanja, skoka, asista, izgubljena ili ukradene lopte te blokade), ali usprkos svemu Jazz je nastavio sa solidnim ritmom. Jasno, ovih 4-3 rezultat su prije svega dviju pobjeda nad Wolvesima te jedne nad Sixersima, ali na kraju balade došli su i do fantastične pobjede u kojoj su Bullse ostavili na samo 77 poena iz igre.

To je naglasilo činjenicu koja ih je u ovom periodu obilježila, a ta je top 10 obrambeno izdanje. U napadu su zadržali standardno visoku razinu, a upravo taj obrambeni pomak (nerazdvojiv od laganog rasporeda, ali ipak značajan) je bitan, posebice jer je očito baziran na drugačijoj raspodjeli minuta. Naime, osim što se izostankom Burksa otvorilo mjesta za više Inglesa i Exuma koji su se i do sada pokazali kao korisniji defanzivci, ključne su bili minute koje je Gobert dobio na račun Kantera.

Kombinacija njega i Favorsa na parketu Jazz doslovno pretvara u elitnu obrambenu momčad tijekom cijele sezone, tako da ni sada nije bilo drugačije, osim što su u ovih 7 susreta odigrali 92 minute zajedno naspram samo 37 u svim prethodnim utakmicama. Ovako prijašnji mali uzorak rezultat je Snyderovog izbjegavanja korištenja postave s dva igrača koji mogu finiširati isključivo u reketu, što i dalje ostaje problem. Naime, iako se kroz ovaj period u kojem igraju zajedno većinu vremena potvrdio raniji manji uzorak koji je ukazivao da se radi o elitnoj defanzivnoj kombinaciji, došlo je do raskoraka u pogledu napadačke efikasnosti.

Jazzeri su u ranijim situacijama potvrđivali Snyderove bojazni i bili su ispodprosječni napad s Favorsom i Gobertom na parketu, ali, vjerojatno zbog rasporeda, u ovom periodu to nije bio slučaj te su bez obzira na manjak prostora u napadu održali iznadprosječnu razinu napadačke efikasnosti. Sad, Snyder će u budućnosti zasigurno češće posezati za Gobertom uz Favorsa, ali dok god ne bude definitivno siguran da s ovom postavom može zabijati, Kanterova šuterska kvaliteta imat će prednost. U svakom slučaju, ovo je višak opcija od kojega definitivno ne boli glava i koji će biti zadovoljstvo miksati do pronalaska idealnog balansa.

22. NETS 83.4

Nastavili su nizati polovične uspjehe i u ovom periodu, iako tih 4-4 baš i nisu neki rezultat obzirom da su opet na rasporedu imali samo dvije momčadi iznad 50% uspješnosti (nakon gotovo pola sezone, Netsi su momčad s uvjerljivo najlakšim rasporedom do sada i gomilom ovakvih laganih nizova koju tek čeka ono najgore – obzirom na to kakav im se raspored namješta sredine sijećnja do početka ožujka, bit će pravo čudo ako s ovakvom razinom izvedbe u tih 22 utakmice ostvare 5 pobjeda). Uglavnom, i u ovom periodu napad je nastavio pružati užasne partije, dok je glavni oslonac ostala solidna obrana.

Deron Williams je završio na klupi, a zatim i izvan momčadi zbog polomljenog rebra, a Hollins je išao tako daleko s treniranjem discipline nad “zvijezdama” (činjenica da su svi od reda u izlogu definitivno mu daje odriješene ruke da daje priliku onima za koje misli da se mogu boriti, a ne imenima na dresu) pa je uz Derona na klupu posjeo i Lopeza koji starta tek u onim utakmicama u kojima Garnett dobije poštedu. Uglavnom, u ovom periodu tako je uz Plumleea i Johnsona nezamijenjiv postao i Jack, a sve više minuta dobiva i Anderson (koji je u kombinaciji s Karaševim potpuno iz rotacije izbacio Bogdanovića).

U principu, kao da gledamo nešto slično lanjskom pretumbavanju postava kojega je izvodio Kidd, s tim da Hollins iz toga ne izvlači nikakvu kvalitetu više koja se osjeti na parketu. Kad stavimo na jednu stranu upitnu razinu talenta, a na drugu tu upitnu kemiju i identitet momčadi, a onda uzmemo u obzir i kvalitetu izvedbe koja ih stavlja iza leđa Pacersa i Bucksa (s tim da su Pistonsi u dva tjedna izbrisali razliku između sebe i spomenutih momčadi), za pretpostaviti je kako će u sljedećim razdobljima Brooklyn ipak prepustiti mjesto u top 8 nekom od konkurenata.

23. PISTONS 83.3

Micanje Smitha iz slike i sjajnih 5 dana odmora koje su dobili od tog poteza do prve sljedeće utakmice, uz raspored namješten kao da ga je slagao Van Gundy, otvorili su Pistonsima priliku da se vrate u borbu za playoff. Indiana, oslabljeni Cavsi, Magic, Knicksi i Kingsi bili su kao naručeni da se okrene sezona, a na krilima dobrih vibracija pali su i Spursi (uz puno sreće) i Mavsi. I samo tako, uz puno muda i malo planiranja, eto Pistonsa opet u sedlu, tamo gdje smo ih i očekivali.

Fantastične rezultate ostvarene u oba smjera (top 3 napad i obrana u protekla dva tjedna) treba odbaciti obzirom na raspored, ali, uvjerljive pobjede protiv dojučerašnje konkurencije (koš razlika od +115 u ovih 7 utakmica je suluda i sama po sebi najbolji pokazatelj da povratka na staro nema) ukazuju da će Pistonsi opravdati one projekcije s početka sezone koje su ih vidjele kao prosječnu NBA momčad.

Sad, bez obzira na raspored i talent koji je čekao da se nametne, nemoguće je zanemariti važnost otkaza Smithu. Kao najveći potrošač u momčadi, uz to izuzetno neučinkovit, Smith je definitivno imao ogromnog udjela u katastrofalnim napadačkim rezultatima. Te slabosti dodatno su pojačane izmišljanjem minuta na poziciji trojke koje nije mogao izbjeći ni Van Gundy iako je svaki košarkaški bušman nakon lanjskog fijaska znao da Smith na trojci ne smije igrati ni pod razno. Uglavnom, kada njegove 32 minute i 25% potrošnje tijekom tih minuta rasporediš na učinkovitije igrače, a prije svega kada one minute na trojci (njih malo više od 6 po utakmici) prepustiš šuterima, stvar se popravi sama po sebi.

Indikativno, najučinkovitiji napadač u ovom periodu uz rekonvalescenta Meeksa (fantastičnih 47% za tricu koji su čuda napravili za prostor u napadu) je Jerebko (koji šutira tricu sa suludih 59% maksimalno pravdajući povećanu minutažu koju mu je dao Van Gundy). Upravo je šveđanin najviše profitirao od odlaska Smitha, ali ne treba zanemariti ni pomake Drummonda i Monroea. Interesantno, njihova potrošnja se nije povećala (ostala je ista kao i za vrijeme Smitha, kod Drummonda 21%, a Monroea 24%), ali učinkovitost je skočila kroz nebo. Istina, nju je nemoguće razdvojiti od laganog rasporeda, ali također je nemoguće ignorirati činjenicu kako je više stretch postava obojici ostavili više prostora za rad u sredini (kad ne igraju zajedno, SVG ih kombinira ili s Jerebkom ili Tolliverom).

Uglavnom, startna kombinacija pod košem napadački je najslabija od 5 mogućih, ali obrambeno je sjajna, dok su obojica s Jerebkom sjajni prema naprijed i podnošljivi prema nazad. Gotovo identični rezultati su i kad je na parketu uz jednog od njih novopridošli Tolliver (čovjek ne šutira sjajno, ali već njegovo prisustvo otvara prostor centrima za rad u reketu). Čak i da regres bude popriličan kada se stvari izjednače, skok koji su u ovom periodu napravili je takav da nema šanse kako će se opet vratiti na staro – Drummond je s očajnih 97 poena na 100 posjeda otišao do 110, dok je Monroe s 99 poena skočio do 109. Od ispodprosječnih strijelaca do apsolutnih aseva, a istina je vjerojatno negdje u sredini. Što će Detroitu biti sasvim dovoljno da izgura sezonu.

Dakle, Detroit neće vječno pobjeđivati, ali sada su konačno ona momčad koju smo očekivali na početku sezone, prosječna u napadu i nešto malo bolja od prosjeka u obrani. Momčad koja će povremeno dobiti utakmicu koju ne bi trebala, povremeno izgubiti utakmicu koju ne bi trebala, pa vjerojatno završiti s nekih 50% učinka od ovog trenutka nadalje. Hoće li to biti dosta da uđu u playoff, pokazat će vrijeme. Kladim se u burger da hoće.

24. LAKERS 82.9

Raspored ih nije mazio, ali su nekako dobili jedine dvije utakmice u kojima su imali neke šanse (protiv Denvera i Pacersa). Doduše, 2-6 nisu rezultat za hvaliti se, kao ni ispodprosječna igra u oba smjera, međutim u njihovom kontekstu radi se o pravom uspjehu – s Kobeom na režimu odmaranja (i s njegovim očajnim postotcima kada igra), s Ronniem Priceom kao startnim playom i uopće trećim čovjekom po minutaži u prosjeku te sa ozljedama koje su izbacile iz rotacije Johnsona (kuk) te usporile Younga (koljeno), logika nalaže da ova momčad ne bi trebala pobijediti nikoga. Zanimljivo, čovjek s najviše minuta u protekla dva tjedna bio je Ed Davis, što znači da barem Rob Pelinka ima razloga za zadovoljstvo. Kobeov agent i čovjek koji je pronašao dom u Lakersima za još tri svoja igrača (Boozera, Davisa i Johnsona) tako je barem uspio uvjeriti Lakerse i Shawa da mu učine još jednu uslugu i gurnu Davisa u izlog kako bi zaradio nešto više od minimalca dogodine. Sad, čime je zaslužio ovoliko kredita (nije valjda obećao da će Kobe na sljedećem ugovoru dati popust) pojma nemam, ali ponekad se stvarno čini kao da Lakersi nemaju ni GM-a ni upravu.

25. HORNETS 82.7

Imali su onaj niz od 4 pobjede i ranije kad im se lagani raspored poklopio s probuđenom šuterskom efikasnošću klupe, ali ovaj trenutni još je fascinantniji. Nakon 5 poraza do kojih je došlo čim se napad smirio, ozljede prepona Jeffersona i vijesti da je Lanceova ozljeda dupeta puno ozbiljnija nego što zvuči, opet su zagrizli u obrani i uz malo sreće eto ih i dalje u igri za playoff taman kada smo svi opet bili spremni otpisati ih. S tim da ovaj put nema nikakvog baraža trica koji ih izvlači – napad je i dalje katastrofalan (tricu ne mogu ubaciti ni pod razno, jasno osim jednog gospodina) i ovisan o sposobnosti Kembe Walkera da oživljava momente iz sveučilišnih dana (1 na 5 herojstvima iščupao pobjedu protiv Pelicansa, a onda i zabio svaki put kad je trebalo ne dozvolivši sve kilavijim Raptorsima povratak u završnici), ali preživljavaju.

Ključan je potpuni povratak obrane na lanjsku razinu, pa makar u ovom jednom kratkom periodu. Zasluge za to opet dijelom pripadaju rasporedu (utakmice protiv Bostona i Orlanda koji su za razliku od njih već pomalo digli ruke od sezone, a onda i činjenica da su u Pelicansima i Raptorsima imali kvalitetne protivnike, ali protivnike koji nemaju pouzdanu defanzivu na koju se mogu osloniti), a puno više energiji koju Kidd-Gilchrist, Walker i Henderson ulažu u trčanju za protivnicima i pokrivanju perimetra dok dva visoka patroliraju u reketu. S Biyombom umjesto Jeffersona dobili su nešto dodatne pokretljivosti i boljeg blokera u sredini, ali to i nije toliko bitno obzirom da i Zeller i Maxiell odrađuju solidan posao u zaštiti obruča samim pozicioniranjem. Praktički, sve karte su bacili na zaštitu sredine pa kako bude, a jedina slabija defanzivna postava im je ona s Williamsom na četvorci koju Clifford trpi čisto iz razloga što je Williams trenutno jedini čovjek na rosteru uz Walkera koji može nešto ubaciti.

Uglavnom, Jefferson bi trebao biti out još oko mjesec dana (što je optimistična verzija), a imaju sreće utoliko što im je raspored barem do kraja mjeseca izuzetno naklonjen (dva puta Knicksi, Wolvesi, a onda i Pacersi i Heat koji su otprilike u istom rangu) tako da usprkos svim problemima mogu održati korak i nadu u playoff. Dok god se bore ovako kako to trenutno rade, imaju šansu.

26. HEAT 81.8

I tako, iako i dalje drže playoff poziciju, Wade i društvo ne nailaze na nimalo respekta kod sistema. Obzirom na 2-5 u ovom razdoblju, loš napad i očajnu obranu, kao i podatak da su u zadnjih 11 utakmica imali čak 8 utakmica doma i da su pri tome upisali samo 3 pobjede uz poraze u vlastitoj dvorani od Jazza, Sixersa i Orlanda, nije ni čudo. S tim da je ključni detalj način na koji Heat gubi – iako ima dosta momčadi s više poraza, malo tko je u njima tako nemoćan kao Miami koji po koš razlici definitivno ne zaslužuje ovih 15 pobjeda (tako je to kada upadaš u rupu čim na parketu nema udarnih opcija). Da stvar bude gora, u ovim zadnjim mučnim danima nisu uspjeli uhvatiti ritam usprkos tome što su na raspolaganju imali praktički sve ključne igrače osim McBoba. Istina, Bosh igra katastrofalno i vidno je kako i dalje vuče ozljedu lista, a s ovakvim manjkom opcija na klupi teško je gurati bez udarnog igrača u punoj formi. Uglavnom, kontekst tako i dalje ne mazi Miami, ali u svom očaju barem su našli razloga veseliti se zbog eventualnog pronalaska back-up centra.

Ako misle ostati u borbi za osmo mjesto, onda će kad-tad morati zaigrati i nešto obrane, a tu će im možda dobro doći netko kao Whiteside. U zadnjih 5 utakmica postao je standardan dio rotacije uz 12% blokada (prevedeno, dok je na parketu blokirat će više od jedne desetine pokušaja protivnika) što je fantastična brojka čak i na ovako malom uzorku. Održi li ovu razinu nekim čudom do kraja sezone, bit će top blokerski specijalist u ligi, ispred Hensona, Goberta i Biyomba. Inače, nije ovo nikakva novost jer jedini razlog zbog kojega je Whiteside svojevremeno biran od Kingsa upravo su te kvalitete – još kao brucoš na košarkaški neuglednom sveučilištu Marshall s 18% blokada postavio je neke od najboljih učinaka u NCAA ikada usprkos tome što je bio čovjek s najvećom minutažom u momčadi (jedini brucoš koji ga je nadmašio u zadnjih 20 godina je Anthony Davis, s tim da je Browov učinak još fascinantniji zbog puno teže konkurencije protiv koje je igrao u svojoj konferenciji, a i zbog činjenice da je bio čak dvije godine mlađi od Whitesidea koji je dugo vremena uopće tražio program koji bi ga prihvatio).

Razlog zbog kojega ranije nije uspio pronaći mjesto pod suncem u ligi prije svega leži u činjenici da osim te jedne kvalitete nije imao ništa drugo za ponuditi, međutim, nakon 5 godina rada uspio je sazriti i kao osoba i kao igrač, popunivši se mišićima i postavši pouzdan skakač (u postotcima su od njega trenutno bolji samo Jordan i Drummond, jasno u puno, puno većim rolama). Uglavnom, Heat je izgleda našao najbolju defanzivnu opciju u sredini još od, ovaj, Joela Anthonya. Zlatna vremena na Floridi.

27. MAGIC 80.8

A za njih se brine i susjedni Orlando koji je potpuno izgubio tlo pod nogama. Iako su imali najlakši raspored u ligi u ovom periodu (s tim da čak 11 utakmica nisu igrali protiv momčadi s pozitivnim scoreom), ostvarili su skromnih 2-5 uz poslovično traljav napad i sve slabiju igru u obrani. Snovi o playoffu tako su završili jer nakon svih isprobanih kombinacija Vaughn još nema rotaciju na koju može računati. Kako se Frye ohladio od solidnog ulaska u sezonu, a onda i završio na klupi zbog nedovoljno dobre igre u obrani, tako je napad ostajao bez ono malo šuterske širine, a promjene u obrani nisu donijele pomaka jer, ako su nešto i dobili s O’Quinnom u sredini, to su izgubili u napadu. Očekivano, ovaj roster jednostavno nema kvalitete, posebice na poziciji playmakera, da izdrži zahtjeve NBA sezone.

28. KNICKS 79.3

Treba li uopće isticati da imaju 0-8 od Božića, što znači da su izgubili 14 u nizu, odnosno da imaju 1-24 u zadnjih 25 utakmica. U ovom periodu jedini napad gori od njih imali su Sixersi, a obrambeno su završili na samom dnu. Nema više Dalemberta, Smitha i Shumperta, a nova lica u rotaciji su Bargnani (koji je nakon dvije utakmice obnovio ozljedu lista) i šuter Galloway. Potonji je do sada ubacio 2 od 3 trice i nastavi li ovako, za iduće rankingse mogli bi o njemu pričati kao o pandanu Whitesideu u Miamiu.

29. WOLVES 77.9

Treba li isticati da i oni imaju 0-7 od Božića, ali i samo 13 poraza u nizu. Neće biti lako preskočiti Knickse uz teži raspored, ali od toga je ionako puno bitnije da Wiggins i Dieng s vremena na vrijeme pružaju sjajne partije (njih dva i Muhammad jedina su tri igrača koja dobivaju više od 30 minuta po utakmici u zadnja dva tjedna). Također, dok čekaju da se vrati Peković, odlučili su dati šansu Raduljici pod košem.

30. SIXERS 75.2

Za razliku od prvih konkurenata oni znaju za pobjedu nakon Božića, a do nje su imali samo 5 poraza u nizu. Dakle, u malo su povoljnijem ritmu, ali uz činjenicu kako su ih brutalan raspored i turneja po Zapadu stajali solidne obrambene učinkovitosti (u ovih 1-6 u zadnja dva tjedna utkana je katastrofalna obrambena učinkovitost, što se dogodi kad ti se zaredaju utakmice protiv Warriorsa, Blazersa, Sunsa i Clippersa). Spomenimo i kako su dobili nešto love od Clippersa kako bi primili Cunninghama na roster i tako pomogli Docu da se dodatno spusti ispod aprona, na trenutak smanji porezni dug i otvori dodatno mjesto za jednog veterana na rosteru (možda Jermainea O’Neala koji se zadnjih dana spominje u hrpi kombinacija). Jasno, Sixersi su odmah otpustili Cunninghama, koji je tako doživio sudbinu Turiafa. Nažalost po Kirilenka, iz nekog razloga njega su odlučili zadržati te se trenutno nalazi pod suspenzijom jer se doslovno nije uputio iz Brooklyna prema Phillyu.

6 thoughts on “VOLUME 3.

  1. Gee koji je po tvom mišljenju Nurkićev IOR plafon i uloga u nekoj potencijalnoj šampionskoj ekipi ?

  2. @ rotkva – koliko god blesavo bilo o tome govoriti nakon 20 utakmica, ovakve brojke u kombinaciji s onim što vidiš na parketu ne padaju s neba, tako da se s popriličnom sigurnošću može tvrditi kako će Nurkić biti starter dugo godina u NBA. i to je najgori scenarij, onaj da popunjava poziciju petice s IOR učinkom od oko 50. sudeći po brojkama, posebice ovim defanzivnim, plafon bi mu mogao biti izuzetno visok, a dobar primjer je Peković – ako on samo na račun ofenzivnog učinka utječe na igru dovoljno da bude u razgovorima za top 10 centra lige (u onim trenutcima kada je zdrav, jasno), onda je i Nurkić zasigurno na tom tragu da bude na oko 80 bodova u povoljnom kontekstu. plafon je i veći od toga, poklopi li se baš sve može biti i all-star, ali za doći do tog ranga treba zadržati ovu visoku razinu skakačkih i obrambeni brojki i značajno se popraviti kao realizator. osobno mi se to sve skupa čini malo previše, stvari obično ne idu samo u jedno smjeru, ali IOR od nekih 80 bodova u najboljim danima itekako je realna mogućnost i to je ovako teoretski dovoljno za ulogu treće opcije na šampionskom rosteru

  3. Ja mislim da bi možda mogao biti neka još bolja verzija Pekovića zbog dosta bolje pokretljivosti u odbrani a koliko sam primjetio iz dosadašnjih utakmica, ima Nurkić i solidan osjećaj za asist te potencijalno dosta dobar šut s poludistance. Slažem se da u postu mora još puno raditi jer se nekako previše oslanja na snagu al opet i uz takvu igru uspijeva biti relativno efikasan. Mogao bi možda za neke 3-4 godine biti baš kompletan centar sa punim napadačkim i odličnom odbranom, bar se ja lično nadam da može takav biti 😀

  4. Gee misljenje o ovim novim trejdovima ? Koliko Green odnosno Wright mogu pomoci Memphisu odnosno Sunsima ?

  5. Kad smo već kod prognoza što s Gobertom? Mislim da mu Hibbert 2.0 ne gine. Rim protector u njegovovom rangu bi trebao biti, lijepi pregled igre, bolje skakačke brojke, također bolje realizatorske brojke bi trebale biti jer se za razliku od potonjeg moze se odljepiti od poda čime je bolja meta u rollu, ma sveukupno bolji atleta. Drvenija ruka i post igra (odnosno nepostojanje iste) su trenutno neki realni minusi. Ima li tu štofa za neku ior stotku?

  6. @ Ščava – Rudy je bitno drugačiji igrač od Hibberta jer je ko što kažeš duplo pokretniji, iako prevenstveno rim protector može bez problema igrati i ovo što igraju Jordan ili Chandler. koji su puno bolje komparacije zbog niske potrošnje i visoke učinkovitosti u roli smetlara, dok je Hibbert više klasični post-up igrač koji treba loptu da bi nešto zabio i što u principu nije dobro za momčad jer nije efikasan ni kao kreator ni kao strijelac. zato bih rekao da je Gobert već sada dugoročno bolja opcija od njega. NBA starter kojem je pod rola slična Jordanovoj, dakle centar koji zaokružuje petorku skoko i igrom u obrani, ali kojem treba četiri šutera uokolo da bi funkcionirao u napadu, a plafon još dominantniji Chandler, jasno ukoliko usavrši pick & roll i nauči zabijati iz akcije, a ne samo reakcije. dakle, u nekom idealnom scenariju nije ni stotka isključena

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *