EAST POWER POWER RANKINGS

Noćas su Hawksi razbili Wizardse u prvoj četvrtini, nešto slično su Wizardsi napravili Bullsima u petak, tako da smo se nakon ove dvije utakmice našli u situaciji, malo prije nego proslavimo polovinu sezone, da top 4 momčadi na Istoku iza sebe imaju po 5 međusobno odigranih utakmica, što pak znači da ih možemo poredati u samo njima posvećene power rankingse. Jasno, niti je to neki veliki uzorak niti je moguće uvažiti u potpunosti kontekst (ozljede u datom trenutku, forma pojedinih igrača i momčadi, stres od rasporeda i back-to-back utakmica), ali svakako je zanimljivo pogledati kako su se sile na Istoku do sada međusobno odnosile. Ako nekome još nije jasno, kad kažem sile na Istoku tu mislim na Atlantu, Washington, Chicago i Toronto kao momčadi koje su otišle debelo preko 60% uspješnosti i po svemu sudeći sezonu će završiti s barem 50 pobjeda svaka. Doduše, trenutna koš-razlika Wizardsa odaje momčad od 46 pobjeda, Bullsi su na putu prema 49, dok su Hawksi na 56, a Raptorsi na 57, ali obzirom na gomilu loših momčadi na Istoku, nema sumnje kako će se pobjede gomilati u većem broju nego što to pokazuje puno bolji indikator stvarne kvalitete, koš-razlika.

Uglavnom, mjesta za Cavse ovdje nema jer valjda su i najveći fanovi do sada shvatili da je, svim promjenama usprkos, ovo momčad bolno limitirana dubinom klupe, nedostatkom identiteta i lošim balansom rostera, pa čak i da srede jedan ili dva od ovih problema, teško mogu preživjeti tri playoff runde na Istoku. Isto tako iz kombinacije su u zadnji tren otpali i Pistonsi (šala koja to gotovo da nije).

Ukratko, princip za rangiranje je bio sljedeći. Uzeti u obzir napadačku i obrambenu efikasnost u međusobnim dvobojima te složiti momčadi po dobivenoj razlici (u zagradama je score u međusobnim utakmicama). A rezultati su sljedeći:

1. ATLANTA +4.7 (3-2)
2. TORONTO +4.6 (3-2)
3. CHICAGO 0.2 (3-2)
4. WASHINGTON -9.5 (1-4)

Kao što vidimo, međusobni susreti poprilično vjerno kopiraju ukupni uzorak koji smo naveli na početku, s tim da su Wizardsi još i puno lošiji nego na osnovu kompletne statistike. Chicago je doživio određeni regres što je i normalno obzirom da gledamo samo bitke protiv najboljih, ali ono fascinanto je kako su Atlanta i Toronto usprkos otežanom kontekstu gotovo u potpunosti zadržali standardnu razinu kvalitete doživjevši najmanji regres. I tako možemo donijeti zaključak kako su Hawksi i Raptorsi favoriti za finale Istoka kad bi tako nešto imalo smisla u ovom trenutku sezone.

I dok nam ova vježba služi za posložiti trenutne vrijednosti, ali baš i nema neku prediktivnu vrijednost, kad je spojimo s klasičnom analizom stilova igre znanom i kao eye of the donkey, stvari postaju nešto jasnije.

Prvo što upada u oči je raskorak Raptorsa u obrambenom pogledu – oni su jedina ispodprosječna momčad u ovoj skupini. Gledajući ukupni rezultat u sezoni do sada, Atlanta trenutno igra daleko najbolju obranu, ali i Chicago i Washington su iznad prosjeka, a to potvrđuju i rezultati defanzivnog učinka u međusobnim utakmicama:

1. CHICAGO 105.3 DRTG
2. WASHINGTON 108.3 DRTG
3. ATLANTA 108.9 DRTG
4. TORONTO 112.7 DRTG

Ono što je ovdje vidljivo je kako Bullsi praktički jedini nemaju raskorak između ukupnog učinka i učinka na ovom manjem uzorku, dok tri preostale momčadi doživljavaju primjetan i razumljiv regres obzirom na težinu rasporeda.

Pogledajmo kako stvar štima napadački:

1. TORONTO 117.3 ORTG
2. ATLANTA 113.6 ORTG
3. CHICAGO 105.5 ORTG
4. WASHINGTON 98.8

Toronto potvrđuje napadačku dominaciju i činjenicu da je Kyle Lowry fenomenalan (uz to što su izuzetna momčad šuterski, u napadačkom skoku i poenima s linije slobodnih čak i bez DeRozana veći dio sezone, gube uvjerljivo najmanji broj lopti u ligi što mogu zahvaliti čovjeku koji je trenutno bolji Chris Paul od Chrisa Paula), međutim usprkos suludom učinku njihov rast je čak i manji od onoga Hawksa koji, kao u nekom bizarnom svemiru, postaju učinkovitiji što je protivnik kvalitetniji. Bullsi doživljavaju regres očekivan u odnosu na prilagođen uzorak, a Wizardsi postaju Sixersi ove skupine.

Što nam ovo sve govori? Pa, kao i uvijek, da će o svemu na kraju odlučivati matchupovi.

Hawksi i Raptorsi su vidljivo bolje šuterske momčadi i to je itekako bitan detalj obzirom da osim Raptorsa svi temelje ambicije jednakim dijelom na obrani, posebice reketa. Toronto će se definitivno popraviti u ovom segmentu kada dobiju DeRozana nazad i kada zatvore bokove, ali paradoks je da će pri tome sigurno izgubiti na šuterskoj učinkovitosti zbog DeMarovih sklonosti lošoj selekciji šuta. Hawksi nisu toliko dobri u zatvaranju perimetra kao Chicago ili Wizardsi (njihova kombinacija zone i čovjeka ipak ostavlja više prostora nego Thibodeauova kombinacija zonskog presinga i gomilanja igrača u reketu ili od preuzimanja Wizardsa koja omogućava izuzetna fizička kvaliteta diljem rostera), ali reket čuvaju podjednako čvrsto.

Uglavnom, zbog tog gomilanja tijela u sredinu i riskantne igre na loptu bez previše pomaganja, Hawksima je Toronto najveći problem zbog spomenute šuterske kvalitete i Lowryeve sposobnosti da kombinira elitnu efikasnost u realizaciji s elitnom kontrolom lopte. Chicago i Washington više definitivno nisu šuterske trube kao do prije godinu dana, ali i dalje su to momčadi koje teško mogu izvući seriju ako će se morati osloniti na napad – Bullsi su tricaški još uvijek slabašni, a Wizardsi i dalje skloni prevelikom broju loših šuteva za dva s poludistance. Obrana Hawksa stoga će im definitivno predstavljati puno veći problem jer teško će redovnim dolaženjem do obruča maskirati manjak vanjskog šuta.

A kad smo već kod obrane Hawksa, jedna digresija vezana uz sinoćnju utakmicu s Wizardsima koja dodatno naglašva koliko je blesava ta trenutna percepcija napada kao osnove uspjeha Atlante i uopće identifikacije napadačkog elemeta igre s košarkom do te mjere da obrane ne samo da nitko ne spominje, nego ih se ni ne uzima u obzir čak ni kada je očito koliko su dobre. Dakle, gledam tekmu Hawksa protiv Wizardsa, Washington je u 7 minuta zabio “čak” 8 poena, a komentatori pričaju o tome kako ne možeš dozvoliti napadu Atlante da se razigra jer su svi u stanju zabiti i igraju u sjajnoj šuterskoj formi. Pazi, fokus je na napadu Hawksa iako su Teague i društvo u prvih 7 minuta s odličnim reakcijama na loptu uništili jednog od najboljih slashera lige spriječivši Wizardse da uopće zavrte poštenu akciju. Istina, zabili su svaku otvorenu tricu koju im je netipično raštimana obrana Wizardsa ostavila, ali zanemariti da je obrana dobrim dijelom temelj trenutnih uspjeha jednostavno je neozbiljno.

Chicago kao što smo spomenuli defenzivno predstavlja svijet za sebe u ovim matchupovima zbog kvalitete kojom brane pick & roll, koji je pak osnova napada Toronta i Washingtona. Hawksi koji nisu toliko ovisni o pick & rollu ne moraju previše brinuti zbog Thibodeauvog zonskog presinga, ali njihova stretch igra imat će problema pronaći otvorene prostore za šut protiv discipliniranih rotacija Bullsa kojima će manjak pick & rolla olakšati branjenje sredine s oba centra, ali i zatvaranje perimetra (jasno, ako će Horford ovako šutirati s poludistance u udarnoj postavi i ako će Antić i Scott zabijati trice, onda se čak i protiv Chicaga može pronaći otvoreni šut – lako je kružiti loptom kada ti svih 5 igrača na parketu može zabiti iz vana).

Wizardsi su već više puta dokazali da, barem kada su i Nene i Gortat na parketu, nisu ugodan matchup jer zbog dva visoka sa solidnim all-round talentom i visokim košarkaškim IQ-om agresivno rotiranje Bullsa ne pomaže – umjesto da hvataju Walla na pick & rollu, Gibson i Noah su korisniji pod košem u spriječavanju laganih poena za visokog koji ne postavlja blok i tu nije lako naći balans jer ne znaš što je gore, pustiti Walla u slash & kick akciju ili centre bez kontrole pod košem. Ovo dovodi do pada obrambene učinkovitosti Bullsa koju je teško nadoknaditi kada nemaš visok plafon u napadu tako da im Wizardsi definitivno ne odgovaraju.

Toronto je slično Wizardsima ovisan o pick & rollu, ali oni su puno manji problem za Chicago jer nemaju strijelce kao Washington u sredini i ovdje obrana Bullsa može odraditi posao bez muke. Jednostavno ne vidim načina obzirom na profil igrača Raptorsa kako u seriji od 7 mogu dobiti Chicago koji s druge strane kroz Gasola i Butlera može raditi ogroman pritisak na njihovu zaštitu obruča (Rosea ne spominjem kao potencijalni problem za Toronto, a valjda vam je jasno i zašto).

Jedino u slučaju Wizardsa problemi s napadom izgledaju toliki da u nijednoj kombinaciji ne izgledaju kao favorit, što se u potpunosti poklapa i s ovim mizernim rezultatima u međusobnim utakmicama. Obrana im uvijek daje šansu, posebice protiv Toronta i Chicaga koje istovremeno u napadu mogu raniti u sredini preko visokih, ali iz ovog kuta neozbiljno ih je proglastiti favoritom u bilo kojoj zamišljenoj seriji. Jednostavno, napad im je slabašan (tu im jedino može pomoći ona Bealova eksplozija koju čekamo), a Wittmanovo tvrdoglavo inzistiranje na velikim petorkama s dva visoka konstantno na parketu limitira im šuterske potencijale.

Doduše, u ono malo minuta što je Pierce odigrao kao četvorka, obrana im je padala ispod prosjeka, tako da je donekle razumljiva Wittmanova stidljivost s drugačijim postavama, ali u playoff seriji jednostavno je nemoguće proći dalje ako nisi spreman na prilagodbe i izazove. Tipa, realno je očekivati da će u jednom trenutku kada Nene ispadne zbog osobnih, Wall ne bude u stanju kreirati šut, a obrane budu ignorirale Humphriesa na laktu, biti prisiljen koristiti Piercea na četvorci, stoga zašto ne dati takvim postavama malo prostora da se uigraju već sada? Wizardsi su tako fino kopirali Spurse u podjeli minuta i čuvanju udarnih igrača, ali, eto, Popovichevo poigravanje s postavama tijekom sezone na štetu rezultata kako bi znao na koga možeš računati kad zagusti još nisu uveli u plan i program.

Kakav je onda završni zaključak na osnovu “skauting” reporta? Za Toronto je ključno da izbjegne Bullse, s Hawksima su zbog šuterskog potencijala ravnopravni, a protiv Wizardsa čak i lagani favoriti zbog sposobnosti da im razvuku obranu miksanjem stretch postava i klasičnih visokih petorki s dovoljno mišića. Chicago će se mučiti i s Hawksima i Wizardsima, iako s ovim potonjima nešto manje, čisto jer ih Wall i društvo neće toliko razvući šuterski i kretanjem, a Toronto im dolazi kao naručen. Hawksi s ovakvom obranom imaju prednost i pred Bullsima i pred Wizardsima, ali su itekako ranjivi protiv Raptorsa ako će ostavljati perimetar otvoren i kockati se napadanjem Lowryevih dodavanja iz pozadine. Washington pak teško može izaći na kraj protiv talentiranijih napada Hawksa i Raptorsa, ali protiv jednako ofenzivno osrednjih Bullsa imaju ozbiljne šanse dok god igraju na snagu u oba smjera – Chicago može maltretirati neke momčadi svojom energijom, ali protiv fizičke nadmoći Wizardsa na gotovo svim pozicijama teško je na taj način ostvariti prednost.

Bit će dobar ovaj playoff na Istoku, pa makar za to morali čekati do druge runde.

16 thoughts on “EAST POWER POWER RANKINGS

  1. Slazem se apsolutno bice mrtvih ne zna se nista Cikago igra katastrofa,Klivlend takodje s druge strane Atlanta odlicno tako da se nista ne zna bice makljaze en sinoc Majami koji igra katastrofa dobi Kliperse tako da ni njih ne treba iskljucivat ak uopste udju u plejof.Sa sigurnocu se moze reci istok najzanimljiviji u zadnjih 5 godina.

  2. Kad već bacamo bisere neka se i mojih par zapažanja nađu na najboljem šibenskom košarkaškom blogu (a možda i šire). Atlanta je vec par godina jednog Harforda daleko od rebuildinga tako da im samo zelim zdravlje pa da vidimo od čega su u playoffu i dali će i njima u glavi odzvanjati rečenica “pa oni su jebena Atlanta” ko nama skepticima. A što za Korvera reći? Kralj, car, bog stagod. Kad se samo sjetim koliko je ljudi sralo po ugovoru koji je dobio, a koji steal jbt. Najbolji igrač lige u omjeru produkcije i potrošnje daleko, top 35 igrač u ligi (u kontekstu ove Atlante naravno).
    Kod Toronta bi samo spomenuo Rossa koji mi je osobno najveće razočaranje pogotovo nakon ove poduže Derozanove stanke. Sve sto je dokazao u ovom periodu da je all around 0 (nula!!) od igrača, obični jednodimenzionalni šuterčić upitne defanzive.
    Što se tiče Chicaga mi prvo pada napamet Butler i sezona čija putanja bi mogla izgledati kao Georgeova prošla, ali za razliku od njegove sigurno manje očekivana. Sad, jeli ga sjebala ona nova pošiljka droge ili je nakon što se max počeo podrazumjevati možda počeo tankirati da malo olakša gazdi platnu listu za dogodine, ne znam. Derrick je trenutno Brandon Jennings ali ne ovaj vrući nego onaj stari dobri.
    Washington mi je osobno najbezveznija dobra momčadi u ligi. Razlog zašto ne igraju više strech postava je po meni vrlo jednostavan. Na početku sezone bili su ultra tanki na vanjskim pozicijama a krcati unutra tako da se Pierca i nije imalo smisla koristiti na četvorci jer jednostavno nisu imali s čime pokriti te vanjske. Kako su uglavnom pobjeđivali nije bilo razloga mijenjati recept te su Beal i sad Webster samo pokupili minute templa, ricea i portera. Tu dolazimo do Witmana koji i na prvi pogled izgleda kako i trenira, dosadno i predvidljivo a ako to funkcionira on to potpisuje. Znači, dobijaju sve koje to moraju, ovako brzinski što sam bacio oko samo poraz od Bostona bode, a gube od sličnih sebi i boljih. Ipak mislim da je to za njih veliki napredak od prošle godine i on to sigurno nema namjeru mjenjati dok se kotrlja a kako to vodi do 60% tim više. šifra witman papak

  3. Odličan tekst! Moje jedno razmišljanje. Ne znam da li se slažeš sa njim. Po meni glavni problem Hawksa u playoffu će biti nedostatak nekakvog go to guya. U zadnjih pet minuta nemaju nekoga tko će kreirati kad sve stane osim eventualno Horforda koji mi nije tolika klasa nakon silnih ozljeda

  4. Ne bi se baš složio da kod Hawksa nema tko kreirati, Teague može biti taj. Nisam sada gledao brojke ali do nedavno je imao 6,1 poen prosječno u 4. kvoteru, i to je bila šesta najbolja brojka u ligi.

    Moj problem s Atlantom je playoff gubitnički mentalitet i činjenica da gotovo nikad nisu u stanju tijekom utakmice zadržati visoko vodstvo koje steknu. Do čega je ne znam,ali ekipa jednostavno stane, ne mogu zabiti ne mogu se obraniti, bez obzira koja se postava nalazila na parketu, a protivnici im pojedu svu prednost. Padaju mi na pamet utakmice protiv Jazza, Denvera, Dallasa, Detroita, pa i sinoć protiv Wizardsa.

    Nego postoji li zdravorazumsko objašnjenje zašto mister Randy Wittman na početku 2. četvrtine na parket šalje petorku: A.Miller-Porter-Butler-Seraphin-Kardashian?

    Možda bi se mogao na Budenholzera ugledati koji uvijek na parketu ima duo Horford-Korver, ili Millsap-Teague.

  5. Ovo sa gubitničkom mentalitetom u playoffu jednostavno ne stoji, jer puno je bilo momčadi u povijesti koji su unatoč tom “gubitničkom mentalitetu” otišli do kraja… prvi mi napamet padaju Mavericksi iz 2011.

  6. Osobno najbolji tvoj tekst ove sezone.
    Samo zaboravljaš jednu ekipu koja će ih sve potaracat kad uđe u doigravanje 🙂

    Caldwell-Pope,Kentavious – Drummond,Andre – Jennings,Brandon – Monroe,Greg – Singler,Kyle = NetRating +11
    Augustin,D.J. – Butler,Caron – Drummond,Andre – Jerebko,Jonas – Meeks,Jodie = NetRating +16
    Augustin,D.J. – Butler,Caron – Jerebko,Jonas – Meeks,Jodie – Monroe,Greg = NetRating +9
    Zaključak, bitno je ne imati prezime Smith u momčadi jer svi s tim prezimenom su ludi na glavu (Josh prvi, J.R., pa i mid range Jason)

  7. Hassan Whiteside, the greatest 7 feet center since Shaq in Miami. Koliko daješ Blattu vremena prije otkaza?

  8. @ no_name – Kevin Love je već u Minnesoti dokazao da ima dobre živce, tako da sumnjam da će skoro put LeUprave, a LeUprava bi ovo mogla pustit do ljeta, čisto da imaju žrtveno janje kad ispadnu u prvoj rundi. koja je svrha dat mu otkaz već sad kad im teško bilo kakva trenerska promjena može donit potreban momentum? to je ovako teoretiziranje uz kontekst, ali realno Blatt zaslužuje nogu već sada, odmah, isti tren – trening kamp je bačen u vodu (ni P od Princetona ili bilo kakvog drugog oblika napada), Kevin Love je neiskorišten ko Toyota Land Cruiser u vlasništvu gospođe koja godišnje radi 5 000 km, plus tip je totalno pogubljen u situaciji u kojoj treba imati čelične živce i minimizirati štetu. problemi s rosterom su takvi da nitko ne bi mogao napraviti ništa konkretno, ali bolji posao u osnovama tipa priprema, motivacija, matchupovi definitivno bi pomogao u oba smjera

  9. Ma Blatt treba odmah dati nogu u guzičetinu i neka svoj (ne)mudrolije prodaje po Euroligi di mu je i mjesto….mislim ostaviti Lova u 4.čet na klupi protiv Sunsa ( a već i prije ove utakmice je to već jednom napravio), iako je Love do tada bi katastrofa a umjesto njega kombinirati mrtvace tipa James Jones i Mike Miller i naravno popušiti utakmicu je samo dokaz koji je to diletant i pogubljen tip i koji ne zaslužuje ni stotinke strpljenja više….

  10. pa što LeBronova menadžer kompanija ima Marc Jacksona na lageru, defanzivni polu-stručnjak, odličan motivator i komunikator, eto rješenja, samo ne znam je li sukob interesa…

  11. Ubrzo ce dovest Jacksona, mislim ako je sposoban sredit Tristanu 13 milja po sezoni (koje je hladno odbio!), onda je stvarno svemoguc.

  12. Koja je vjerovatnoća da će Love lagano odjebati Cavse nakon ove sezone i zaputiti se u Lakerse ?

  13. @Krpa, uradio bi on to već jučer samo da nije u pitanju ugled koji ima, potreban mu je izgovor, dakle metla u prvoj rundi PO, a što tiče moći ili uticaja, ne vjerujem da je bilo takvog igrača u historiji lige, možda Magic, al’ on je imao nevjerovatnog vlasnika franšize…

  14. Nevezano za istok, mislio sam da će mi bit pomalo žao Koubija ove dvi sezone kako baca evil eye Boozeru svako drugi napad, ali svako jutro prvo gledam Lakerse kako bi uživao u bacanju cigli, ko ovu zadnju kontra Heata.

    Malo je prežvakano gadit Lakerse, al evo da uveselim sve Koubihejtere – čiča šutira 36-113 (32%) u zadnjih 6 minuta utakmice ili produžetku, kad je rezultat između -10 i +10 (basketball reference, kud bi svi mi bez tebe). Takvih utakmica je bilo 20.
    Neznam što je tu luđe, to šta su Lakersi imali relativno dosta gustih utakmica makar su užasni (i samo koju pobjedu udaljeni od gubljenja picka), ili to što legenda poteže skoro 6 šuteva po tom intervalu (skoro šut u minut).

    Naravno, 113 šuteva u tim okolnostima nije ispalio niko, nit blizu (Kemba 110 ali u 26 utakmica, Lillard 103 u 27). Isto tako, Koubijevih 32% je osmi najgori među onima koji su pokušali najmanje 35 takvih šuteva, gori od njega su takve veličine kao Josh Smith, Jennings i Rondo.
    Za usporedbu, ovogodišnji bacači cigli Rose i Wall su na 38 i 44%, Lillard i Monta na puno većem uzorku su na 47 i 49%, a jedan Jeff Teague zahvaljujući slasherskoj sposobnosti na nevjerojatnih 59%.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *