THE BI-WEEKLY RANKINGS, VOLUME 1.

U protekla dva tjedna dogodilo se dovoljno toga da brojke uhvate ono što je očito već duže vremena, a to je da trenutno u ligi nitko nije na razini Warriorsa i Hawksa (s tim da su Warriorsi opet priča za sebe jer ova trenutna koš-razlika koju održavaju praktički od prve utakmice sezone spada u povijesne kategorije). Na drugoj strani, lakoća kojom su Hawksi prošetali kroz nimalo lagan niz utakmica u kojem su praktički posramili svakog konkurenta na Istoku (razbili Wizardse, Raptorse i Bullse, a za svaki slučaj i Pistonse dva puta) gotovo da čini besmislenim svu onu priču iz nedavnog posta o silama na Istoku – dok Hawksi ovako igraju u oba smjera, nema te momčadi u konferenciji koja im je ravna.

I tu dolazimo do jednog zanimljivog detalja koji eventualno Finale između ove dvije momčadi čini itekako realnom mogućnošću – taj balans kojega oni imaju u ovom trenutku u ligi je rijedak, dapače nema ga nitko osim njih! Dakle, nije stvar samo u tome da su elitni u oba smjera, već da jednostavno nemaju konkurencije jer ni jedna druga momčad u ligi nije top 10 u oba smjera što je stvarno rijetkost na ovolikom uzorku utakmica (barem se je na sjećam situacije u kojoj samo dvije momčadi odgovaraju klasičnom opisu contendera). Mislim, to je blesav podatak koji samo naglašava koliko im je trenutno kontekst povoljan. Istina, ima tu ekipa poput Memphisa i Spursa kojima treba tjedan-dva kvalitetne košarke da uđu u skupinu izazivača, ali pred većim dijelom konkurencije puno su veće prepreke na putu da kliknu barem približno na ovaj način kako je to uspjelo Hawksima i Warriorsima.

Pa tako Bullsi muku muče s ozljedama, ali još više s integracijom Gasola u momčad (obrana im tone iz tjedna u tjedan i ovo sada su već ozbiljni problemi), Clippersi, Dallas i Toronto imaju svoje dobro poznate defanzivne probleme, Rocketsi i Wizardsi ofenzivne, a Oklahoma još nije pošteno stala s obje noge na tlo iako je već pola sezone iza nas. Blazersi su pak imali lagan raspored (tek ih čekaju najteža gostovanja i dvije najteže turneje po Istoku), daleko najlakši u usporedbi s konkurencijom na Zapadu, a usprkos tome već imaju svojih problema u napadu te je realno očekivati njihov regres i u obrani. Praktički, jedina ekipa koja zaslužuje da joj kroz prste progledamo nešto slabiji učinak od učekivanog su Spursi koji su, usprkos izuzetno teškom rasporedu (odigrali najviše utakmica protiv top 10 momčadi) i gomili ozljeda, ostali na korak do elite.

Uglavnom, prije nego prošetamo po ligi, obzirom kako je na prvih 10 mjesta 7 veličanstvenih sa Zapada, odlučio sam napraviti i power power rankingse za Zapadnu konferenciju, doduše u nešto banalnijem obliku uzimajući u obzir samo score i koš razliku, dakle nećemo ići u dublje analize obrambenog i defanzivnog učinka. Čisto da vidimo kako se nadmoć Warriorsa drži gledajući utakmice samo protiv najboljih, odnosno kako stoje svi ostali u “pravim” utakmicama. Uz napomenu kako Thunder nisam uzeo u obzir iz očitog razloga, previše su igrali bez Duranta i Westbrooka da bi pobjede protiv njih iz prvog dijela sezone uzeli u obzir, a i u ovom periodu od kada su se kompletirali još se traže (što kroz tradeove, što kroz poteze na parketu).

I tako, nakon što stavimo jedne nasuprot drugih 7 najboljih momčadi na Zapadu, dolazimo do sljedećeg scorea:

GRIZZLIES, 8-4, +55

WARRIORS, 6-3, +43

CLIPPERS, 5-4, +17

SPURS, 7-6, -6

ROCKETS, 5-6, -55

BLAZERS, 3-6, -17

MAVS, 2-6, -47

Grizliji i Warriorsi imaju isti postotak uspješnosti, iako Warriorsi imaju mrvicu bolju prosječnu koš-razliku u pobjedama (7.2 naspram 6.9). Od Memphisa su pak Spursi jedini odigrali više teških utakmica tako da njihov rezultat i tom činjenicom dobiva na važnosti (obzirom da su u najtežoj diviziji u ligi to je i očekivano). Warriorsi su pak od ovih 9 susreta već 3 puta igrali s Rocketsima, na kojima su u zadnjem susretu i nabili razliku dobivši ih +25. U ostalih 6 utakmica ako maknemo Rocketse, imaju 3-3 uz uvjerljiv poraz od Spursa doma s Bogutom, ali i dva poraza u gostima kod Memphisa i Clippersa bez Boguta. Ništa od toga ne bode oči, radi se o sasvim normalnim rezultatima koji također ističu neke stvari koje smo znali prije sezone, ali uvode i neke nove narative.

S tim da bih rekao kako je najvažnija promjena ta što danas definitivno znamo kako na Zapadu nemamo tri momčadi koje se bore za naslov (Spursi, Thunder i Clippersi su prije starta sezone bili u rangu iznad ostalih i usprkos svim problemima i dalje zaslužuju titulu izazivača) već njih pet (ovoj trojci dodajemo Grizlije i Warriorse na potpuno ravnopravnoj bazi). Kako ćemo kroz daljni post objasniti, Spursi su na putu oporavka, spremni da opet rasture nakon all-star pauze kao toliko puta do sada, Clippersi svim problemima usprkos u stanju su odraditi posao koliko god mi skeptični bili, dok Blazersi i Mavsi jednostavno (još) nisu dorasli ovom nivou košarke. Houston s ovom do sada prikazanom obranom u teoriji ima šansu, ali, kao što pokazuje nesrazmjer scorea i koš-razlike, kod njih je još uvijek nejasno definirana igra u napadu (koja ovisi isključivo o Hardenovom raspoloženju i učinku centara u post-up akciji) te uopće jezgra (na koje rotacije i postave može McHale računati u playoff seriji) smetnja u završnom iskoraku.

01. WARRIORS 97.8

Vratio se Bogut, što je itekako bitno bez obzira što su i bez njega nalazili načina igrati sjajno na oba kraja parketa forsirajući niže postave. Međutim, jasno je kako će im njegovo prisustvo u playoffu biti ključno jer bez njega u matchupu protiv momčadi s pravim unutarnjim linijama jednostavno nemaju dovoljno fundamenata, a tako nije lako izgurati seriju od sedam.

Iako, ako to itko može, to je očito ova momčad – iznadprosječna veličina na ostalim pozicijama i aktivna obrana s puno preuzimanja u kojoj svi članovi rotacije grizu u stanju su maskirati manjak centarske kvalitete u sredini, a šuterska kvaliteta u napadu spriječit će poraze na račun tuđe obrambene kvalitete. Tko misli dobiti Warriorse, morat će imati isti takav balans u oba smjera i prije svega napad koji može pratiti šuterske eksplozije Currya i Thompsona jer zaustaviti ih čisto obranom to neće biti lako.

Grizliji i Clippersi pokazali su recept visokim udvajanjima Currya, ali onog trenutka kada je Draymond Green zaigrao kao kreator iz driblinga, a pogotovo sada kada imaju Bogutove pasove s visokog posta opet na parketu, ta priča gubi smisao. Warriorsi su jednostavno mašina u kojoj je sve posloženo kako treba, od prve do zadnje opcije.

A od prve sve i počinje – Steph Curry je, Hardenovim herojstvima usprkos, u ovom trenutku prvi kandidat za MVP-a sezone. Njegova igra u ovoj godini je otišla na još jednu razinu više i to u svim segmentima, od kontrole lopte i driblinga do obrambenog učinka. S tim da je ono najvažnije taj šuterski raspon koji doslovno razbija koncept svake postavljene obrane, posebice zona ili opreznijih, povučenih formacija. Ne igrati presing na njega ravno je ludilu, kao i ne udvajati ga čim se približi picku ili reketu, dakle s takvom klasom puno je lakše posložiti stvari.

Što nikako ne umanjuje napredak koji su pokazali Thompson i Barnes ne samo kao strijelci, već uopće all-round igrači, a prije svih Greenovu eksploziju bez koje svega ovoga ne bi bilo. Mislim, lako je reći kako smo nakon lanjskog playoffa, kada samo doslovno molili Jacksona da u igru gurne Greena umjesto O’Neala i zaigra sa stretch postavom, znali da su Warriorsi stvoreni za 4 vani, 1 unutra sistem, ali nitko nije mogao znati da je Green ne samo Diaw ove momčadi, već njen treći najvažniji igrač nakon Currya i Boguta. Jednostavno, bez njegove sposobnosti da čuva svih 5 pozicija na parketu i igra baš svaku zamislivu košarkašku rolu u napadu na solidnoj razini, ovo što je Kerr zamislio jednostavno ne bi moglo funkcionirati ovako savršeno.

A od svega što je Kerr zamislio ništa nije fascinantnije od načina kako dolaze do poena na obruču bez obzira na manjak post opcija. Istina, tranzicija i dalje igra veliku ulogu i to je i dalje problem pred playoff kada će sigurno ostati bez dijela poena do kojih dolaze na taj način, ali ovaj praktički Princeton napad kojega danas vrte Warriorsi u većini postavljenih napada (i u kojem bi se, ironično, Kevin Love sigurno sjajno snašao obzirom da Gentry vrti gomilu akciju u kojima Greena koristi na sličan način na koji je to Adelman radio s Loveom u Minnesoti) generira dovoljno šansi na račun hand-off i backdoor cut kombinacija.

Jedini problem s ovom pričom je što momčadi poput Spursa, koje savršeno brane ulaze po osnovnoj liniji svojim stilom igre u obrani, mogu oduzeti i te prilike (plus, Leonard je jedan od rijetkih obrambenih igrača u ligi koji može usporiti Currya sam, a uz to nije minus u napadu što je protiv Warriorsa, kao što smo rekli, itekako bitno).

Međutim, to su već stvari kojima ćemo se baviti u playoffu, po mogućnosti ne prije finala Zapada. Sada još spomenimo povijest – nastave li trenutnim ritmom, odnosno održe li koš-razliku na ovom nivou, Warriorsi bi sezonu mogli završiti s 69 pobjeda, čime bi dijelili drugi rezultat svih vremena s Lakersima iz ’72. i Bullsima iz ’97. (napomena: obje momčadi su osvojile naslov u tim sezonama). Prilagodimo li im razliku rasporedu, očekivani score pada na 66 pobjeda, što je još uvijek fantastičan rezultat.

Uglavnom, momčadi koje igraju ovakvim ritmom obično ne završavaju nastup u prvom krugu (jasno, osim ako ih ne treniraju Avery Johnson ili George Karl), a kako se stvari namještaju realna je mogućnost da ih već tada čeka Thunder s Durantom u punoj snazi. Što je suludo dobro, kao što je i cijela ova sezona (Oklahoma ih je razbila u reketu prije neki dan, doduše bez Boguta, ali svejedno, ni s njim neće lako biti zaustaviti Duranta i Westbrooka dok napadaju sredinu punom snagom). Pa da vidimo od kakvog je stvarno materijala Kerr, odnosno mogu li Warriorsi usprkos nedostatku iskustva nastaviti mijenjati ligu na bolje. James i Heat dokazali su da se do naslova može bez klasične petice, a Spursi lani da je pokretni napad u stanju igrače zadatka poput Diawa učiniti x-faktorima. Može li Green nastaviti tom stazom i to bez klasične opcije poput Splittera u pričuvi, da uskoči kada zatreba?

I love this fucking game.

02. HAWKS 94.2

Da se nadovežem na prijašnju rečenicu – uspjesi Warriorsa i Hawksa zasigurno će natjerati dobar dio lige da prihvate logiku Spursa po kojoj kvalitetan sistem igre u oba smjera može zbroj učiniti puno većim od pojedinačnih dijelova. Jasno da plan Hawksa ima rupe, ali kako ih eksploatirati kada su minimalizirane i kada istovremeno moraš biti kvalitetan u oba smjera da uopće ostaneš u igri?

Možda previše toga ovisi o Horfordovim dugim dvicama ili Millsapovoj igri na perimetru, ali nakon ovolikog uzorka takve stvari treba uzeti kao stalnost, ne slučaj. Ako ćeš Horforda ostavljati otvorenog da ti trpa s poludistance pod ne znam kakvom logikom, da se radi o lošem šutu i da ćeš radije pokriti ostale opcije, onda se nemoj žaliti kada pogineš.

Upravo se to dogodilo Raptorsima i Bullsima u razmaku od nekoliko dana. S tim da je protiv Raptorsa bilo impresivno kako su lako tjerali Lowrya i društvo na izolacije i 1 na 5 košarku, iskoristivši s druge strane sve poklone koje im je sve gora obrana Toronta ostavljala. Prije svega igru s gomilu niskih postava kojima praktički samo ideš Hawksima u prilog, njihova snaga je upravo u tome što, iako igraju s praktički 5 igrača vani (Horford također, igrajući licem košu na laktu i čekajući povratne kao ispušni ventil, djeluje više kao klasični Princeton centar-razigravač nego igrač koji treba loptu na bloku ili pick & pop akciju da se oslobodi), na drugoj strani imaju dovoljno čvrstu trojku u unutarnjoj liniji da se nose u reketu sa svima, a kamoli s nižim postavama.

Protiv Bullsa su pak koristili maksimalno činjenicu da nema Noaha u blizini, stavljajući Gasola u pick & roll kad god su mogli i uništavajući ga ne samo preko Horforda (koji doslovno može zabiti 1 na 1 protiv njega kad i kako hoće), već i preko Branda (da, Eltona, koji je ionako generacija s Pauom). Bullsi u trenutnom stanju jednostavno nisu materijal za usporedbu, ali svejedno treba istaknuti i Budenholzerovo vođenje momčadi, od dana odmora koji je priredio udarnim igračima prije ovih dvoboja, do činjenice da čak i drugu četvrtinu tretira kao jednako vrijednu uvijek igrajući s dva igrača jezgre na parketu (tu su i jedni i drugi upali u rupu jer jednostavno nemaju mogućnosti braniti sve te akcije koje Hawksi mogu organizirati kada je na parketu par Millsap-Teague ili Horford-Korver).

I još jedan detalj koji sam već isticao, ali me svejedno svaki put zapanji. Hawksi igraju solidnu, opreznu obranu, brane reket s 5 igrača u pozadini, međutim usprkos tome preko fenomenalnih reakcija Teaguea i Millsapa uspijevaju ukrasti gomilu lopti. Mislim, trčati toliko kontri bez rizika koje inače donosi presing na loptu možda je i najveći plus od svih koje ima ova sjajna momčad. Ako niste do sada, svakako obratite pažnju, reakcije ove dvojice na svako zbunjeno dodavanje stvarno su posebna poslastica.

03. CLIPPERS 93.9

Ne sviđa mi se nikako vidjeti Clipperse ovako visoko, ali, od kada se stabilizirala produkcija na bokovima, barem prema naprijed, njihov napad je opet elitan. Barnes odavno već nije rupa, Redick trpa kad god mu je to omogućeno, a Paul i Griffin su Paul i Griffin. I koliko god to dobro izgleda kada Doc sreže rotacije na 7 ljudi kao što je to napravio protiv Blazersa, u playoff seriji, a o regularnoj sezoni da ne govorim, ne možeš izgurati s tako malo opcija.

I to su po meni dva ključna momenta. Ovaj o tankoj klupi i nedostatcima nekih profila na rosteru (prije svega defanzivaca na svim pozicijama) je već opjevan, a Rivers ga je u nevjerojatnom pucanju u vlastitu nogu odlučio dodatno otežati, a ovaj drugi se odnosi na činjenicu da je njihova jezgra već doživjela vrhunac, što u ovom trenutnom kontekstu jednostavno nije dovoljno.

Idemo detaljnije o oba. Paul je održao lekciju Lillardu pokazavši da može biti sila na oba kraja kad to hoće, ali koliko god se CP3 čuvao i koliko god održavao učinkovitost, jedna stvar je sigurna – on više nije najbolji play u ligi, samim time nije ni tolika razlika na parketu. Već lani smo gledali kako ga Westbrook može zasjeniti u međusobnom dvoboju, a Curry pak trenutno igra na razini kojoj ni jedan ni drugi nisu dorasli. Dakle, uz dužno poštavanje jednom od najboljih playmakera svih vremena, on ovu momčad ne vodi nigdje bez puno više pomoći.

E, sad tu počinje problem za Clipperse jer Griffin je izgleda također to što jeste. Iako je povećao potrošnju i iako se svim silama trude što ćešće ga stavljati u rolu kreatora u postavljenim napadima, njegov učinak jednostavno ne raste. Praktički, u pokušajima da ga pretvore više u playoff ratnika koji rješava postavljene napade, Rivers i kompanija podsjećaju više na ono što je radio Del Negro kada je gurao Blakea u post-up izolacije nego na lanjsko izdanje iz kojega je Gentry kroz tranziciju izvlačio maksimum. Jednostavno, čovjek možda nije stvoren za to da bude triple-threat igrač koji košarkaškim IQ-om radi razliku, možda je stvoren za to da trči, skače i riješava stvari u petoj brzini.

Jasno, razlog zbog kojega se dijelom odustalo od Gentryeve trke je taj da se više pripreme za playoff košarku, ali Rivers i Woodson jednostavno nisu u stanju izvući više od ovoga što imaju. Iako, opet naglašavam, idiotski je tražiti zamjerku ovako efikasnom napadu, međutim kad uzmemo u obzir probleme na koje nailaze protiv Spursa, Thundera i Grizzliesa, teško je u tome vidjeti dovoljno. Protiv Warriorsa izgledaju solidno zbog Jordanove sposobnosti da udvaja Currya, ali ako Paul i Griffin ne otkriju razinu više u nogama u playoffu, ni to im neće biti dovoljno jer uokolo jednostavno nema materijala da im pomogne. I tako teret opet pada na njih dvojicu iako je glavni problem okupljeni roster.

I tu dolazimo do činjenice koju je danas teško preskočiti bez zlobe – Doc Rivers je trenutno najgori GM u ligi. Pustimo sada Doca trenera, jer tome nije lako ni složiti idealnu igru s ovakvim opcijama, dobar dio kojih je tu upravo zato što surađuje s očajnim GM-om. Ovo što je izveo da bi doveo u klub Austina Riversa je vrhunac očajnim potezima obilježene sezone, praktički se riješio tri igrača koja su bolja od njega da bi mu otvorio prostor (kako to drugačije objasniti nego kao potpuno sljepoću, ovdje su očito emocije presudile). Farmara je sam Doc doveo kao rješenje za back-up playa iako smo na startu sezone znali da ovaj neće moći donijeti onu obrambenu energiju koju je pružao Collison, tako da ovo otpuštanje stvarno nema smisla (plus ga još moraju plaćati i dogodine u situaciji kada im hard cap visi nad glavom), posebice jer sada nemaju ni back-up playa na rosteru (osim ako ne misle da će tu rolu odraditi Austin) i moraju hvatati Natea Robinsona. Koji također ne donosi ništa novog u obranu.

Uglavnom, Bullock je i dalje 3&D potencijal na boku, a to valjda vrijedi puno više od combo beka koji iza sebe nema ni jedan jedini dokaz da je u stanju biti dio ozbiljne rotacije. CDR nije opravdao očekivanja, ali i njega je upravo Rivers odabrao i promašio i dokazano je korisniji NBA igrač od Austina. Doc bi vjerojatno istu stvar napravio i s Hawesom (koji igra kao što Hawes uvijek igra, dakle postavlja se pitanje što je Doc GM uopće očekivao od njega) zbog čijeg je ugovora i zatrpao cap i onda bio prisiljen rezati troškove kako bi imao manevarski prostor. Što ga je koštalo Bledsoea ako ćemo biti okrutni do kraja. Mislim, za to ga je teško kriviti jer Dudley se činio kao rješenje svih problema tog ljeta, dok je za Bledsoea teško bilo znati da će biti ovako dobar, međutim što je na kraju Doc dobio time što se tako olako odrekao Dudleya? Jedno veliko ništa. I nadu da će potpisima Jermainea O’Neala i magičnog swingmana (ne, to nije Dahntay Jones) riješiti sve probleme.

Dakle, pitanje za Ballmera, neosporno sposobnog poslovnog čovjeka. Kako može mirno gledati ovakve diletantske poteze koji slabe budućnost i sadašnjost? Rivers ne uspijeva držati pod kontrolom ni cap, ni pickove, a evaluacija talenta mu je čista nula – zašto još ima posao kao GM?

04. BLAZERS 93.7

O njima smo već dosta rekli kroz post, napomena samo da Lillard u periodu od prošlog osvrta iz igre šutira 40%, kao i da je Batumova jadna sezona u ključnom segmentu igre dosegla novo dno (on se šuterski spustio na 29% iako uzima samo 7 šuteva u prosjeku). Napad se dakle već spustio u prosječnost, a uskoro bi za njim trebala i obrana. Raspored nakon all-stara im je već poslovično brutalan, pa iako nitko ne očekuje klasični raspad Blazersa kakvih smo se nagledali s Aldridgeom, popusti li obrana, njihov plafon ostaje identičan lanjskom.

05. MAVS 93.3

Score protiv konkurenata govori dovoljno, pa makar se dobar dio poraza dogodio dok je Nelson bio startna jedinica. S Rondom je plafon nešto veći, prije svega zbog bolje obrane, ali daleko je to od razine koju prezentiraju ili su u stanju prezentirati momčadi koje smo istaknuli kao 5 izazivača. Evo, u proteklih dva tjedna nisu imali lagan raspored, ali porazi od Pistonsa i Nuggetsa u gostima, kao i produžetak protiv Netsa, nisu reprezentativni, a još manje je reprezentativan prosječan učinak u oba smjera.

Osim Ellisa, koji igra svoju igru i jednako je učinkovit kad god ima loptu i pick, Rondo nikako da postane onaj stari, Parsons je sad opet pod kočnicom jer taman što je pronašao ritam uz Ellisa sada opet mora igrati bez lopte, a Dirk više nije u stanju nositi svaku večer i svako poluvrijeme. Nije isključeno da će Carlisle ovo uigrati do playoffa, ali pitanje klupe ostaje problem kojega će teško riješiti.

06. RAPTORS 92.6

DeRozan se vratio, ali s njim nije stigao smisao u obranu. Caseyu nije lako u ovoj situaciji, Lowryev učinak više nije svemirski, DeRozan hvata ritam, Ross je nestao s lica zemlje i mora jahati Vasqueza i Williamsa da dobije iskru u napadu, što nikako ne pomaže obrani. Uglavnom, s ovakvom rotacijom visokih među kojima nema ni jednog startera koji može odraditi rolu ozbiljne napadačke opcije, s tim upitnikom na bokovima i s gomilom combo bekova koji trebaju loptu, Raptorsi su se našli u situaciji u kojoj im treba ozbiljan trade da bi uopće zadržali korak za ostalim konkurentima.

Hawksi su zakon, Bullsi i Wizardsi imaju rezerve energije koje mogu iskoristiti ako kontekst bude povoljan, ali Toronto je izgleda to što je. I tu je glavni problem, a on je dobrim dijelom vezan uz Caseya. Ovaj solidan trener plaćen je prvenstveno zbog obrane, a ona je drugi put u njegove 4 sezone užasna. Iz ovog kuta produženje koje je dobio prošlo ljeto stvarno se čini nepotrebno, jer imamo već dovoljno dokaza koji ga optužuju za mediokritetstvo. S druge strane, način na koji su trenerske promjene preporodile Atlantu ili Golden State, pa ako hoćete i Memphis, Detroit ili Milwaukee, jasno govore kako je to naj-jeftiniji način za kratkoročno popravljanje momčadi. Stoga, iako ima garantiranu iduću godinu, Casey se ne bi trebao osjećati sigurnim, posebice jer ionako nije Ujiriev čovjek već je nasljeđen od prošle uprave.

07. SPURS 92.4

Sve što treba znati o Spursima do sada – lani je njihova najčešće korištena petorka s 262 minute na parketu bila ona klasična Parker, Green, Leonard, Splitter, Duncan, uz Borisa, Pattya i Manua kao najbolji trio s klupe u ligi. Do utakmice s Blazersima, ta petorka je u sezoni odigrali zajedno samo 8 jebenih minuta. Osam. Bez klupe jasno, jer Mills je do nedavno bio izvan akcije. I usprkos tome i najtežem rasporedu na Zapadu, Spursi su legitimna top 10 momčad, s više pobjeda nego poraza u pravim utakmicama.

Treba li isticati da su odmah po povratku na parket u idealnom sastavu razbili Blazerse. Čija pick & roll obrana i dalje nema rješenja za Parkera, dok u Splitteru i Leonardu imaju idealne flastere za staviti na LaMarcusa i Lillarda. S tim da obojica još traže formu (posebice Kawhi koji je očito malo previše odlazio s Borisom u restorane dok se oporavljao od još uvijek upitne ozljede ruke).

Uglavnom, Spursi tek hvataju pravi ritam, a usprkos tome što sada treba odmoriti Duncana koji je držao sve pod kontrolom u ovim teškim vremenima, možemo očekivati još jedno njihovo vrhunsko izdanje nakon all-stara.

08. GRIZZLIES 92.2

Polako uklapaju Greena, koji se, takav je barem prvi dojam, odlično snašao u na startu nešto većoj roli. Uzorak je mizeran, ali minute na boku, pa i roli stretch četvorke, odradio je više nego solidno i to u situaciji u kojoj su i Gasol i Conley izvan idealne forme (potonji ima i probleme s ozljedama). Memphis sada ima jezgru spremnu za rat, s tim da je jedini upitnik i dalje ta dubina na četvorci, odnosno općenito manjak raznovrsnosti na rosteru – čim ne igraju svoju igru, Grizliji su ranjivi (čitaj: jednako teško podnose manjak Z-Boa i Allena kao i Gasola i Conleya).

09. ROCKETS 92.1

Okoristili su se laganim rasporedom i malo nabili brojke, okrunivši sve finom pobjedom nad Oklahomom u dvoboju najružnijih elitnih napada u ligi (Brooks vs McHale, dvoboj divova). Da bi ih onda Warriorsi pomeli treći put u sezoni. Uglavnom, petorka im je solidna, Harden je odigrao fenomenalan niz utakmica kojima se potvrdio kao prvi pratitelj Stephu za MVP nagradu dok nije naišao upravo na Warriorse i Klaya Thompsona, ali sve nakon toga je hrpa upitnika. Motiejunas je izborio prednost pred Smithom, samo trpanje u postu nije zamjena za rašireni reket i slash & kick akciju, a da ne govorimo kako bez Donatasa u drugoj postavi nemaju čovjeka koji može zabiti iz izolacije. Smith i Brewer su na svojim očajnim šuterskim razinama, tako da klupa i dalje nije rješena, a bez toga nema ni koraka naprijed.

10. BULLS 90.4

Uf. Poznavajući Thibodeaua, odnosno poznavajući njegovu filozofiju igre, mislim da su mu zadnja dva tjedna vjerojatno bila najteža u životu. Naime, u njima su Bullsi uspjeli nešto što im još nikad pod njim nije pošlo za rukom, a to je odigrati obranu na katastrofalnoj razini. U spomenutom periodu Chicago je tako bio druga najgora obrana lige (gori su bili samo Cavsi).

Jasno, dobar dio problema vezan je uz Noaha, koji je nekim čudom uspio odigrati nekoliko utakmica u ovom periodu prije nego su ga poslali na zasluženi odmor – iako vuče ozljede koljena i stopala (obje kronične), sredio ga je tek zglob. Dakle, iako igra na nekih 50% i kada igra, Noah je i dalje ključan čovjek u defanzivi.

Problemi s previše Gasola u obrani prate ih od početka sezone, ali kada nemaš na raspolaganju oba kvalitetna visoka defanzivca, teško ga je sakriti. Tako da iako postava Mirotića/Gasola i Gibsona ili Mirotića/Gasola i Noaha funkcionira solidno, čim se na parketu nađu Gasol i Mirotić nastaja pakao. Uz onaj standardni problem, a taj je da zbog forsiranja Gasola kao opcije u napadu (što je donijelo pomak u napadačkoj učinkovitosti, ali uz očito veliku cijenu u obrani) Thibo premalo koristi Noaha i Gibsona, sada smo već u situaciji kada protivnici maksimalno napadaju Gasolov matchup, posebice u pick & rollu.

Bullsi su tako od momčadi koja je revolucionalizarala način kako se brani pick igra agresivnom akcijom s minimumom ispadanja u pozadini, postali kanta za napucavanje jer Gasol nema mogućnosti izaći na pick ili makar pokriti prostor, a beskoristan je čak i u pokrivanju zone kada drugi visoki izlazi na pick. Sad, da ne bi ispalo da je samo problem ozljeda Noaha i tromost Gasola, naglasimo kako je u zadnje vrijeme i Rose sve više na parketu, posebice s Gasolom, a Rose trenutno nije u stanju proći kroz pick bez da se zabije u njega. Plus, promatrajte ga samo kako se kreće u obrani i kako gubi svog čovjeka čim ovaj zaigra bez lopte – ovdje nije u pitanju više samo problematičan atleticizam, već općeniti manjak koncentracije na tom dijelu parketa.

Svemu ovome treba dodati možda i ukupno gledano najveći udarac – gubitak Dunleavya. Ne samo da je Dunleavy ključan u roli glue guya (a ta vrijednost je dodatno naglašena jer Bullsi jednostavno nemaju zamjenu za trojku, McDermott je ozljeđen i loš, Mirotić to može odraditi od situacije do situacije ali ne redovno, a Snell je jednostavno loš, posebice u obrani, što u ovoj situaciji jednostavno ne prolazi), već zbog toga što nema njega Thibo igra s nižim postavama u kojima perimetar ostaje bez čvrstine. Hinrich je poput Rosea solidan branič na loptu, ali čuvati brže bekove po 30 minuta više jednostavno nije u stanju, a Butler je u ovom rasporedu prisiljen čuvati trojke i, još važnije, napadati isključivo trojke.

Iako su Gasol i Rose imali dovoljno bljeskova u ovom periodu da održe napad na prijašnjoj razini, zabrinjava i pad Butlerove produkcije od kada nema Dunleavya. Bez takvog šutera reket je svakako zatvoreniji, plus protivnicima je puno lakše planirati matchup prema zatvaranju Butlerovih ulaza, a bez Dunleavyevih pravovremenih pasova nije više lako ni promijeniti stranu i napasti obranu tamo gdje ima prostora (s tim da ne treba zanemariti ni činjenicu da je Butler jednostavno morao malo tresnuti na zemlju, nitko ne postaje Harden preko noći). Uglavnom, iako napad ukupno gledano izgleda dobro, u utakmicama protiv Hawksa i Clevelanda bio je očit manjak opcija – ako ne ide Gasolu, ako je Butler usporen, onda sve ostaje u rukama Rosea koje usprkos povremenim bljeskovima u ovom trenutku najbolje odgovara ulozi neučinkovitog volume scorera.

Kad (i ako) svi budu zdravi, stvari će se definitivno popraviti, ali, ako misle ozbiljnije napasti vrh Istoka, Bullsi isto tako definitivno moraju dodati još jednog swingmana jer umirati bez Dunleavya ili jahati Butlera 39 minuta stvarno nema smisla. I malo razmisliti o podjeli poslova jer Gasolu ne treba 35 minuta da napravi razliku, isto kao što Roseu ne treba potrošnja od 32% kao da je 2011.

13 thoughts on “THE BI-WEEKLY RANKINGS, VOLUME 1.

  1. sinoc bilo dobrih utakmica,ali ipak u prvom planu james harden 45 poena kakva igracina i to zadnji napad ne ide na kos jos mu nisu priznali tricu sa pola terena zamalo je zakasnio a sve ostalo je bilo odlicno

  2. Iskreno mislim da bi Thibs morao promijeniti malo rotaciju pa da primjerice Gasol ne igra cijelu 1 i 3 četvrtinu jer kada ga se napada kroz visoki pick and roll protivnici ubijaju Bullse i sto je najgore Bullsi upadnu u rezultatski minus koji ne mogu stici jer nista ne mogu obraniti…Nadam se da je Thibsu jasno kako Noah mora igrati 5 i najbolje ga je upariti sa Miroticem…Eh,ako po ovoj turneji po Zapadu izvuku jednu pobjedu biti ce dobro…

  3. Come on Snell… kod Bullsa očekujem da im Thibs je*e mater jer ovo je rasprodaja ugleda… 😀

  4. Godinama se već vuče priča o Horfordu kao potencijalnom nasledniku Timmyja, i evo dolaskom Buldožera na klupu Hawksa možemo da vidimo da te priče i te kako imaju čvrst temelj. Pre par večeri (utakmica s Detroitom mislim), komentatori su mozgali (ili “mozgali” 😉 ko bi iz ove ekipe trebalo da bude na all-staru. Po meni Al, Millsap i Teague su must. Elem, bila je data ova interesantna statistička lista: http://goo.gl/lZlG8x
    Ona je valjda najbolji (ili bar najprostiji :)) pokazatelj ovoga “zbroj veći od pojedinačnih delova” 🙂

    Inače, blagi off-topic. Slika novogodišnje jelke s ovog bloga me je podstakla da (zlo)upotrebim novogodišnji poklon lepše polovine, tako da moj zid sada krasi ovako nešto: goo.gl/el94Fx

    Još jedan način uvođenja NBA u domove! 😀

  5. Možda je Doc najgori GM u ligi al ili je on najbolji tata u ligi ili je balmer najbolji poslodavac. Balkan do Los Angelesa!

  6. @nerad Doc je Ilija Petkovic NBA lige (vidi svetsko prvenstvo u fudbalu 2006. :))

    @johannbgood Korver mora biti all-star. Covek puca tricu 52% sa preko 130 pogodjenih, 92% bacanja, 52% iz igre. Covek je snajper. 🙂

    @gee Ovaj zapad me totalno raspametio. GSW, SAS, OKC su realno prejake ekipe (GSW igra najbolje trenutno, SAS je prosao pakao i more ozleda a OKC realno ima 2 top10 igraca, koje cak ni Presti ni Brooks ne mogu da dovoljno uspore svojim potezima). Ima li sanse tu nekako PHX da se usunja u PO? Deluje da su 1 povredu LAC daleko od toga (nema sanse da OKC ne udje u PO).

  7. Ne bi htio bit bezobrazan ali Thibo je malo ograničen lik, ili trener. Njemu da je povjeriti samo slaganje obrane, i da kao u NFL-u bude defanzivni koordinator a da netko drugi slaže rotacije to bi bila milina. Ne znam kako se kroz godine nije opametio ili senzibilirao jer je on direktno uništio Denga i Noaha suludim minutažama i jahanjem dok ne omanu. Znamo kako je i pri kojem rezultatu i Rose nastradao a i danas mu se zna dogoditi da Bullsi vode 16 razlike u zadnje 2 min a njemu je i dalje startna petorka na terenu. Čudi me kako je Gasol još uvik živ i pitam se koliko će još Jimmy Butler trajati.

  8. Ako Sunsi idućih 6 odu 4-2 (5 igraju doma, 1 vani, sve protiv PO ekipa), dopustit ću svojim navijačkim nadama da se probude.

  9. @polusvet.rs nema gsw sanse protiv grizlija na 7 tekmi…drugacija je kosarka u playoffu..zebo i marc su previse uvik bili za njih

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *