VOLUME 2.

11. THUNDER 90.1

Uključiti ih u vježbu od neki dan nije imalo smisla obzirom da su s tri udarna igrača odigrali samo 4 utakmice protiv top 7 ekipa na Zapadu (ostvarivši pri tome score 1-3), iako način na koji su Durant i Westbrook uništili inače dominantnu 1 na 1 obranu Warriorsa (sva preuzimanja i sav prostor koji pokrivaju fanatičnom energijom na strani bez lopte bili su uzalud jer su oba all-stara Thundera ionako kreirala preko obrane kad god su htjela, a branjenje prostora umjesto čovjeka na pick & rollu, protiv takvih šutera s poludistance, jednostavno je koncept osuđen na propast) jasno ističe kako nije uputno isključiti ih iz kombinacija za naslov, pa makar u ovom trenutku bilo upitno hoće li uopće ući u playoff.

A upitno je, itekako. Westbrookova šuterska rupa koštala ih je napadačke učinkovitosti u periodu kojim smo se bavili prije dva tjedna, ali od tada se Russ smirio, Durant ustabilio i rezultat je više nego solidnih 5-1 uz spomenutu dominantnu pobjedu nad Golden Stateom. Uglavnom, stvari u napadu sjedaju na mjesto što je i logično obzirom da sve više gledamo Duranta u akciji, dok obrana malo šteka. Za sada ništa opasno, ali treba primjetiti kako sve više okrenutosti ka niskim postavama i korisnijim napadačima uzima danak na tom dijelu parketa.

Poanta je da s manje Robersona i Adamsa uspijevaju zabiti dovoljno da se slabiji defanzivni učinak ne osjeti, dok njih dvojica i dalje ostaju korisni u specifičnim matchupovima. Brooks tu još treba nabasati na idealnu kombinaciju (tipično za njega, tvrdoglavo ostaje pri istoj startnoj petorci i potrebi da Duranta i Westbrooka istovremeno šalje na klupu bez obzira što se i jedno i drugo pokazalo ne baš produktivnim svih ovih godina), ali treba mu priznati da je odlično odradio sve ostalo, od pronalaženje dobrih kombinacija do uklapanja Waitersa u momčad.

Pa je tako smallball postava s Durantom na četvorci okruženim Morrowom, Jacksonom i Waitersom za sada neriješiv problem protivničkim obranama (jasno, i nju bi trebali koristiti češće, ali Brooks je ovdje u pravu što ostaje oprezan jer momčad mora zadržati obrambeni mentalitet građen godinama), a upravo ova trojka Morrow-Jackson-Waiters donosi takvu ubojitu kombinaciju šuta i ulaza da momčad može preživjeti čak i dok su oba udarna igrača na klupi s ručnikom preko glave.

Jasno, u pitanju je mizeran uzorak koji teško može biti reprezentativan (pogotovo jer im je raspored donio rastrčane momčadi koje su možda prisilile Brooksa na ovakve poteze), ali isto tako ne možemo poreći kako su kombinacija talenta na vanjskim linijama i Brooksova spremnost da ih istovremeno baci na parket nešto posebno i fanaticima interesantno. Tipa, kada su doveli Waitersa, malo je tko uopće mogao i zamisliti da će Scotty koristiti petorku s tri udarna igrača uz Jacksona i Waitersa na bokovima – mislim, tri combo beka sposobna za slash & kick igru, ali i spot-up rolu, uz Duranta i Ibaku kao stretch visoke? Kod Brooksa? Svašta.

Ispada tako da je trade za Waitersa puno više od traženja zamjene Jacksonu, potez ludog genija (ili ako vam draže očajnika) koji je odjednom spreman tražiti novi identitet u pokušaju da spasi sezonu. Koliko će ovo trajati nemam pojma, ali svakako treba uživati dok je moguće. Jasno, postoje i određeni problemi s ovim postavama – Ibaka nije toliko efektivan u obrani kao petica kao kada ima prostora trčati uokolo na četvorci i pomagati na sve strane, a pogotovo je problem što nitko od ovog bekovskog trojca s klupe nije stoper u rangu Robersona.

Tu će trebati pronaći neka rješenja jer Roberson je jednostavno predobar obrambeni igrač da igra ovoliko malo, a za početak možda ne bi bilo loše limitirati mu minute s Adamsom jer igrati 3 na 5 stvarno nema smisla. Roberson nije ni sjena Sefoloshi prema naprijed (tužna rečenica sama po sebi), ali defanzivno je još impozantniji potencijal i svakako mu treba redovna rola, a nju nije lako naći kad si od 734 minute odigrane ove sezone njih 558 proveo s Adamsom na parketu. Ali, poznato je da Brooks kasno pali, pa će valjda i ovaj problem riješiti s vremenom.

Uglavnom, OKC ima nešto slabiju startnu petorku nego ranijih godina, dijelom zbog problema s ozljedama, dijelom jer je Roberson rupa u napadu, ali povećana kreativnost stručnog štaba izgleda sposobna maskirati nešto slabije fundamente. Hoće li to biti problem u playoffu? Ostaje da vidimo, a nadam se da konačno i hoćemo nakon što su nas dvije godine za redom ozljede ostavile bez definitivnog odgovora. U svakom slučaju, da Thunder očajnički pokušava doći do playoffa ne govori samo to što se Brooks pretvorio u agro verziju Georgea Karla, već i spremnost Prestia da riskantnim tradeovima podigne plafon momčadi (iako Waiters nije ništa više nego malo bolji Lamb, to je za sada dosta, dok nažalost nećemo saznati kako bi se u sve ovo uklopio Lopez).

12. SUNS 89.9

Od eventualne gužve na petici ništa jer je Wright praktički samo uzeo minute Plumleeu (koji je po novome završio na shopping listi iako mi se čini nepotrebnim tako olako riješavati dokazano solidnog centra na rookie ugovoru), davši tako Hornaceku nešto drugačiju opciju – umjesto dva klasična teretna centra, sada na petici može kombinirati između mase i pokretljivosti. Inače, McDonough se dobro nakrao u ovim tradeovima s bivšim mentorom Aingeom (ako mislite da je to slučajno, onda ste romantični naivčina) – osim Wrighta, došao je i do zanimljivog 3&D potencijala u Bullocku, pokazavši da je moguće pojačavati momčad resursima i za danas i za sutra.

Oklahoma se pak nema pravo žaliti, već trebaju dati gas i stići ovu razliku. Bacimo na brzinu pogled na to kako bi se stvari mogle razvijati. Thunder s Durantom u postavi ima 14-5, što je uspješnost od 74%. Do kraja je ostalo još 40 utakmica, a uspiju li nekim čudom održati takvu produktivnost (jasno, i izbjeći da Durant ponovno pauzira, što nikada nije lako kada je ozljeda jedva sanirana) do kraja bi trebali ostvariti još 30 pobjeda – uz trenutnih 22, to im donosi score 52-30.

Sunsi su trenutno na putu prema 48 pobjeda gledajući uspješnost, odnosno 47 gledajući koš-razliku. Recimo da im Wright donese još koju bonus pobjedu, mogli bi bez problema uhvatiti i 50. Dakle, Thunder stvarno mora ostati savršen do kraja kako bi se dočepao osme pozicije. Bacimo li oko na raspored, obzirom na težinu utakmica koje ih čekaju, teško mi je zamisliti da Sunsi mogu dobiti više od 20 utakmica (uz Blazerse čeka ih daleko najteži preostali raspored na Zapadu), a to bi ih ostavilo na 45-37, što je već puno lakše savladati ako ste u situaciji kao Oklahoma.

Obzirom da za razliku od njih Oklahomi raspored postaje nešto povoljniji nego do sada (oni su imali najteži raspored od svih momčadi koje se bore za playoff, teži čak i od Spursa, što znači da ih sukladno tome u nastavku sezone čeka jedan od lakših), moguće je da bi im već 24 pobjede mogle biti dovoljne za dostići Sunse. Uglavnom, bit će interesantno iz tjedna u tjedan, jedna crna serija slična onoj kakvu je OKC imala kad je Westbrook na trenutak izgubio šuterski mojo može doslovno odlučiti sezonu.

13. WIZARDS 89.3

Standardno dobra obrana dobila je i pristojnu pomoć od napada u prethodnom periodu u kojem su dva puta razbili Bullse iskoristivši njihove probleme, usput sredivši i Spurse, a zamalo i Thunder. Teško je istaknuti pojedinca jer startna petorka im stvarno funkcionira odlično, ali ona finalna prevaga možda je i igra ostalih članova rotacije, posebice visokih – u ovom periodu dvojac Seraphin-Humphries puno češće je bio koristan nego smetnja.

Uglavnom, kotrljaju se i djeluju sve kompaktnije, svi su zdravi i u formi, a u ovaj kontekst teško je uklopiti dva brutalna poraza koja su im se zalomila. Dobro, Hawksi su trenutno klasa za sebe i gledati kako ih gaze bilo je nekakvo samo po sebi razumljivo iskustvo, ali poraz od Netsa na vlastitom parketu previše je podsjećao na one stare Wizardse koji nisu znali odraditi posao. Istina, u toj utakmici Netsi su bili dodatno nabrijani zbog tradeova koji su bili u opticaju, posebice Lopez, a i Wizardsi su se već sutradan osvetili u revanšu odigranom u Brooklynu, ali njihova nemoć da se probude iz letargije tijekom tih 48 minuta (stanje poznato i kao Wittman efekt) i barem zaprijete nakon poluvremena, jednostavno nije nešto na što smo navikli kod ozbiljnih playoff momčadi. Kad tome dodam i činjenicu im je Rasual Butler praktički šesti čovjek veći dio sezone, skepsa prema mogućnosti da nadmaše lanjski rezultat još je i veća.

14. PELICANS 89.2

Davis je zbog ozljede palca propustio tri utakmice, Holiday je otpao još ranije zbog problema s istom onom nogom koju je lani slomio i odmah su uslijedila dva sramotna poraza protiv Sixersa i Knicksa. Da stvar bude luđa, između njih su ubacili pobjedu protiv Raptorsa, što je u neku ruku više osuda trenutne kilavosti Toronta nego njihove kvalitete. Jer, bez Davisa postaje očita nedovoljna razina talenta koju imaju na raspolaganju. Evans krpa rupu na jedinici u nedostatku boljih rješenja, a doveli su i od Bucksa otpuštenog Woltersa kao zamjenu za trejdanog Riversa (dobar potez i još jedan dokaz da prosječnog back-up playa uvijek možeš naći na tržištu, osim ako si Doc Rivers pa radije izabereš ispodprosječnog i onda još za njega daš tri igrača i gomilu resursa).

15. BUCKS 88.7

Sanders je out do daljnjega, osobni problemi o kojima se pričalo na kraju su se pokazali kao prevelika ljubav prema kanabisu, što mu je donijelo suspenziju od strane lige, a vjerojatno i dodatnu od kluba dok ne odradi potrebna savjetovanja i terapije. Bez obzira na nedostatak centra, Kidd i dalje uspijeva obranu održati na vrhunskoj razini – uz nezaobilazni presing i konstantno preuzimanje, ogroman posao u sredini i dalje odrađuju Pachulia i Henson. U napadu pak u pravi tren je oživio Mayo taman da pokrije slabiju formu Dudleya i Baylessa. Formula dakle i dalje funkcionira, a očito s njom mogu i do playoffa, jasno ako ih poštede daljni problemi s ozljedama. Naime, sad su ostali i bez Marshalla, taman nakon što su otpustili Woltersa upravo zato što je ga smatrali viškom pored Kendalla (čovjek je gadno sredio koljeno, otpao je za sezonu, a ovakva ozljeda sigurno mu neće pomoći da dogodine nađe mjesto na rosteru).

16. CAVS 88.2

James se vratio, sam kaže kako se osjeća sjajno i ovakav niz kvalitetnih partija u nizu nije pružio od samog početka sezone. Cavsi s njim opet u postavi imaju 4-1 uz dvije kvalitetne pobjede nad Bullsima i Clippersima, a i ponosni su vlasnici drugog najboljeg napada u ligi u tom periodu (samo su Warriorsi učinkovitije zabijali). Dakle, sve one priče o problemima s trenerom, sistemom i tko zna čime odjednom su gurnute u stranu jer ova momčad može trpati.

Nema tu i dalje nikakve ozbiljnije strukture, ali sa zdravim i spremnim, a onda i agresivnim Jamesom, stvari odjednom izgledaju drugačije. Jasno, dobrim dijelom tome pomaže i činjenica da za ove četiri pobjede nisu morali igrati protiv makar i prosječne NBA obrane (Bullsi to u ovom periodu nisu bili), međutim to ne umanjuje činjenicu da su briljantni u kontrama i s Jamesom kao pokretačem iz slash & kick igre.

Ako ne upali ta početna ideja, dakle ako ne zabiju na nepostavljenu obranu i ako James ne uspije zabiti ili dodati u prvom jurišu na obruč, onda igraju na Irvinga i Lovea iz spot-upa. Ubacuje se sve više screen akcija, posebice dvostrukih blokova za Irvinga koji je po običaju sjajan u 1 na 5 akciji, James i Love razvijaju finu 2 na 2 hand-off igru u korneru (obje kombinacije su inače sastavni dio Princeton napada što je mali dokaz da Blatt nekog vraga ipak radi), ali i dalje je ovo previše statičan postavljeni napad kojega će interesantno biti vidjeti protiv pravih defanziva.

Dakle, ne treba misliti kako je problem identiteta prema naprijed, a time i Blattove uloge, nestao, samo je stavljen sa strane do sljedeće problematične situacije.

I dok napad ima još dovoljno vremena da se uigra i dovede na jednu višu razinu, ono što i dalje bode u oči je obrana – Cavsi su bili ispodprosječni u ovom periodu bez obzira na sve bolje partije Mozgova i stvarno aktivne i razigrane Jamesa, Irvinga i Lovea (potonja dvojica se stvarno trude, to nije sporno, iako uglavnom uzalud). Problem je vidljiv iz aviona, a potvrđuju ga i brojke – čim na parketu nema Mozgova, stvar se raspada, a što je posezanje na klupu dublje, Cavsi više krvare.

Dopustite da još jednom izrazim žaljenje što Blatt neće imati na raspolaganju istovremeno i Mozgova i Varejaoa jer tada bi ovo bio izazivač na Istoku, makar da do kraja sezone ne ubace ni jednu novu akciju prema naprijed. Ovako, poštede li ih ozljede opet mogu dogurati do prosječnosti u obrani, što ih uz kvalitetniji i učinkovitiji napad vraća u borbu za vrh Istoka.

Samo, margina pogreške u njihovom slučaju, a tu posebice mislim na obranu gdje im se nekako mora poklopiti da su istovremeno svi u formi (i James i Marion i Mozgov i onda još da dodaju Shumperta kao korisno tijelo), tako je malena da svaki poen manje u napadu predstavlja problem. I tu opet dolazimo do činjenice kako umjesto predivne košarke i elitnog napada koji bi maksimizirao potencijale rostera uglavnom gledamo vrhunski hakl.

Nema tu čvrste strukture, isto kao što je nema ni u širem kontekstu, od uprave do svlačionice. Dok to poslože i dok borba za moć i pozicije, koja je nešto sasvim normalno u kolektivima koji se tek formiraju, ustupi mjesto zajedničkom cilju, doći će i playoff u kojima nedefiniranim projektima nema mjesta. Pa da vidimo od čega su sazdani u ovom drugom dijelu sezone.

17. NUGGETS 87.2

Ili nemaju veze s mozgom ili su sjajni bleferi, ali za Nuggetse kao da ne postoji sredina. Nakon što su se oprostili od Mozg(ov)a i tako oživili Cavse, a i podebljali svoju banku pickova, dakle taman što smo pomislili da su ipak shvatili kako je ostatak sezone najbolje potrošiti gradeći za budućnost, oni trejdaju za Jameera Nelsona kako bi u klub doveli pouzdanog back-up playa. Što je potez tipičan za momčad koja se nada playoffu.

Navodno su na ovaj način smirili Shawa koji nikako nije bio zadovoljan s Nateom Robinsonom kao jedinom zamjenom za Lawsona, ali malo je to skup poklon treneru koji je ionako već preplaćen za posao koji radi – osim što im pojačava klupu, Nelson donosi dodatnu garantiranu godinu ugovora dogodine, što u njihovoj poziciji stvarno nema nikakvog smisla.

Što se prezentacije na parketu tiče tu nema ništa novoga, Nurkić je pao na zemlju (što ne mijenja na stvari da bi njegov razvoj trebao biti njihov imperativ), a Shaw je to jedva dočekao da minute povjeri Hicksonu. Uglavnom, u zadnje dva tjedna Nuggetsi su tako uz Jazz bili statistički najgora momčad Zapada, što je potvrdio i poraz od Wolvesa. Njihova toplo-hladno odiseja tako se nastavlja.

18. KINGS 87.1

Cousins još nije nikoga opalio šakom u glavu i to je najbolja vijest vezana uz njih. Pet poraza u nizu, u periodu u kojem su igrali 7 od 8 utakmica doma, najtužniji su dio sezone koja je nepotrebno krenula u krivom smjeru. Mislim, kad te Netsi zasjene energijom pred vlastitom publikom, onda znaš da si gotov. Čak ni Corbin više ne miksa petorke, a niti ne inzistira na trci, ali zato drži Cousinsa 6 minuta duže na parketu nego je to činio Malone ne bi li iskopao poneku pobjedu. Cousinsu su postotci realizacije pali za 10%, razlog čemu je između ostalog i puno više pokušaja s poludistance – pod Maloneom 19% šuteva uzimao je izvan reketa, a pod Corbinom to se popelo na 27%.

19. PACERS 86.7

Ako Bucksi izbjegnu daljnje ozljede, na Istoku ostaje tek jedno playoff mjesto (mislim, valjda više nitko ne sumnja u Pistonse) za koje će se do kraja boriti Pacersi, Hornetsi, Heat i Netsi. Pacersi po statistici imaju malu prednost, ali način na koji je oživjela obrana Hornetsa, a zatim i način na koji su Whiteside pojavom u reketu i Hollins paljnjem vatre pod Lopezom trgnuli svoje momčadi, garantira neku vrstu zabave. Jasno, ako ste totalni NBA manijak.

Praktički, u ovoj gomili negledljivih napada (sve 4 spomenute momčadi su ispodprosječne u protekla dva tjedna, a jedino Netsi su se uopće približili nekakvoj sredini) odlučivat će defanziva, a tu je Indiana odjednom dobila konkurenciju ne samo u žilavim Hornetsima (koji su bez Jeffersona preporođeni u zadnjoj liniji) već i u Miamiu (koji je s Whitesideom na parketu uz Wadea odjednom zaigrao odličnu obranu). Samo Netsi, inače solidni kroz sezonu u obrani, ne prate ovu grčevitu borbu u pozadini pojačanom aktivnošću u defanzivi, ali imaju opravdanje u trenutno poprilično neugodnom rasporedu.

Uglavnom, ako bi pokušali predviđati rasplet, Pacersi uz Hornetse imaju najveće šanse za doživjeti taj eklektični poraz u prvoj rundi (vjerojatno metlu) iz jednostavnog razloga što ih do kraja čeka puno lakši raspored nego Miami, a posebice lakši od Netsa kojima je jedino olakšanje činjenica da igraju u očajnoj diviziji koja će im po defaultu donijeti popriličan bonus laganih utakmica.

Pacersi, osim što ih favorizira statistika, imaju i tu prednost pred Hornetsima što su to što jesu već sada (drugim riječima, osim ako ne naprave nekakav trade njihov identitet ostaje jasno definiran), dok Clifforda čeka uklopiti u rotaciju povratnike Stephensona i Jeffersona i pri tome ne narušiti ovu fanatičnu energiju koju prezentiraju Biyombo i Kidd-Gilchrist u kopiji lanjskih igara Bobcatsa dok čuvaju obruč po cijenu života.

20. PISTONS 86.5

Zadnji put smo istaknuli kako su odlaskom Smitha najviše profitirale stretch postave, odnosno kako je najveći dio minuta otišao Jerebku i Tolliveru s kojima Van Gundy uspijeva u prosjeku imati čak 32 minute dodatnog šutera na parketu, odnosno kako startni dvojac visokih zajedno igra oko 16 minuta u prosjeku po tekmi.

Isto tako smo istakli kako su i Monroe i Drummond povećali produktivnost, ali ne i potrošnju. Stoga, sljedeće pitanje je tko najviše profitira od viška lopti na raspolaganju? To nisu stretch četvorke – ironično, Jerebku je potrošnja čak i pala. Ne, od viška lopti najviše profitiraju playmakeri – Jennings (za 6% povećana potrošnja) i Augustin (3% povećanje).

To je i razumljivo obzirom da su Pistonsi od momčadi koja je gomilu napada vrtila preko lakta (kako bi barem na neki način imali koristi od Smitha i njegovih pasova te povremenog ulaza) postali klasična pick & roll mašina kakvih smo se nagledali zadnjih godina u ligi i koje je upravo Van Gundy dobrim dijelom i promovirao radom u Orlandu gdje je jednu epizodnu ulogu na NBA rosterima, onu visokog šutera, pretvorio u jedan od temelja momčadi (Rashard Lewis Experience).

Uglavnom, ono što je fascinantno nije samo povećanje potrošnje, već i rast učinkovitosti playmakera. Ni Jennings ni Augustin nikada nisu bili učinkoviti šuteri (prosjek u karijeri im ne prelazi 40%), a sa Smithom u blizini bili su čak i gori (Augustin je pao na 35%, a Jennings na 37). Međutim, od odlaska Smitha odjednom i šutiraju sjajno, ubacujući za 10% više nego ranije. Mislim, ovakve stvari nije moguće objasniti isključivo košarkaški jer koliko god da im Drummond i Monroea kreiraju prostora čvrstim pickom, a zatim i rolanjem prema obruču, opet treba ubaciti sve te šuteve iz driblinga s trice ili poludistance.

Ovakva učinkovitost playmakera dio je razloga zašto Pistonsi ipak neće moći nastaviti trenutnim tempom do kraja (nisu više nepobjedivi, ali i ovih 5-3 u zadnja dva tjedna su odličan score), regres je jednostavno neizbježan. Međutim, sama činjenica da više nema akcija kroz Smitha koje su zatvarale reket i da odjednom izgledaju kao moderna košarkaška momčad koja vrti jednostavan 1-5 pick & roll s šuterima uokolo, bit će dovoljna da dođu do playoffa. Najluđe od svega, pick & roll solidno funkcionira čak i kada su na parketu obje mrcine, samo što tada umjesto viška prostora u sredini (bez kojega se može jer i Monroe i Drummond nose sve pred sobom) postaju puno opasniji u napadačkom skoku (hvataju čak 32% skokova u napadu po čemu im nije ravna ni jedna startna petorka u ligi ili bilo kakva petorka uopće s toliko odigranih minuta – jedini koji su osim njih bili preko 30% na još većem uzorku su Nuggetsi s Mozgovom, što je film koji više nećemo gledati).

4 thoughts on “VOLUME 2.

  1. Lako je moguće da će Sunsima konkurent za play-off biti prije Portland nego Oklahoma… em raspored, em ozljede i tanak roster i eto ti začas belaja. Doduše, neće ni Oklahoma lako do prvoga kruga – praktički, morat će igrati na play-off modu sve do njegova početka, taman da se istroše i poozljede, tako da im ne dajem previše šanse za polufinale, posebno ako na početku nabasaju na GSW ili Memphis.

  2. kako procjenuješ šanse da Portland propusti playoff s obzirom na probleme s ozljedama u frontcourtu i težinu rasporeda do kraja?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *