VOLUME 3.

21. CELTICS 86.2

Ako ništa drugo, Ainge se u ovom periodu barem naradio. Nakon što je spakirao Ronda, Wrighta i Greena, nastavio je pomagati momčadima sa Zapada pa je tako poslao Nelsona i njegovu dodatnu godinu ugovora u Denver (tamo su valjda napredni analitičari zaključili kako sigurno nešto ima u igračima Bostona kada su se odjednom za njima polakomile playoff momčadi poput Dallasa, Memphisa i Phoenixa). Pristiglog Robinsona pak odmah je otpustio što je dovelo do priča kako će Nate pojačati nekog izazivača (možda Clipperse koji su navodno zainteresirani i za drugu mumiju koju će Celticsi uskoro otpustiti, Princea) kao da su svi zaboravili da je čovjek nedavno operirao ligamente koljena te da ne sliči na sebe (mislim, u Denveru su vjerojatno oduševljeni kako su za takvu ruinu dobili koliko-toliko pouzdanog back-up playa u Nelsonu).

Ipak, trade nad tradeovima dogodio se isti dan – slanjem Austina Riversa u Clipperse, Danny je izvukao dva igrača (Bullocka i Douglas-Robertsa) plus pick druge runde, a onda je jednog od njih poslao put Phoenixa u zamjenu za nesuđenog Scalabrineovog nasljednika Randolpha. Koji za razliku od Douglas-Robertsa nije otpušten jer sve što je Celticsima u ovom trenutku trebalo baš je još jedan bijeli visoki u rotaciji. Interesantno, pravi je ovo prijateljski posao dojučerašnjih članova uprave Celticsa (Rivers je bio trener, a McDonough asistent Aingeu), a kad dodamo tome da je i GM Memphisa Wallace čvrsto ukorijenjen u zelenoj franšizi, postaje ovo odličan primjer kako funkcioniraju NBA direktori. Umjesto studiozne non-stop komunikacije na 29 linija istovremeno, koje sigurno ima, nemojte me krivo shvatiti, stvar često funkcionira na principu lajkanja.

Najluđe od svega, čak i nakon svih ovih poslova Stevens ima volje bacati Aingeu klipove pod noge, pa je tako otvorio turneju po Zapadu s dvije pobjede i to usprkos činjenici da je glavni i odgovorni u gustim završnicama bio Evan Turner (njegova slučajna trica mogla bi ostaviti gorak okus u Portlandu koji se odjednom našao u trci s Thunderom i Sunsima za zadnja dva playoff mjesta, a šanse su im otprilike podjednake obzirom da kombinacija rasporeda i ozljeda Blazersima odjednom postavlja 50 pobjeda kao cilj koji neće biti nimalo lagano dohvatiti). Osim što bi bila fora da Ainge i za Evana dobije par pickova, stvarno je fantastična stvar kada s rosterom na kojem je daleko najbolji šuter Marcus Thornton i na kojem je daleko najbolji all-round igrač Jared Sullinger u današnjoj NBA uspijevaš igrati pristojno u oba smjera.

22. HORNETS 85.9

Fantastična obrana, najbolja u ligi u ovom periodu (ne spominjimo noćašnji brutalni poraz od odjednom razigranih Cavsa), uspjela je i bez Big Ala čupati pobjede, što smo uostalom prije dva tjedna i najavili kao mogućnost obzirom na lagan raspored pun momčadi koje za razliku od Hornetsa nemaju razloga igrati ovako požrtvovno. S tim da nije ovdje samo stvar u ozbiljnom pristupu i puno lakšem rasporedu nego što je to bio slučaj ranije u sezoni, naime nije slučajno da su živnuli upravo u trenutku kada je Biyombo zamijenio Big Ala.

Rezervni centar donio je dodatnu pokretljivost u zadnju liniju, omogućivši puno više rizika u pritisku na perimetar. Iako je u suštini obrana reketa i dalje ostala zaštitni znak Cliffordovog sistema, ova kombinacija 5 atleta jednostavno donosi puno više opcija. Umjesto da udvajaju samo u slučaju ulaska u sredinu, mogli su si dozvoliti agresivnost diljem parketa, a posebice u branjenju pick & rolla gdje je Zeller sada igrao puno slobodnije znajući da ne mora istovremeno pomagati Jeffersonu na bloku.

U principu upravo je dvojac Zeller-Biyombo lani odradio izuzetan posao aktivnom i agresivnom obranom s klupe, a sada je jedina razlika u tome što umjesto protiv rezervi tu energiju prezentiraju protiv startera, dok su sporedne kombinacije tipa Williams-Maxiell tromije i posvećenije čuvanju prostora na način na koji su to lani radili Jefferson i McBob. A da je obrana cijeli identitet ove momčadi potvrđuje i sjajni Kidd-Gilchrist. Mali je stvarno nešto posebno, lakoća kojom igra na svim pozicijama je zadivljujuća, bez problema može preuzeti i beka i centra, a uz sve to nikada ne ispada i uvijek je na ruci svom čovjeku, ali i spreman pomoći suigraču.

Povratkom Big Ala u startnu petorku trebali bi zadržati dio trenutnog učinka iako će biti zanimljivo vidjeti kako će Clifford podijeliti minute sada kada je očito kako ih u ozbiljnoj mjeri zaslužuju i Biyombo i Zeller. Neko vrijeme će sigurno biti dovoljno Jeffersonu prepustiti Maxiellovu minutažu (u prve dvije utakmice od kada je ponovno s momčadi je čak preuzeo i ulogu s klupe, a ne samo minute), ali čim pronađe noge, Big Al će dobiti svoje standardno mjesto. Tada će ključno biti odlučiti se za novu rotaciju, možda opet pokušati s Williamsom kao starterom jer razdvajati Biyomba i Zellera stvarno nema potrebe.

Lance je pak idealan u roli šestog čovjeka, Henderson igra kao navijen u zadnje vrijeme i grčevito se bori za minute, tako da Lanceu jednostavnu mogu dati loptu kad nema Walkera na parketu (i to za sada izgleda pristojno). Roberts i Neal su ionako više šuteri nego slasheri tako da su sposobni igrati u spot-up roli. Barem u teoriji, u praksi bi trebalo i ubaciti nešto za opravdati minute – Roberts još i može upasti u seriju, ali Neal u siječnju gađa tricu sa 17%.

Uglavnom, izgledaju kao bolji kandidat za osmo mjesto i od Pacersa (više opcija u napadu) i od Heata (dublja rotacija općenito) i od Netsa (jasan identitet i cilj).

23. JAZZ 85.8

Upali su u jedan od gorih perioda sezone, ne samo da ne mogu obraniti ništa od kada su razdvojeni Favors i Gobert već se muče i zabiti, ali kad im pogledaš raspored sve sjeda na mjesto (gomila playoff momčadi su razina kojoj ipak nisu dorasli). I dalje je ovo solidna momčad s gomilom potencijala, a taj potencijal je Snyder upravo odlučio prodrmati. Tko zna, da je Exum ranije igrao malo bolje možda bi do ovoga došlo i ranije, ali sada stvarno nema razloga odugovlačiti sa zamjenom uloga bekovima. Logika je jasna, ne samo da Exumu trebaju iskustvo i minutaža jer ima potencijal biti nešto posebno na poziciji, a prije svega igrač u oba smjera, već i Burkeov način igre, s puno driblinga i puno solo akcije, kao i razina talenta primjerenija roli back-up playa, puno više odgovara ulascima s klupe. Uglavnom, potez je ovo kojim vjerojatno neće previše izgubiti, na kraju krajeva ako Exum bude katastrofalan vrlo brzo će nazad u puno skromniju rolu.

24. NETS 85.4

Kao što smo najavili prije dva tjedna, namjestio im se takav raspored da je pravo čudo da su dobili ikoga, a kamoli Wizardse i Kingse u gostima. S ovakvim utakmicama opet je pala obrana (interesantno, Bogdanovićev povratak u užu rotaciju također se poklapa s tim trendom), a uz standardno kilav napad to znači da su sada ispodprosječni u oba smjera. A obzirom na stanje u franšizi u kojoj su svi digli ruke od projekta na parket, pitanje je ima li Hollins u sebi još volje i energije da stalnim podizanjem tenzija u svlačionici kroz prozivanje igrača i pretjerano miksanje rotacija održava brod na kursu.

Od rezultata je ionako važnije da su svi u izlogu, momčad se definitivno prodaje i Prokhorovu je u interesu srezati troškove na minimum kako bi novi gazda imao što povoljniju situaciju na capu kad već nema previše talenta. Otpadanjem Teletovića do kraja sezone zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, sada ga je još i manje.

25. HEAT 84.6

Igrali su solidno usred jednog od najtežih perioda u sezoni koje će uopće imati, taman se poklopila Whitesideova promocija u petorku s boljom Boshevom formom, a onda je Wade sredio prepone. Nakon par utakmica pauze Wade se vraća, a onda Whiteside sređuje gležanj tako da nikako ne mogu posložiti pristojnu rotaciju. To je priča njihove sezone, gomila nesretnih okolnosti koju je teško kompenzirati s ovako tankim rosterom. Koliko god dobro izgledali u onim trenutcima kada bi svi bili spremni za igru, toliko je očito da takvih trenutaka neće biti previše, tako da je najrealnije očekivati da se dosadašnje mučenje nastavi.

26. LAKERS 84.2

I tako je Kobe otpao za sezonu zbog problema s ramenom, a možda i zauvijek ako se nakon i druge godine za redom u kojoj se muči s ozljedama ipak odluči za mirovinu. Naravno, njegove blijede igre nisu spriječile navijače da ga izaberu u all-star utakmicu kao startera, čime su ignorirali Hardena, što je jedna od većih gluposti ikada u povijesti prepunoj glupih odluka fanova jer ako je ikada bio očit startni bekovski dvojac na Zapadu, to je ove sezone.

Mislim, za razliku do prije nekoliko godina kada su ovakve priče imale smisla, danas ih uopće nema racionalnog razloga uspoređivati. Ali, neke stvari možemo spomenuti. Tipa, da je usprkos 349 manje odigranih minuta, Kobe uzeo samo 73 šuta manje od Hardena po čemu je šesti potrošač u ligi (Harden je prvi). Međutim, Harden je sa svojom kvotom lopti zabio 1170 poena, daleko najviše u ligi, dok je Kobe stao na 388 manje, dovoljno tek za 17. mjesto.

Njegovu šutersku neučinkovitost ne treba previše spominjati, ali zanimljiv je podatak kako je Kobe tek drugi all-star u modernoj NBA (dakle, od spajanja s ABA ligom i uvođenja trice) koji šutira ispod 40% iz igre. Prvi je bio Penny Hardaway 1998.

27. MAGIC 82.9

Ovakve sezone služe za eksperiment, pa je tako nakon stretch postave s Fryeom, pa power postave s O’Quinnom, došao red na trku i postavu s tri beka (za što je dobrim dijelom zaslužna i ozljeda Harrisa koja je otvorila vrata Marbleu koji doduše, obzirom da ne može zabiti tricu, stvarno ne bi smio dobiti minute pored živih Harklessa i Aarona Gordona). U zadnja dva tjedna Orlando je tako ubacio u petu brzinu, a tim ubitačnim tempom (najbrža momčad lige zadnjih 7 utakmica) iznenadili su Bullse i Rocketse. Uz trku pomogla je i činjenica da su opet uspijevali nešto zabiti iz vana, u čemu je pomoglo vraćanje Fryea u startnu petorku, ali i solidna Oladipova šuterska forma na domaćem parketu (od instaliranja Paytona za startnog playa najviše koristi imao je upravo on jer se više ne mora mučiti s kreiranjem iz driblinga).

Harrisa muče zglobovi, a uspiju li zadržati sličan stil igre i s njim opet u postavi (jasno, ako se Vaughn sjeti vratiti ga u značajniju rolu što im možda nije u interesu jer čovjek svaku večer igra punom snagom u pokušajima da si zaradi masni ugovor ovoga ljeta), mogli bi izgledati kao još modernija i učinkovitija momčad nego što je bio slučaj na početku sezone. Jasno, prosječan napad u ovim momentima ne znači im ništa obzirom na totalno rasulo obrane koja se ne snalazi baš najbolje u ovoj igri koja od njih zahtijeva više presinga i više rizika u izlascima na loptu, što je ogromna promjena u odnosu na ranije gomilanje u reketu i oprezno držanje zadnje linije.

28. WOLVES 80.6

Na stranu što se vratio Peković i što bi uskoro istu stvar trebali napraviti Rubio i Martin, jedino bitno je način na koji je Wiggins poludio. Od klasičnog primjera atlete koji nabija brojke u lošoj momčadi, odjednom je popravio postotke šuta za desetak posto, a sve agresivniji je i kao kreator. S tim da je možda najimpresivniji detalj kako je jedan od igrača s najraznolikijim shot chartom u ligi (pokriva sva područja na parketu gotovo jednakim omjerom), a ta selekcija šuta odjednom više ne izgleda tako grozno u novom kontekstu u kojem uz standardno sjajan šut s perimetra sve bolje realizira s poludistance i na obruču (u principu, kad bi samo srezao gomilu nepotrebnih dugih dvica koje mu Saundersova taktika generira, Wiggins bi bio još učinkovitiji rookie). I nije stvar samo u lokaciji tih šuteva, već i u raznolikosti načina na koji ih realizira – bilo da šutira iz driblinga, catch & shoot situacije ili nakon ulaza, Wiggins je u svemu jednako solidan.

Što je jednostavno impresivno i možda govori o većem potencijalu nego smo ga očekivali nakon godinu dana na Kansasu, a svakako potvrđuje kvalitetan pristup njegovom razvoju. Uostalom, bacimo pogled na sljedeće:

osoba A: efektivni šut 46%, omjer slobodnih 35%, omjer trica 15%, postotak ukradenih i blokada na 100 posjeda 3%, potrošnja 22%, 33 minute po utakmici, 15 poena, 4 skoka, 2 asista.

osoba B: efektivni šut 45%, omjer slobodnih 33%, omjer trica 15%, postotak ukradenih i blokada na 100 posjeda 3.3%, potrošnja 28%, 35 minuta po utakmici, 20 poena, 4 skoka, 2 asista.

Ovaj prvi je Wiggins, a drugi je Durant u rookie sezoni. Jedina značajnija razlika je u tome što je Durant bio nešto veći potrošač što je u kombinaciji s par minuta viška zaslužno za veći prosjek poena, dok je Wiggins puno bolji šuter s perimetra kao rookie (38% za tricu naspram Durantovih 29%). Mislim, daleko od toga da ovo znači kako je Wiggins novi Durant jer ta prva Kevinova godina ionako je bila vježba u kojoj su ga toliko čuvali da je igrao isključivo dvojku i doslovno se samo privikavao na NBA obrane. Ali, sličnosti su interesantne, a sama činjenica da je netko na tragu, pa makar i tako ranom, klase kao što je Durant, ogromna je stvar, posebice kad uzmemo u obzir da se radi o tinejđerima. Iako je i dalje moguće da Wiggins neće biti ništa više nego bolji DeRozan, više nema sumnje kako se u prvom picku krije opasan strijelac (lakoćom će trpati 20 uz solidne postotke) i budući dugogodišnji all-star (o plafonu nemojmo jer tu možemo ponoviti samo onaj klišej koji uključuje nebo i granicu). Kao što nema sumnje da je, čak i da izgubi ovu siječanjsku čaroliju u ostatku sezone, nagrada za rookiea godine njegova.

29. KNICKS 80.1

Tri pobjede za redom, pa makar protiv desetkovanih Pelicansa, zbunjenog Orlanda i očajnih Sixersa, svakako su razlog za slavlje, ali osim nekoliko bljeskova Anthonya i tri odlične utakmice Gallowaya u nizu (koji je tricama donio kvalitetu na bok) nema tu razloga za vjerovati kako se išta dramatično dogodilo. I dalje je ovo očajan napad s katastrofalnom obranom, što nikada nije dobra kombinacija, ali isto tako je jasno da razina talenta koju imaju nije toliko niska da moraju izgubiti baš svaku utakmicu protiv jednako loših. Melo će na ovaj način malo napumpati atmosferu pred all-star, poslije nastupa na kojemu će, u najlošije čuvanoj NBA tajni, na reparaciju koljena.

30. SIXERS 77.8

Nakon malo težeg rasporeda i obrambenog pada, opet su se digli na tom dijelu parketa, što je rezultiralo i s nekoliko pobjeda. Ne i protiv Knicksa, ali su slično njima i oni sredili Pelicanse bez Davisa. Puno veći problem je što ih napadaju ozljede, Wroten je otpao za sezonu zbog ozljede koljena, načeti su još mnogi, a zbog Noelovih problema protiv Knicksa je startao Aldemir što svakako vrijedi zapamtiti kao bitan dio NBA povijesti. Uglavnom, kada baš i nisi previše radio na tome da imaš duboku rotaciju, gubitak svakog bitnog člana je ogroman udarac, što je bilo vidljivo i protiv Raptorsa noćas – čim su opet složili kvalitetnu petorku, s Noelom i Mbah A Mouteom u postavi, opet su bili konkurentni.

13 thoughts on “VOLUME 3.

  1. Harden game winner klay thompson bolji od jordana i entonija 37 u cetvrtini svaka cast!

  2. Izgleda da su u Portlandu rešili da se zubima i noktima bore da održe glavu iznad vode, posle nove serije lakših ozleda (Batum i Kaman). Kako pišu, izgleda da je Aldridge odložio svoju operaciju levog palca na neodređeno (ja ipak tipujem da će biti do All-Star nedelje) kako bi ostali konkurentni u teškom rasporedu koji im predstoji.

    Inače, da se nadovežem na deo o Magicu, mislim da će neko ovog leta gotovo sigurno ponuditi Harrisu pozamašan ugovor u rangu Haywardovog (ili blizu).

  3. @ polusvet – mislim da ne, Jennings je igrao van pameti i to će bit teško zamijeniti, ali realno kad-tad bi pao na zemlju i Pistonsi bi se opet našli s prosječnim playmakerom na čelu. poanta je da ovaj novi sistem itekako pumpa brojke playevima i sve što im treba je naći još jednog graničnog NBA igrača za popuniti minute, a to je, kao što se milijun puta dokazalo, najlakša stvar na svijetu. navijam za Robinsona jer bi bilo super da imaju dva ex-Bullsa koji su sjajni bili u sličnoj roli kako vrte visoke pickove cijelu večer, a ima tu i potencijalnih tradeova ko u priči

    @ Krpa – uvijek je netko u jednom trenutku precijenjen pa je podcijenjen, kontekst diktira dojam i zato su takve priče uglavnom suvišne, da ne kažem površne. ono što je jedino bitno je da je Klay trenutno fantastičan, kao što je fantastično i ono što je napravio Kingsima. mislim, ako čovjek ne osjeti impuls da vidi njegovu i Hassanovu partiju (po meni čak i impozantniju) i pri tome se ne cereka od uha do uha, onda nije fan NBA. čemu drugo služi regularna sezona nego upravo takvim momentima za povijest, a ova je prezabavna

  4. Ima netko uvid u cap situaciju Kelta za iduću sezonu? Jel treba očekivati još tankiranja(koje Stevens genijalno sabotira,što mi je neizmjerno drago) ili postoji mogućnost da se potuku za solidnu poziciju na Istoku nagodinu?

  5. Komentar na Hassana Wiltsidea? Kako je moguće da takav atleta 7 feet centar prođe nezamijećeno kroz ligu i na raznim trialsima i padne Heatu u ruke? Znam da ovaj period gdje igra do 20 minuta nije toliko relevantan kako bi se dobila kompletna slika, ali lik ima dobar plafon. Jedino mu zamjeraju u Heatu kad je odsjedio onu utakmicu prije legendarne partije (prvi igrač u povijesti koji je ostvario triple double s BLOKADAMA u manje od 25 minuta). Kako misliš da će se cijela situacija odviti?

  6. Lik je izgleda prije bio munjen. Većinu momčadi je bio oduševljavao mogućnostima ali je na intervjuima ostavljao dosta gadan dojam umišljenog kretena u oblacima s kojim su problemi garantirani. Nakon toga se smucao po manjim ligama (uključujući i libanonsku odakle je otišao i zbog ugrožene osobne sigurnosti). Sve to ga je izgleda spustilo na zemlju dovoljno da dobije šansu i eto. Centar kojeg LeBron nikad nije imao.

  7. Gee,sta mislis o ovim ljevorukim igracima iz Evrope kao sto su Ingles i Pappanikolau,koliko je vazno za ekipu da ima jednog takvog igraca koji je totalno nesebican,ne gleda nikako prvo sebe vec mu je asistencija na prvom mjestu i fino ih dodaju,evo Ingles igra u petorci Utah,sinoc 7 asistencija,Papanikolau je imao finih partija za Houstona jos je dosta takvih igraca u Evropi,kojim ekipama bi najvise godili takvi igraci itd?

  8. @ slatinash – prvo, mislim da bi im bolje bilo da porade na tome da šutiraju iznad 40% iz igre, onda bi bili nešto bitniji. takvi igrači su bonus kada im je taj osjećaj za asist šlag povrh onoga što bi trebali dati kao osmi ili deveti čovjek, ali u većim rolama više štete nego koriste. NBA je specifična po tome što ako nisi u stanju utjecati na igru u jednom smjeru, onda moraš biti vrhunski specijalist i tu prestaje sva mudrost. Borbenost i nesebičnost su super karakteristike, ali kao nadogradnja, ne kao jedina kvaliteta, ako nemaš ništa osim toga onda baš i nisi koristan. A ne treba smetnuti s uma da ova dvojica i igraju upravo tako kako igraju jer to je jedini način da se zadrže u blizini NBA rostera. Osobno su mi uvijek bili mlaki igrači koji bježe od odgovornosti, posebice Kostas (Inglesa nikad nisam ni shvaćao ozbiljno, dok sam u Grka i polagao nekakve nade), a ovo kako igraju u NBA to samo potvrđuje – je, bacit će dobar pas, ali često će to napraviti po cijenu otvorenog šuta ili ulaza, ergo kakva korist od toga? To ne prolazi ni u sistemu Spursa i Hawksa gdje je poanta koristi prostor, a ne samo dodavati loptu uokolo (dobro bi se snašli u Knicksima). Siguran sam da bi Jazz sve Inglesove asiste isti tren zamijenio za dva poštena ulaza Exuma.

    Inače, super pitanje jer služi kao odličan uvod u sljedeći post 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *