BI-WEEKLY RANKINGS – REAL PLAYOFF EDITION

Ovaj put s rankingsima idemo u dva puta, da odvojimo 16 momčadi koje po svemu do sada prikazanom zaslužuju ulazak u playoff od onih koje bi u malo pravednijem sistemu pripadale isključivo u lutriju (vidjet ćete kako je i po bodovima za učinak u oba smjera crta razgraničenja jasno povučena). Nažalost, stvari su postavljene ovako kako jesu pa tako jedan potencijalni MVP lige (Davis) vjerojatno neće vidjeti doigravanje iako to zaslužuje po parametrima koji se ne tiču čisto zemljopisa. Ako ništa drugo, Davis je barem potvrdio onu tezu da franšizni igrač garantira playoff učinkom (ne i stvarnim plasmanom).

Svaka čast konferencijama, ali svake godine gledati kako par momčadi koje se tamo zaslužuju naći ne ulaze u doigravanje je već postalo naporno, tako da nam ostaje nadati se kako će Silver potegnuti ovo pitanje u skoroj budućnosti.

01. WARRIORS 97.6

U protekla dva tjedna malo im je popustila obrana i općenito izvedba, prvenstveno jer su se sporedne opcije malo ohladile. Steph, Klay i Green i dalje igraju u petoj brzini, s Bogutom na parketu su fantastični (i to bez obzira tko je drugi swingman, Iggy ili Barnes), ali čim ova jezgra nije u igri, nastaju problemi. Od 5 najčešće korištenih postava bez Boguta čak 3 su ostvarile negativnu koš-razliku, a ove dvije preostale usprkos plusu debelo su ispod prosjeka napadački (ergo, obrana ih drži iznad vode).

Ukratko, stvari konačno dolaze u normalu, barem kada je u pitanju forma Barnesa i Speightsa, što u kombinaciji s nimalo uvjerljivim partijama Iguodale, Barbose i Livingstona (koje se razvlače tijekom cijele sezone) znači da se i bajci Warriorsa bliži kraj. Naravno, bit će i dalje opasni dok god je udarna četvorka u komadu, ali, kad uzmemo u obzir manjak dubine pod košem, očekivanu regresiju pojedinaca i puno teži raspored nakon all-stara, teško je očekivati da mogu nastaviti s ovako suludo dobrim postotcima pobjeda.

Da postoje problemi moglo se vidjeti i u ovom periodu, posebice u porazu protiv Bullsa gdje su sjajnom šutu usprkos imali ogromnih problema u čuvanju reketa i uopće sprječavanju visokih Bullsa da dominiraju u sredini (Chicago je šutirao 11 slobodnih više i uhvatio 13 skokova bonusa), a zatim i na gostovanju kod Jazza gdje na sličan način nisu imali rješenja za Favorsa, Kantera, Goberta i raspoloženog Haywarda koji je iskoristio blijedu partiju dvojca Barnes/Iguodala (sve miriše na to da će Kerr uskoro morati puno više koristiti klasične postave i u određenom omjeru dati poneku minutu Greenu na trojci radi obrane, a to će pak biti kraj njihove napadačke renesanse jer bez stretch petorke nisu tako ubojiti – u 13 pozitivnih postava koje su do sada koristili samo je jedna, recimo to tako, klasična s dva visoka, a i ta u kojoj su pod košem Lee i Speights odigrala je samo 28 minuta).

Iako rezultat protiv Sunsa zvuči uvjerljivo, utakmica je to u kojoj su protivnici bili u egalu tri četvrtine i u kojoj se također dalo vidjeti kako se Warriorsi muče doći do poena s linije slobodnih i skokova u napadu, tako da jedini pravi bljesak u ovom periodu predstavlja fenomenalna šuterska partija Thompsona protiv razbijenih Kingsa. Tih 9 trica u četvrtini stvarno je bio poseban gušt gledati, pa makar ih Klay 7 zabio u zadnjih 5 minuta preko Stauskasa i,ovo je urnebesno, McCalluma, kojega je Corbin u svojoj mudrosti poslao na Thompsona iako je već svima bilo očito da je tip u posebnom stanju svijesti (zadnju tricu u četvrtini zabio je preko McLemorea kojega je trener Kingsa konačno odlučio vratiti u igru minutu prije isteka četvrtine pa je tako svaki od tri igrača koji ga je čuvao primio po tri komada kroz uši).

02. CLIPPERS 94.5

Ako u prvom dijelu sezone baš i nisu djelovali uštimano, Clippersi sada igraju kao navijeni – ni u ovom periodu nije bilo boljeg napada u ligi, a tek dijelom za to je zaslužan raspored. Istina, imali su dva zicera protiv Netsa i Nuggetsa, pa i relativno lagan izlet u Salt Lake City, ali način na koji su dominirali nad Sunsima i Spursima u gostima ostavljao je bez riječi (barem ih ja nisam nalazio dok sam gledao kako seciraju nimalo lagane protivnike).

Jedini kiks je sinoćnji poraz opet protiv Netsa, dok su protiv razigranih Pelicansa bili u igri do samog kraja, odnosno dok ih nije zaledio Eric Gordon odigravši tako protiv bivšeg kluba najbolju partiju u zadnjih godinu dana. Uglavnom, kombinacija odlične forme udarnih igrača (samo je Redick zbog problema s leđima propustio jednu utakmicu u ovom periodu, odnosno dvije ako uračunamo i sinoćnji ekstra rani izlazak s parketa) i Riversove minimalne rotacije (koristio praktički tri postave) donose ploda, a, iako je još rano za išta zaključivati, izgleda da Doc zna i kako izvući nešto od svog sina.

Naime, koliko god da su CP3 i Blake zaigrali u punoj brzini, koliko god je Jordan napravio novi iskorak u maksimiziranju svojih talenata i koliko god da su Redick i Barnes naštimali ruku, sve ovo bi bilo puno teže izvesti bez podrške klupe. A nju je za sada Riversova energija u presingu preporodila – dobrim dijelom zahvaljujući upravo borbenosti njega i Hawesa (koji je počeo i zabijati odigravši vjerojatno najbolji niz utakmica u sezoni) obrambeni učinak bio je na prosječnoj razini što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Naravno, nemam namjeru vjerovati da je Austin Rivers rješenje svih problema na klupi (iako je super vidjeti kako se netko tko je veći dio života bio dominantni 1 na 5 strijelac bori svim silama da zadrži mjesto u ligi makar kao terijer), ali neosporno je da brzinom i aktivnošću puno bolje odrađuje posao Collisonove kopije nego što je to radio Farmar koji je potpuno drugačiji tip igrača (što je Doc mislio da će dobiti od dotičnog kada ga je potpisivao ostaje misterij).

03. HAWKS 93.9

Pobjednički niz je prekinut porazom od Anthonya Davisa i razigranih Pelicansa što nije iznenađenje obzirom na rupice koje se pojavljuju u njihovom oklopu. Iako gostovanje u New Orleansu ne spada u laganice, raspored daleko od toga da je bio težak u protekla dva tjedna. Netsi i Wolvesi koji se i ne trude u defanzivi, plus Sixersi i Pacersi koji se trude, samo ne mogu ništa zabiti, a čak su i Oklahoma i Portland došli u idealnom trenutku u goste – moglo je i puno gore od ovoga, ali obrambeni učinak svejedno slabi, a stižu ih i ozljede. Ostali su bez glue guya Carrolla, a onda na duže vrijeme i bez njegove pouzdane zamjene Sefoloshe, što znači da se krpaju s Bazemoreom kao startnom dvojkom (što pak znači da Korver mora puno više čuvati trojke, a to nije dobro za obranu) i gomilom minuta za bekovsku kombinaciju Schroeder-Teague (koja dobro igra prema naprijed, ali defanzivno dva relativno sitna beka nikada nisu bili recept za uspjeh), pa čak i mjestom u rotaciji za Jenkinsa kada je Korver na klupi (e to tek nije dobro za obranu).

Srećom po njih, za razliku od Warriorsa ne stoji im nad glavom znatno teži budući raspored koji bi iskoristio logičan pad forme, tako da možemo očekivati da će se zadržati na ruti za prvo mjesto na Istoku. Ali, razina izvedbe u nastavku sezone jednostavno nije mogla ostati na visini koju su prezentirali u ovom pobjedničkom nizu dugom 19 utakmica – zahtjevnost regularne sezone kad-tad sustigne i puno bolje momčadi, a Hawksi ipak nisu Bullsi iz 1996.

04. GRIZZLIES 93.1

Imaju sjajnih 7-0 u protekla dva tjedna, a rezultat su okrunili odličnim partijama protiv Mavsa, Thundera i Sunsa. Ono što imponira su pak različiti načini na koji su došli do uvjerljivih pobjeda u prve dvije utakmice, odnosno kako su to iščupali pobjedu protiv razigranih Sunsa. Mavse su izrešetali s perimetra iskoristivši im problematičnu obranu, Thunder su ubili obranom u ružnoj kopiji playoff utakmica kakvih smo se nagledali između ove dvije momčadi, a protiv Sunsa su jahali matchup prednost koju imaju u sredini preko Gasola i Randolpha.

A upravo potonjeg treba posebno istaknuti jer njegove igre u zadnje vrijeme znače Memphisu otprilike isto što su i Gasolove MVP partije u prvoj trećini sezone. Z-Bo naime igra najbolju košarku još od 2011. što nije mala stvar jer omogućava Memphisu da se opet potpuno osloni na guranje u sredini kao zaštitni znak, s tim da ovaj put imaju bolju pratnju iz vana nego što je bio slučaj ikada ranije. Možda je to netipično “bogatstvo” opcija na perimetru dobrim dijelom i zaslužno za nešto više prostora što ga ostaje Randolphu (zamislite kako bi tek bilo da je Carter još uvijek u stanju nešto pružiti), ali ne može se isključiti ni to da Zach ima više svježine u nogama nego što nas je navikao zadnjih godina i da je jednostavno brži i skočniji, što je vidljivo i po količini skokova u napadu, a posebice po postotcima realizacije na obruču gdje ga više nije toliko jednostavno blokirati kao godinu ranije.

Uglavnom, nadam se da će jednoga dana netko napraviti priču o tome što su on i Marc radili ovoga ljeta i kroz kakav su režim priprema prošli da se ovako pomlade (doduše, Gasol je značajno smanjio masu i to je prvi razlog za brzinu više koju ima, dok Z-Bo i dalje ima dupe koje je lakše preskočiti nego zaobići), ali za sada stvar funkcionira. Dodaj tome da su pogodili s Greenom, da još imaju prostora za rasti u obrani kad smanje rotacije na playoff razinu te da su upravo postali treća momčad u ligi koja je top 10 u oba smjera i postaje očito kako će i ovu neparnu playoff godinu proći dalje od prve runde.

05. MAVS 92.8

Kao da problemi s klupom sami po sebi nisu dovoljni, Mavsi su ostali i bez Ronda kojega bi smrskano lice moglo ostaviti na ledu do iza all-stara pokaže li se da mu je potrebna operacija (u najgorem slučaju vratit će se negdje u ožujku, a raspored se zahuktava, sa 7 top 16 momčadi u idućih 10 utakmica). Bit će to udarac njihovoj obrani koja je i u ovom periodu bila prosječna (što je prije Ronda bilo nezamislivo postignuće), ali i još više dubini – Harris i Barea su sposobni zamijeniti dobar dio Rondova učinka prema naprijed (tu je i mogućnost da Parsons jednostavno zaigra više s loptom), međutim, osim što ni jedan od njih ne može sakriti Ellisa defanzivno kao što to može Rondo, ako će jedan startati, to Carlisleu ostavlja još manje opcija na klupi (zato me ne bi čudilo da Rick posegne za Ellisom kao startnim playom i stavi uz njega Jeffersona ili Aminua, što se čini kao sasvim racionalan potez, osim zbog spomena Jeffersona koji je čisti dokaz da nitko nije savršen, pa tako ni Carlisle čija vjera u ove veteranske igrače zadatka graniči s patologijom).

Uglavnom, njihovih 4-4 u ovom periodu nisu bili nimalo impresivni, posebice jer su izgubili sve četiri utakmice protiv top 16 momčadi, dokazavši tako još jednom da su usprkos bljeskovima u napadu te sve boljoj obrani i dalje topovsko meso u prvoj rundi playoffa. Obzirom na probleme s uigravanjem startne petorke (posebice Ronda i Parsonsa), a zatim i obzirom na tanku klupu, taj status će vjerojatno i potvrditi u nastavku sezone. Dapače, ostanu li bez Dirka ili Chandlera na malo duži period, nije isključeno da bi mogli ostati i bez playoffa.

06. BLAZERS 92.5

Na trenutak se činilo da ih čeka pad koji će otvoriti još jednu playoff poziciju na Zapadu, ali, odluka Aldridgea da odgodi operaciju palca do nakon sezone ili u goroj varijanti dok bol ne postane takva da više ne može igrati, ostavlja ih u igri. I to iako su doživjeli pad kakav bi imali i bez LaMarcusa, ostvarivši mizernih 1-5 u protekla dva tjedna. Doduše, nad glavom će im stalno visiti ta mogućnost da će LMA ipak morati na operaciju, ali za sada očekivanja još stoje na solidnim temeljima trenutnim rezultatima usprkos. Istina, nakon napadačkog pada uzrokovanog činjenicom da Batum očito ove sezone neće početi šutirati kao NBA starter (ozljeda zgloba koja se vuče već godinama očito je prevelik problem) i Lillardovom trenutnom očajnom šuterskom formom (a samim time i igrom jer tip ionako ne radi ništa osim što šutira), počeli su posrtati i u obrani, ali tu je razlog barem jasan – manjak Lopeza i puno teži raspored s previše gostovanja.

Slično kao i s Dallasom i na njima treba držati oko jer kombinacija ne baš sjajne forme i zdravstvenih upitnika možda otvori vrata donjeg doma Zapada i učini završnicu sezone još uzbudljivijom.

07. RAPTORS 92.1

Njihov slobodni pad se nastavlja, lagan raspored omogućio im je da se goste na donjem domu lige protiv kojega su ostvarili 5-0, ali 1-2 protiv top 16 momčadi te i dalje ispodprosječna obrana usprkos konkurenciji jasno govore da se neće tek tako moći zaustaviti ovaj negativni trend. Posebice jer Kyle Lowry više ne sliči na sebe – zadnjih mjesec dana gađa ispod 40% iz igre uz nimalo impresivan omjer asista i izgubljenih lopti. Bez njega u Chris Paul izdanju ni Toronto više ne izgleda kao momčad koja može napraviti nešto u playoffu – bez obzira koliko Istok bio tanak, ako nemaš baš ni jednog igrača na all-star razini, onda nisi prijetnja. Ironija je eto u tome da Lowry igra svoju najgoru košarku u zadnje dvije godine baš u trenutku kada je izabran za all-star startera.

08. SPURS 91.6

Riješili su se problema s ozljedama, ostvarili naizgled finih 4-2, ali porazi bez ispaljenog metka od Bullsa i Clippersa dali su naznaku da hvatanje šampionske forme neće biti jednostavno. U ovom periodu malo se primirio Duncan kojemu definitivno treba odmora nakon načina na koji je nosio momčad prvi dio godine (šokiralo bi me da na all-staru zaigra više od 5 minuta, a uopće me ne bi šokiralo da izmisle neku ozljedu kako se uopće ne bi pojavio tamo) što je ostavilo traga na obrani, dok napad nikako da uhvati potreban zalet.

S tim da je i tu glavni krivac očit, Leonard i Parker još hvataju noge od ozljeda i daleko su od idealne forme, s tim da se Leonard još nekako i može sakriti iza all-round učinka dok je Parkerova loša igra ogroman problem. Mislim, bez njegove vrhunske realizacije napad Spursa teško može štimati, a Tony je trenutno na učinku jedva pa prosječnog startera, kamoli all-star strijelca. Bit će zanimljivo pratiti kako misle manevrirati do kraja sezone s čuvanjem od daljnjih ozljeda i dovođenjem u formu ključnih igrača jer bez idealnog konteksta preživjeti tri runde na Zapadu neće moći nitko, pa tako ni prvaci.

09. ROCKETS 91.5

U moru ozljeda koje mijenjaju sliku lige, gubitak Howarda na minimalno mjesec dana možda je najveći udarac kojega je itko pretrpio iz barem dva razloga – prvo, za Dwighta znamo da će pauzirati barem do ožujka, drugo, u tom periodu Houston čeka 8 od 10 utakmica protiv top 16 momčadi. Odigrali su Rocketsi i u ovom periodu bez njega 4, praktički 5 utakmica, uz dvije kvalitetne pobjede protiv Mavsa i Sunsa (za koje im je doduše trebalo i dosta sreće u završnicama), a ono što ih je obilježilo bila je prosječnost u oba smjera. Povratak Jonesa kao najbolje stretch opcije dugoročno definitivno popravlja sliku u napadu, iako će biti zanimljivo vidjeti kako McHale misli podijeliti minute, posebice kada se Dwight vrati.

Za sada starta s Dorseyem i Motiejunasom koristeći Litvanca kao četvorku upravo zbog obrambenih problema na koje nailazi (iako se to vrlo brzo pretvori u partnerstvo Smitha i Motiejunasa jer Dorsey je previše limitiran napadački da ga možeš držati na parketu duže od nekoliko minuta, posebice dok su Ariza i Beverley u ovakvim šuterskim rupama), ali u dogledno vrijeme možemo očekivati da napad proigra upravo s Jonesom kao pick & pop opcijom te s još više prostora za Donatasa u postu koji bi tada trebao igrati isključivo kao petica (za sada McHale uopće ne koristi ovaj par igrajući s kombinacijom Smith-Jones koja teško može postati razlogom da s razglasa puštaju “Smith & Jones Forever”). Međutim, kako će obrana funkcionirati u tim periodima i nije li ovo najava kraja nadanja Rocketsa koje je dobrim dijelom bilo bazirano na defanzivnim pomacima?

U svakom slučaju, kako god se stvari rasplele, Houston će za završnicu sezone trebati Howarda u puno boljem izdanju jer ovo koje su imali do sada nije bilo pretjerano impresivno. Koljeno gnjavi cijelu sezonu i mogu se samo nadati da će nakon oporavka i tko zna kakvih specijalnih zahvata Dwight biti bliži lanjskoj formi jer, bez obzira na sve probleme, čak i pola Dwighta duplo bolje štiti sredinu od Motiejunasa.

10. CAVS 90.1

Da, stvarno je dobar taj LeBron James. Posao započet povratkom nakon odmora nastavljen je i u protekla dva tjedna tijekom kojih su Cavsi imali drugi napad lige iza Clippersa, top 5 obranu (da, dobro ste pročitali) i ostvarenih 8-0 (11 pobjeda u nizu, 11-1 od Jamesova povratka u rotaciju). Ajde, ruku na srce raspored nije bio nešto naročito težak sa samo dvije top 16 momčadi na tapetu (i to ranjenike Blazerse i Thunder kojima je strelica forme čvrsto okrenuta prema dolje), ali gustoća utakmica uz dva back-to-back susreta s ovako tankim rosterom svojevrsni je izazov sam po sebi. A Cavsi su na njega konačno odgovorili.

Uz Jamesa koji igra puno bolje nego u prvom dijelu sezone (i dalje isključivo u roli playmakera, s tim da je u ovom periodu doslovno nezaustavljiv na ulazu), glavni razlog za preokret je kvaliteta koju su donijeli novi igrači, prije svih Mozgov, iako ne treba zanemariti ni Smitha koji je već sada pružio više nego Waiters cijelu sezonu, pa ni Shumperta koji je tek solidan, ali i takav puno učinkovitiji od Harrisa, Millera ili Jonesa. U principu, u ovom periodu sve štima, sada samo treba vidjeti može li se ovakva učinkovitost preslikati i na nešto zahtijevnije protivnike. S boljom klupom i angažiranim Jamesom nema razloga da se ne uključe u borbu za vrh Istoka, iako na ovu obrambenu renesansu možemo zaboraviti – Mozgov je odličan dodatak, možda i bolji od zdravog Varejaoa u ovom trenutku karijera im, ali nije garancija top 5 kvalitete. S tim da, kao što ponavljamo od početka sezone, Cavsima i ne treba ništa osim prosječne obrane (a to mogu ostvariti samo uz malo više znoja s ovim postojećim profilom igrača) za konkurirati na Istoku obzirom na potencijale u napadu koji još nisu dosegnuti (šifra: Kevin Love nije samo spot-up šuter).

11. BULLS 89.9

Nastavili su sa toplo-hladno partijama, iako su na trenutke pokazali za što su sposobni kada se sve posloži kako treba. I to usprkos brutalnom rasporedu. Razbili su Spurse doma, a onda iščupali dvije nimalo lake pobjede protiv Dallasa (tu su se skoro upucali greškama u završnici) i Warriorsa (gdje su na već klasični “Bullsi pod Thibodeauom način”, dakle snagom volje, ukrali utakmicu koju nisu trebali dobiti). Zatim su u svoj genijalnosti NBA rasporeda putovali doma iz Dallasa da bi ih Whiteside istjerao iz reketa neviđenom serijom blokada (otprilike kao što si znao da će Klay ubaciti svaku u trećoj četvrtini protiv Kingsa, tako je bilo očito i da će svaki ulaz Bullsa u završnici protiv Heata rezultirati južnim voćem), samo da bi nakon toga opet sjeli u avion odraditi tri gostovanja u četiri dana na Zapadnoj obali.

Uglavnom, uz pozitivne stvari iz tih utakmica (poput odlične igre u reketu, posebice protiv Warriorsa) i neke loše (problemi sa šutom i obranom čim im netko zatvori skok u napadu i oduzme post pozicije kao što je to napravio Whiteside postaju previše očiti), vidljivo je da ovo još nije momčad koja ima do kraja definiran identitet. Mislim, čim Thibodeau redovito poseže za Brooksom u završnicama kako bi dobio iskru u napadu, svjesno žrtvujući obranu na vanjskim pozicijama, to sve govori o trenutnom stanju rostera.

U ovom periodu tako su još jednom bili prosječni u oba smjera, s Roseom toliko lošim šuterski i nebitnim kreatorski da je to zasjenilo čak i popriličnu razinu energije koju je iskazao, posebice u ulazima (sve lakše si stvara šanse driblingom, još da ih počne realizirati). To podizanje razine igre, kako njega tako i Noaha, svakako je pozitivan pomak koji će pomoći da se nakon all-stara konačno vrate na razinu koju očekujemo. Uglavnom, all-star je pred nama, a mislim da ni Thibodeau još nije siguran na koje postave i u kojim omjerima može računati, što sve govori o dosadašnjem kontekstu. Pogodi li ikada formulu, bit će ovo zeznuta momčad. Jasno, pod uvjetom da budu zdravi.

12. SUNS 89.6

Imali su sjajnu priliku odvojiti se od Oklahome jer im se poklopila loša forma Thundera s nizom od 8 utakmica na domaćem parketu (zaključili su ga scoreom 6-2), ali usprkos solidnim partijama ostvarili su tek 3-4 u periodu kojim se bavimo. Naime, nakon što su seriju domaćih utakmica otvorili s tri pobjede, čim je raspored poslao kvalitetnije protivnike pokazalo se kako obrana s Lenom i Wrightom teško može pratiti korak.

Doduše, od četiri poraza u dva su bili u igri do samog kraja (protiv Rocketsa ih je sredio Harden, a protiv Memphisa su dozvolili Randolphu i Gasolu da ukradu utakmicu silom), ali protiv Warriorsa i Clippersa su jednostavno pukli u trećoj četvrtini ne mogavši odigrati obranu u tim prijelomnim minutama. Pogledao sam većinu ovih utakmica i teško se oteti dojmu da su mogli izvući više obzirom na trenutke inspiracije, ali u tome i je problem, radilo se samo o trenutcima.

Ukupno gledajući sve postave imale su ogromnih problema braniti protiv ove razine konkurencije (nije čudo da su uspjeli oteti utakmicu Bullsima baš u večeri u kojoj su im sva 4 visoka odradila odličan posao, posebice u kontroli skoka), a to nikako nije recept za uspjeh, posebice kad uzmemo u obzir napadački regres koji je neminovan kada igraš s vrhunskim obranama koje su im se naredale na rasporedu.

Uglavnom, sve je i dalje u njihovim rukama, ali ne nađu li načina kako malo učvrstiti sredinu bez čega se teško oduprijeti ovom gornjem domu lige, na kraju bi opet mogli ostati praznih ruku kao i prošle sezone.

13. WIZARDS 89.3

Mizernih 2-5 i 0-4 protiv top 16 ekipa zvuče kao poziv na uzbunu, ali činjenica je da Wizardsi nisu imali bitno drugačiji kontekst nego do sada. Roster i rotacije ostali su isti kao i najveći dio sezone, s jednom bitnom razlikom – nisu grizli u obrani. Nitko se nije proslavio u ovom periodu u kojem su značajno popustili ne samo po učinku već i po čistom zbroju stop akcija (puno manje blokada i ukradenih od prosjeka), a to je u kombinaciji s vječno kilavim napadom bilo previše protiv kvalitetnijih protivnika (s tim da je i ta kilavost bila posebno naglašena ovom prilikom – uz standardnu gomilu cigli s poludistance, uzeli su i netipično puno šuteva za tri ne opravdavši to postotcima). Iako Wittman uspješno odmara udarne opcije, njima će definitivno dobro doći all-star pauza, ne toliko koliko bi vratili svježinu nogu, već prije svega uma.

14. PELICANS 89.2

Napadački su se smjestili odmah iza Clippersa, Cavsa i Hawksa, što je pravi mali podvig obzirom na Davisove sitne probleme s ozljedama i nedostatak Holidaya. Međutim, javna je tajna da s Evansom kao playmakerom igraju još bolje, čime su samo potvrdili da im je on s loptom na visokom pick & rollu glavno oružje ove sezone uz Unibrowa, a više lopti i više odgovornosti kao da je iz sna trgnulo i Gordona koji pomalo hvata ritam i koji se od jednog od najgorih startera u ligi do ozljede, nakon ozljede promeće u pouzdanu bekovsku opciju.

Uglavnom, u zadnja dva tjedna imaju odličnih 6-1, a uz dobar raspored (6 utakmica doma, 4 protiv rasnih lutrijskih momčadi) pomogao je i rast u obrani baziran na činjenici da su potpuno prestali koristiti postavu s tri beka i da trojku igra isključivo Cunningham (uglavnom, od jedne dosta niske formacije sada imaju jednu od viših, posebice kada je Evans na playu). Startna postava s Cunninghamom, Davisom i Asikom ima određenih problema sa realizacijom, ali ove kasnije kombinacije s Andersonom na četvorci rasturaju i to su trendovi koje bi Williams trebao jahati do kraja.

Čak je i Pondexter usprkos i dalje lošim šuterskim prosjecima pokazao da može pomoći kao klasični 3&D igrač, a to je nešto što nisu imali u onoj standardnoj postavi s tri beka. Gordon je pokušavao glumiti takvu opciju, ali da se najbolje osjeća kao kreator pokazuje i ovaj period te je sada jasno kako će s povratkom Holidaya netko od tri skupa beka morati na klupu (logičan izbor bi bio Holiday kojem bi ostalo oko 25 do 30 minuta iza Gordona i Evansa, ali Monty će vjerojatno opet smanjiti minute Evansu iako su s njim na parketu kao slasherom najbolji) ako misle zadržati ovaj balans igre u oba smjera koji su postigli krpanjem pozicije trojke.

A zadrže li ga i izbjegnu li daljnje ozljede, ostat će u borbi za playoff do kraja. Ne toliko zbog ovih sitnih poteza oko rostera koje su vukli, iako je dodatak Cunninghama vrhunski posao, koliko zbog toga što je Williams konačno pronašao formulu koja izvlači maksimum iz ovoga što ima na raspolaganju u oba smjera, a posebice obrani (minimum Andersona na trojci, minimum rotiranja na vanjskim pozicijama, uz dozu Ajince na petici).

15. THUNDER

Umjesto da smanje razliku, oni su si iskopali još dublju rupu u odnosu na Sunse povratkom na mizerne napadačke partije koje su okrunili sa 74 poena protiv Memphisa. Score 4-4 u dva tjedna su ritam kakvim neće daleko stići, posebice ako će usput gubiti od ekipa kao što su Knicksi (ajde, porazi od Hawksa, Cavsa i Grizlija su razumljivi, iako ako žele u playoff trebaju dobiti barem 1 od 3 takve utakmice). Izlike vezane uz Durantov izostanak ovdje ne prolaze jer su bez njega imali 2-1, iako je nemoguće pričati o nastavku njihove sezone bez isticanja činjenice kako ovo Durantovo stalno šaltanje s tribina u rotaciju baš i ne pomaže (u biti, možda bi za dugoročno zdravlje svih uključenih, a tu mislim i na Kevina i na franšizu, najbolje bilo da nanizaju poraze, ugase Duranta do kraja sezone i puste ga da se pošteno oporavi od operacije).

Kako god, protiv ne baš teškog rasporeda vratili su se top 10 obrani borbenošću tako da pristup nije problem, problem je zabiti ako Durant i Russ ne odrade posao 1 na 5 (kao i svih ovih godina, samo što su ranije bili zdravi – uostalom, sve je najbolje opisao Stan Van Gundy rekavši “Scott Brooks is an idiot”). Uglavnom, Russ je opet upao u šutersku rupu (točnije, u rupu ga baca gomila očajnih šuteva koje uzima), a ovaj Durant s problematičnim stopalima nije ni sjena onome koji se prvotno vratio nakon ozljede (čovjek doslovno ima problema s kretanjem zbog palca). Kao da ovo nije dovoljno, nad momčad se nadvila sjena uzrokovana dolaskom Waitersa i ispadanjem Jacksona iz ozbiljne rotacije. Iako je ovaj potonji jedan od pouzdanijih šutera kojega imaju, njegovi dani u Oklahomi su očito odbrojani, a to valjda stvara i dodatne tenzije u svlačionici uz to što ne pomaže previše na parketu. Uglavnom, sve ovo skupa dovelo ih je do statusa jednog od pet najgorih napada u ligi u proteklih 15 dana, što teško da može biti znak ohrabrenja pred nastavak sezone i lov na playoff.

16. BUCKS 88.9

Ostvarili su odličnih 5-2 usprkos tome što ih stalno napadaju ozljede pa su tako nakon Parkera i Marshalla (ajde, dodajmo tu i Sandersa jer i nedostatak mozga svojevrsni je medicinski problem) sada otpali i Ilyasova (kakvo čudo), Pachulia, a izgleda i Knight. Nisu u pitanju dramatični slučajevi, ali nevjerojatno kako usprkos svemu obrana ne popušta ni milimetra (opet su udavili sve što se kreće na perimetru ostvarivši četvrtu najbolju obranu u protekla dva tjedna), a napad uvijek nekako nađe načina zabiti dovoljno, pa makar kroz 1 na 5 juriše Baylessa i Dudleya (ne sjećam se kada mi je gledanje driblanja u mjestu koje će u 9 od 10 slučajeva završiti šutom preko ruke s vrha posta bilo ovako zabavno).

Dapače, ne samo da su zabijali dovoljno već su imali iznadprosječan učinak (dijelom i zbog ekstra stretch elementa koje donose još niže postave s puno Dudleya na četvorci), što znači da smo sada i službeno u fazi, odnosno barem ja jesam, u kojoj se može reći kako bi neki drastični pad učinka i rezultatski slom bio ravan čudu. Ovo više nije nikakvo jahanje trenutka, ovo je poštena playoff momčad s glavom i repom (i to ne samo na Istoku) i svaka im čast na tome.

13 thoughts on “BI-WEEKLY RANKINGS – REAL PLAYOFF EDITION

  1. Vidio sam u prošlim komentarima onu stranicu nylon calculus, nisam znao za nju, pa me zanima jel ima još takvih zanimljivih non mainstream stranica. I ako ko zna gdje ima solidnih podcasta, osim ovih navedenih gore.
    Tnx 😀

  2. @ xavier – te stvari idu ciklički i to je uglavnom opravdanje onih koji brane sustav konferencija, kao da je za Pelicanse iz 2015. bitno što je bilo s Bulletsima iz 79. (NBA, where reinkarnacija happens) ili što će biti s Knicksima 2023. Nije stvar uopće u Zapadu i Istoku već u tome da 16 najboljih sudionika jedne lige u jednoj godini bude u playoffu. Konferencije i divizije su ostatci prošlih vremena kada je trebalo pumpati regionalne odnose radi interesa i uopće zahtjevnije logistike, danas tehnologija (i višak novca) sve to briše. Silver mi se čini spreman podržati ovakvo razmišljanje, jasno pod uvjetom da gazde dozvole

  3. Da li je (u šbbkbb varijanti) Whiteside prošle sezone mogao biti x faktor cijele priče za Heat? (mislim nije on klinac pa da je tek ove godine počeo igrati košarku, očito je nekakav potencijal u njemu bio i prošle godine)

  4. @Dijete, i ja sam o tom neku noć razmišljao, ne vjerujem da bi Haso napravio neku razliku, problem Heat-a je čini mi se bila nemoć bekova da naprave bilo šta u napadu i odbrani, raspad Chalmersa i Wade-a, ni dva LeBrona ne bi zakrpila…

  5. Malo mi je nelogična tvrdnja da je Reggie jedan od boljih šutera OKC. Imaš statistiku pre ove sezone/pre dolaska Waitersa?
    Gledao ih protiv međeda, pa jebote bog jel teško napraviti spacing gde KD i Ibaka igraju pik, i na weak side staviš Morrowa?! U stvarnosti, Waiters igra 1na1 basket sa vrha kapice, dok KD širi ruke u korneru. Rln i ne zaslužuju bolje.

  6. @ hbob – ništa mudro pod tim nisam mislio, samo sam trebao napisati “strijelca” umjesto “šutera” jer nitko tamo osim Morrowa, Ibake i Duranta nije šuter. ono, Reggie barem zabija s 43% iz igre, što ga čini učinkovitijim strijelcem ove sezone od Westbrooka, a Waitersa da ne spominjem. jasno, reći za ikoga tamo u ovom trenutku da je učinkovitiji od drugoga isto je kao da biraš koja nošena čarapa bolje smrdi tako da u pravu si, nelogičan zaključak kojemu je jedini cilj bio ukazati da je OKC u kiti

  7. Poslušao sam podcast Lowea i van Gundyja u kojem su se dotaknuli jedne zanimljive teme. Naime pričali su o tome kakva bi sad bila Atlanta da je Carmelo došao ovog ljeta te su manje više, mada sramežljivo, rekli da bi možda bila bolja. Ali sto je zanimljivije pitanje nakon toga; kakva bi bila ta Atlanta da hipotetski Korvera direktno zamjeniš Anthonyem i tu su se oba složila da bi Atlanta tu vjerojatno bila lošija. Ugl spominjale su se riječi kao bolji fit, kemija itd. Kakvo je tvoje mišljenje, dali bi se Carmelo mogao uklopiti u ovakav stil igre nakon što praktički cijelu karijeru igra na posve drugačiji način?

  8. Jel konačno trenutak za šutiranje Brooksa? Jeste i Durant povređen, i nisu trejdali Perka, i trejdali su za Diona 😀 ali zaista ta njihova ne vodi ničemu a vremena je sve manje. Mislim titulu sigurno neće uzeti ove godine, right?

  9. @ karabaja – nitko ništa ne odgovara? nemam sad ni vremena ni volje davat ti linkove, ali ubuduće bih mogao barem napravit post s popisom dobrih podcasta koje puno više konzumiram od tekstova zadnjih godina (ako i sjednem pred laptop čitat, obično se fokusiram na statistiku, a ovo narativno pisanje mi je uglavnom dosadno jer fiks tog tipa ionako dobijem kroz podcaste). isto tako, svi imaju net i svi znaju surfat, koja je to teška matematika upisat u tražilicu neke kombinacije pojmova i sam pronać neki od gomile dobrih blogova ili podcasta koji postoje?

    @ dijete – svakako bi pomogao da obrana bude bolja, ali slažem se s Lenardom, bekovi su bili prevelik uteg

    @ brane22 – onome tko bude bolji

    @ ščava – Hawksi ne bi mogli igrati ovakav stil igre s Melom jer on sigurno ne bi trčao kroz blokove da se oslobodi za šut ili rastegne obranu, niti bi bio u stanju dodat bez driblinga i kretat se bez lopte. Tako da sve te priče o direktnoj zamjeni moraju uključivat i svijest da bi se po defaultu znatno mijenjao i sistem u kojem bi Melo imao puno veće ovlasti u organizaciji igre (tipa, trokut s njim, Millsapom i Horfordom ne bi mogao braniti nitko dok trokut s njim, Aldrichem i Wearom ni ne treba braniti). Ne kažem da bi Hawksi morali potpuno odustati od pokretnog napada s gomilom pick & rolla i hand off akcije, ali bi zaigrali puno jednostavnije definitivno. Dakle, odgovor na pitanje je ne, Melo se ne bi mogao uklopiti u ovaj stil igre, barem ne u Korverovoj roli (možda u Millsapovoj). Ali, to ne znači da Hawksi s njim ne bi bili prvi favorit na Istoku ili da ne bi bili jednako dobri na drugačiji način

    @ hbob – taj trenutak traje već godinama, samo se čeka Duranta da se odluči na tako nešto. mislim, to mi je jedino objašnjenje, KD je toliko fin dečko da nikada neće napraviti ono što su napravili Magic, Jordan ili Riley iako ima takvu moć. njemu je izgleda važnije da je obitelj na okupu i da mu je Brooks ko tata koji uvijek pruža podršku (sjeti se samo lanjskih suza) nego da ima uz sebe čovjeka koji mu može olakšati život. A titulu ne bi trebali uzeti, previše je tu stvari koje treba popraviti prije nego se dođe na razinu na kojoj se možeš borit za naslov, a vremena je sve manje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *