BI-WEEKLY RANKINGS – REAL LOTTERY EDITION

17. JAZZ 86.4

4-3 koje su ostvarili zvuče više nego solidno kada pogledamo raspored koji im je donio čak 5 top 16 momčadi, a pobjede protiv Warriorsa doma i Bucksa u gostima potvrda su dobrog rada. Uostalom, Jazz od početka sezone ima pozitivan napad, a nakon malog šoka uzrokovanog gubitkom Burksa i manjkom opcija na perimetru, Snyder je opet posložio stvar, između ostalih i zamjenom uloga Exumu i Burkeu. Obrana ni u ovom periodu nije bila pouzdana, ali s Exumom u petorci, Inglesovom dužinom na boku uz Haywarda i s puno više Goberta u rotaciji, malo po malo i tu se stvar popravlja.

U napadu su dvije stvari ključne. Prva je ta što Snyder zna što radi, a druga vrhunska igra unutarnje linije – ove dva elementa pomiješana zajedno ključ su njihovih dobrih partija prema naprijed. Kako bi održao kvalitetu u napadu Snyder je dobrim dijelom odustao od nekih temelja vlastitog pokretnog sistema, poput trke, raširene 4-1 postave i pick & rolla kao osnove postavljenog napada. To je jednostavno bilo nužno obzirom da bez Burksa nemaju najboljeg pick & roll kreatora na raspolaganju, a Burke jednostavno nije dovoljno dobar da nosi većinu akcije. Plus, opteretiti dodatno Haywarda organizacijom uz sve što odrađuje kao realizator bilo bi jednostavno previše.

Stoga je novi plan igre vrtiti sve kroz visoke na laktovima (osim kada se na parketu nađe Burks protiv drugih postava i kada se koristi klasični pick & roll sa spread formacijom). Snyder se i ovdje drži akcije tipične za pokretne napade kakve vrte svi Popovichevi učenici, samo što se umjesto kroz pickove vanjski igrači isključivo otvaraju kroz hand off akciju s centrima ili pak kroz istrčavanje iz blokova. Nema tu flex ili Princeton mijenjanja strana kroz višestruke blokove tipičnih za većinu današnjih NBA momčadi već se akcija vrti uz jednu aut liniju, a zatim uz drugu, sve dok se netko ne otvori na šutu ili ne pronađe prostora za ulaz. Vanjski tako praktički nemaju klasična slash & kick zaduženja već trebaju tek zabiti otvoreni šut ili pravovremeno proigrati visokog koji se nakon hand offa otvara prema košu ili perimetru (u ovome su više nego dobri i Hayward i Ingles). Praktički, napad je ovo jednostavan kao pick & roll (ili pick & pop ako hoćete), samo što vrhunski blokovi visokih s tim dodatnim dodavanjem igraču u punom trku otvaraju dodatan prostor vanjskim opcijama koje u ovoj manje zahtjevnoj roli nisu razotkrivene kao nedovoljno dobri strijelci ili kreatori.

Uglavnom, osim što su ovim stilom igre maskirali manjak kreatorske kvalitete među bekovima (Exum praktički ima zadatak samo prenijeti loptu i baciti je nekome na laktu), Jazzeri su nakon ubrzanja s početka sezone sada zaigrali ekstra sporo, toliko da se one Corbinove momčadi danas čine kao Sunsi iz ere D’Antonia. To je neophodno i da se visoki stignu pozicionirati u pinch post (a usput im čuvaš i noge), ali i da se utakmica svede na što manji broj posjeda u kojima će manje do izražaja dolaziti sklonost bekova da gube lopte s jedne strane, dok će s druge svaki dodatni pokušaj u napadu koji donesu visoki imati još veći značaj.

Naime, Jazz je trenutno jedna od dominantnijih skakačkih momčadi u ligi, a posebice su dobri u sakupljanju dodatnih pokušaja u napadu. Gobert, Kanter, Favors i Booker tako odrađuju glavninu posla u oba smjera te upravo na njihovim kvalitetama počiva trenutna snaga Jazza. Dodaju li par kvalitetnih bekova na roster preko ljeta, ovaj Utah ima šanse postati više cool od Johnnya Utaha, a to nije mala stvar.

18. KINGS 86.2

Ovih 1-5 ostvarenih od zadnjih rankingsa zvuče loše, ali iako je sezona Kingsima definitivno krenula u krivom smjeru (ispodprosječni u oba smjera), ovom prilikom im treba priznati da su imali i poprilično gadan raspored (dva puta Warriorsi, Cavsi i Raptorsi). Jedini pravi kiks je poraz od Netsa doma, ali za to su se iskupili pobjedom nad Pacersima u gostima. Uglavnom, poanta je da usprkos depresivnom kontekstu, kojega dobar ulazak u sezonu onako naglo prekinut Cousinsovim meningitisom i otkazom Maloneu dodatno pojačava, njihova startna petorka još uvijek igra solidno (u ovom periodu Cousins, Gay, Collison i McLemore čak su ostvarili pozitivnu koš razliku usprkos 1-5 scoreu) tako da nije teško shvatiti kako je očajan ostatak rostera najveći problem.

Jasno, Corbin svojim miksanjem tu ne pomaže previše, posebice kada forsira visoke postave (Landryeva post-up igra nikako ne ide uz Cousinsa) ili kada mijenja startnu petorku kako bi se prilagodio protivniku (slati Williamsa na stretch postave umjesto da radije držiš Thompsona u sredini u nekim kulturama naziva se samoubojstvom – to što Williams voli igrati na perimetru u napadu, ne znači da zna igrati obranu na perimetru). S druge strane, niska postava s Gayom na četvorci zbog koje je valjda i dobio priliku trenirati nikako da postane standardni dio rotacije, tako da je pitanje dana kada će se Vivek spustiti na parket i zauzeti mjesto koje želi kada je ono GM-a već odavno zakapario (nije valjda da itko misli kako D’Alessandro ima ikakvu moć kod donošenja odluka).

19. PISTONS 85.9

Gubitak Jenningsa ogroman je udarac, ali ono što je Pistonse dovelo do negativnog 3-4 scorea prije svega je pad obrambenog učinka, a tek onda manjak napadačke produkcije s pozicije playa. Naime, Augustin je više nego pristojno zamijenio Brandona, nastavivši s vlastitim odličnim igrama s klupe, tako da je ovdje očito kako razliku ne radi individualni talent već sistem koji je Van Gundy instalirao nakon što je otpilio Smitha. Jennings je ionako bio granični startni talent čije brojke bi kad-tad pale na zemlju, tako da pad s njega na Augustina nije toliko dramatičan – Augustin je u karijeri imao sezone u rasponu od rubnog startnog materijala do dodavača ručnika, ali sudeći po lanjskom izdanju u Bullsima i sada u Pistonsima, više je nego sposoban zakrpati 35 minuta kao combo-strijelac s jedinice.

Ono što bi moglo biti dramatično je po novome pad s Augustina na back-up playa – Dinwiddie je zanimljiv potencijal onako elegantan, s old-school ulazima i sjajnom kontrolom lopte, ali nije šuter iz driblinga, a to je u ovom trenutku ključno za Pistonse na toj poziciji. Stan nema namjeru trošiti resurse na trećeg beka, što je potpuno razumljivo obzirom da ih gomila leži uokolo i samo ih treba pronaći, a prvi je šansu dobio naš stari znanac John Lucas. Osim što će se brinuti za dobru atmosferu na klupi kao jedan od boljih dodavača ručnika u zadnjih 10 godina, Lucas dokazano može zabiti tricu nakon visokog picka (do obruča ne može ni pod razno, ali to Stan od njega neće ni tražiti), a u stanju je i spustiti loptu u post centru i otvoriti mu stranu da zaigra 1 na 1 (osim ova dva elementa igre Van Gundy od svojih playeva neće ništa drugo ni tražiti), tako da je možda već i on konačno rješenje (Lucas nije briljirao u zadnjoj epizodi u Jazzu, ali prije toga je odigrao solidne partije u Raptorsima i prije svega u Bullsima, gdje je igrao istu rolu kao što je ova koja ga čeka u Detroitu – i Thibo kao i mentor mu Van Gundy nema problema s time da play služi isključivo kao šuter s vrha perimetra). I da, Istok je toliko tanak da sam upravo uz Lucasa upotrijebio frazu “konačno rješenje”.

Uglavnom, usprkos mučenju kojega su im priuštili Bucksi i Sixersi svojim agresivnim obranama perimetra, Detroit je i u ovom periodu bio top 10 napadačka momčad tako da je ključno samo pronaći načina kako maskirati defanzivne probleme. Oni se prije svega vežu uz činjenicu da su s više minuta za stretch postave slabiji u zaštiti sredine, što nije dobro jer kada nemaš pritisak na loptu protivniku je puno lakše do te sredine dolaziti (Jennings nije bio obrambeni as, ali je barem zujao i smetao usporavajući napade, a to je nešto što ni Augustin ni Lucas ne mogu). Obzirom da je obrana na boku ionako cijele sezone upitna zbog manjka poštenih stopera, ovo bi mogao biti problem koji ni Van Gundy neće uspjeti rješiti i koji bi ih na kraju mogao koštati playoffa (i mene burgera). Onda opet, koliko momčadi trenutno iz ovog donjeg doma može prezentirati ovakve napadačke partije kakve su oni pružili protiv Rocketsa i Heata, u kojima kombiniraš gomilu poena u reketu, posebice iz skoka u napadu, s gomilom trica?

20. PACERS 85.8

Trend je zabrinjavajući, iako imaju 2-4 u protekla dva tjedna Pacersi nisu ostvarili pobjedu protiv top 16 momčadi od 2. siječnja kada su dobili Buckse (u cijeloj sezoni imaju tek 4 pobjede protiv ovih naših “real” timova), a i ove dvije nedavne pobjede ostvarili su protiv Knicksa i Magica koji su na jednoj dodatnoj razini grozote. S tim da je puno veći problem od ovih 10 poraza u zadnjih 12 susreta taj što se ne nazire način na koji bi se mogli izvući iz rupe i nekako ostati u ovoj bitci između Pistonsa, Hornetsa i Heata za zadnja dva playoff mjesta. Mislim, u ovom trenutku se čak i Celticsi čine kao potentnija momčad, a Celticsi uopće nisu na čisto da li žele playoff.

Uglavnom, napadačka jalovost ih prati tijekom cijele sezone i ništa drugačije nije bilo ni u ovom periodu (od njih se više muče zabiti samo Sixersi i Hornetsi), tako da je ono zbog čega su pali na nos slabija prezentacija u obrani, točnije slabija forma Hibberta (upao je u onu svoju klasičnu rupu, tip jednostavno nije fizički u stanju odigrati sezonu u kakvom-takvom kontinuitetu) i sve slabija obrana perimetra (Copeland je srećom ispao iz rotacije, a sada je vrijeme da uklone i Hilla). Ako uzmemo u obzir kontekst koji kaže da su u ovih 10 poraza čak 6 puta gubili od donjeg doma lige i to uglavnom od konkurenata za playoff na Istoku, jasno je da nemaju previše razloga za optimizam.

21. HORNETS 85.7

Napadački su pali na još niže grane iako se u rotaciju kao žderač posjeda vratio Jefferson iz jednostavnog razloga što je Kemba ipak morao na operaciju meniskusa, a Roberts, koliko god solidan bio kao šuter iz pick & rolla, ipak nema slasherske kvalitete kao Walker (također, nakon par bljeskova opet je nestao iritantno nepostojan Marvin Williams koji je totalna suprotnost od trovremenskog tafta). Međutim, kad si na dnu, dodatno ukapanje nije toliki problem – za njih je puno važnije da su i bez Biyomba (koji je također dobio udarac u koljeno, ali će izgleda izbjeći operaciju) zadržali defanzivnu čvrstinu. Uz stvarno sjajnog Kidd-Gilchrista ključni čovjek obrane i u ovom periodu ostaje Zeller koji je nakon više od pola sezone u pogonu konačno pohvatao konce role za koju je zadužen i sada uz do savršenstva dovedenu vještinu razbijanja pick & rolla igra i sve bolje na bloku uz Jeffersona.

Hornetsi su tako ostvarili odličnih 4-2 uz pobjede ne samo nad nejači poput Knicksa i Nuggetsa, već i nad direktnim protivnicima iz Miamia, pa i onima iz Washingtona. Raspored im ostaje mekan sve do sredine ožujka, a tada bi već i Walker i Biyombo trebali biti nazad u akciji, znači šanse da se dokopaju playoff pozicije ostaju poprilično dobre. Ono što bi ih definitivno izdiglo pred Pacersima je dovođenje jednog poštenog šutera s perimetra (svaka im čast na tome što su uspjeli postati gora tricaška momčad od Sixersa) – toliko su očajni da su spremni prihvatiti ugovor Joea Johnsona, ali Netsi izgleda ne žele Lancea. Što nije ni čudo obzirom da čak ni u ovoj roli šestog čovjeka koju igra od povratka u rotaciju, a koja je u teoriji idealna za njega jer mu ostavlja dovoljno prostora za driblanje, nije u stanju zabiti šut.

22. CELTICS 85.6

I dalje su teoretski u playoff poziciji, kako rezultatima tako i učinkom – ovih 4-4 koje su ostvarili uz nezgodan put po Zapadu obilježen pobjedama nad Blazersima, Nuggetsima i Jazzom još jedan su dokaz da Stevens zna što radi (obrana je i dalje ključni oslonac, ali ni u napadu nisu bili katastrofalni). Doduše, imali su sreće u završnicama sve tri utakmice, ali treba ostati u egalu do zadnjeg trena s ovim rosterom u kontekstu koji je izuzetno nepovoljan. Uglavnom, tako smo na kratko mogli vidjeti kako Evan Turner kao košarkaš ipak nije totalni propuh kad mu daš loptu u ruke i pustiš ga da igra čistog playa kao što je to radio u NCAA (možda još nije kasno da netko od njega napravi novog Shauna Livingstona), da su Crowder i Zeller potencijalno korisni rotacijski igrači i u budućim puno ambicioznijim projektima, a možda najvažniji trend predstavljaju dobre igre Smarta koji se u ovom periodu nametnuo kao najkonstantniji igrač Celticsa uz Sullingera.

23. NUGGETS 85.5

Kakva momčad. Opet su upali u onu svoju tipičnu crnu rupu u kojoj ne samo da potonu ispod prosjeka u oba smjera, već gube utakmice po 20 i više razlike. Ostvarili su tako mizernih 1-7 u protekla dva tjedna, a da nije bilo kiksa Pelicansa koji su im poklonili jedinu pobjedu, imali bi 11 poraza u nizu (doduše, ni ovih 1-10 ne zvuči sjajno). Gdje su stvari krenule po zlu? Pa, iako poraze možemo vezati uz trade Mozgova, činjenica je da Denver nije potonuo do proteklog tjedna. Do tada su imali zgusnut i težak raspored s previše ekipa kojima jednostavno nisu dorasli (4 poraza doživjeli su protiv top 16 momčadi), ali protiv kojih su se sasvim pristojno držali.

Onda se u rotaciji pojavio McGee i, simbolično, sve je otišlo kvragu – njegovih 15 minuta na parketu protiv Memphisa potvrdili su još jednom da JaVale ima najniži poznati nam košarkaški IQ. Zatim se Faried, poznat po sukobima s trenerom, razbolio na jednu večer, pa je Shaw u petorku gurnuo Gallinaria kao stretch četvorku omogućivši tako Hornetsima da utakmicu dobiju u prvoj četvrtini (Gallo je trenutno veći Bargnani od Bargnania što je neizmjerno tužno), a onda su izgubili i od Sixersa koji su u ovom trenutku jednostavno bolja momčad od ovog raštimanog orkestra.

Nakon ovakvog niza utakmica valjda je svima postalo jasno da ovaj roster treba pod hitno razbiti – bez obzira što će s povoljnijim kontekstom vjerojatno i ova oluja proći, ovo što oni rade na svim razinama stvarno nema nikakvog smisla. Dodajmo još da je Nurkić igrao samo 22 minute u prosjeku u ovom periodu – iako je i sam za to kriv povratkom pretjeranom fauliranju (čak 6.6 faula svakih 48 minuta), stvarno nema smisla držati ga na parketu gotovo u istom omjeru kao dok je na rosteru bio Mozgov sada dok mu je jedina konkurencija Hickson (JaVale je izgleda pokupio ovaj misteriozni virus koji je imao Faried i koji bi se mogao zvati trenermeudaljioodmomčadinajednuutakmicu, ostaje im se samo nadati da će njegova pauza duže trajati).

24. HEAT 84.5

Što ti je život. Miami je napadački i u ovom periodu bio ispodprosječan, ali po prvi put ove sezone odradili su elitan posao u obrani iako se nemaju čime hvaliti obzirom da ih je to dovelo do 3-5 scorea tijekom ne pretjerano teškog rasporeda u kojem su dobili Boston i Indianu, ali i izgubili od Pistonsa i Hornetsa (drugim riječima, dobili su kozmetičku konkurenciju, a izgubili od hard core protivnika). Tu je i ona pobjeda protiv Bullsa koja je lansirala Whitesidea u narodnog heroja, a upravo je njihov centar trenutno i jedina stvar vrijedna spomena vezana uz roster na kojem se Deng i Wade opet muče s ozljedama, Bosh s formom, a svi ostali sa igranjem učinkovite košarke. Svi ostali osim Hassana, da naglasim.

Kad sam prvi put spomenuo da bi Whiteside bez problema mogao biti kvalitetan back-up centar obzirom na blokerske učinke na sveučilištu kojima je ravan bio samo Anthony Davis, nisam ni sanjao da čovjek može ovoliko dugo nositi teret sve većeg broja minuta i sve veće odgovornosti u skoku i obrani. Međutim, učinak Heata u ova dva tjedna ne ostavlja mjesta sumnji da čovjek može odraditi možda i puno veću rolu.

E, sada treba biti pažljiv. Iako sjajne brojke u ova dva tjedna stvarno zvuče fenomenalno (15 koševa, 12 skokova i 4 blokade uz 58% šuta), treba imati na umu da se još uvijek radi o premalom uzorku za smatrati ga igračem u rangu DeAndre Jordana ili Tysona Chandlera. Ne kažem da to nije njegov plafon, ali pričekajmo još neko vrijeme na potvrdu. I uzmimo u obzir koliko je kontekst za njega ovdje povoljan. Praktički, ovo na što je naišao u Miamiu gotovo je identično situaciji koju smo imali s Linom u New Yorku kada je na nekoliko tjedan dojučerašnji NBDL igrač odjednom ostvarivao brojke u rangu najboljih bekova lige.

Pokušavajući analizirati tadašnji kontekst, ono što sam isticao kao najvažnije u cijeloj situaciji bila je činjenica da su Knicksi pod D’Antoniem bili gladni bilo kakvog učinka na jedinici (sjetimo se kako je u tom periodu čak i rookie Shumpert neko vrijeme igrao playmakera zbog manjka opcija), a da ironija bude potpuna, vodio ih je čovjek čiji sistem je bio stvoren za pumpanje brojki jedinicama. Uglavnom, nije Lin bio toliko dobar koliko je bila dobra situacija u koju je došao, a analizirajući njegovu NCAA karijeru koja je nudila puno veći uzorak utakmica, nigdje nije bilo dokaza da je Lin išta više od graničnog NBA startera. Danas znamo da je takav pristup materiji bio ispravan jer svih ovih godina Lin i nije bio ništa drugo osim još jednog combo-beka.

Pokušamo li isto napraviti s Hassanom, ono što prvo upada u oči je puno bolji NCAA pedigre. Ne samo da je čovjek jedan od najboljih blokera u povijesti gledajući brucoška ostvarenja, on je i jedini igrač prve godine uz Davisa koji je odigrao više od 32 utakmice, zabijao više od 12 poena, kupio više od 8 skokova i imao više od 4 blokade (reda radi spomenimo kako bi je još jedan visoki pick drafta, Emeka Okafor, završio u ovoj posebnoj skupini, ali on je kao brucoš zabijao samo 8 poena u prosjeku). Dakle, njegov pedigre je neusporediv s onim Lina – dok je Lin došao u ligu kao tek još jedan slash & kick combo dribler, Whiteside je bio talent generacije.

Razlog zbog kojega pak nikada nije bio u rangu s Davisom i Okaforom u očima skauta je jednostavan – njegova glava nikada nije bila na mjestu, odnosno mislio je da talent bez rada može donijeti rezultat (zato je i završio na neuglednom sveučilištu umjesto na vrhunskom programu i zato je izabran kao projekt u drugoj rundi, a ne kao lutrijski pick).

Stoga, umjesto usporedbi s Davisom i Okaforom koji su bili kompletni igrači i karakteri, Hassana je najbolje usporediti s Jordanom koji je također izabran u drugoj rundi kao projekt nakon jedne godine na neuglednom Texas Techu na kojem je također završio zbog manjka radne etike i košarkaškog IQ-a. Razlika između njih dvojice kasnije postaje ta što su Clippersi uložili ogromnu količinu truda u to da Jordan postane ovo što je danas, dok su Kingsi vrlo brzo odustali od rada s Whitesideom. Dijelom i zato što su već imali Cousinsa, što je itekako bitno za nastavak naše priče koji se tiče konteksta.

Naime, sada kada smo rasčistili da Whiteside ima startni potencijal od prvog dana, treba pokušati shvatiti zašto ga nije pokazao ranije i zašto je tako dobar u Heatu. I tu priča za razliku od ovog prvog dijela počinje imati dodirnih točaka s Linovom – kao i Jeremy, i Hassan je sletio u kontekst koji je bio kao stvoren za njega. Prvo, Heat ima dovoljno kvalitetnih obrambenih igrača na perimetru i pokretnog krilnog centra, ali ono što mu je nedostajalo da zaigra kvalitetnu obranu je rupa pod košem, točnije nedostatak visine u sredini koji je postao dodatno naglašen gubitkom McRobertsa. Dakle, da su se dokopali Mozgova prije Cavsa ili da su kojim slučajem doveli Koufusa ili nekog drugog pouzdanog back-up centra, Miamieva obrana bi također skočila prema gore. Ergo, nije Whiteside spasitelj zašto što je Whiteside, već zato što je prava petica.

Također, osim što je zbog manjka talenta i karakteristika sličnih njegovima diljem rostera postao nezamjenjiv u sredini obrane Miamia (tipa, nije nikakvo čudo da ga Memphis nije zadržao nakon trening kampa kada su već imali vrhunske opcije ne samo za startnu, već i za rolu back-up petice), Whiteside nema ni konkurencije u skupljanju skokova – Bosh previše igra na laktu i općenito mu godinama zamjeramo da nije tip koji se baca za odbijancima, tako da je za Hassana ostalo na raspolaganju i više nego dovoljno lopti. Jasno, postotci blokada i skokova govore da Whiteside nije tek običan centar, ali kontekst jasno govori da nije ni toliko poseban, već da se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu.

U principu ono što ga razlikuje od klasičnih back-up opcija koje u pravoj situaciji mogu držati sredinu je taj vrhunski atleticizam koji mu donosi blokadu i skok više nego što bi ih ostvario prosječan centar, a to je kvaliteta koja mu dobro dođe i u zabijanju zicera koje mu kreiraju suigrači koji konačno imaju nekome baciti lob na obruču. Uglavnom, ovih trenutih 9-8-3 koliko mu iznose prosjeci sezone koji uključuju i one ranije, puno manje glamourozne partije, po meni su nekako i dalje njegov realni plafon, a to je ujedno i standardni učinak kojega možete već godinama očekivati od jednog DeAndre Jordana.

Da se razumijemo, nije isključeno da će Hassan možda dodatkom šuta s vrha reketa postati puno bolji napadač, što uostalom dijelom već i jeste čisto zbog solidne realizacije s linije slobodnih (po tome je sličniji Chandleru nego Jordanu, iako Tysonu stabilizacija šuta s linije nije donijela kvalitetu u šutu iz igre), ali realnije je očekivati da će se smjestiti negdje u ovim okvirima niske (ali učinkovite) potrošnje u napadu i dominantne obrane. Uzorak je toliko malen da je skepsa čak i prema takvom relativno skromnom raspletu razumljiva (mada nema ništa skromno u tome da si Chandler ili Jordan), iako tu imamo barem taj pedigre koji jamči s popriličnom sigurnošću da Whiteside neće tek tako nestati s radara.

Sad kada samo odradili ovaj racionalni dio posla, možemo slobodno pustiti emocijama na volju – kako je jebeno moguće da netko usred sezone nađe rasnog startnog centra kao da se takvi prodaju u obližnjem dućanu i tako si spasi godinu? Miami ni s Hassanom ne izgleda pretjerano dobro, posebice kada Wadea nema u blizini (kada su kompletni itekako su konkurentni), ali bez njega bi doslovno bili bez šanse. Tako da je ovo fantastično, prije svega kao dokaz da malo gdje možeš naći narative kao u NBA, a onda i kao podsjetnik na važnost konteksta i činjenicu da čovjek zna samo ono što je doživio (a i to samo u verziji koju želi prihvatiti), dok o budućnosti nema blage veze.

25. NETS 83.9

Najgora obrana u NBA koju su prezentirali u ovom periodu i usprkos kojoj su ostvarili 2-4 najbolji je pokazatelj da su Netsi u praksi ispali iz utrke za playoff iako im u teoriji score daje dobre šanse. Solidne napadačke partije Lopeza i Bogdanovića s klupe te standardni Jackov combo učinak jedine su stvari vrijedne spomena u protekla dva tjedna, s tim da treba dodati kako je Hollinsovo agresivno treniranje uz to konstatno i iritantno miksanje postava u pojam ubilo i jednog Masona Plumleea koji se od najkonstantnijeg igrača pretvorio u najveću rupu u rotaciji. Joe Johnson po vlastitom priznanju ionako ne igra obranu jer to nije u stanju zbog upaljenih koljena i gležnjeva, Deron je više na tribinama i klupi nego na parketu, tako da trade deadline i prodaja kluba ostaju jedina potencijalna zanimljivost vezana uz Netse.

26. LAKERS 83.3

Treba li ovdje uopće trošiti riječi? Izgubili su 10 od posljednjih 11, a u protekla dva tjedna imaju 1-5 uz drugi najgori napad lige i zamalo prosječnu obranu, čemu je na neko vrijeme vjerojatno došao kraja sada kada je Hill ozljedio kuk. Uglavnom, Scott voli ove visoke postave s dva klasična visoka koje će mu sada biti malo teže slati na parket, ali koliko god Sacre i Hill mogu čuvati sredinu, jasno je da napad s takvim parom pod košem ne ide nigdje. Još jedan Scottov flop je i uporno guranje Ryana Kellya na trojku, kao i forsiranje rookiea Clarksona na štetu Lina. Mislim, Lin je daleko od lanjske forme (iako je tu nemoguće reći da je li je to više krivnja njega ili Scottova odnosa prema njemu), ali i dalje je deset puta bolji izbor od ovoga što prezentira Clarkson.

U biti, što pričam. Ako žele što više loptica u lutriji, onda su svi ovi potezi koje vuče Scott genijalni. I još jedno zapažanje za raspravu – iako Scott koristi vjerojatno najviše Princeton akcija nakon Kerra, nevjerojatno koliko su njihovi ishodi drugačiji. Ok, to je samo potvrda da je talent ključan, ali kad uzmemo u obzir da samo Knicksi potežu više dugih dvica od Lakersa, postavlja se pitanje zašto itko plaća Scotta i Fishera/Jacksona kada je sve što njihova taktika donosi ono što ti ionako svaka NBA obrana ostavlja sama po sebi?

27. MAGIC 82.1

S ovih 0-7 u zadnjih 15 dana (što ih dovodi do 9 poraza u nizu) više stvarno nema smisla pretvarati se kako je išta što tamo rade smisleno. Sada se već javno govori o otkazu Vaughnu i to je definitivno dobra stvar i nešto što će se vjerojatno uskoro dogoditi (nakon all-star vikenda čeka ih povoljan raspored sa 7 od 8 utakmica doma, što je kao naručeno da novi trener krene s nekoliko pobjeda). Naime, Orlando je defanzivno potonuo na dno (samo Netsi su gori u periodu kojim se bave ovi rankingsi), a to je nedopustivo za momčad koja je u sezonu ušla s planom ostvarenja prosječnog obrambenog učinka, što je uostalom i smjer u kojem su slagali roster (drugim riječima, Vaughn je vjerojatno izgubio i povjerenje igrača, a ne samo uprave). Jedino se ostaje nadati da će ovo njihovo stajanje u mjesto već treću godinu za redom dovesti do nekih promjena i u pristupu rebuildingu, a ne samo na klupi.

28. KNICKS 81.9

Pa, njih je za razliku od Magica teško optužiti za tankiranje u ovom periodu jer su ostvarili 4-3 uz prosječan obrambeni učinak, što je obično znak da je igračima stalo. Istina, te pobjede su došle protiv Orlanda, Lakersa i Sixersa koji su im taman po mjeri, a ona protiv Oklahome svakako je vrhunac sezone, bez obzira što je Oklahoma trenutno obezglavljena.

29. WOLVES 79.7

Vratili su se Martin, Peković i Rubio tako da će ovo vjerojatno biti zadnji period u kojem su ostvarili ovako mizeran učinak (1-7 s ispodprosječnom igrom u oba smjera). Uhvate li ova tri veterana nešto nalik na formu, napad bi se trebao popraviti (skok s LaVinea na Rubia sam po sebi bit će ogroman plus), ali najveći šok vjerojatno će doživjeti obrana kojoj će Rubio, jednom kada uhvati ritam, dati kvalitetu više na perimetru. Pitanje je samo kako se to uklapa s planovima vezanim uz draft, odnosno hoće li možda netko promijeniti adresu tijekom prijelaznog roka.

30. SIXERS 78.1

Top 5 obrana nije uspjela maskirati očajan napad, ali dovela ih je do scorea 3-6 i konkurentne košarke iz večeri u večer (postala mi je navika baciti pogled na barem jednu četvrtinu svake njihove utakmice, a često se zadržim i duže – tipa, teško je bilo ne ostati gledati način na koji su sjajnim presingom razbili Pistonse). Ono ključno je da, za razliku od većine ovih ekipa s dna, Sixerse nije mučno pratiti. Jasno, u onim rijetkim trenutcima kada im upadaju skok-šutevi (a i tada se svaki put iznenadiš kada Mbah A Moute ili Sampson realiziraju dvije spot-up situacije za redom) posebno su zabavni, ali ta energija u obrani koju sve ove dugonje donose iz večeri u večer nikada nije potpuno dosadna.

Interesatni su, a to nije mala stvar, što zbog stila igre, što zbog tog stalnog promoviranja novih imena koja se čine kao NBA igrači. Tako su nakon McDanielsa promovirali i Granta (koji je nekim čudom svom repertoaru dodao tricu – na Syracuse je tijekom dvije godine i 72 utakmice ubacio njih 6, a u 35 NBA utakmica zabio ih je već 24 uz 40% šuta).

21 thoughts on “BI-WEEKLY RANKINGS – REAL LOTTERY EDITION

  1. PG-Mcw , Wroten, Drew
    Sg-Kj , Mcrae , (heatov pick)
    Sf- Covington, Hollis (vlastiti pick)
    Pf- Noel , Mbah Moute, Grant
    C-Embiid , Sims
    Na to jos nadodat potpuno prazan salary cap i Šarića koji stiže za 2 sezone. Vlastiti pick bi triba bit Stanley Johnson a Heatov nezz, velika želja je Hezonja. Mislim da je ova ekipa vec iduce sezone sa zdravim Embiidom i uz dodatan napredak trenutnog rostera spremna hvatat playoff na istoku

  2. Hasso je bez sumnje senzacija godine ,noćas je opet imao monstruoznu večer,točna je konstatacija da je upao u savršen kontekst po njega ali bogami trenutno odrađuje vraški dobar posao,mislim da je njegov plafon čak i veći nego Jordanov jer pokazuje neke obrise post igre dok toga kod Jordana nema na vidiku…čudno mi je to da ga je Malone škartao iz Kingsa kad vidiš koju rotaciju visokih oni imaju…..on bi bio odličan back up Boogie čak bi ih se možda moglo i u nekoj manjoj minutaži držati zajedno na terenu…mislim lako je sad laprdati ali kad vidiš što su propustili moraš se zapitati…vjerovatno je Malone odlučio da je lakše trpiti jednu munjenu glavu a ne dvije…..

  3. Samo da te ispravim, Okafor je bio 2. pick, Dwight je bio prvi.

    Mislim, samo jedan pogled na Hassana ti govori da dečko ima fizikalije do neba i nekada ce mu se posloziti u glavi kako biti koristan igrač. Očekujrm da mu netko ponudi masnu lovu na ljeto.

    I pitanjce, dva: Ide li ubrzo kakav podcast?
    I jos jedno, kad isteknu ugovori Holidaya i Evansa, i da mozes zadrzati jednoga, kojega bi uzeo?

  4. @ ray – thanks, ispravio sam u “visoki” pick (ni u jednom trenutku dok sam pisao ovo, a pročitam nekoliko puta da otkrijem lapsuse, nije mi Dwight pao na pamet)

    Uf, podcasta bi trebalo bit, ali sad sam se navukao u terminu kad ih obično snimamo gledat “Good Wife” tako da vjerojatno necu forsirat nista prije NCAA turnira. Pokusaj apelirat na Krehu ili Frančeskija 🙂

    Ni jednog? Sve ovisi pod kojim uvjetima, ali ako bi ih morao plaćat koliko imaju sada, pa čak i s ekstra prostorom na capu… Ako bi mi neko držao pištolj na čelu, onda Evansa čisto zato što je veći pa ili kao back-up playmaker ili šesti igrač predstavlja teži matchup. Holiday niti je toliko mlađi, niti je toliko zdraviji nakon što je slomio nogu, a niti toliko bolji s loptom da bi mu da prednost, posebice jer nisam lud za njim kao starterom pa mi se Tyrekeova raznovrsnost (iako budimo realni nije swingman koliko god minuta da ga guraš na bok) čini mrvicu boljim izborom

  5. Hvala na odgovoru, jos vidim da pise “visoki”, pa sam mislio da sam se zajebao i napao čovjeka 😀
    Ali,Pelicansi imaju dobre temelje, puno lakse je naci drugog,treceg i cetvrtog igraca sampionske ekipe nego franšiznog igrača. Koji ce biti najbolji igrač za godinu dvije.

    Kreha i Frančeski, ajde jedan vaš podcast,prvi u nizu 😀
    Osvrt na SB, trade deadlinr i najava MM-a.

  6. Ajde nek je Vaughn dobio nogu u guzicu, sramotan trener, da nije mogao obranu začepit s toliko atleta je vjerojatno najveći “uspjeh” sezone za nekog trenera.

    Raptorsi su isto jedna genijalna priča, tamo se isto ne zna šta rade. Koliko jadan moraš biti da Vasquez starta s Lowrijem, kako dođeš do takvog zaključka. Stavka da Valanciunas redovno sjedi na klupi u zadnjoj četvrtini je 100% glupost, a Casey je ima neku izjavu koje se ne sjećam. Ne razumijem zašto ne bi mogao završnice odrađivat s Litavcem i Patersonom di bi JoVal dobio maksimalni prostor u sredini za igranje u postu. Obrana im je i onako u bunaru.

    Gee, vidiš li Blazerse u nekoj trade pljački jer imaju poštenu rupu na boku, Batum je prvenstveno napadački vrlo loš kompletnu sezonu, a na klupi nemaju igrača za ABA lige (mislim na pozicije dva i tri)

  7. Neznan koliko si gleda Warriorse ove godine, ali po meni je Barnes ostao isti igrac kao prosle godine, sto je pomalo cudno za takvog igraca u ovin godinama da toliko stagnira. Same brojke su skocile zbog povecane minutaze, a postoci jer igra u prvoj petorci gdje iskljucivo dobiva suteve dok nema nikog oko njega. Cak je i aspekt obrane precijenjen gdje je tek 6-7 obrambeni igrac u momcadi. I sad taj momak garant dobiva sljedece godine 46milja za 4godine minimum, sto je po meni apsurdno

  8. @ wade – a šta imaju za ponuditi i uopće kakav je izbor? netko tipa Wilson Chandler teško da je pljačka, a teško mogu pronaći nešto bolje. sad, koliko im to povećava šanse na Zapadu, nisam baš siguran

    @ sleazie – gledam Warriorse svakodnevno, pa makar treću četvrtinu i Barnes definitivno nije isti igrač kao što je bio. sad, to što je to zasluga sistema i konteksta, a ne isključivo njega, to je neka druga priča, ali Barnes je odličan u 3&D roli, a to vrijedi. obzirom na povećanje capa, 12 milja su kikiriki za startera. uglavnom, tip ne stagnira već nije ono što smo mislili da možda je, a ako već nisi kreator, onda je suludo davati ti lopte da driblaš kao što je to radio Jackson. Kerr je našao idealnu formulu, a ne treba zanemarit ni da je Barnes plus i zbog odličnog kretanja bez lopte tako da uz trice na parketu postoji i kao opasnost po obruč. Uglavnom, efikasniji i korisniji je, a kažeš da nije napredovao? Plus, nije istina da su mu brojke napumpane jer troši puno manje lopti, a igra minutu više. Ovo što kažeš da dobiva lopte kada nema nikoga oko njega nije uopće loše, dapače, to je cijela poanta ove priče – ako ih Barnes realizira, a nije ih realizirao dok je igrao 1 na 5, o kakvom razočaranju pričamo? što nemamo novog volume scorera koji ničim ne pomaže momčadi?

  9. Zanima me kad se u playoffu stisnu obrane i kad ne bude vise laganih poena kako ce spasti na nikakve brojke, jer covik uopce nema dribling niti ikakvu kreaciju.. Strasno mi je drag igrac, jer je pravi timski player, ali ocito da su ocekivanja postavljena pred njega u rookie sezoni ipak bila prevelika..

  10. Pod pretpostavkom da razjebu ekipu ili da se pojavi neka “ozljeda” Pekovića, Martina ili Younga, u kojem bi smjeru trebala krenuti Minnesota na draftu, odnosno za koju poziciju će birati igrača.
    Vjeruju li dovoljno Diengu ili će birati nekoga od visokih? Ima li smisla dovoditi Mundiaya kad već imaju Rubia? Što misliš o kombinaciji Hezonja – Wiggins? Kad već spominjem Hezonju, može li on sljedeće sezone doći u NBA ili ga Barcelona može još zadržati, jer nekako sumnjam da bi toliko ulagali u njega i da ga samo tako puste kad se počnu pokazivati rezultati njihova ulaganja.
    I još nešto me zanimalo u vezi sadašnjih srednjoškolskih igrača/zvijezda. Što ih spriječava da se u budućnosti umjesto na NCAA odluče za Europu ili Kinu. Odu van na godinu dvije, zarade puno više novca, koji im treba jer neki već imaju djecu ili dolaze iz siromašnih obitelji, igraju sa starijim i jačima od sebe, očvrsnu fizički i psihički i puno spremniji dođu u NBA. Većini je ionako akademsko obrazovanje na zadnjem mjestu tijekom jednogodišnjeg boravka na NCAA sveučilištima.

  11. …po utakmici protiv Bostona, meni izgleda da je Denver definitivno krenuo u tankovanje. Inače nemam drugog objašnjenja zasto je zadnju četvrtinu igrao s Fariedom i Galinarijem pod košem (bez obzira što su stizali), a Nurkić, kojeg je išlo i koji je štitio obruč, na klupi od sredine treće četvrtine… Samo ne znam otkud onda priča da igrači igraju kao da žele izgubit, kad i sam trener čini isto (par utakmica je gubio u finišu jer mu Hickson igra, vrati Nurkića protiv Pelicansa, izvuku pobjedu)….A toliko im curi na perimetru, da bi im čak i neki trade za Robersona iz OKC-a došao kao veliko pojačanje. Ako se pak ne radi o tankovanju, onda je vrlo brzo Shaw bivši.

  12. @ sleazie – bit će i u playoff laganih poena, manje, ali dovoljno da s ovakvom realizacijom trice bude od koristi. a sigurno je da nije takav antitalent koji neće moći koristit prostor za napasti s loptom barem na razini na kojoj to rade npr. Danny Green ili Carroll, a to će bit više nego dovoljno. veći mu je problem što Warriorsi već imaju Iguodalu koji je kompletniji napadač pa vjerojatno neće ni dobit priliku pokazat što zna u potpunosti

    @ dinejkin – nema razloga da ne vjeruju Diengu, ali isto tako nema razloga da ne biraju Townsa ili Okafora kao budu na raspolaganju. praktički, jedino što im ne treba je trojka, a kako i nema nekih rasnih opcija već su svi više šljakeri, onda tko god im ostane dobro će doći pa tako i Mudiay ili Russell (prije Russell jer je bolji šuter i mogao bi igrati i s Rubiom dok Mudiay ipak treba šutera pored sebe). Ili Hezonja, zašto ne, u Minnesoti barem ne bi bio prisiljen igrati trojku već bi mogao uskočit u Martinovu rolu. on i Wiggins zajedno? zašto ne, bili bi prije svega potencijalno opaka kombinacija u obrani zbog visine i dužine.
    Hezonja ima ugovor s Barcom do “penzije” tako da sigurno neće u NBA bez otkupa, s tim da klub može platiti samo 600 000 iduće sezone. Razliku bi platio on, a razlika svakako postoji jer se u vrijeme kad je potpisivao za Barcu spominjalo 2 milje. Dakle, ako bude top 5 pick, onda si to može priuštiti, ali ako bude tipa deseti, onda praktički cijelu plaću mora uložiti u otkup. Jasno, ima uvijek lihvara od kojih možeš posuditi ili se dogovori o plaćanju u ratama, ali poanta je da će većinu love uvijek morati platiti on. Sad, znači li to da će čekati kao Mirotić dok ne bude mogao potpisati za midlevel? Ima gomila scenarija, ali ako se s nekim dogovori oko top 5 izbora, onda se kladim da će u NBA već na ljeto.
    Tko ti kaže da su ovi u NCAA gladni ili da ne dobivaju nešto ispod stola? Posebice ako su im obitelji gladne, nema šanse da se tu ne vrti lova ili barem neki drugi ustupci. Jasno, to se ne može mijeriti s ciframa u tipa Kini, ali dovoljno je za dočekati draft. Također, klubovi u Europi posebice (Kina je ipak više cirkus) ne trebaju mlade igrače u koje će godinu dana ulagati vrijeme da ih razviju pa da ih onda puste, a sigurno nijedan Amer neće potpisat dugogodišnji ugovor koji će onda NBA klub morati otkupiti. Klubovima treba rezultat, a rezultat dolazi s profesionalcima koji znaju posao, a to klinci od 18 godina nisu. Zato je NCAA idealna i uvijek će biti bez konkurencije, njima ne smeta to rentanje na godinu dana jer im donosi enormnu količinu dolara zbog kojih im se isplati imati tako prometne rostere. Uostalom, Silver to kuži i zato i razmatra dizanje granice na dvije godine u NCAA, kako bi zadovoljio i svoje veterane, ali i praktički besplatnu farmu koju ima i kojoj se NBDL nikad neće približiti

  13. jel moze opet u skorije vrijeme ona analiza s top momcadima s istoka+cleveland? Mislim da su se neke stvari promjenila od te analize 😀

  14. Portlandu treba bilo kakav košarkaš na boku za 20 min u doigravanju. Imaju pick prve runde i dva mlada lutrijska igrača uz neke lijepe ugovore za zapakirat. Recimo, Thorntona iz Bostona nabavit za vriću govana bez uključivanja picka prve runde i McColluma.

  15. Mislite li da je za Hezonju mozda bolje da ostane godinu dana u Europi? Ne zbog onih priglupih tvrdnji da je to bolje zbog igrackoga razvoja, nego sta bi onda vjerojatno ispa iz top10 ili bar top7 kombinacija pa bi ga uzela koja malo bolja ekipa. Razmisljan da bi super bilo da ode u Milwaukee. Ekipa je mlada ka i on, u usponu su, ocito su rjesili i trenersko pitanje na duge staze. Taman in fali SG. On i Giannis na boku (Parkerova buducnost ce ocito bit PF), pa to bi bila strah i trepet kombinacija duzine i atleticizma. Knight-Hezonja-Ante-Parker-Henson(ili neki robusniji centar), raznovrsnost na sve strane, igra u oba smjera, za koju godinu contender.

  16. Koga bi ti da si kojim slučajem GM Cllipersa doveo prošlo ljeto umjesto Hawesa? Misliš li da se taj prostor na capu mogao bolje upotrijebiti?
    Hoće li uskoro biti neko rangiranje nove draft klase?

  17. @ chos – pa ne bi imalo smisla obzirom da su od onog posta Cavsi odigrali tek jednu tekmu protiv ekipa iz vrha Istoka, točnije protiv Bullsa, tako da se ništa ne bi mijenjalo u brojkama jer su u direktnoj usporedbi i dalje inferiorni. tamo sredinom ožujka kada nakupe dovoljno utakmica možemo pričati. naravno, jasno da je ovo druga momčad od one s početka siječnja s pravim LeBronom i dva nova startera, tako da slične egzibicije ostavimo za pred playoff

    @ bobulo – šokiralo bi me da Hezonja ne ostane u Europi prije svega zbog ugovora, tako da će vjerojatno past niže nego bi mogao/trebao. Sad, Bucksi sigurno neće do njega jer su playoff ekipa, ali gdje god da dođe stvar se može okrenit za tren, tako da ima ovakvih scenarija koliko ti mašta želi

    @ bigfan – bio sam uvjeren da će lovit Piercea, ali nisam ni protiv Hawesa koliko sam protiv očekivanja koja imaju od njega, a ta su da im riješi cijelu rotaciju pod košem što nikada nije bilo realno jer tip jednostavno nije defanzivac. u biti, najviše sam protiv olakog dizanja ruku od Dudleya, nakon svega što su u njega uložili to je bila katastrofa, a tip bi im obzirom na ovo kako igra u Bucksima danas bio kao dar s neba.

    U idućem NCAA postu ide i draft klasa, a više o tome ionako u ožujku

  18. Gee postoji li iole razumno objašnjenje za Pelicanse i njihove igre ove godine!? Toliko dobrih partija protiv jakih ekipa i pobjeda, a s druge strane porazi od lutrijskih momčadi… Phila, Charlotte, Denver, New York, Indiana, Boston, pa i OKC bez Duranta kuci moze se okarakterisati kao kiks…

  19. @ markan – potraga za identitetom, manjak obrane na perimetru, rupe na rosteru, trener koji ni nakon pola sezone nema posloženu hijerarhiju, rotacije i uloge… ima razloga, ali imaju i talent, a sada su i balansiraniji na boku s Cunninghamom i Pondexterom. ako Davis ostane u komadu i ako Monty bude forsirao dobre petorke, porazi od loših ekipa u takvoj mjeri neće se ponoviti

  20. Trudiću se da ne budem preveliki Srbocentrik, ali – zaboravili ste Bjelicu! Hezonja je svakako ozbiljan prospekt, ali očekujem da ponovi Šarićevu (po mom mišljenju vrrrlo pametnu) odluku, uzme nekoliko evropskih miliona, doda još malo gmoa u krvotok i onda upgradeovan ode u NBA oko 2018. Slučaj Nurkače ovako rano u NBA je više izuzetak, nego pravilo, ako tražimo neki trend… zbog poznatog deficita centara. Bjelica aka team-glue aka Batum za siromašne se uveliko u tamošnjim medijima pominje kao potencijalna 3 Minnesote. Toliko, poz ljudine! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *