THE REAL ALL-STARS 2015.

Vrijeme je za osvrt na najbolja individualna ostvarenja dosadašnje sezone po IOR-u i to bez prilagodbe prijašnjim rezultatima koju koristim kod prognoza kako bi imali što vjerniji prikaz ovogodišnjeg učinka na parketima – uzorak od pola sezone je malen i zato će neki imati veće ocjene nego bi trebali, neki manje, ali obzirom da biramo najbolje u 50 utakmica, a ne najbolje uopće, nije ni važno. Ono što prvo upada u oči na ovodišnjem popisu je skok razine talenta, odnosno izvedbe, u ligi koja je stvarno postala krcata vanserijskim igračima.

Davisov razvoj, Curryev novi iskorak, Hardenova herojstva, još bolji Cousins – nevjerojatno je koliko trenutno liga ima igrača koje možemo nazvati franšiznima, barem u usporedbi s onim što gledamo zadnjih 5-6 godina. Uz stasavanje ovih nabrojanih imena, ono što sljedeće fascinira je koliko je odjednom u ligi kvalitetnih visokih igrača koje možemo smatrati rubnom all-star klasom. Razvoj Jordana, Favorsa, Monroea i Vučevića odlično se uklapa u ovaj trend po kojem visoki opet dolaze u modu, što potvrđuju i eksplozije jednog Goberta ili Whitesidea, a bogami i draft klasa krcata budućim NBA starterima na pozicijama 4 i 5. I sve skupa začinjeno je odbijanjem Randolpha i Chandlera da odu put mirovine.

Dakle, već možemo govoriti o laganoj promjeni paradigme u kojoj se liga iz LeBronove sjene pomalo pomiče prema puno neizvjesnijem i demokratičnijem okruženju (ako će LeBron igrati uglavnom na perimetru i ako će većina momčadi imati po dva rasna visoka ili barem centra koji će dominirati u vlastitom reketu, onda njegova moć prestaje raditi razliku kao do sada, a da ne spominjem teret kilometraže) u kojem će i dalje biti ključno imati franšizni talent i što više vrhunskih opcija, ali u kojem stil igre, matchupovi i sve te ostale prave košarkaške stvari opet dolaze u prvi plan.

Uostalom, priču će puno bolje ispričati same brojke, stoga bacimo se na posao.

WEST

Kao osobu koja pati od OCD-a i koja je u stanju izgubiti živce ako ručnici u WC-u nisu posloženi i odvojeni kako treba, raduje me da sistem uopće ne ostavlja mjesta dvojbi koja su 4 najbolja igrača na Zapadu, kao i da njih 4 udara temelje idealnoj košarkaškoj, a ne samo all-star jezgri, u kojoj je zastupljen svaki bitan element košarkaške igre i koja posjeduje balans kakav sve rijeđe vidimo na stvarnoj reviji.

1. ANTHONY DAVIS 168

2. KEVIN DURANT 146

3. JAMES HARDEN 142

4. STEPH CURRY 141

Durant nema previše utakmica u nogama i uopće dobar dio njih odigrao je na jednoj nozi, ali čak i u takvom izdanju ne ostavlja mjesta sumnji kako je igrač u naponu snage koji u ovom trenutku jednostavno treba tek malo vremena da ozdravi. Kako pri ovom izboru ne postavljam neki limit minuta, nema razloga da lanjski MVP i u vakumu vjerojatno najbolji igrač lige ne bude u prvoj petorci Zapada (s tim da ovom prilikom ističem kako sam šokiran činjenicom da takva zvijezda nije izabrana u startnu petorku, iako jedan Bryant jeste – ako mi itko može objasniti što se ovdje dogodilo s glasovima navijača i zašto je odjednom činjenica da je Durant dio godine bio ozljeđen postala toliko bitna kod glasanja, bio bih zahvalan).

Davis je budući (trenutni?) MVP, prirodna sila koju u ovom momentu osim sklonosti dosadnim ozljedama najviše koči vlastiti trener koji ga još uvijek koristi u 50-50 podjeli uloga između šljakera i kreatora s lakta iako bi omjer do sada trebao biti debelo na strani ovoga drugoga, dok su Curry i Harden nezaustavljivi slash & kick dvojac koji će se do kraja obračunati za titulu ovosezonskog MVP-a (koju će vjerojatno dobiti Steph jer njegovi Warriorsi su za klasu bolji od Rocketsa – individualno nisu bolji od Davisa, ali narativ je na njihovoj strani, a on s razlogom igra ulogu u tom izboru jer inače bi rijetko kada koji bek podigao trofej).

5. CHRIS PAUL 129

6. RUSSELL WESTBROOK 128

7. DEMARCUS COUSINS 114

Prvo da istaknem što mi je žao da DMC nije peti na listi jer bi tako odmah dobili fantastičnu startnu petorku koja gotovo pa odgovara prvoj all-NBA momčadi koju ćemo birati na kraju sezone. Bez obzira na to, Boogie na našem zamišljenom all-staru starta i tako zaokružuje idealnu košarkašku momčad na papiru. Istina, od dolaska Corbina previše podsjeća na onog starog Cousinsa koji se ne trudi u obrani i uzima hrpu loših skok-šuteva, ali umjesto da mu zamjeram na tome radije ću zamisliti što bi tek bio da je u rukama trenera koji bi znao kako mu dati loptu u organiziranim situacijama na laktu ili u postu umjesto da igra izolaciju za izolacijom (kada vidiš kako Snyder koristi Favorsa i što je napravio za njega u jednu godinu, a onda vidiš DeMarcusa, suze same krenu). Uglavnom, iako je ovo čisto statistički izbor u koji se ne uplićem osim popratnim komentarima, ako se vodite onom logikom da igraču koji nije dio pobjedničkog tima nije mjesto na all-staru (osobno te principe koristim kod izbora all-NBA momčadi, ali za all-star ih ne smatram ključnima), slobodno stavite među startere Gasola koji je itekako zaslužan.

Ono što je još interesantno primjetiti je pad Paula koji tako nakon niza godina više nije prvi među jednakima nakon Jamesa i Duranta, već je jedan od dečkiju. I dalje elitan playmaker, ali s ovakvom razinom igre Currya i Hardena, teško da je više poseban kao bek koji dominira učinkovitošću usprkos limitiranim fizikalijama.

Westbrook je pak totalna suprotnost od Paula, njegov problem je nedostatak učinkovitosti, ali ovo što radi ove godine po pitanju energije koju prezentira na parketu, posebice u obrani gdje je često dominantan igrač kakvog smo između ostalog imali prilike gledati i lani baš u dvoboju protiv Paula, jednostavno je fantastično. Praktički, da se nekim slučajem poklopilo da je Durant otpao na sezonu i da Curry i Harden nisu napravili iskorak u elitu elite, pa da onda Russ uvede Thunder u playoff sam samcat, dakle da se poklopi idealan narativ, imali bi kopiju Roseove MVP sezone i Roseovog stila igre koji ga je doveo do trofeja.

8. MARC GASOL 113

9. BLAKE GRIFFIN 111

10. LAMARCUS ALDRIDGE 110

O ovoj trojici ne treba trošiti riječi. Eventualno napomenuti kako Gasol igra košarku života zahvaljujući još većoj ulozi u napadu Memphisa gdje se od ključnog playmakera sada prometnuo i u ključnog strijelca, pri tome ne gubeći ništa ne efikasnosti i izgledajući nikada bolje (obiteljski život mu očito odgovara, a očito je promijenio i prehranu), dok su Blake i LaMarcus na svojim već klasičnim razinama. U slučaju Griffina ovo stajanje u mjesto malo je i iritantno, ali on očito još nije u glavi dosegao zenit u kojem je trenutno Gasol ili u kojem je Aldridge zadnjih nekoliko godina.

Uglavnom, unutarnju liniju imamo definiranu, još nam treba jedan bek i jedno krilo, pa da vidimo hoće li nam ih IOR ponuditi ili ćemo morati iskoristiti diskrecijsko pravo i proširiti roster kako bi imali dovoljno talenta za sve pozicije.

11. KAWHI LEONARD 109

11. KLAY THOMPSON 109

Ako mene pitate, ovdje možemo stati. Znam, uvijek možemo reći da Leonard nije odigrao ni 1000 minuta ove sezone i da ne zaslužuje izbor u all-star, ali ako vam je važnije ono što je pokazao tijekom tih minuta, onda rasprave nema. Čovjek čak nije ni u idealnoj formi, a već pokazuje naznake da je kao strijelac i kao kreator dosegnuo jednu novu razinu. Obratite pažnju na njega u drugom dijelu sezone, pa se onda čujemo. Klay? Iskreno, nikada ne bi pomislio da će biti ovako dobar iako sam oduvijek zagovarao tezu da zaslužuje max i da kao igrač u kalupu Reggiea Millera zaslužuje da netko oko njega izgradi momčad. Doduše, više sam to bazirao na činjenici da mu cijenu diže rijetkost tako kvalitetnih dvojki u ligi, ali sada više nema spora kako se radi o kompletnom strijelcu.

Hoće li i dalje par puta po utakmici baciti loptu u bunar ili bezglavo jurnuti u sredinu, odnosno hoće li u svakoj četvrtini barem jednom prekinuti akciju kako bi ispitao sluša li ga šut? Apsolutno, nitko nije idealan, ali poanta je da su njegovi all-round učinci solidni, a šuterska kvaliteta takva da briše sve loše strane. U neku ruku uvijek će biti specijalist, ali kad se najmanje nadaš iskočit će iz kalupa i skinuti ti glavu. Kerrov sistem uostalom kao stvoren je upravo za to, u tom kaosu obrambenih i napadačkih ideja koje maskiraju manjak fundamenata i netipično posložen roster, Klayeva samouvjerenost ima Westbrookovsku težinu bez koje ne bi mogli biti ovo što jesu.

Sada kada imamo idealnih 12 i to bez da smo morali raditi ikakva pretumbavanja (s tim da bih dodao kako bi radije gledao prvu petorku Zapada kako igra protiv druge petorke Zapada nego protiv predstavnika Istoka, jasno s tim da bi gurnuo Kawhia ispred LaMarcusa), da vidimo još tko nam je ostao pred vratima. Osvrnut ćemo se na gomilu kvalitetnih igrača iznad 80 bodova jer je to otprilike granica do koje ćemo se morati spustiti na Istoku da popunimo roster, a i igrači ispod nje obično ne odgovaraju potrebama all-stara.

DEANDRE JORDAN 101

ZACH RANDOLPH 100

TIM DUNCAN 98

DAMIAN LILLARD 98

RUDY GOBERT 95

TYSON CHANDLER 91

I ovo pokazuje da je Timmy zasluženo biran, kao i da Lillard nije takav propust kao što neki žele prikazati. Mislim, čak i da Westbrooku zamjerimo manji broj minuta i lošije rezultate momčadi, tko normalan može osporiti da su Steph, CP3 i Russ jednostavno bolji igrači? Jasno, to ne znači da ne zaslužuje biti all-star, već da jednostavno nije upao na roster.

Ostali? Chandler nakon godine pauze opet u super formi, zdrav, ali i s trenerom i suigračima koji znaju koristiti njegove kvalitete, a Z-Bo u klasičnoj epizodi veterana koji od nekud izvlači još jednu sezonu kao iz najboljih dana prije mirovine. Potvrda je ovo sjajne Zachove sezone, a i onoga što sam rekao na početku o povratku centara u prvi plan. You can’t teach 7 foot – Red je znao što govori kada je skovao ovu frazu koja nakon dugo, dugo godina opet postaje popularna, ali ovaj put puno više iz pozitivnih razloga jer, iako napadački ni Jordan ni Gobert nisu oku ugodni, njihov utjecaj na obranu je neupitan (usput spomenimo kako je ovim učinkom Gobert debelo ispred svih u lovu na nagradu najboljeg šestog igrača). Tko se još sjeća Jeffersona sada kada u Salt Lake Cityu razmišljaju kako podijeliti uloge u budućnosti između Favorsa, Kantera i čovjeka koji je po svim naprednim statistikama najbolji zaštitnik obruča nakon Boguta i Duncana? Ostanimo još malo kod Jazza.

GORDON HAYWARD 89

DERRICK FAVORS 89

Hayward i Favors su igrači koji iz godine u godinu postaju sve zreliji (uvijek se šokiram kad vidim da Favors još nema ni 24 godine) i koji su konačno dobili trenera koji zna kako iskoristiti njihov potencijal. Obojica zaslužuju spomen zbog načina na koji su postali bolji, ali posebno treba istaknuti Favorsa koji je od jednog šljakera upitnog napadačkog potencijala postao ne samo odličan realizator koji kretanjem i pozicioniranjem može nositi napad (a pokazuje i solidan šut s vrha reketa), već igra takvu rolu da je u rangu Griffina i Bosha po broju akcija koje se vrte kroz njega na laktu (Marc Gasol je naravno klasa za sebe u toj ulozi).

RUDY GAY 87

DIRK NOWITZKI 85

DRAYMOND GREEN 85

ERIC BLEDSOE 85

MIKE CONLEY 83

DWIGHT HOWARD 82

TY LAWSON 80

Ne znam da li je ovo definitivna situacija, ozljede koje ga muče cijelu sezonu sigurno su ga usporile, ali iako i dalje dobiva gomilu prilika u post-upu Dwight je danas prvenstveno tek elitni zaštitnik obruča, samo ne toliko moćan atletski i fizički da sam drži obranu kao što je bio slučaj u Orlandu. Praktički, on je za Rocketse ono što je Jordan za Clipperse, s tim da je Jordan danas više Dwight od Dwighta ako me pratite.

Conley i Lawson su odlični primjeri sjajnih playmakera čija konstantnost zadnjih nekoliko godina stvarno zaslužuje priznanje, Gay je dosegao nirvanu (poravnale su mu se daske u glavi s talentom, sada je bitno da ovo potraje, a ne da se pokaže bljeskom koji traje jednu sezonu), Green je mini-LeBron po načinu kojim krpa sve rupe od perimetra do reketa, a Bledsoe je kad sve uzmemo u obzir prvo ime Sunsa (da li je razlog zbog kojega ga forsiraju s loptom na štetu Dragića taj što su mu dali ugovor ili stvarno vjeruju da je lider, to je ovdje nebitno, poanta je da ga Sunsi jašu kao prvu opciju i da to odrađuje sasvim solidno).

Netko nedostaje? Pa, glasači i treneri su odradili odličan posao, njihov izbor se gotovo u potpunosti poklapa s ovim, osim Kobea. Umjesto priče, recimo samo da Bryantov IOR iznosi 43 u roli prve opcije, a jedan Harrison Barnes u roli petog igrača ima 45. Ponekad je manje više (tu mislim da bi s manje potrošenih lopti, a više rada za druge, Kobe bio korisniji momčadi), mada ne i u slučaju ovih bodova.

EAST

Ako treba navesti samo jedan razlog zbog kojega je Zapad toliko dominantan, onda je to manjak klasnih igrača na Istoku – u top 10 trenutno je samo James. Istina, čovjek koji je trebao biti drugo ime konferencije ove godine žrtva je spleta okolnosti (tu mislim na Lovea), a vjerojatno treći najveći talent propušta sezonu zbog ozljede (George). Dakle, tanak izbor postao je još tanji, a Jamesov pad zbog lošeg prvog dijela sezone ne čini ovu situaciju ništa boljom.

U biti, ima još jedan lik koji je upao u top 10, ali obzirom na mizeran broj minuta ne možemo ga uzeti u obzir. Ali, svakako ćemo ga spomenuti kao bonus.

1. LEBRON JAMES 137

James kao treći najbolji igrač u ligi? To je situacija do koje možda još nismo došli obzirom na to kako igra zadnjih mjesec dana, ali lanjski pad i ovogodišnji ulazak u sezonu jasno ukazuju da se radi o scenariju koji će vrlo brzo postati stvarnost. Za sada pak nema sumnje da je prvo ime Istoka.

BONUS: HASSAN WHITESIDE 123

Treba li išta dodati? Ako zadrži ovu razinu igre, u što i dalje ne vjerujem, Hassan ne da neće biti novi Jordan/Chandler/Gobert, već će ponoviti nešto što je od kada računam IOR uspjelo samo dvojici centara, Dwightu i Bynumu.

Dalje ne bi previše pričao, na Istoku nema ni jednog igrača iznad 100 bodova kojima dijelimo rasne all-star igrače od graničnih, dakle koliko god su neki zaslužili tu biti, u usporedbi sa Zapadom jednostavno ne prolaze test.

2. PAUL MILLSAP 99

3. JOHN WALL 98

4. JIMMY BUTLER 97

5. AL HORFORD 96

6. KYRIE IRVING 95

Evo, zastanimo prvo ovdje kako bi odradili petorku i šestog čovjeka, dakle visoki dvojac Hawksa starta uz Jamesa, Butlera i Walla uokolo. Kad još dodamo da je Kyrie prvi s klupe, ovo stvarno zvuči kao reprezentativna ekipa.

7. PAU GASOL 94

8. JEFF TEAGUE 93

9. KYLE LOWRY 92

10. CARMELO ANTHONY 89

Kao što vidimo, ni navijači nisu pogriješili obzirom da i Gasol i Lowry i Melo usprkos svim problemima zaslužuju all-star nastup. Teague je možda višak kao četvrti play na rosteru, ali i on definitivno zaslužuje svoj prvi poziv.

11. KEVIN LOVE 85

12. GREG MONROE 84

Što se Lovea tiče, on je klasična žrtva očekivanja – nije dobar kako smo zacrtali, momčad mu je razočarala (opet očekivanja) i odmah je za to platio glavom. Inače, Al Horford je bez pogovora all-star s 16-7, a Lovea nitko ozbiljno ni ne spominje iako ima 17-11. Jasno, njegova obrana je problem, a problem je i mizerna rola koju ima i u kojoj jednostavno nema prilike biti kreator, ali svoju rolu sporednog igrača odrađuje više nego pošteno. Monroe se pak preporodio nakon odlaska Smitha i ide po max, tako da IOR ima svojih 12.

Što je s ostalima, prije svih dvojcem Heata koji predstavlja jedini nesrazmjer između stvarnog all-stara i statističkog? Obojica su na granici tako da izbor nije sporan, ali isto tako nije sporno da su birani više na račun ugleda nego igara ove sezone (za koje su dijelom krive ozljede, a dijelom stvarnost – Wade je u slobodnom padu, a Bosh, koliko god milijuna mu bacili pod noge, neće nadmašiti ono što je pružao zadnjih godina, jer, kako smo isticali još ovog ljeta, dodatni poeni koje će donijeti dolaze na račun efikasnosti i all-round učinka i tu napredne statse ne možeš zajebati). Kao bonus navodim još četiri visoka da se vidi da i Istok ima svoje konje za trku, a očito je da i izbor Korvera ne bi bio nikakav propust jer ovakve brojke za specijalista su fantastične.

DWYANE WADE 83

NIKOLA VUČEVIĆ 81

CHRIS BOSH 78

KYLE KORVER 78

AL JEFFERSON 73

ANDRE DRUMMOND 72

MARCIN GORTAT 71

Uglavnom, za razliku od lani kada je izostanak Lowrya, Dragića i Cousinsa bio pljuska smislu all-stara kao relevantnog priznanja, ove godine napravljen je puno bolji posao. Drastičnih izostanaka nema, osim što uvijek možemo žaliti nad činjenicom koliko igrača sa Zapada neće dobiti priznanje iako su bolji od kolega s Istoka, što se idealno nadovezuje da manjak balansa između konferencija. Ono, jedina ludost je Kobe, ali njega su ionako izabrali navijači, plus otvorio je priliku Silveru da ubaci Cousinsu kojega treneri ignoriraju drugu godinu za redom.

I kad smo već kod trenera, čak ni tu nema razloga za žaliti se, coach Bud i trojka Warriorsa zaslužuju mjesto, a prvi do su Kidd i Hornacek. Jasno, sve ovo skupa ne znači da ću potrošiti sekundu vremena gledajući all-star utakmicu, ali ova u principu polugodišnja priznanja koja iz čistih marketinških razloga imaju veći značaj u mainstreamu od onih koja se dodjeljuju na kraju godine svakako zaslužuju malo mentalne gimnastike.

9 thoughts on “THE REAL ALL-STARS 2015.

  1. Sunse gledam svaku partiju – jedina propuštena mi je gostovanje u NY – i potpuno je jasno da se Erica forsira kao prvu opciju zato što jedino Dragić od tri pleja može legitimno igrat nominalnu dvojku. Jest da je to šteta s obzirom na njegove plejmekerske i slash and kick kvalitete, ali isto tako ima smisla s obzirom na Bledsoeov ugovor, i to je to. Jer iako jest točno da sva trojica mogu kreirat, kad je lopta kod Dragića onda su Bledsoe i Isaiah prilično neopasni, u kontekstu čak i njihovih jakih strana, cutanja kod prvog i šuta kod drugog. On se zaista daleko najviše žrtvovao za tim i svaka mu čast za to. S time da su vrlo rijetke pobjede ako on ne odigra odlično…

  2. Gee slažeš li sa IOR-om u vezi Pau Gasola? na internetu se pojavilo dosta kritičara njegove igre. Neke od zamjerki su mu: pumpanje brojki protiv ekipi inferiornih u reketu, užasna obrana (neke od najgorih rim protection brojki) itd itd….

  3. Koji je Gee po tebi plafon Giannisu malom ? Ima li tu potencijalnog All star igrača sa IOR-om preko 100 ?

  4. @ Gogo – Dragić na dvojki je trend koji traje još od početka prošle sezone, odnosno to je nešto što smo gledali kad god je Bledsoe bio u rotaciji (sjećam se kad sam lani nakon mjesec dana napisao da Dragića koriste isključivo u spot-up roli da se nisi s tim složio, drago mi je da smo sada na istoj valnoj dužini), tako da to nije razlog samo po sebi za Dragićev pad u pozadinu. Naime, tada su kad su bili zajedno na parketu bili gotovo ravnopravni u potrošnji (oko 20%), pa i podjeli asista (od 16 do 20%) s tim da su Dragiću brojke letjele u nebo svaki put kad ne bi bilo Bledsoea na parketu (preko 25% potrošnja i preko 20% asisti). To su brojke prve opcije, što se vidjelo i na prosjecima na kraju sezone.

    Ove godine sigurno je veći problem i manjak stretch postava zbog kojih Dragić više igra stretch rolu nego onu slashersku kako bi otvorio prostor i za Morrisa, ne samo Bledsoea. Opet, najveća promjena kad su zajedno na parketu nije toliko u Dragiću koliko u tome što je Bledsoe debelo podebljao potrošnju lopti u svakom pogledu (šutevi, asisti, izgubljene) i time se nametnuo kao prva opcija, a ne samo time što najviše ima loptu u rukama kao play. I najveća promjena – kad nema Bledsoea, umjesto da mu skoče brojke kao lani, Dragić pada još više u sjenu kao potrošač (treba dat prostora Thomasu, pa i Greenu). Uglavnom, potpuno se slažem da se žrtvovao i da Sunsima ne ostaje ništa nego forsirat Erica, ali u godini ugovora, pa još nakon godine karijere, ovakav rasplet mi je totalno blesav. Jasno, lanjska sezona je nešto posebno i Dragić bi se možda i u boljem kontekstu vratio na staro, ali ovo sada je čak i ispod očekivane regresije, a ponajviše zbog načina na koji ga koriste – gledao sam tipa svaku utakmicu od Portlanda do Portlanda i to (skoro) u komadu i bilo je tu previše situacija u kojima je Dragić sjedio čak i u završnicama kada nije trebao. Možda računaju srušit mu cijenu pa ga ostavit za manje love dogodine 🙂 Ono, ako se i krene žalit, onda samo kažu u mafija stilu kako su mu doveli brata i da bolje neka šuti ako se ne misli probudit s konjskom glavom u krevetu

    @ Essien – ako pratiš redovno što pišem, onda znaš da Gasola ne štedim i da smatram upitnim način na koji ga koriste upravo zbog obrambenih problema koje njegovo prisustvo donosi. S druge strane, tip zabija kao blesav i ovih 18-12-3 u napadu nisu mala stvar, iako ponekad pretjeruju s količinom lopti koju mu daju. Dakle, s ovakvim brojkama IOR mora biti napumpan, ali to opet nije previše jer očito u drugom smjeru Gasol nije toliko bitan. S tim da tu opet ne treba pretjerivati. Evo, ovo što kažeš da je jedan od najgorih čuvara obruča jednostavno nije istina, postotci šuta koje dozvoljava su u rangu Duncanovih i bratovih, a recimo bolji je od Cousinsa i Jordana. Tu treba znati razlikovati stilove obrane jer Bullsi igraju s pritiskom na loptu koji često ostavlja centra 1 na 2 i zato recimo Gasol puno prima kad je u sredini, ali puno i brani (uz solidne postotke tu je i činjenica da je peti bloker lige). Znači, prima dosta poena na obruču, ali primaju ih i Chandler i Drummond i općenito svi koji nemaju poštene stopere na perimetru i igraju agresivno na loptu (i sam Butler je neki dan rekao da ovu sezonu obranu igra loše, a Rosea neću ni spominjati). Znači, Gasol nije toliko loš kad je parkiran u sredini, ali ono gdje je upitan i gdje u biti predstavlja ogroman problem za ambicije Bullsa je branjenje pick & rolla, odnosno pokretljivost. Ne samo da nije u stanju izlaziti na beka i zatvoriti mu kut kako to znaju Noah ili Gibson, već čak i u konzervativnoj shemi prilagođenoj njemu gdje čeka u reketu, nema eksplozivnosti za napraviti onaj korak naprijed ili lateralno za smanjiti prostor, a to je u pick & roll ligi ogroman problem

    @ rotkva – momak je tek napunio 20 tako da potencijala ima, ali za sada se na razvija u onom klasičnom all-star stilu koji uključuje potrošnju, kreaciju, šutiranje i ono po čemu već igrači upadaju u oči. međutim, Giannis ima all-round potencijal zbog kojega bi me šokiralo da jednog dana ne probije stotku jer dva igrač koja mi se čine kao njegove logične usporedbe, Odom i Kirilenko, bili su toliko dobri na toliko različitih načina da su ostavljali traga iako nikad nisu bili top opcije u napadu

  5. Sto mislis hoce li Clippersi prezivjeti veljacu bez Griffina?

    Ovo im je raspored

    Oklahoma City Thunder
    Memphis Grizzlies (twice)
    Houston Rockets (twice)
    Dallas Mavericks
    San Antonio Spurs
    Sacramento Kings

  6. Ma u pravu si potpuno, nisam mislija kontrirat ni u kojem obliku nego malo zažalit, jer iskreno mislim da je trenutačno Dragić bolji i kompletniji košarkaš od Bledsoea, i da nije najbolje podnija padanje u sjenu, koliko god vjerojatno bija svjestan cile situacije.

  7. Sta mislis koliko se LAC mogu ulupati tokom perioda bez Grifina?Da li je opcija i da ispadnu iz plej of zone? Oklahoma i Phoenix ce nastaviti da gaze i zadrzati se na iznad 50% uspesnosti dok ce NOH verovatno doziveti pad bez Dejvisa. Po meni bi bilo sjajno da i Phoenix i Oklahoma udju u plejof.

  8. @ krpa, d.dak – obzirom da su već i bez Redick curili na sve strane, mislim da ne treba biti previše pametan pa zamislit šta ih čeka bez Blakea. pa sve pozitivno što su napravili u zadnjih mjesec dana bazirano je na playoff uskoj rotaciji od 7 ljudi, a sada su ostali na njih 5… sinoć protiv Thundera su bili u igri 60 sekundi, mislim kad su ti dva startera Rivers i Hawes…

    mislim da će Doc uskoro opet posegnut za Jamalom u petorci jer ne smiju upadat u rupe već na startu utakmice, a onda Austin ako nešto donese energijom s klupe, donese, ovo kako rotira zadnje dvije tekme nema smisla. doduše, nije da ima šta rotirat 🙂

    uglavnom, obzirom da jedna ozljeda na ovom ludom Zapadu čini razliku između konkurentnosti i poraza od 20 razlike, mislim da će se Blake vratit ekspresno pa šteta neće bit velika. plus Sunsi igraju toplo-hladno, a Pelicansi su možda i gore prošli s Davisom nego oni s Griffinom, tako da teško mogu izgubit playoff poziciju. ovo je više dosadna nego ozbiljna operacija i ja Blakea očekujem u akciji prije ožujka, obzirom da je LMA pokazao trend kojim se mora ići ako misliš uhvatit playoff.

    kod Davisa je situacija zajebanija, prvotni udarac ispada da je ipak istegnuće, znači vjerojatno će propustit all-star vikend i onda nakon njega bit u akciji. više ćemo znat večeras, ali ako je malo ozbiljnije, onda će se to razvuć i nakon all-stara uz mogućnost da se pogorša. s tim da će i Davis igrat i riskirat bez obzira na težinu ozljede čim bude mogao držat loptu, sumnjam da će ga stavit na led ako bude potrebno mjesec dana u ovoj situaciji

  9. Toronto ima stvarno dosta trade chipova tj. beskorisnih igrača kojima ističu relativno veliki ugovori tako da bi se mogli/morali pojačat prije ulaska u playoff jer mi se čini da je ovoj ekipi druga runda playoffa plafon.
    Hansbrough, Hayes, Fields pa i Ross i Amir bi trebali bit dostupni za trejd, a Denver i Minnesota su puni solidnih igrača koji bi im pomogli u playoffu. Sad pitanje što im je potrebno. Po meni jedan kvalitetniji stoper na krilu(Chandler?), te jedan visoki koji može malo kreirat za sebe(Thad Young?). Ugl. mislim da iako su se dogodili već brojni trejdovi da ovaj trade deadline neće bit dosadan. Vaše mišljenje?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *