NCAA REPORT

Od kada smo se zadnji put osvrnuli na NCAA nakupilo se događaja vrijednih spomena, ali možda najinteresantniji razvoj vezan uz rankingse je taj što smo se praktički vratili na početak sezone. Kentucky je tako i dalje broj jedan, Virginia je odmah do, Duke je anulirao onih nekoliko loših poraza odličnim partijama protiv Louisvillea, Virginie i Notre Damea, a i Arizona i Wisconsin su usprkos problemima u jednom trenutku potvrdili da pripadaju ovom gornjem domu. Dakle, istih je ovo top 5 koje smo imali i nakon početnih mjesec dana akcije, a ako uzmemo u obzir da su i Gonzaga, Louisville i Villanova uvijek bili tu negdje, jedino pravo ugodno iznenađenje ispada uspon Utah.

Uglavnom, slijedi top 16 u kojima ćemo se osvrnuti na ove najbolje momčadi (rankingsi su složeni uz pomoć kenpom.com statistike, ali prije svega dojma jer ove godine zahvaljujući ESPN-ovom playeru pogledao sam toliko nepotrebne NCAA košarke da sam, koliko god to pogrešno bilo, odlučio dati prednost očima magarčine), spomenuti one koje su nas razočarale, a onda na kraju ide i top 10 popis talenta baziran na sličnom principu (IOR + mentalna projekcija).

1. KENTUCKY

Odigrali su par gustih utakmica u gostima protiv Floride i LSU-a (što uopće nije čudno jer, iako su im rezultati ove godine ispod očekivanja, obje momčadi talentom spadaju u top 4 u konferenciji uz Kentucky i Arkansas), ali i dalje su nedodirljivi s 24-0 i najboljom obranom u NCAA. Jedina interesantnija promjena u odnosu na ono što gledamo veći dio sezone je nešto kraća rotacija koju koristi Calipari, a koju je nakon ozljede Poythresa dodatno potkresao gubitak Lylesa koji ima problema s dehidracijom i umorom zbog kojih je propustio nekoliko utakmica.

Sad, iako Calipari ne odustaje u potpunosti od dvije petorke, očito je kako sve više vjeruje dvojcu Towns – Cauley-Stein pod košem i kako je srezao minute klupi, posebice visokima. Također, kako nema ni jednog od dva igrača koji su na startu uzeli minute na poziciji trojke, priliku na drugom boku uglavnom je dao šuteru Bookeru, što je dovelo i do malo drugačijeg stila igre, s više klasičnog NCAA perimetra popunjenog s tri uvjetno rečeno “mala” te s dva klasična visoka u sredini.

To objašnjava i mali obrambeni pad, ali i skok napadačke učinkovitosti do kojega je doveo ne samo višak šutera na parketu, već i dodatni prostor koji se otvorio za Townsa u sredini. Nije slučajno da je svoje najbolje partije sezone odigrao upravo sada kada se, od igrača zadatka koji se uglavnom izvlači na lakat kako bi otvorio prostor za ostale, pretvorio u primarnu post-up opciju.

Uglavnom, igrom slučaja tako smo dobili možda i bolji Kentucky od onoga s početka sezone, i dalje više nego dominantan u sredini, ali sada s puno više šuta na perimetru i puno više talenta u sredini. Umjesto da pobjeđuju presingom i ritmom kojega omogućuje podjednako rotiranje 10 igrača, sada su na rotaciji od 8 igrača i igraju klasičniju košarku, s tim da su i dalje za klasu iznad svih.

2. VIRGINIA

Pretrpjeli su prvi poraz sezone zahvaljujući nevjerojatnoj šuterskoj seriji Dukea u utakmici u kojoj su do završnice imali sve pod kontrolom, ali puno veći šok je gubitak najboljeg igrača Andersona zbog slomljenog prsta. Anderson će gotovo sigurno biti spreman za NCAA turnir (možda i konferencijski), ali sada se nameće pitanje u kakvoj će tada biti formi, a i kako će se momčad kotrljati bez njega. Naime, Anderson je idealan 3&D swingman NBA kvaliteta kojega neće biti lako zamijeniti ni u jednom smjeru. Obrambeno imaju dovoljno tijela na raspolaganju da pokrpaju rupu, ali u napadu će Tony Bennett puno više morati igrati na niže postave s dva combo-beka i s Brogdonom na trojci ako misli zadržati dio dosadašnje šuterske učinkovitosti. To će zasigurno imati utjecaja na izvedbu njihove sjajne obrane.

3. ARIZONA

Malo su lutali u potrazi za identitetom, tražili su balans između više šuta na perimetru s dva beka i čvršće obrane samo s jednim, a onda je Miller sve poslao kvragu i odlučio se za fizikalije prije svega. Iako Yorke i dalje ima bitnu rolu s klupe, udarna petorka ipak je ova s Johnsonom i Hollis-Jeffersonom na bokovima – obojica su ogromni za pozicije, što je plus u obrani, ali prolazi i u napadu gdje jednostavno napadaju obruč i igraju na snagu kad god je to moguće.

Ne izgleda to lijepo, posebice ako Johnsonu ne upada šut i ako nema dovoljno poena iz tranzicije, ali, praktički ova kombinacija koja bi i u NBA predstavljala smetnju na bokovima, nešto je što će očito jahati do kraja.

4. WISCONSIN

I ovdje je sve u znaku ozljede, izgubivši playa Jacksona ostali su bez rotacije na vanjskim pozicijama – šesti igrač Koenig uletio je u postavu i zakrpao situaciju, ali sada doslovno nemaju nikoga nakon dva startera što u zgusnutom turnirskom rasporedu može biti problem. Postoje šanse da se Jackson vrati već do konferencijskog turnira, ali, slično kao i kod Virginie i Andersona, pitanje je kakav će biti nakon operacije stopala. Sada je ključno da se ne ozljedi nitko od trojke Dekker-Hayes-Kaminsky jer Dukan koji pokriva svu trojicu s klupe zasigurno ne može ovako bez posljedica zakrpati eventualnu rupu, posebice jer su i Dekker i Kaminsky bez Jacksona u blizini preuzeli dodatnu odgovornost u kreaciji i potrošnji. I to uspješno.

5. DUKE

I oni su ostali bez igrača, iako u njihovom slučaju nije riječ o ozljedi već o izbacivanju Sulaimona iz momčadi (izgleda da je Krzyzewskom dosadilo njegovo zanovijetanje, ali i mlake partije i nekonstantnost prije svega – momak je iz godine u godinu nazadovao što je stvarno rijetkost u NCAA za igrača s pedigreom). Doduše, i takav Sulaimon je bio njihov najbolji tricaš, što će sigurno predstavljati određeni problem u nastavku sezone tijekom kojega će Duke još više biti oslonjen isključivo na startnu petorku s tri brucoša.

Dobra vijest je da su eksperimenti s niskom postavom završeni i da se K. vratio visokom dvojcu Jefferson-Okafor kao udarnoj kombinaciji u sredini, što je odmah popravilo i obranu. Doduše, Duke će i dalje igrati puno više zone nego što su dugogodišnji promatrači navikli, a dobrim dijelom razlog tome su i problemi Okafora u branjenju pick & rolla. Zaštićen reket i zona donekle su oslonci, ali sad već možemo konstatirati kako će ova momčad poginuti s učincima u napadu – ne budu li od večeri u večer šutem s perimetra otvarali dovoljno prostora Okaforu u sredini, bit će itekako ranjivi.

6. GONZAGA

Njihova udarna šestorka i dalje je sjajna, iako je Bell malo popustio u odnosu na odličan ulazak u sezonu, što je povećalo bojazni da na bokovima jednostavno nemaju dovoljno za suprostaviti se momčadima s dominantnim bekovima. Obrana će im uvijek biti problem, kao i činjenica da nemaju poštenu pobjedu u sezoni (to je već klasika kod Zagsa, u jedinoj utakmici protiv ovih elitnih momčadi bili su sjajni, ali su svejedno izgubili od Arizone), ali šuterske bravure Pangosa i Wiltjera, kao i kvalitete u sredini Sabonisa i Karnowskog, zaslužuju respekt.

7. UTAH

Ozljede i pad forme uzeli su im dio one dubine koja im je bila najveće oružje veći dio sezone, a porazi protiv UCLA i Arizone pokazali su da je jedina prava klasa na rosteru ipak samo Wright. Dakle, nisu elita kao ovi iznad, ali gomila centimetara koje imaju u obrani u kombinaciji s pick & roll nemani poput Wrighta više su nego dovoljni da budući NBA trener Krystkowiak napravi rezultat u turniru.

8. VILLANOVA

Iskusna momčad koja zna što radi, ali kojoj nedostatak talenta predstavlja vječni problem i kojoj je ovo apsolutni plafon. Koliko god dominantno izgledaju u Big Eastu, manjak potencijala kad-tad će doći na naplatu.

9. KANSAS

Trebalo je neko vrijeme, ali Self je ipak pronašao kombinaciju koja će vjerojatno donijeti novi naslov u Big 12 konferenciji. Za nešto više ipak nemaju talenta. Oubre je nakon očajnog ulaska u sezonu solidno proigrao u 3&D roli kao energičan atleta koji zna koristiti prostor i otvarati se bez lopte, Alexander je također solidan u roli podizača energije s klupe, ali ova dva brucoša ipak u ovom trenutku nisu klase koje će ih odvesti na sljedeću razinu. Sve se i dalje vrti oko veterana, pa iako Mason igra standardno dobro i Selden je konačno spojio nekoliko dobrih partija, činjenica da im je Ellis i dalje prva opcija sve govori.

10. LOUISVILLE

Pitino ovaj put izgleda ipak neće složiti momčad koja se može umiješati u borbu za naslov. Bekovi su jednostavno prelimitirani, šuterski su općenito kriminalna momčad, a taj sjajni presing više nije tako opasan čim uz Harrella u reketu nema raspoložene petice (oba centra totalno su pala u formi, nisu spojila poštenu utakmicu mjesec dana).

11. NORTH CAROLINA

Paige igra nešto bolje i prije svega konstantnije tako da nisu loši, imaju šanse, ali kao što su porazi od Notre Dame i Virginie pokazali, napad kroz dva post-up visoka bez podrške šutera (na boku cijelu sezonu nemaju nikoga konstantnog) neće ih odvesti daleko.

12. OHIO STATE

Nema ovdje ništa posebno osim D’Angela, ali on je toliko dobar da ne vidim zašto ne bi bio u stanju sam ugurati ih među 16. Da stvar bude teža za brucoša, Matta je suspendirao na neodređeno najboljeg tricaša Lovinga koji je igrao solidnu sezonu kao stretch četvorka i općenito najbolji spot-up šuter kojega imaju. Bez njega u rotaciji, Russellu će biti teže gomilati asiste.

13. OKLAHOMA

13. IOWA STATE

Ove dvije momčadi mi je teško odvojiti jer igraju sličnu košarku, s dosta zone kojom maskiraju manjak klasičnog centra umjesto kojega koriste stretch postave. Vole potezati trice, mogu napasti sa svih pet pozicija i imaju dosta duboke klupe. Sad, različitosti su u tome što Oklahoma ima više mišića u sredini i općenito puno bolju obranu, dok Iowa State ima tečniji napad (isključivo zbog Nianga), ali po svemu viđenom ovo su momčadi koje se ipak izdvajaju među hrpom osrednjih u konferenciji.

15. NOTRE DAME

Šuterski opaka momčad, sposobna napraviti iznenađenje s Grantom u pick & rollu, s dva šutera kao što su Jackson i Connaughton uokolo te s taman dovoljno mišića u sredini da ih ne pregaze (iako je obrana loša, što je potvrdio i Duke ubacivši im 90 kao od šale).

16. TEXAS

16. MARYLAND

Ovdje ću malo varati, dodajem jednu momčad viška, ali ne mogu ne spomenuti obje obzirom da su pokazali više nego dovoljno.

Texas izgleda ipak nije toliko dobar da izazove Kansas što je bila opcija na početku sezone, ali ovdje ima toliko talenta da i dalje vjerujem kako će isplivati kao jedna od boljih Big 12 momčadi (play Taylor je sve bolji, a i Turner uglavnom odradi posao kada dobije priliku). Baylor i Oklahoma State su konstantniji u svojoj borbenosti, West Virginia živi i umire sa svojim presingom (kojega su sada već svi prokužili), dok Texas još uglavnom pojma nema što je (Rick Barnes još jednom dokazuje koliko je limitiran trener, što je bilo jasno i dok je tratio godinu života Duranta i Aldridgea). Imaju trenutno problema s udarcima u glave bitnih igrača, istina, ali trenerov permanentni potres mozga najveći je uteg.

Maryland je pak ligth verzija Notre Dame, s odličnim slash & kick playom, par odličnih šutera uokolo i taman dovoljno mišića u sredini da se ne sramote. 7-4 u konferenciji ne zvuče kao sjajan rezultat, ali ovo je turnirska momčad i po svemu viđenom nakon Wisconsina i Ohio Statea najbolji predstavnik Big Tena.

OSTALI

VCU je bio na dobrom putu za top 16, ali uništeno koljenog sjajnog playa Webera izbacilo ih je iz svih kombinacija, bez njegovog presinga i igre u napadu dolazi im u pitanje čak i osvajanje konferencije (najtužnije od svega vjerojatno izbacuje i Webera iz draft priče iako je u ovoj slabašnoj ponudi playmakera definitivno imao top 5 potencijal na poziciji).

Spomenuti Baylor, Oklahoma State i West Virginia vjerojatno su turnirske momčadi, ali i bolno limitirane, što se može reći i za Michigan State. Koji je barem u igri za turnir, što se ne može reći za Michigan bez LaVerta (još jedna teška ozljeda koja izbacuje momčad iz igre, iako u njihovom slučaju vjerojatno ništa ne bi pomoglo obzirom na manjak centimetara) i Syracuse (koji su sami sebi nametnuli nekakvu licemjernu suspenziju od sudjelovanja na turniru zbog kršenja NCAA pravila iako ga vjerojatno ne bi ni izborili obzirom da nemaju poštenog beka i da im se sjajni centar/brucoš McCullough polomio).

Od zvučnijih imena koja su podbacila Florida je barem i dalje u igri za turnir, iako danas znamo da njihova dva nesuđena nositelja Hill i Walker to definitivno nisu. Iowa je solidna, SMU pokazuje znakove života, UConn će u završni turnir samo ako osvoji turnir konferencije, Wichita State nakon poraza od Northern Iowe vjerojatno više nije ni najbolja momčad svoje neugledne lige (iako imaju dovoljno pedigrea da u najgorem slučaju dobiju pozivnicu). Pozabavit ćemo se svima njima pred turnir u opširnijim najavama, a sada je vrijeme za ono ipak najvažnije.

TOP 10

1. TOWNS

Od prvog dana mi je broj jedan na listi i do sada nisam vidio ništa zbog čega bih mijenjao mišljenje. Kada dobije priliku kao što je bio slučaj zadnjih dana, Towns pokazuje da nema mane ni u obrani (što je i dokazao veći dio sezone), ni u napadu (što zbog specifične role nije bio u stanju potvrditi veći dio sezone). Brojke ga uglavnom prikazuju kao šljakera zbog onoga što Calipari traži od njega, ali to je tek dio njegova potencijala. U svakom slučaju, čovjek obrambeno ima tu kombinaciju elitnih fundamenata i osjećaja za prostor koji ga stavlja u rang potencijala koje su zadnjih godina pokazali Davis, Noel, Henson i Dieng.

Dieng je interesantna poveznica i zbog kvalitete u igri s lakta koja je minimum onoga što Towns može pokazati u NBA. Međutim, poanta je ovdje plafon – obzirom na godine, šuterski raspon, stil igre i brojke, u pravim rukama momak može postati novi LaMarcus Aldridge, samo bolji obrambeno (nema naprednih statistika koje bi ga usporedile sa starijim igračima, ali po nekim mojim asocijacijama u glavi, to bi značilo da bi mogao biti novi Sheed, a kad mi se upali takva kombinacija u glavi, nema šanse da ga maknem s broja jedan).

2. RUSSELL

Mislio sam se između njega i Okafora, ali na kraju dajem prednost čovjeku koji ipak ima veći plafon. Russell je toliko dobar šuter, dribler i slash & kick igrač da podsjeća na Currya i Hardena, a kada to još potvrde i statističke usporedbe, onda sumnje nema. Obzirom na to što je NBA trenutno i kakvu moć imaju bekovi koji kombiniraju vanserijski šuterski raspon s elitnom dribble-drive igrom, Russell može promijeniti smjer franšize koja ga izabere. To se ne odbacuje, pa čak ni za pravog centra. Iako, da sam GM sumnjam da bi povukao ovaj potez zbog ipak puno većih odstupanja u slučaju Russella nego kod Okafora – dok je Jahlil gotovo sigurna stvar i na sljedećoj razini, Russellove komparacije kažu da prelazak na elitnu razinu nije toliko izvjestan.

3. OKAFOR

Ah, Okafor. Maintream je nevjerojatno složan oko toga da je čovjek prvi pick i tome se teško protiviti ako gledamo samo trenutni učinak i lakoću kojom dominira u sredini. Samo, napredni statsi u njemu ipak vide igrača s problemima u obrani, a i NBA plafon mu je limitiran time što nema idealne fundamente – njemu je trenutno apsolutno najveća vrlina ta što uz potrošnju prve opcije ima postotke realizacije izvan pameti, suludih 67%, ali zar stvarno netko misli da u NBA može zabijati tako učinkovito u ozbiljnoj roli i to uglavnom kroz post-up akciju koju nitko na sljedećoj razini ne koristi ovoliko koliko to čini Duke? Dakle, što se događa kada ostane bez te kontekstualne kvalitete, odnosno kada realizacija od svemirske postane tek odlična? U NBA neće biti toliko veći iako će mu širina svakako pomoći da nastavi igrati u postu, ali ostaju obrambeni upitnici koji kod Townsa ne postoje i zbog kojih Okafor nije prospekt na razini Odena, da spomenem zadnjeg velikog NCAA centra (stilom igre uopće se pak ne uklapa u ono što donose jedan Davis ili Towns tako da tu vući paralele nema smisla).

Dakle, tko je Okafor? Mene najviše podsjeća na Sullingera koji je na sličan način dominirao u postu prije nekoliko godina i prije nego su ga leđa izdala. Jasno, Okafor ima prednost u tome što je kategoriju iznad po fizikalijama, dakle nije NCAA centar koji će u NBA postati četvorka na što je bio osuđen Sullinger, već bez problema može igrati u sredini i na sljedećoj razini.

Sljedeća logična usporedba je Big Al. Kako Jefferson nije imao NCAA karijeru već je direktno iz srednje skočio u NCAA teško je njihovu sličnost potkrijepiti brojkama, ali po svemu navedenom on bi trebao biti uzorak za Okafora. Ni jedan ni drugi nisu stvoreni da dominiraju u obrani iako masom svakako mogu štititi reket, dok su u napadu prije svega radnici na bloku koji preferiraju igru leđima od one licem košu. To su svakako vrline, ali obzirom na NBA košarku i važnost šuta i stretch kvaliteta, možda ne toliko važne. Odnosno, da je Okafor novi Shaq, onda svi trendovi mogu kroz prozor jer se stvaraju novi, ali ako nije ni Shaq, a ni novi Oden, o čemu pričamo? Koliko je Jefferson odigrao playoff utakmica i koliko je stvarno svojim načinom igre pomogao momčadima kojih je bio dio?

Postoji još jedan primjer danas u ligi koji se čini kao dobar pokazatelj što bi Okafor mogao postati, Cousins, ali on je u svojoj jedinoj sezoni bio toliko bolji u svakom aspektu igre osim u tom famoznom postotku šuta da mi se ne čini primjereno stavljati ih u isti razred. Da, možda Okafor postane novi Cousins, ali to je daleko, daleko najbolji mogući scenarij – ako mu nije bio u stanju približiti se na ovoj razini, zašto bi to uspio na sljedećoj?

Jasno, itekako su velike šanse da je Okafor veći potencijal u obrani od Big Ala (iako problemi Dukea s njim u postavi baš ne obećavaju takav rasplet), kao i da je još bolji strijelac, posebice s poludistance (to mi se čini realno pretpostaviti), ali postavlja se pitanje da li je to važnije od onoga što potencijalno donose Towns ili Russell? Naime, trenutno se paradigma po kojoj je Okafor neprikosnoveni prvi pick bazira isključivo na njegovom učinku u NCAA, a kako svaki insider mora paziti na svoj ugled (bilo da je dio medijske mašinerije ili klubova samih, nitko ne želi riskirati ispasti glup što je presmiješno – u školi ovakvo djetinjasto ponašanje opravdavaju pritiskom vršnjaka, a očito ni u zabavnoj industriji nije drugačije), jasno je da još nitko ne stavlja takvo stanje stvari pod upitnik i ne poteže pitanje dugoročnog potencijala. Mene srećom boli kurac jer sam insider otprilike kao i Kolinda Grabar-Kitarović u vladi svijeta (čekaj, takvo nešto postoji, tralalaterala se zove ili slično), tako da mogu bez posljedica postaviti takvo pitanje odmah (a gotovo sam siguran da će ga nakon par dobrih partija Townsa u NCAA turniru postaviti još mnogi) – ok, Okafor je možda puno sigurnija oklada na početku, ali tko će za pet godina biti bolji košarkaš? Nitko mi ne može reći da to nije racionalni pogled na stvari. Uostalom, od kada je to na NBA draftu postalo normalno birati trenutno najboljeg sveučilišnog igrača na štetu budućeg NBA potencijala?

Uglavnom, top 3 momčadi imat će slatke muke izabrati jer su sva tri prva picka klase za sebe, a kasnije sve postaje puno veća lutrija. Realno, Mudiay bi po svemu što znamo trebao biti sljedeći na redu, ali ne baš uspješna godina u Kini (iako je do ozljede pokazao više nego dovoljno kvaliteta, posebice da nije tek dribler i finišer u sredini, već i da ima izuzetan IQ) definitivno mu ne pomaže da stane u isti rang s ovom trojkom. Hezonja već ima elitni šuterski pedigre s dovoljno kreatorskog potencijala što bi trebalo biti dovoljno da bude biran ispred svih ostalih bočnih prospekata, ali i kod njega je upitno kakvu će rolu imati na sljedećoj razini (tko god ga izabere treba ga forsirati kao dvojku jer u toj roli s fizikalijama koje posjeduje može biti poseban, kao trojka pak već gubi dio šarma), a o natezanju oko ugovora i planovima za dolaskom u NBA da ne govorimo. Zadnji čisti swingman iz Europe ovakvog slasherskog potencijala bio je Bellineli, s tim da je on u Hezonjinim godinama već bio zaokruženiji all-round igrač usprkos ni približno moćnim fundamentima.

Kako nisam radio projekcije za igrače izvan NCAA, ostavimo ih trenutno izvan kategorije i posvetimo se temi koja se ipak bavi NCAA talentom.

4. OUBRE, JOHNSON, WINSLOW

Ovaj krilni trojac povezuje NBA razina fizikalija i atleticizma, ali i talent kojega itekako treba brusiti. Iako Johnsonova igra ostavlja daleko najveći trag, sva trojica su trenutno prije svega 3&D prospekti negdje na pola puta između energičnosti Michaela Kidd-Gilchrista i napadačke role Harrisona Barnesa. Drugim riječima, ono što im nedostaje je kreacija. Itekako ih je moguće zamisliti kao sjajne tranzicijske igrače koji će za koju godinu igrati kvalitetnu obranu (iako, ruku na srce ni jedan neće biti game changer na tom dijelu parketa kao MKG), ali igra s loptom je nešto što će trebati čekati puno, puno duže. Johnson je tu čisto zbog uloge koju ima u Arizoni malo ispred, s tim da je i on miljama daleko od onoga što mogu Russell ili Mudiay.

7. TURNER, KAMINSKY

Mylesovu rolu na Teksasu je teško shvatiti, posebice nejasnu minutažu, međutim brojke su mu fantastične. Po načinu na koji skače i blokira odmah je iza Townsa kao defanzivni prospekt, a iako nema post-up igru ili IQ kao Karl-Anthony, ima taj vanjski šut koji djeluje kao moćno oružje već sada. Praktički, od prvog dana teško da može biti gori od Spencera Hawesa, a Spencer Hawes zna biti koristan NBA igrač. S tim da ovdje govorimo o dnu dna njegovih mogućnosti. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti kako će mu se karijera razvijati.

A razlog zbog kojega Franka, trenutno jedinog ozbiljnog konkurenta Okaforu za igrača godine, stavljamo uz Turnera je taj što im je Hawes donja granica. Kaminsky nije mrcina kao Turner, ali je dovoljno masivan i visok da posluži u čuvanju obruča. Iako, nema tu tajni, Kaminsky će u NBA biti isključivo stretch opcija u napadu i o tome koliko i kako će zabijeti trice ovisi i kakvu karijeru će imati.

9. HARRELL, ALEXANDER

Ova dvojica su na početku sezone bila puno atraktivniji prospekti, ali onda se u prvi plan počelo isticati kako ipak nemaju baš idealne fizikalije za NBA (čitaj: nedostaje im centimetara). Obojica su pravi šljakeri koji će morati dodati šut iz vana ako misle doći do boljih rola, ali već i ovako imaju elitnu kombinaciju mišića i spretnosti pod košem koja im garantira solidan smetlarski učinak, a s vremenom i dobre učinke kroz pick & roll.

OSTALI

Internacionalna klasa ovaj put nije nešto, osim Hezonje tu je tek Porzingis kao lutrijski potencijal. I on se uklapa u ovaj trend stretch ekstra-visokih, brojke su mu dosta slične onima Kaminskog (šutiraju kao dvojke), s tim da je Frank snažniji i bolji skakač, dok je Latvijac nešto pokretniji. Međutim, obojica su po projekcijama igrači zadatka, teško ozbiljne napadačke opcije kroz koje će se vrtiti akcije.

Cauley-Stein igra odlično kao obrambeni specijalist i za uspjehe Kentuckya možda je u ovom trenutku značajniji i od Townsa, ali manjak napadačkog talenta i uopće česta pasivnost prisutna u njegovoj igri pogotovo u one prve dvije godine (u trećoj već brojke treba uzeti s rezervom jer iskustvo i zrelost su kategorije koje itekako doprinose boljem dojmu) ukazuju da je prvenstveno interesantan momčadima koje će tražiti solidnog back-up centra. Međutim, to ne može umanjiti fantastičnu igru u obrani koju prezentira u ovom trenutku.

Looney s UCLA također je postao dio standardne lutrijske prognoze, iako je riječ o klincu kod kojega su tek vidljivi potencijali, ali ne i neka konkretna budućnost (statistički su mu najpozitivnije sličnosti po projekcijama trojke, dok se kao krilni centri uglavnom javljaju prolaznici, što nikada nije dobar znak). Ipak, koliko god sirov bio, Looney i u ono malo prilika što ih dobije zna pokazati da ima ono nešto. Upravo ta kombinacija odličnog košarkaškog izgleda (light-Embiid), solidnog šuta, poštenog pristupa i povremenih odličnih poteza s loptom ono su što ga čini tako privlačnim.

Portis je u principu ono što bi Looney tek trebao postati, solidan unutar-van krilni centar sposoban igrati dobru obranu na sljedećoj razini. Nije idealan u nijednom pogledu i nema takav plafon, posebice jer u NBA neće moći koristiti fizikalije u post-upu kako to radi na ovoj razini, ali šuterski potencijal i šljakerski mentalitet trebale bi biti karte na koje će zaigrati.

Devin Booker baš i ne zavarava da je atleta, ali igra za Kentucky i jedan je od najboljih čistih šutera u NCAA što je dovoljno da ga se izbaci u prvi plan (definitivno je bolji prospekt od razvikanog šutera Huntera s Georgia Statea koji teško da je iznad John Jenkins/Jeff Taylor teritorija, ako i toliko obzirom na kombinaciju loših šuterskih brojki i upitnih fizikalija). Hollis-Jefferson je na tragu naša tri swingmana koja dijele četvrto mjesto, energična neman na boku, ali nema šut. Justin Anderson prototip je solidne 3&D dvojke na sljedećoj razini (light Joe Johnson). Wright i Grant najbolje su combo opcije na raspolaganju, vjerojatno budući solidni back-up playevi. Sam Dekker mogao bi biti solidna trojka u rangu Dunleavya, od bekova je tu još LaVert, a vrijedi spomenuti i odličnog blokera Upshawa otpuštenog od Washingtona usprkos fenomenalnim partijama u zaštiti reketa (tip je izgleda žešći bolid jer ovo je već drugi program koji ga baca na ulicu, ali treba ga zapamtiti jer ovdje imamo još jednu potencijalnu Whiteside situaciju ako mu se ikada poslože stvari u glavi – njegove brojke u skladu su dominacije koju su kao brucoši pokazali Davis i Whiteside, s jedinom razlikom što je Upshawu to pošlo za rukom u drugoj godini, što ga pak stavlja uz Okafora kao jedinog igrača druge godine u zadnjih 20 godina s više od 10 poena, 8 skokova i 4 blokade).

Za sada toliko, vraćati ćemo se na temu drafta još toliko puta do stvarnog događaja da nema smisla dotaknuti se baš svakog imena na popisu, za prvo pretresanje stanja ovo je sasvim dovoljno (naravno da nije, ali ako ikad mislim objaviti post, vrijeme je da stanem).

12 thoughts on “NCAA REPORT

  1. @ krpa – trejdao bi pick za Kembu Walkera

    @ boris – ima dok god je Tedeski voljan trosit lovu

  2. @ Krpa – pročitaš post u kojem Gee složi listu top igrača za ovogodišnji draft te napiše kako je Towns apsolutni broj 1 i ti ga onda pitaš koga bi on birao 1. pickom da je GM Knicksa (kojima fale igrači na svim pozicijama)?! ok 😉

  3. Par pitanja u vezi Hezonje. Pod uvjetom da iziđe na draft i da bude izabran u lutriji (top 10), što nije nemoguće za očekivati, koji je najpovoljniji kontekst za njega, znači koja franšiza bi mu najbolje odgovarala da razvije sav svoj potencijal, a s druge strane od franšiza iz lutrije, kojoj bi igrač Hezonjina profila najbolje sjeo. I za kraj tvoje mišljenje (koliko god rano bilo za prognozirati) gdje bi realno mogao završiti ?

  4. @xavier – thank you

    @pj – da nema taj ugovor s Barcom kakav ima, Hezonja bi imao realne sanse biti top 5 pick, a ovako ovisno o planovima uprava moze izletiti i iz top 10. sto se nece dogoditi ako Jazz ili Hawksi budu birali u tom rangu od 7 do 10 (s tim da je pitanje zeli li Jazz ikoga cekati jos par godina, dok su Hawksi definitivno na to spremni). ostale ekipe u tom rangu vjerojatno ce birat igraca koji moze pomoci odmah. sta se uklapanja tice, za njegov profil ima mjesta na svakom rosteru iako bi logicno najvise prilike dobio u ekipi poput Bostona gdje jos nemaju ni j od jezgre.

  5. Koliko ja znam, Hezonja ima ugovor s Barcom da ove godine može u NBA za 2 milijuna €, a ako ne ode, produženje mu traje 4 godine. Tako da bi mu ugovor možda mogao biti i plus jer ga tjera odmah. Ako bi se kladio tko će biti iznenađujuće visoko biran, onda je to Mario. Arn Tellem je opak pregovarač, Hezonja ima NBA fizikalije, a iza ove trojice + Mudiay nema igrača s takvim plafonom.

    Osim svog Bostona u kojem bi rado vidio Hezonju, meni je kao njegova destinacija zanimljiva i Indiana jer bi imao ulogu ball-handlera kao Lance. Njemu je puno bliža hardenovska uloga drugog playa, nego ovo što mora igrati u Barceloni.

  6. Gee, a gde (i da li) vidiš budućnost Brogdona iz Virginie u NBA? Nije neki vanserijski talent, ali mi deluje da nema puno rupa u igri (sem trice koju bi morao malo popraviti). Nije liability u odbrani, a nije baš ni žgoljav, pa da ga “pojedu” opasni momci u NBA. 🙂

  7. Brogdon je vrhunski glue guy i jedan od mojih NCAA ljubimaca, ali nažalost takvima je teško naći mjesto u ligi ako nisu elitni u nečemu. Brogdon je na ovoj razini super u svemu, može napasti obruč, dodati, igrati obranu, skakati i šutirati, ali u NBA neće imati takvu zahtjevnu ulogu. Plus, u NCAA je jedan od moćnijih swingmana, a u NBA će biti prosjek (ako i to).

    Znači, sve se svodi na to hoće li se moći specijalizirati u 3&D rolu, a tu onda opet postoji problem što teško može čuvati trojke, a i pitanje je koliko je brz za dvojke (combo ulogu koju dobrim dijelom igra na Virginiji neće sigurno dobiti). Šut se lako popravi, razlika je igrati spot-up rolu u NBA i ovu sad gdje često šutira iz driblinga zbog čega mu postotci s perimetra i nisu nešto iako su i dalje solidni.

    Dodaj još da već ima 22 godine jer je u principu sad trebao biti senior (pauzirao godinu zbog ozljede stopala) i jasno ti je da tu nekog velikog pomaka neće biti. Po meni igrač kakvih bi trebalo biti na svakom rosteru, uz par godina ulaganja u njega možeš imati solidnog čovjeka na klupi, nešto kao manja verzija Jareda Dudleya koja može igrati od 1 do 3 umjesto od 2 do 4.

    Stoga je za njega ključno pitanje ne može li biti dio NBA već hoće li ga itko izabrati u drugoj rundi (gdje više ciljaš na potencijal što je i logično jer su prava bitna) i ako ga izabere može li ga čekati i razvijati. Previše je tu faktora zbog kojega je nekako najrealniji scenarij onaj po kojem će se prvo morati potvrditi negdje drugdje i čekati priliku da negdje uskoči kao dokazani pro veteran.

  8. Ainge je dolazio gledati Hezonju, mada ja ne bih volio ga vidjeti u Bostonu, ne vjerujem da oni rade dovoljno na razvoju igrača već se samo zabavljaju skupljanjem dijelova nekog većeg eventualnog trejda…
    Ako Denver bude draftao od 5-10 mjesta, to je pravo mjesto…

    po meni ovaj draft ima samo dva momka koji mogu okrenuti franšizu, Muda i Anđel.

  9. @ Lenard – vjerojatno si se samo malo nespretno izrazio, ali ako na draftu stvarno postoje 2 igrača koji mogu “okrenuti franšizu” onda je to “čak”, a ne “samo” 😉

  10. čak, samo, imam neka nadanja u ovaj draft, od svih izvikanih u prethodnim godinama, mislim da generalno budu barem 2 binga na draftu, zadnjih nekoliko Lillard-Davis, Wall-PG, Blake-Steph, Rose-Love, no dobro, sve je to stvar situacije u kojoj se zatekneš, da je Carmelo otišao u Pistonse i sve narušio, možda bi Shaq i Kobe osvojili 10 zaredom, tko zna…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *