BI-WEEKLY RANKINGS

Za ove post-gripa rankingse pokušat ćemo nešto malo drugačije, naime umjesto da rangiramo momčadi na osnovu cijele sezone (što je i dalje najrealniji pokazatelj kvalitete kojem se vraćamo za dva tjedna), posložit ćemo ih od 1 do 30 prema rezultatima ostvarenim nakon all-star pauze (u zagradama je koš-razlika na osnovu koje smo to odradili). Krenimo odmah na posao jer sam se u ovih tjedan dana ležanja toliko odvikao od tastature i buljenja u ekran veći od onoga na tabletu da me boli glava već nakon ovih par rečenica (glavni razlog zbog kojega ćemo ovaj put priču o kretanjima u ligi razvući preko cijelog tjedna).

1. JAZZ (+12.2)

Ostvarili su odličnih 4-1 (skinuvši pri tome i Spurse i Blazerse), s tim da je bez Kantera i s Gobertom kao neprikosnovenim starterom ovo sada neka druga momčad, puno više oslonjena na obranu. Bilo je i kroz sezonu ovih momenata, posebice kada je Kanter bio ozljeđen, međutim sada više sumnje nema kako im Gobert daje puno više nego što uzima – u ovih 5 utakmica držali su protivnike na 87.1 poena na 100 posjeda s Gobertom kao članom startne petorke, dovoljno za titulu najbolje defanzive u NBA u ovom periodu (bilo s Burkeom, bilo s Exumom, ako je Gobert na parketu udarna postava ne prima preko poen po posjedu).

Napad malo šteka, bili su tek dvadeseti što je u odnosu na do sada prikazano značajan pad (Snyder je tijekom cijele sezone usprkos svim problemima s rosterom uspijevao nekako generirati prosječan NBA napad), ali u široj slici to je ionako stavka koju će biti puno lakše popraviti – uzmemo li u obzir da trenutno na rosteru na pozicijama od 1 do 3 imaju samo jednog jedinog igrača koji im donosi startnu produkciju (a da ne spominjem kako su Exum i Ingles među najmanje učinkovitim igračima na pozicijama u ligi), mali napredak na tom dijelu rostera lansirat će ih u playoff borbu već dogodine. Da, Zapad dobiva još jednu legitimnu playoff momčad, baš ono što im je trebalo.

2. CAVS (+10.1)

Nastavili su tamo gdje su stali prije all-star pauze, kao jedna od najvrućih momčadi u ligi, dok ih ozljeda Irvinga nije malo uzdrmala (doduše, protiv Indiane su igrali i bez Jamesa koji po običaju nikada nije previše sretan kada ima Hibberta na rasporedu). Međutim, izbjegne li Kyrie komplikacije s ramenom bit će ovo nevažano iskakanje s kolosijeka u njihovom razvoju koji je stvarno fascinantan. U ovom periodu nakon all-stara su bili top 6 u oba smjera i to usprkos malo zaoštrenom rasporedu, a uopće od tradeova za Mozgova, Smitha i Shumperta imaju drugi napad lige uz prosječnu obranu, što znači da su tek tako ostvarili predsezonska očekivanja iako je u jednom trenutku izgledalo da su totalno pogubljeni.

Sad, kako je moguće da netko ovako klikne u hodu i ostvari 18-6 bez da trepne? Od kada je razvoj košarkaške momčadi sličniji vlaku smrti u nekakvom zabavnom parku nego racionalnom procesu u kojem su ključne riječi kultura, kemija i uigranost? U biti zaboravite ovo potonje, u NBA su stvari itekako stihijske, a razlog je onaj vječni – u igri deset igrača na parketu, najbolji individualac često čini razliku između pobjede i poraza. Tako da, iako moramo uzeti u obzir ekstra lagan raspored (samo deset utakmica bile su protiv momčadi s pozitivnim scoreom) koji definitivno služi kao idealan inkubator za razvoj bombastičnih narativa, glavni razlog eksplozije Cavsa je vezan uz činjenicu da LeBron nakon “odmora” odjednom igra brže, više i bolje nego u razdoblju prije toga. Možda su ga prisustvo pravog centra i uopće kvalitetnija rotacija s puno manje rupa preporodili, možda je jednostavno odlučio ubaciti u višu brzinu svjestan trenutka, možda je stvarno samo zdraviji, ali ovaj čovjek koji napada svaki mismatch, ide u post po poene kad god se sjeti te svojom masom i eksplozivnošću donosi kvalitetu više čak i u obrani, nema previše veze s onim umornim bekom koji je radije uzimao šut preko ruke nego napadao ne zaboravljajući napomenuti da ostatak karijere želi provesti na perimetru sukladno čemu je i gubio kilograme (da bi ih sada opet samo tako nadoknadio).

Podsjetivši kakva sila prirode zna biti kada hoće, LBJ je tako vrlo brzo vratio Cavse u igru, a za ostalo se pobrinuo kontekst. Bullsima očito nije suđeno da se poslože ove sezone, Raptorsi i Wizardsi se raspadaju po šavovima i u ovom trenutku teško je zamisliti išta osim sudara Hawksa i Cavsa u finalu Istoka. Posebice Washington nema nikakve šanse protiv LeBrona i kompanije jer im matchup nimalo ne odgovara. Kao što je u ovoj nedavnoj utakmici postalo bolno očito, nemaju dovoljno fleksibilnu obranu da brane 4-1 raspored Cavsa, dok je s druge strane ova redizajnirana obrana Cavsa s Mozgovom kao stvorena da zaustavi njihovu igru na blokovima kroz Nenea i Gortata.

Uglavnom, spomenimo i promjene u dizajnu igre kako ne bi bilo samo da je uspon Cavsa rezultat slučaja i puno boljeg rostera. Obrambeni pomaci su ključni, Lue je odustao od presinga i pick igru brani puno jednostavnije, s oba visoka parkirana pod košem, a posebice malo traži od Lovea čija plivanja u agresivnijim rotacijama su predstavljala ogroman problem u prvom dijelu godine. Ako sada i šalju čovjeka iz reketa, to obično biva Mozgov koji je odličan u tom patroliranju i koji masom, kad već ne može brzinom, oduzima ogroman dio prostora gdje god se nalazio. Uglavnom, oduzevši protivnicima prilike na obruču i slobodna bacanja, odnosno natjeravši ih da uglavnom uzimaju šuteve preko ispruženih ruku Lovea, Thompsona i Mozgova (a sada i Perkinsa), dobili su kičmu koju do sada nisu imali. I dalje je ovo obrana koju je moguće izrešetati, posebice jer protiv momčadi koje poput Hawksa igraju s 4 vani parkiranje centara u sredini nije rješenje, ali za dobiti ih sada morate ubaciti svoje skok-šuteve, a ne polaganja, što je ogromna promjena u odnosu na prvi dio godine kada nije bilo tog visokog koji se ne bi gostio protiv njih u pick igri.

Napad? Pa, tu je trend rasta smislenijih košarkaških akcija i dalje prisutan iako i dalje ne toliko koliko bi trebalo. Love ostaje prvenstveno stretch igrač i ne dobiva loptu na laktu ni približno koliko bi htio, ali je barem postao dio standardnog plana. Ne vrte kroz njega akcije kao što je bio slučaj s Varejaom, ali hand-offovi s Irvingom i Jamesom izuzetno su efikasni. S tim da su Cavsi i dalje isključivo iso momčad – nitko u ligi im nije ni blizu po količini akcije koju tako završavaju (doduše, samo su Clippersi efikasniji, tako da im je teško zamjeriti na izboru), a od Jamesa i Irvinga više poena kroz soliranje zabili su samo Harden i Carmelo. S tim da su Harden i James daleko ispred svih po količini akcije koju završavaju 1 na 5 (preko 25% svih lopti koje potroše). A koliko su Cavsi i dalje statični napadački, najbolje govori podatak da i JR Smith, dakle čovjek čija rola je isključivo ona spot-up šutera i sporedne opcije, u postotcima češće završava akciju 1 na 5 od jednog Duranta ili Lawsona kada dobije loptu.

Naravno da usred sezone nije moguće puno toga mijenjati i uigravati novi roster, ali, ako su već mogli odraditi ove minimalne promjene u defanzivi, mogli su iskazati malo više mašte i prema naprijed. Ovako jednostavno previše ovise o tome u kakvoj će formi biti James kada dođe playoff, a znamo kako je to završavalo svih onih prijašnjih sezona u Clevelandu. Uglavnom, čisto sumnjam da Cavsi mogu igrati bolje nego igraju u ovom trenutku, a iako im to daje šansu, i dalje ih ne vidim kao prijetnju momčadima sa Zapada u seriji od sedam.

3. CLIPPERS (+9.3)

Drže se odlično bez Griffina, a razlog tome je noga na gasu svih uključenih. Rivers je odavno srezao rotacije, a sada je to još izraženije, što praktički znači da ima Jordana i Paula u playoff izdanjima (koliko god su Jordanove brojke van pameti u ovom periodu bez Blakea, CP3 ne igra ništa slabije, dapače). Clippersi se bore za goli život (imali su 4. napad i 7. obranu nakon all-star pauze), tako da sada pitanje više nije hoće li izdržati bez Blakea, već hoće li im ostati išta za doigravanje obzirom na intenzitet kojega trenutno pokazuju. Jordan je veličanstven i u pohodu na zasluženi max, Paul opet u naponu snage i to je bilo dovoljno za skinuti Memphis, Spurse i Bullse, kao i za izgubiti od Memphisa i Rocketsa.

4. PACERS (+7.2)

Nastavili su s odličnom formom, odnosno kombinacijom standardno elitne obrane s prosječnim napadom kojega su dobili šuterskom eksplozijom. Pokušava Vogel ovaj odlični posao koji radi razvući što više može prebacivši na klupu i Milesa uz Watsona i Stuckeya, a ovoj ubitačnoj drugoj postavi nisu mogli odoljeti ni Warriorsi. Iako, raspored je puno lakši nego se čini na prvu – uz Warriorse koji su u padu forme, Sixersi dva puta i Cavsi bez Jamesa i Irvinga su tri zicera, dok je poraz od Oklahome pokazao da se kad-tad moraju ohladiti s trice. Sada čekaju Georgea da im uštrca dodatnu dozu adrenalina, taman su uhvatili zamah za playoff kojega bi jednim takvim potezom možda i zakaparili.

5. ROCKETS (+6.3)

I dalje se kotrljaju na isti način kao veći dio sezone, prosječnim napadom i top 4 obranom. Odličnih 5-1 ipak su obilježeni s 5 utakmica doma protiv ranjenih Clippersa i Cavsa, tako da nekih većih razloga za euforiju nema, osim sjajnih partija Terrencea Jonesa koji je u ovom periodu bio najraspoloženiji Hardenov sidekick – njihova pick igra ekspresno je postala glavno oružje Rocketsa za koje trenutno nitko nema rješenja jer Jonesova sposobnost realizacije u sredini, ali i otvaranja na šutu prema perimetru, čini Hardena s loptom još opasnijim i ostavlja mu još više prostora.

5. THUNDER (+6.3)

Izgledali su odlično dok nisu izgubili dvije završnice (protiv Sunsa i Blazersa) zbog klasičnih problema poput činjenice da svi znaju kako će Westbrook odigrati 1 na 5 u tim momentima (i koliko god u moćnoj formi bio, neće ubaciti svaki šut iz driblinga). Sve prinove pokazale su se pojačanjima (posebice Kanter koji je odličan u pick igri, daje im oružje kakvo do sada nisu imali jer je puno svestraniji od Adamsa u otvaranju nakon bloka), ali Westbrookova dominacija nad loptom sve to svela je na pozadinsku buku. Prije nego je i sam propustio utakmicu protiv Lakersa zbog udarca u lice, Russ je bez Duranta u blizini (odigrao samo prvu utakmicu nakon all-stara prije nego je opet završio na ledu zbog problema sa stopalom) doslovno bio odgovoran za svaki napad Thundera kada je bio na parketu – uz potrošnju od 39% koja uključuje svaki pokušaj šuta ili prekid napada zbog slobodnog ili izgubljene, usput je asistirao na 54% pokušaja suigrača, što znači da je, ugrubo, 9 od 10 napada Thundera kad je na parketu nosilo njegov pečat.

Koliko god ovo bio fantastičan opis njegove neizmjerne energije (statistika mu je stvarno zastrašujuća iz kojega god kuta je želite gledati), pravo pitanje je čemu sve to pored rostera na kojem danas ima 15 iskoristivih NBA košarkaša? Čovjek očito mora pasti kada dođe na vrh kako bi se razvio, okolnog puta nema, tako da sada samo mogu utvrditi da, gledajući fanatičnu energiju s kojom igra u oba smjera i čistu fizičku moć koju iskazuje, spada u kategoriju sa Shaqom i LeBronom kao silama prirode koje već fizičkom pojavom utječu na utakmicu na do tada neviđene načine, uz jednu bitnu napomenu – Shaqa u naponu snage nije mogao zaustaviti nitko, LeBrona je mogla i može masivna petica, a Russa može već vrhunski swingman što je Leonard više puta dokazao.

3 thoughts on “BI-WEEKLY RANKINGS

  1. 54% od preostalih napada se ne računa na ukupnom broju posjeda, već na preostalih 61%, što je u 33% na ukupnoj razini, znači sve skupa Westbrook uzima 72% posjeda, što je i dalje suludo i svemirsko, ali morao sam ispraviti, sori.

  2. Nitko ne govori o ukupnom broju posjeda, već samo o posjedima dok je Westbrook na parketu i koji su u ovom periodu u 54% slučajeva završavali kao asisti (uračunate i situacije kada je asist doveo do faula, ne samo ubačaji iz igre)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *