BY-WEEKLY RANKINGS

Poveznica između momčadi u donjem domu? Mnoge su pretumbale rotaciju u završnici prijelaznog roka. Korealaciju između tradeova i očajnih izvedbi teško je promašiti.

22. WOLVES (-2.8)

Dolazak Garnetta možda je i pomogao cimeru Wigginsu (mislim, valjda su cimeri, tako bi patetična strana tradea bila potpuno zaokružena), ali nije momčadi. Nakon što su bljesnuli okupivši Rubia, Martina i Pekovića, Wolvesi su opet ispodprosječni na oba kraja parketa, dovoljno taman za 2-5 nakon all-stara (pobjede su ostvarili protiv klimavih Sunsa i opasno nakrivljenih Wizardsa). Naravno, nije problem Garnettovih 20 minuta tijekom kojih stara kanta i dalje donosi dobro poznati intenzitet u obranu, već limitirane uloge Martina i Pekovića koji su zbog razno raznih ozljeda (a i pažljivo doziranih minuta kako se ipak ne bi ugrozilo situaciju u lutriji) pružili puno manje nego u onom prvom naletu nakon povratka.

23. CELTICS (-4.3)

Obzirom na to kako igraju, njihovih 4-4 zvuče više nego dobro. Usprkos dovođenju Thomasa, Stevens nije previše dirao u relativno uspješnu kombinaciju s Turnerom na playu i Bradleyem i Smartom uz njega u spot-up situacijama, iako je Thomas odradio svoje i kao instant napadač s klupe i kao udarna opcija u završnicama. Uglavnom, Celticsi kao i do sada izvlače nešto iz ničega, jedino što će gubitkom Sullingera to sada biti znatno teže. Bass, koji je trebao biti glavni ulov u zadnjim danima tržnice kao veteran za kojim bi se polakomilo desetak playoff momčadi, odjednom je postao bitan dio rotacije, a to teško da može biti dobra vijest za nade Celticsa koji u ovom periodu osim njega i Zellera doslovno nisu imali visokog igrača za poslati na parket (Olynyk se tek vraća nakon ozljede).

24. BUCKS (-4.9)

Obrana je ostala elitna, ali napad je potonuo na samo dno povukavši sa sobom i rezultat (samo 2-6), a sve valjda zbog poljubca smrti zvanog šut Micheala Cartera-Williamsa. Jasno, uzorak je premalen, a uz to je MCW ostvario najbolji napadački učinak u momčadi uz Ilyasovu i Plumleea, tako da definitivno nije glavni krivac, ali od simbolike je nemoguće pobjeći – Bucksi su postali Sixersi prema naprijed čim su dodali playa Sixersa i to je jednostavno istina, koliko god kontekst bio puno kompliciraniji. Naime, Bucksi su tijekom cijele sezone imali problema s napadom baziranom na skok-šutevima iz driblinga gomile igrača koji su trenutno van ritma – puno veći problem od igre novog playa leži u činjenici da Mayo, Bayless i Dudley više ne mogu ubaciti šut da se postave na glavu (očito su odmori na Pacifiku tijekom all-star pauze uzeli danak). Prednost koju su izgradili je poprilična, ali trend bacanja cigli će se uskoro morati promijeniti ako ne misle završnicu dočekati u panici.

25. GRIZZLIES (-5.1)

4-3 uopće ne zvuče loše, ali koš-razlika im je brutalna iz jednostavnog razloga što su ih namlatili Clippersi, Jazz i Kingsi, dok su sve četiri pobjede ostvarili s jednim ili dva posjeda razlike. Na uzorku poraza očit je trenutni glavni problem – Randolph i Gasol su daleko od idealne forme (Z-Bo je čak i propustio utakmicu zbog zdravstvenih problema), toliko da su brutalno izgubili dvoboje protiv Jordana, Goberta i Cousinsa. Jednostavno, ako dva medvjeda ne funkcioniraju kao do sada, Memphis nema plan B, a da stvar bude gora, Tony Allen je u pokušajima da na svoj način razbudi momčad odredio kako je Calathes novi Mayo i tako zaradio suspenziju. Da li je pri tome i Nick zaradio šamar, ne zna se.

26. SUNS (-5.2)

Ne računamo li pobjedu u produžetcima protiv Thundera, od all-stara praktički nisu dobili ozbiljnu utakmicu, zaustavivši se na 3-5 i izgubivši bilo kakve naznake momentuma koji bi ih pogurao u borbi za playoff. Knight i Bledsoe još se traže, ali najveći problem u ovom kaosu u koji su se uvalili prije svega je igra u obrani koja jednostavno ne funkcionira. S Knightom je problem bekova još izraženiji nego s Dragićem, a trenutno ni Tucker ni Green ne pružaju dovoljno da pokrpaju bokove. Ponekad trade u zadnji tren pomogne, ali kada ovako naglo napraviš ovoliko promjena koliko su to oni izveli, stvari se teško mogu posložiti preko noći. Polovična rješenja na ovakvom Zapadu ne prolaze.

27. SIXERS (-8.8)

Pa, ako je cilj bio srušiti ono malo kvalitete što su imali, u tome su definitivno uspjeli. Od prosječne NBA obrane koja je znala pružiti elitne partije spali su na razinu Knicksa, što uz poslovično tragičan napad znači da idu po taj visoki pick. U ovih 1-7 nakon all-stara ugrađeno je čak 6 utakmica u kojima su primili preko 100 poena, a usporedbe radi prije toga im trebalo čak 16 utakmica za takav “uspjeh”. Razlog je očit – bez Carter-Williamsa njihova obrana jednostavno nema onu elitnu opciju na perimetru (MCW je držao protivnike ispod 30% za tricu, a igrača s loptom na pick & rollu na samo 0.68 poena po posjedu, što su vrhunski učinci koje jednostavno ne mogu nadoknaditi). Ako su vam ove detaljne brojke previše, imamo tu i puno bazičniju podvrdu – bez njega na parketu Sixersi su primali čak 9.6 poena više na 100 posjeda, što praktički čini razliku između 1. obrane lige s njim u postavi i 26. bez njega. Ili još banalnije da shvati svatko bez mašte – bez njega u postavi score im je 2-21 (3-32 u dvije sezone). Svim manama usprkos, on je bio daleko najbolji i najvažniji igrač na rosteru koji bez njega gotovo da nema igrača s u ovom trenutku iskoristivom NBA vještinom.

28. WIZARDS (-11.3)

Govorili smo na početku sezone da bi se ovako nešto moglo dogoditi jer ovaj roster još nema potrebne temelje, ali teško da je itko očekivao španjolsku inkviziciju. Wizardsi trenutno ne mogu dobiti nikoga, imaju mizernih 1-6 uz drugi najgori napad u ligi i očajnu obranu, a razlog za to nije lako izolirati jer ih je gomilu i traju već neko vrijeme. Prvo, ključan je pad učinka klupe koja je od više nego solidne postala problem – Seraphin i Butler su nestali s lica zemlje, Webster više ne izgleda kao NBA košarkaš, Temple to nikada nije ni bio, a na ovo su se nadovezali i problemi Humphriesa i Beala s ozljedama. S tim da je ovaj potonji ključan – dobar dio skepse prema rezultatima Wizardsa na početku sezone bazirao sam na činjenici da će Beal propustiti popriličan broj utakmica, a s ovom novom pauzom to se i dogodilo, čime se anulirao izuzetno rani povratak na parkete prvi put (a možda se ovim i pokazalo da se radilo o preuranjenom potezu).

Uz sve ovo, možda je i najgore što se, usprkos toliko pažnje uložene u opreznu raspodjelu minuta, pokazuje da ni Nene ni Gortat ni Pierce ne mogu dići igru na višu razinu i nadoknaditi loše igre klupe, već su se uklopili u sivilo. U takvoj situaciji dvije stvari postaju kristalno jasne – prvo, Wizardsi nemaju pošteni plan igre i drugo, John Wall je iscrpljen. Ovo prvo se očituje u činjenici da Washington ima odlične i izuzetno efikasne visoke igrače za pick & roll, ali ih umjesto u screen igri puno, puno više koriste u post-up akciji u kojoj su puno, puno manje efikasni. Ovo drugo je pak vidljivo u činjenici da je Wall odmah uz Paula i Westbrooka po postotcima asistiranih ubačaja suigrača, da samo Kemba Walker češće dodiruje loptu po utakmici, ali i da je nitko ne drži u rukama duže od Walla. Kada imate takvu odgovornost za gotovo svaku loptu dok ste na parketu, svaki pad forme ostavlja traga, a nakon 60 utakmica u punoj brzini, Wall je daleko od idealne forme. Sad, dati mu odmor bilo bi sjajno, ali kako to izvesti u situaciji kada je alternativa Sessions?

29. NUGGETS (-13.2)

Nanizali su šest poraza u nizu, da bi onda u klasičnoj NBA maniri izvukli dvije pobjede čim je Shaw dobio zasluženu pedalu. Njegov dojučerašnji pomoćnik Melvin Hunt tako je započeo karijeru glavnog trenera s dvije pobjede, ali ovdje ne treba očekivati nikakva čuda (ipak se radilo o utakmicama protiv Bucksa i Wolvesa). Momčad koja time-out završava odbrojavanjem dana do kraja sezone baš i nije oličenje stabilnosti, kao što to uostalom nije ni cijela franšiza koja je tako ipak priznala poraz u natezanju s igračima torpediravši trenera koji niti je imao, a niti si je dao pravu šansu. Sada čekamo ljeto da vidimo nove poteze za rebuilding.

30. KNICKS (-14.1)

Moram priznati da trokut djeluje solidno, puno fluidnije nego u ranijim fazama sezone. Vježbaju i dosta čiste 2-3 zone, što nije loše – tako im se Okafor može fino uklopiti jer Duke je upravo zbog njegovih slabosti u zaštiti reketa pribjegao sličnom receptu. Imaju i Alexa Shveda, čovjeka koji je postao samo Shved nakon ovog urnebesnog trenutka koji me ne prestaje nasmijavati ni nakon stotog gledanja. Urnebesnije čak i od ove jump & shout akcije.

4 thoughts on “BY-WEEKLY RANKINGS

  1. imam jedno pitanje nevezano uz ovu temu… prije sezone si kao primjer igraca u kakvog ce se wiggins razviti dao derozana (ako ae ne varam to je spomenuto kao njegov minimum), sta mislis sada o tome, prema kojem igracu ide njrgov buduci razvoj (mozda george)?

  2. Samo jedna nebitna ispravka. Dudley je na odmor išao na Arubu, tj. na Karibe, ne na Pacific. Jebem li ga gde sam čuo to (mislim kod Lowea na podcastu). 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *