MIDWEST

Najbolji dio godine je pred nama. Ne samo da se može bivati veći dio dana izvan kuće, pa makar na balkonu, već i ono vrijeme provedeno u kući donosi najbolje od košarke. Danas idu dva posta posvećena ludilu, sutra završne dvije regije također u ritmu jutro-popodne, a sutra navečer za one koji nemaju namjeru pratiti turnir idu i NBA power rankingsi. Let’s get it on.

64

Nakon što smo se kroz podcast aklimatizirali na činjenicu da počinje Turnir i da treba potrošiti neko vrijeme na slaganje bracketa, vrijeme je za nešto detaljniju najavu onoga što nas čeka. Jasno, utakmice i osvrti su pravi gušt jer ove prognoze su totalni lov u mutnome, ali, kako je ponavljanje majka znanja, nije zgorega mantrati i ovako u pisanom obliku kako bi neke stvari ostale u glavi dok gledamo pravu stvar.

Uglavnom, krećemo s regijom u koju je smješten apsolutni favorit Kentucky kojega u prvom krugu čeka pobjednik susreta između Manhattana i Hamptona, a to je na iznenađenje svih Hampton. Potvrda je ovo koliko je uopće blesavo išta prognozirati u ovom kontekstu jer Manhattan je na papiru bio favorit otprilike u rangu kao da u standardnom ždrijebu treće postavljeni izgubi od četrnaestog.

Dakle, momčad je to koja je vraćala dobar dio rostera koji je pak lani namučio Louisville u prvom krugu, ujedno i momčad koja je u dobroj formi što su potvrdili i osvajanjem MAAC konferencije pobjedivši u finalu favoriziranu Ionu (ako bi to trebali opisati stilski, recimo da je žilava obrana prevagnula protiv uglavnom šuterski orjentirane Ione koja je veći dio sezone slovila kao apsolutni favorit za turnir – rijetkost je da netko u ovim slabijim konferencijama ima dva poštena visoka igrača koji mogu dominirati pod košem kao što ih je imao Manhattan i to je bila prevaga).

I onda ih trkom i energijom u prašini ostavi Hampton koji pak nema ni približno dobar pedigre, statistički su najslabija momčad u Turniru, kvragu imaju čak i negativni score u sezoni i tu su samo zato što im se u pravo vrijeme sve namjestilo da nakon mizerne regularne sezone osvoje turnir očajne MEAC konferencije (praktički, put do vrha im je otvorio kiks North Carolina Centrala koja je do tada suvereno vladala u polju). Ovakvim raspletom Kentucky će imati još manje posla u prvoj utakmici, kontrolirati će reket u oba smjera od prve do zadnje sekunde i dobiti utakmicu protiv Hamptona nekom ludom razlikom.

Dvoboj Cincinnatia i Purduea bit će neizvjesniji, ali ne i gledljiviji zbog sporog ritma kojega preferiraju obje ekipe, a onda i zbog manjka šuterskih opcija koje mogu raširiti reket. U tom slučaju Bearcatsi imaju prednost zbog više opcija pod košem, mrvicu boljih bekova i uigrane zonske obrane koja može iskoristiti slabosti ovog protivnika. Iako se nisu proslavili nespretnim i nesretnim porazom od UConna na startu konferencijskog im turnira, kroz sezonu su se nametnuli kao druga najstabilnija momčad u konferenciji nakon SMU-a, što nije puno, ali je barem nešto.

Uglavnom, u Thomasu, Clarku i Ellisu imaju opaku unutarnju liniju sposobnu dominirati u skoku, a tako i eliminirati glavnu snagu protivnika, a to je masivni centar Hammons koji će uskoro sigurno dobiti šansu potvrditi se kao potencijalna back-up petica u NBA (nije pokretan, ali može čuvati obruč u zonskom zaduženju, asocira malo na veličanstvenog Dana Gadzurica).

Utakmica između West Virginie i Buffala donosi puno više potencijalne drame nego to sugeriraju njihove pozicije u bracketu. Momčad Boba Hugginsa ostala je u najgorem mogućem trenutku bez playmakera Juwana Statena zbog ozljede koljena tako da su u konferencijskom turniru odmah poklekli pred Baylorom, a iako su šanse da se Staten vrati pred utakmicu s Buffalom poprilične, pitanje je u kakvoj će biti formi. Bez njega, njihov presing u obrani kombiniran s run and gunom u napadu nije toliko dobar, a bez te formule koja je ove sezone preporodila program, Mountaineersi stvarno nisu ništa posebno.

Tu se dakle otvara šansa za momčad Bobbya Hurleya, novog hit trenera i nekadašnju legendu Dukea (i nešto manje Kingsa he he), koji je u samo tri godine preporodio program i doveo ga do prvog nastupa u Turniru ikada. Nije njegova momčad ništa posebno, ali igraju brzo i imaju dobre bekove (među kojima treba istaknuti combo majstora Evansa) koji su u ovom trenutku vjerojatno u boljoj formi od ovih West Virginie. Sad, mogu li istovremeno ne pasti kao žrtve presinga i preživjeti pod košem bez poštenog visokog protiv skakačkog para Williams-Holton koji izgleda, a bogami i igra, kao da su dio football programa zalutao u Hugginsovu svlačionicu? Na kraju nekako dajem minimalnu prednost iskusnijoj ekipi i treneru, ali ni najmanje se neću iznenaditi ako Buffalo ukrade ovu utakmicu.

Još jedna utakmica koja bi mogla biti neizvjesna do samog kraja je ona između Valparaisa i Marylanda. Ovi prvi su uspjeli oteti titulu u solidnom Horizonu ispred upornog Green Baya, uglavnom na račun odličnog šuta za tri i stretch postave u kojoj se ističe četvorka Alec Peters, fenomenalan šuter (46% za tricu u sezoni) koji uz to nije jednodimenzionalni strijelac (zna se kretati i s loptom i bez nje) te ima malo McDermotta u sebi. Dodaj tome solidne bekove s iskustvom i očito je kako Valpo ima potencijala dobiti svakoga u turnirskoj utakmici, ali nekako ne vjerujem da će se to dogoditi protiv Marylanda, ponajviše zato što i Terrapinsi predstavljaju sličan problem na drugoj strani sa svojim sjajnim bijelim stretch šuterom Laymanom.

Kombinacija njega i playa Trimblea, koji je oduševio u prvoj godini nametnuvši se kao jedan od, ako ne najboljih, onda barem najatraktivnijih playmakera u NCAA, trebala bi biti previše i za bolje ekipe od Valparaisa, posebice ako ostatak veteranskog rostera odradi posao u energetskom dijelu. Maryland jednostavno ima puno širi roster s puno više opcija i to bi trebalo biti presudno u situaciji kada ni jedna momčad nema izrazitu prednost pod košem. Opet, ako im se zalomi loša šuterska večer u kojoj će Trimble imati problema s kontrolom lopte, poraz neće biti nikakvo iznenađenje.

Sudar Butlera i Texasa izuzetno dobro zvuči, a obzirom da su i jedna i druga ekipa poprilično nekonstantne, ovdje bi moglo biti svega. Prednost ipak dajem Butleru više zbog problema Texasa nego neke naročite vjere u kvalitete Bulldogsa. Naime, Texas ni nakon cijele sezone nije pronašao načina kako maksimizirati kvalitetu Turnera pod košem, ključni bekovi Taylor i Felix nikako da uhvate formu i takva napadačka osnova definitivno ne ulijeva povjerenje. Istina je da trener Barnes ima gomilu veterana u Ridleyu, Holmesu i Lammertu koji se itekako dobro znaju gurati u sredini, ali Butler usprkos manjku centimetara ima obranu sposobnu kontrolirati reket kojega brane sa svih 5 igrača te je pravo pitanje mogu li ubaciti dovoljno na drugoj strani da izađu kao pobjednici?

Njihova vanjska linija Jones-Dunham-Barlow nije ništa specijalno i po pedigreu teško da je na razini protivnika, ali trenutno igraju za klasu bolje od vanjske linije Texasa i ako oni odrade posao, Buldozi bi trebali ići dalje. Jasno, kada imaš talenta kao Texas uvijek možeš bljesnuti, međutim obzirom na to koliko puta su me Goveda razočarala ove sezone (a gledao sam ih previše uglavnom zbog Turnera), ne pada mi na pamet jahati ih.

Ovaj niz stvarno zanimljivih utakmica koje će biti užitak pratiti prekida se jednim zicerom, obzirom da Northeastern, solidnim igrama usprkos, nije matchup koji može naškoditi Ircima. Njihovo šutiranje trica uz kontrolirani broj posjeda, ali i bez opasnosti u vidu presinga, praktički su preslika stila igre Notre Damea, s tim da su potonji za nekoliko klasa bolji u tome što rade. Kada igraš bez poštene obrane, dubine i kontrole skoka veći dio utakmice jasno je da si ranjiv, ali obzirom na formu prikazanu u konferencijskom turniru, ovdje momčad predvođena odličnim Jerianom Grantom, okruženim s tri šutera koja ubacuju trice iznad 40%, ne bi smjela dozvoliti probleme.

Indiana-Wichita State još su jedna zvučna utakmica u ovom stvarno odličnom složenom dijelu ždrijeba, ali usprkos imenima ovdje je momčad Grega Marshalla apsolutni favorit. Indiana je rubna turnirska momčad koju je, usprkos slabašnom izdanju u konferencijskim utakmicama, dalje progurala činjenica da su kroz godinu nekako skupili pobjede protiv SMU, Butlera, a onda i Ohio Statea i Marylanda (za što je više zaslužna činjenica da kao dio kvalitetne konferencije imaju previše prilike igrati protiv zvučnih programa, a ne neka stvarna kvaliteta koju posjeduju).

Očito je da mogu dobiti jednu utakmicu ako im upada šut s perimetra, što znači da nisu bez šanse u ovakvom sistemu natjecanja, ali mali problem protiv ovakvog protivnika bit će što treba nešto i obraniti, a tu igra playa i veterana Ferrella te dva odlična šutera i brucoša Blackmona i Johnsona baš i ne obećava. S druge strane, iskusni dvojac Van Vleet-Baker svakako će znati iskoristiti činjenicu da imaju povoljan matchup, dok će se za ostalo pobrinuti žilava obrana Cottona i Cartera sposobna začepiti eventualne rupe.

Kansas u prvoj utakmici ima protivnika po mjeri u i ove godine standardno žilavom New Mexico Stateu koji uvijek nekako nalazi načina natrpati roster s nekolicinom žilavih visokih igrača. Nažalost po njih, ta fizička dominacija koja im je dovoljna za osvojiti slabašni WAC protiv Kansasa neće biti od prevelike koristi jer ako su Selfove momčadi nešto u stanju, to je kontrolirati reket. Bez obzira što nemaju suspendiranog Alexandera i što je Ellis daleko od idealne forme zbog nedavne ozljede, imaju dovoljno tijela da odigraju obranu u svom stilu, što će uz solidnu prezentaciju bekovskog dvojca Mason-Selden biti dovoljno za dočekati drugi dan turnira. Koliko god da su i Mason i Selden skloni upadanju u crne rupe, Aggiesi jednostavno nemaju bekove na koje se možete osloniti da su u stanju iskoristiti eventualne poklone.

32

Kako ovdje stvari prelaze u još veću apstrakciju, suzdržat ću se od opširnih narativa. Kratko i jasno, Kentucky će namlatiti Cincinnati jer su za klasu bolji u šljakanju pod košem koje je najveće i gotovo jedino oružje Bearcatsa.

West Virginia bi u punoj formi mogla biti problem Marylandu zbog kombinacije tempa, presinga i napadačkog skoka, ali kako sam već izrazio sumnje u njihovu spremnost za turnir, dajem laganu prednost Marylandu (u principu ovo je čisti pick po guštu, stil igre Marylanda mi je jednostavno draži, ali bude li Staten spreman, pa makar ne u idealnom izdanju, WVU je itekako sposoban usporiti Trimblea i proći dalje).

Butler teško može dalje protiv Notre Dame, to je ipak protivnik koji će od njih tražiti da zabiju debelo iznad prosjeka na koji su navikli, a iako teoretski imaju dovoljno dobru obranu perimetra da zaustave sve one šuteve i ulaze vanjske četvorke Iraca, to je nešto što je lakše reći nego napraviti, posebice kada nemate visinsku prednost da napravite štetu u sredini (ako pak iznenadi, Butler će to svakako napraviti na krilima odlične skakačke i realizatorske partije Camerona Woodsa, njihovog kvazi-centra koji ima dovoljno mišića da odradi posao pod obručima).

Wichita State bi pak trebala izbaciti Kansas iz sličnih razloga zbog kojih su i favoriti protiv Indiane, imaju bolje bekove i dobru obranu sposobnu zaustaviti ono malo kreativnih sokova koji teku kroz roster Jayhawksa. Eventualna prednost Kansasa pod košem obzirom na trenutno stanje unutarnje linije jednostavno ne postoji u ovom trenutku.

16

S četiri šutera na parketu Maryland može biti nezgodan matchup, ali čak i da pogode gomilu trica ne vidim načina kako mogu parirati centrima Kentuckya u sredini. Obrana će ovdje biti ključna, a u tom slučaju ogromnu prednost imaju Wildcatsi.

Može li Wichita State i treći put za redom dobiti dovoljno dobru partiju od bekovskog dvojca? Ili će se šuterska širina Notre Dame pokazati prevelikim zalogajem? Van Vleet neće imati nimalo lagan posao protiv Granta, a svi pokušaji da ga se sakriju rezultirat će krahom jer će preostali vanjski igrači Iraca biti itekako spremni iskoristiti mismatch. Utakmica na nož u kojoj tipujem na šuterski potentniju ekipu, iako obrana Wichita Statea ima dovoljno flastera da uspori slash & kick sistem protivnika. Dapače, uspije li im to, apsolutno sve je otvoreno.

8

Na kraju balade ipak biram Kentucky i Notre Dame, a onda i Kentucky kao predstavnika među 4. U teoriji momčad koja može zabiti gomilu trica visokim postotkom poput Iraca upravo je ono što može izbaciti Wildcatse s pohoda prema vrhu, ali pri tome stvarno ne bi bilo loše imati barem dva-tri igrača u rotaciji koji mogu skakati u obrani i kontrolirati skok i donekle reket. Bez toga, a onda i obzirom na kaos koji bi mogao dovesti do bržeg ritma utakmice s kojim dolazi i veći broj pogrešaka, a ni jedno ni drugo nisu stvari s kojima se Notre Dame može nositi veći dio večeri (upadne li netko od 5 ključnih igrača u probleme s osobnima, gotovi su, jednako kao i ako dozvole zicere iz kontri Cauley-Steinu i društvu), trice same po sebi neće biti dovoljne da ugroze Caliparijevu momčad. Koja, spomenimo i to, ima duplo više korisnih igrača u rotaciji od Iraca čija petorka će, dođe li uopće ovako daleko, već biti potpuno potrošena.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *