FINAL RANKINGS, PART ONE

Završnica sezone prebogata je zanimljivim narativima, s tim da je preslagivanje playoff matchupova na Zapadu apsolutno najvažniji jer trenutno znamo samo prvu i sedmu momčad. Dobiju li noćas Rocketse u gostima, Spursi osvajaju diviziju, samim time vjerojatno i top 3 poziciju. Clippersi imaju itekakve šanse dokopati se broja 2 (a njega definitivno žele svi koje sada spominjemo jer im garantira da neće vidjeti Warriorse do finala konferencije), pogotovo dobiju li sutra Memphis u svojoj dvorani (a Memphis bi tim porazom vrlo lako mogao pasti sve do šestog mjesta iako se do prije mjesec dana činilo da im je dvica garantirana).

Dakle, to su već dvije utakmice koje se ne smiju propustiti, a ima toga još. Blazersi nažalost usprkos tek šestom scoreu imaju garantirano to kvazi-četvrto mjesto (u principu peto, ali dobro), što znači da bi u slučaju uspjeha Spursa i Clippersa opet gledali Blazerse protiv Rocketsa. Ova mogućnost pak najviše veseli Warriorse koji bi tako, nakon laganije od očekivane prve runde bez Duranta, u polufinalu dobili još jednu dežurnu žrtvu s kojom se mogu relativno lagano obračunati.

Na Istoku imamo jedan potencijalno napeti scenarij na uvjetno rečeno vrhu – uspiju li Raptorsi nekako doći do 3. pozicije, a mogli bi ako dobiju sve 4 utakmice do kraja, onda se komplicira život Hawksima koje će u polufinalu čekati teži protivnik nego Cavse (također, otvara se i šansa Bucksima da iznenade, šansa koju protiv Chicaga ipak neće imati). Opet, obzirom da su Raptorsi u pitanju Bullsi mogu biti mirni – dvije pobjede u preostale tri tekme bit će im dovoljne da izbjegnu nezgodni Washington u prvoj rundi kojem je ipak nešto teže parirati nego Bucksima.

Uglavnom, o tome više sutra kada su na redu i te momčadi, kao i ove koje se bore za zadnja tri otvorena playoff mjesta u obje konferencije.

1. WARRIORS 98.3

Malo su digli nogu s gasa, što se više vidi po relativno skromnim učincima (sedmi napad, deseta obrana) nego po scoreu – solidnih 6-2 u ovom razdoblju dobrim dijelom su dio one serije od 12 pobjeda koja je prekinuta gaženjem u San Antoniu koji se tako još jednom dokazao kao najveća prepreka na putu do Finala. Green je malo usporen problemima s potkoljenicom što se odmah osjetilo na obrambenom intenzitetu, Thompson također na tom dijelu parketa u zadnje vrijeme ostaje bez daha, ali nisu to dugoročni problemi.

Da se poslužim floskulom kakve se ne bi posramio ni neki političar, Warriorsi su svime što su pokazali, s ove već sada povijesne 64 pobjede koje će dodatno narasti i još izuzetnijom dvoznamenkastom prosječnom koš-razlikom, titulu najbolje momčadi sezone 2015. zaslužili već u regularnom dijelu. Sada je samo moraju obraniti u doigravanju.

2. SPURS 95.3

Fantastične partije i fantastičnu formu potvrđuju i 9-0 u proteklih 15 dana, kao i činjenica da su najboljoj obrani u tom periodu pridodali i napad od kojega je učinkovitije ubacivao samo onaj Clippersa. Spursi su vrući, ali ta vrućina je planirana točno za ovaj trenutak godine i to je ono najfascinantnije u svemu, što se sve ovo događa po dizajnu. Koliko trenutno dominantno igraju, a u prosjeku ostvaruju 22 poena razlike gledajući prosjeke na 100 posjeda (jedina momčad koja je u zadnja dva tjedna još dvoznamenkasta su Clippersi), potvrđuje i razina košarke prezentirana u prvoj četvrtini protiv Warriorsa i trećoj protiv Rocketsa ravna lanjskim briljantnim košarkaškim eskapadama koje su im donijele i naslov.

U tome se posebno ističe Leonard koji u ovom periodu načinom na koji dominira u oba smjera podsjeća na, ni manje ni više, LeBrona. Da je odigrao još barem mjesec dana defanzivno na ovoj razini danas ne bi imao konkurenciju za titulu najboljeg obrambenog igrača lige (a tu se možda i krije cijela poanta, zašto ga uopće forsirati u bilo kojem drugom dijelu sezone osim sada), a u napadu je toliko siguran u sebe da je neprepoznatljiv čak i u odnosu na lani. Ne samo da zabija ulazima u reket ili šutem za tri, već bez problema stavlja i skok-šuteve iz okreta, a o slash & kick roli da ne pričamo – ako se ne digne na vrh reketa i zabije, pronaći će suigrača u kutu na otvorenoj trici. Uglavnom, preuzeo je ulogu prve opcije u napadu Spursa što potvrđuje i potrošnja po kojoj je preskočio čak i Parkera, što je do sada bilo nezamislivo (mislim, čak i je u lanjskom playoffu bio tek šesti potrošač, a sada je izgleda prvi bez konkurencije).

Tako da je ovdje stvar jasna – ako Leonard može održati ovu razinu još četiri playoff serije, Spursi bi mogli obraniti naslov prvi put u povijesti franšize. A da je ova promjena paradigme, započeta prije tri sezone kada su Leonard i Green imali svoje vatreno krštenje kao novi dvojac na bokovima oživivši tako ovu vampirsku franšizu, došla do svoga kraja, potvrđuje i podatak da je Danny Green, svim toplo-hladno epizodama usprkos, postao elita elite kada je spot-up šutiranje u pitanju. Više lopti od njega u takvim situacijama potrošili su samo Ariza, Parsons i Caldwell-Pope, s tim da nitko od njih nema takvu šutersku učinkovitost koja je na tragu onoga što su veći dio sezone pokazivali Curry i Thompson.

Jasno, Green si ne kreira šut na toliko načina, a ima i boljih čistih šutera poput Korvera i Redicka, ali gledajući čisto 3&D specijalce, on je vjerojatno najbolji igrač zadatka u cijeloj NBA na krilnim pozicijama. Middleton mu opasno puše za vrat zbog obrambenog učinka, ali nije šuter takve klase, iako nije daleko (doduše, zbog stila igre Bucksa te Middletonove sposobnosti da preuzima sve igrače od 1 do 4, sličniji je Draymondu nego Dannyu koji ipak puno više igra striktno 1 na 1). I da, obojica zaslužuju ovo ljeto max ugovore. I zbog konteksta novog capa, ali i zbog činjenice da u pravoj situaciji (čitaj: onoj u kojoj se od njih ne traži da budu nešto što nisu) ne uzimaju ništa, a daju sve što treba za pobjeđivanje. A u današnjoj NBA malo je toga potrebnije od vrhunskog šuta za tri i vrhunske obrane perimetra.

3. CLIPPERS 95.2

Iskoristili su nevjerojatan niz laganih utakmica da nabriju statistiku i da se odmore pred playoff, u ovih 7 pobjeda ugrađeno je njih čak 6 protiv momčadi s negativnim scoreom, dok je jedini playoff protivnik kojega su dobili Portland (od Warriorsa su izgubili u utakmici u kojoj se Griffin gostio u reketu u kojem nije bilo Greena i koju po logici stvari nisu smjeli ispustiti iz ruku). Protiv Memphisa odlučuju sami o svojoj sudbini – dobiju li, rastu im šanse da se dokopaju druge ili treće pozicije, dok istovremeno Memphisu opasno padaju. Uz sve to, radi se o mogućem uvodu u još jednu bitku dva ljuta playoff rivala koja bi dobila etiketu najbolje serije prve runde. I to po treći put u četiri godine.

4. HAWKS 94.1

U ovom završnom periodu malo su se stabilizirali, usprkos problemima s Millsapovim ramenom odradili su posao na razini uz top 10 učinak u oba smjera i score 6-2 (oba poraza na drugoj večeri back-to-backa uz značajno limitirane role startera). Nisu dobili nikoga bitnog, ali intenzitet je definitivno podignut na razinu više od onoga što smo gledali veći dio ožujka. Sad je samo bitno spremiti Millsapa za playoff, dobiti Toronto u drugoj rundi i izbjeći Bullse kako bi dobili što više vremena za dovesti ga u formu jer protiv Cavsa trebat će im sva raspoloživa oružja. Nije nikakva tajna da su Cavsi nakon tradeova smanjili razliku koja je postojala među njima, dapače od tada do danas čak imaju i za dva poena bolja koš-razliku, tako da ih se pred početak playoffa treba smatrati svojevrsnim favoritima. Ali, Atlanta ima izgrađen identitet, a to često može maskirati slabosti u samom talentu.

5. CAVS 93.8

Dok se neke momčadi nabrijavaju, oni su slično Warriorsima malo digli nogu s gasa, što im je omogućio i lagani raspored na kojem su u zadnjih mjesec dana imali “čak” dvije ekipe s pozitivnim scoreom. Stilski ne briljiraju, šut i izolacija su i dalje temelji na kojima sve baziraju, ali ni tu u prethodna dva tjedna nisu pokazali elitnu učinkovitost tako da je očito kako su odmaranje i traženje dodatnih rješenja trenutno u prvom planu. James u zadnje vrijeme tako sve više igra na četvorci u pokušajima da se smanje minute za kombinaciju Mozgov-Thompson, odnosno da se napad održi na razini tijekom cijele utakmice. Ovo je ključni pomak jer, bez obzira što defanzivno ova postava ima problema, napadački izgleda sjajno čisto iz razloga što maksimizira Jamesov potencijal kao učinkovitog strijelca.

Uzorci su maleni jer su veći dio sezone izbjegavali gurati ga pod koš, ali LeBronov PER je za čak 8 bodova veći kada igra četvorku nego trojku što je razumljivo obzirom da u toj roli puno češće završava pod košem gdje mu je šut 69% umjesto skok-šutom koji mu je čak i nakon što uračunamo vrijednost trice tek 46%. Mislim, to je super, ali je još uvijek manje od onoga što je prezentirao zadnjih par godina u Miamiu kada je lakoćom išao preko 50% efektivno na skok-šutu, odnosno preko 74% na pokušajima iz reketa. Jasno, dobrim dijelom taj pad učinkovitosti vezan je uz promjenu uloge, odnosno drugačiju selekciju šuta, ali tu se javlja pitanje da li je tomu tako zbog istrošenosti ili je pak u pitanju tek čuvanje za playoff? I ako je ovo potonje u pitanju može li se nakon cijele sezone u jednoj roli čovjek tek tako prešaltati u novu? I što s Loveom i rotacijom općenito u tom slučaju?

Koliko god je pozitivno što im strelica forme konstantno ide prema gore, činjenica da će potraga za jasnim identitetom trajati i kroz playoff problematična je, posebice kad bude trebalo preskočiti Warriorse ili Spurse za doći do prstenja. S tim da će to rješavanje stvari u hodu biti potencijalan problem i protiv Hawksa koji su itekako izbrusili svoj stil igre i imaju temelje (a i trenerski štab) s kojima je puno lakše prilagođavati se novim situacijama koje playoff donosi.

6. BLAZERS 93.5

Ima li ičega što više veseli playmakere u NBA od Blazersa na kalendaru? Bullsi najgore brane igrača s loptom nakon picka u cijeloj ligi, točnije dozvoljavaju najviše poena po pokušaju, ali Blazersi su utoliko lošiji što su momčad koju se najčešće napada s bekom nakon pick igre (čak 20% napada protivnika otpada na pokušaje igrača s loptom u pick & rollu). I dok Bullsi pate zbog manjka presing igrača na rosteru, posebice visokih koji su ranijih godina bili ključni u pritisku na loptu prema naprijed (Noah i Gibson usporeni ozljedama, previše minuta za nepokretnog Gasola, neiskusni Mirotić, znači nema toliko onog presinga na zonu s loptom koji je proslavio Thibodeaua), kod Portlanda je stvar isključivo u shemi koja i dalje ostavlja previše prostora pick & rollu zbog visokih parkiranih u sredini i krila posvećenih 1 na 1 akciji te samim time nedostatku ikakvog pritiska na loptu dok ne postane prekasno.

Manjak pritiska je očit i time što drugu godinu za redom Blazersi imaju najmanji prosjek osvojenih lopti u ligi, što pak znači da bi Stottsu netko trebao reći da malo promijeni plan igre jer čistom nadigravanju protiv jednih Spursa ili Warriorsa nisu dorasli u nijednom pogledu. Lillard je tako najčešće žrtvovan u ovom sistemu, a nesposobnost da brane pick igru i ove će godine obilježiti njihov pad. Ovo su brojke koje su ostvarene protiv njih u zadnja dva tjedna – Curry 45 poena, 9 asista, Paul 41 poen i 17 asista. To nije slučajno, kao ni to da su čak Deron Williams i Tyreke Evans ostvarili 24-10, odnosno 21-9. S tim da je ono najluđe činjenica da su u tim utakmicama usprkos stalnim ulazima u sredinu Deron i Reke izgubili samo 1 loptu u 73 minute akcije.

S druge strane, ovaj konzervativni stil donosi im stabilnost u situaciji koja je zbog ozljeda daleko od stabilne – i u protekla dva tjedna ostvarili su odličnih 7-3 (uz spomenute poraze od Clippersa i Warriorsa tu je i ona odgođena utakmica protiv Netsa na koju nisu vodili pola ključnih igrača) uz dobru igru u oba smjera. Samo, pročitana su knjiga koja nema kako iznenaditi momčad poput Spursa, Clippersa ili Warriorsa.

7. GRIZZLIES 92.6

Slabašnih 3-4 uklapaju se u pad forme koji je bolno primjetan nakon playoffa i koji je usko vezan uz pad učinka Gasola i Randolpha. U zadnje vrijeme ogroman problem su Allenove prepone zbog kojih im je obrana bliža prosjeku nego eliti, a za bolnu osrednjost kriv je i brutalan raspored – u ožujku su imali čak 6 back-to-back sudara uz čak 17 utakmica tijekom tih 31 dan. Iako maksimalno koriste klupu, takav ritam je jednostavno previše, posebice za momčad ovisnu o fizikalijama koja nema šut na koji se može osloniti. Dakle, postoji šansa da se regeneriraju za playoff i odigraju puno bolje kada se ritam općenito uspori, ali opet neće daleko ako ne nađu načina ubacivati barem malo iznad prosjeka. Gasolove duge dvice, Randolphovi skokovi u napadu, Allenovi cutovi, Leeve trice, sve to im treba da opet izgledaju kao ozbiljan izazivač. A onda povrh toga i još poneki trenutak inspiracije Cartera i Greena.

8. ROCKETS 92.3

Vratili su se Howard i Jones, ali gubitak Motiejunasa i Beverleya to anulira, plus nije da ovaj startni dvojac visokih igra u nekoj bajnoj formi obzirom na status povratnika od ozbiljnih ozljeda. Obrana je postala poseban problem, bez Beverleya više ne mogu braniti perimetar na elitnoj razini kao do sada, a maskirati to konstantnim preuzimanjem u maniri Warriorsa, Bucksa ili Sixersa teško može funkcionirati s Terryem i Hardenom. Harden ih efikasnom igrom u napadu do zadnjeg trena drži u igri za dobrom pozicijom (iako im ne gine mučenje bilo da nalete na Blazerse ili Dallas), ali način na koji su ih pregazili Spursi bio je poprilično indikativan za budućnost. Naime, kada iz nekog razloga Harden uzme predah (bilo da mora na klupu ili da ga protivnik zatvori), jedini ozbiljni kreator iz driblinga kojega imaju je Smith, a uzdati se u njegove odluke ovoliko često koliko to oni rade nikada nije mudro jer obično stvar završi lošim šutevima i gomilom izgubljenih lopti.

9. MAVS 92.2

Score 2-4 u protekla dva tjedna govori sve što treba znati o načinu na koji ulaze u playoff. Obrana se potpuno raspada čim na parketu nema Chandlera jer je Amare očekivano rupetina u sredini, a s ovakvim Rondom premalo je opcija za pronaći sklad između obrane i napada. Aminu je najbolji stoper kojega imaju, ali staviš li ga na parket s Rondom istovremeno, gubiš napad. Staviš li pak Jeffersona ili Harrisa uz Ellisa kako bi dobio mjesto za Aminua, nemaš obranu. Uglavnom, tek dvije-tri kombinacije petorki funkcioniraju (i to je idealno kad su na parketu barem četiri startera), ali nema ovdje materijala čak ni da jedan Carlisle nešto smiksa po uzoru na lanjski playoff. Pogotovo ako dobiju Spurse ili Clipperse za protivnike.

7 thoughts on “FINAL RANKINGS, PART ONE

  1. Natra si me da tri puta gledam raspored Memphisa, igraju sutra s Clipersima ne večeras, danas im je Jazz na repertoaru 🙂

  2. Pa đe piše da igraju večeras?

    Ah, tu kod Clippersa, ok. Gore mi u uvodu sve paše pa nisam ni skužio odmah.

  3. Znači, Middleton je od igrača koji je prije 2godine ubačen u trejd čisto da prođe i bio na rubu izlaska iz lige postao rasna 3&D opcija koja može pokupiti 12,13 milja kao od šale ovo ljeto.

    Imaš neke idealne destinacije?

    I pitanje, spominjali ste u podcasti kao Beal stagnira, ne moze doci do izrazaja zbog Walla i prvenstveno Wittmana. Recimo da dovedu sljedece godine Duranta, bi li ga trebali pustiti i traziti 3&D opciju?
    Prakticki ce biti James Harden Washington Wizardsa, “višak” pored dvije glavne opcije.

  4. Tako to ide s ovim igračima koji donose puno manje opipljive stvari od zabijanja poena i driblanja. Danny Green je bio kasni pick druge runde koji se prve dvije sezone smucao po NBDL-u (uz onu epizodu u Olimpiji tijekom lockouta koju svi balkanci vole isticati), a tako nekako ide i priča Draymonda Greena (iako on nema iskustvo lockouta). I ovo ljeto će svi dobiti masnu lovu.

    Bucksi su idealni zbog stila koji maksimizira njegove kvalitete, a sličan utjecaj bi sigurno imao i u Sixersima. U principu svaka momčad kojoj treba pravi swingman imat će od njega koristi, ali za moći izvući maksimum iz tog ugovora trebaš ga što više staviti u situaciju da u obrani čuva dvojke, a u napadu igra četvorku i tako bude apsolutni mismatch na oba kraja parketa, što Bucksima uspjeva.

    Pa Beal tricu gađa s preko 40%, odrađuje svoje u spot-up roli više nego vrhunski i definitivno ne bi bilo problema uklopiti ga između Walla i Duranta. Čak i obrambeno ovo je dobra kombinacija, možda bi balansa radi bolje bilo da imaju pravog stopera na boku, ali ni Beal ni Durant nisu promašaji (mudar GM tu bi stvar riješio tako da pronađe stopera koji bi igrao gomilu minuta dok je Durant na četvorci barem pola utakmice).

    Jasno, u takvom kontekstu Beal se i dalje ne bi razvio kao kreator, ali što ako mu to i nije sudbina? Osim lanjskog playoffa, što zbog ozljeda, što zbog manjka šansi, a možda i zbog manjka kvalitete, njegovi učinci na ulazima, skok-šutu iz driblinga i asistima baš i nisu nešto naročito, tako da možda nema tu combo kvalitetu rasne opcije, odnosno možda je bolje više ga usmjeriti u ulogu kakvu igra npr. Redick i gdje isto ima prostora za rast.

  5. Jel moze jos koji kladionicarski savjet 🙂 poput ovog s bekovima Portlanda i bekovima koji igraju protiv spursa(leonard)? 🙂

  6. šta kažeš na trade blake za duranta? Nakon perioda kako je DJ igrao bez blakea čini mi se da bi fit bio pravi u oba smjera. U LAC oslobađaš reket DJ-u u napadu. U OKC Westbrook kontrolira loptu, Blake kreira ko sekundarni i igra pod košem u napadu bez da ga guši DJ Iblocka gravitira prema trici, u obrani Iblocka brani reket što Blake ne radi tako dobro.

    I drugo – gledajući što je Kawhi napravio ostalim MVP kandidatima, te kako igra napad, ne bi li on (da nije propustio toliko tekmi) trebo bit u MVP diskusiji -jer sure as hell izgleda ko najbolji igrač u ligi zadnjih mjesec dana

  7. Teoretski štima, ali svejedno nikada ne mijenjaš igrača iz klase A za igrača klase B bez nekih manje opipljivih razloga (tipa, KD baš želi igrat u LA-u) i bez dodatnih poklona. Nekako mi se čini da je cijela da Blake-KD priča krenula samo zato što je Blake rođen u OKC i što je tamo legenda još od srednje škole.

    Da nije propustio toliko tekmi i da je igrao cijelu sezonu kao zadnjih 40-ak dana, ne sumnjam da bi bio. I ovako je napravio dovoljno da se nađe barem u trećoj NBA petorci.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *