FINAL RANKINGS, PART TWO

Memphis je očekivano poražen od Clippersa (nakon što su se večer ranije jedva provukli protiv Jazza), ali puno više od poraza boli Gasolov izvrnuti gležanj – obzirom na to da je playoff pred vratima, požurivati ga s povratkom na parket protiv Warriorsa nema smisla. Čak i da oteklina splasne i da bude spreman za ponedjeljak, teško da mogu dobiti od njega onoliko koliko im treba da skinu Warriorse u Oaklandu. Mislim, forme im se u ovom trenutku baš i ne daju usporediti, a čak i ako Kerr bude dozirao minute udarnim igračima, doma Warriorsi imaju 37-2 dobrim dijelom upravo zbog nadahnutih partija cijelog rostera. Uostalom, nije da kroz sezonu Curry i drušvo nisu dovoljno odmoreni – budući MVP je tek 18. po u minutaži u ligi i stvarno mu dodatni dan odmora nije potreban (usporedbe radi, Curry će ove sezone odigrati oko 250 minuta manje nego lani što prevedeno znači da mu je Kerr sezonu skratio za nekih 7 utakmica).

Uglavnom, odrade li Spursi i Rocketsi ono što bi trebali, Memphis vjerojatno završava sezonu na šestom mjestu, a samim time i dvoboj protiv Clippersa u prvoj rundi postaje realnost. Spursi naime osvajanjem divizije osiguravaju drugo mjesto, što je i razlog zbog kojega vjerujem da ni Popu neće pasti na pamet pretjerivati s odmaranjem udarnih igrača u zadnjoj utakmici sezone protiv Pelicansa. Tu bi se moglo odlučivati i o zadnjem mjestu iako će Pelicansi svu prednost koju imaju pred Oklahomom izgubiti već eventualnim noćašnjim porazom u Houstonu. Sad, Thunder baš ne ulijeva povjerenje, ali dok Pelicansi imaju teoretski dvije utakmice u kojima su totalni autsajderi, OKC praktički do kraja ne bi smjela izgubiti utakmicu obzirom na posložen raspored. Jasno, napaljeni Pacersi i Blazersi koji su uvijek opasni bez obzira na trenutno zdravstveno stanje mogu im slomiti zube, ali ozbiljna momčad ovakvu priliku ne propušta, posebice u situaciji u kojoj u slučaju istog scorea Pelicansi imaju prednost zbog boljeg međusobnog omjera.

Slično Spursima i Raptorsi moraju dobiti sve do kraja kako ne bi Bullsima dopustili da ih preskoče na račun boljeg scorea. Bullsi imaju 4-0 u međusobnim omjerima i uopće nema sumnji koja je momčad bolja, ali osvajanje najgore divizije u ligi donosi Torontu prednost. Prednost za koju se bore zadnjim atomima snage što dokazuju i zadnje dvije pobjede ostvarene s ukupnih +5. Chicago ima ozbiljnije protivnike na rasporedu i na kraju će se vjerojatno morati zadovoljiti četvrtom pozicijom i težim protivnikom u prvoj rundi, tako da čak i poraz u Bostonu za Toronto možda neće biti koban jer za kapitalizirati ga Bullsi si ne bi smjeli dozvoliti grešku. A fatalna greška je bio poraz od Orlanda koji ih je i doveo u ovakvu situaciju.

Što se zadnja dva playoff mjesta na Istoku tiče, tu se trka svela na tri imena. Miami je platio glavom upravo ovo natezanje između Bullsa i Raptorsa, s ta dva poraza za redom ispadaju iz kombinacija i više im ništa ne znače eventualne pobjede u zadnje dvije utakmice. Indiana još puše za vrat Bostonu i Netsima, ali potonji trenutnom formom nekako djeluju kao sigurne oklade. Naime, Pacerse čekaju tri utakmice protiv playoff momčadi i ostvariti tri pobjede za redom protiv takve konkurencije kada si momčad s negativnim scoreom nakon 79 utakmica nije lako. Nije nemoguće, ako se nekako odupru Westbrooku, možda im Washington i Memphis pomognu odmaranjem igrača (Memphis bi do tada već mogao imati zakapareno šesto mjesto pa im zadnja utakmica možda i ne bude bitna), ali čak i da dođu do 39-43, trebat će im pomoć Netsa i Celticsa za provući se.

Sad, oba protivnika imaju jednako zeznute rasporede koji im ne garantiraju da će na kraju imati 39 pobjeda makar im za njih trebala pobjeda manje od Indiane, ali, kao što smo rekli, vjerojatno do te brojke neće doći ni Indiana. Recimo stoga kako je magična brojka 38 – u tom slučaju Boston je u svakoj kombinaciji unutra jer protiv obje momčadi ima 3-1 u međusobnim dvobojima, a kao osmi upadaju Netsi zbog 2-1 protiv Pacersa. Dakle, kada taj negativni score u sudarima s direktnim konkurentima dodamo teškom rasporedu i utakmici manjka s kojom ulaze u završnicu, ispada da Pacerse može spasiti samo čudo puno veće od povratka Georgea.

10. RAPTORS 91.5

6-3 zvuče solidno, ali score je to ostvaren isključivo protiv momčadi s negativnim scoreom. Jedina ozbiljna pobjeda je ona protiv Houstona, ali i ta je ostvarena protiv protivnika koji je igrao drugu večer back-to-backa, dok su oni imali tri dana cijela dana odmora i uz to tjedan u nizu doma bez putovanja. Dakle, puno više od scorea kazuje nam podatak da je čak i u ovom periodu njihova obrana bila jedna od deset najgorih u ligi i to usprkos nekim promjenama koje su uveli u plan igre na tom dijelu parketa.

Naime, da bi sakrili nesposobnost bekova da igraju obranu na perimetru, a ona je nakon cijele sezone mučenja bolno očita, igraju puno konzervativnije, bez onog agresivnog izlaženja visokih na pick igru i naknadnog rotiranja što su bili najveći problem do sada. Međutim, čak ni u ovoj više zonskoj formaciji ništa ne funkcionira jer nitko ne radi ništa na vrijeme. Vasquez i Williams nisu u stanju ispred sebe ostaviti nikoga, dakle pritisak na reket je uvijek prisutan (a pogotovo u ovom periodu bez Lowrya), a Valanciunas nije elitni zaštitnik koji može sve to krpati – njegove rotacije su toliko spore čak i u ovom manje zahtjevnom zaduženju da mu je učestalost osobnih skočila za 25% što je kulminiralo sinoćnjom partijom protiv Heata kada je zaradio 6 osobnih u 10 minuta.

Uz to što Casey ne može pogoditi koju obranu postaviti sve da se spotakne na nju, manjak pritiska na perimetru i centra u sredini dodatno su naglašeni ozljedama. Uz spomenutog Lowrya kojega vraćaju u rotaciju i koji je totalno van forme, treba spomenuti i kako je DeRozan tek u zadnje vrijeme zaigrao kako zna defanzivno (što nije ni približno dovoljno), a tu je i problem Amira Johnsona koji gotovo cijelu sezonu igra na polovnim gležnjevima koji nikako da se oporave. Sada je i on dobio poštedu, mada sumnjam kako će mu ona pomoći da povrati skočnost i pokretljivost koje su trenutno u rangu Vasqueza.

Dakle, praktički ispada kako Raptorsi u ovom trenutku nemaju poštenog defanzivca na rosteru, a Caseyeve postave u tome ne pomažu. Pokušao je gubitak Johnsona sakriti s Hansbroughom koji je gotov kao koristan NBA igrač, tako da teret i dalje uglavnom pada na Pattersona koji je ključan za napad zbog stretch role, ali obrambeno jednostavno nema ni centimetre ni mišiće da bi napravio razliku (plus i on kao i cijela momčad ima problema s rotiranjem i jednostavno ga ubijaju u spot-upu). Zbog pada Rossa u nemilost više ni na bokovima nemaju dva poštena swingmana, a James Johnson, iako vjerojatno najbolji obrambeni igrač kojega imaju za poslati na perimetar, u nemilosti je praktički od trening kampa. Što znači da igraju s hrpom defanzivno beskorisnih bekova i tankom rotacijom visokih veći dio sezone, tako da problemi u obrani uopće ne trebaju čuditi.

Uglavnom, očito je kako nema te formule koja ih u ovom trenutku može spasiti, ovo je razbijena vojska koju nekim čudom drži taj odličan šuterski učinak i agresivnost u napadu. Sjajne stretch postave koje iznuđuju hrpu slobodnih bacanja dovoljne su za nametnuti se na Istoku, ali, ovako kilava obrana, u kojoj nitko ne zna gdje treba zatvarati nakon što lopta jednom promjeni stranu, nema se čemu nadati u playoffu.

11. BULLS 91.2

5-3 u zadnjih 8 tekmi nisu razlog za optimizam, pa makar obrana izgledala nešto bolje sada kada su Noah i Gibson redovno 30-ak minuta na parketu. Međutim, taj bolni poraz protiv Magica, kojemu se moram vratiti jer ih je vjerojatno koštao treće pozicije i Bucksa u prvoj rundi, još jednom je razotkrio koliko se muče braniti pick & roll. Oladipo ih je uništio s loptom (i to uglavnom igrajući protiv Butlera koji ove godine definitivno ne ulazi u nikakve kombinacije za najboljeg obrambenog igrača, koliko god je napredovao u napadu, toliko je popustio u obrani), a i Payton je odigrao možda najbolju utakmicu sezone (posebice ako u obzir uzmemo da je nekim čudom ubacio sve trice i sva bacanja). Obzirom na to koliko im problema zadaju stretch postave i strijelci iz driblinga, prolazak protiv Hawksa i Cavsa stvarno spada u sferu znanstvene fantastike jer obje momčadi imaju i jedno i drugo.

Roseov povratak teoretski je dobra stvar jer Rose je apsolutni plus u odnosu na Brooksa u obrani, ali samo kada je u stanju igrati. Znamo da je za obranu ključno kretanje, a Rose veći dio sezone jednostavno nije pokazivao da ima volje raditi išta više od minimuma u defanzivi. Sada je trenutak da se to promjeni jer, ako ne pomogne u obrani, mogao bi biti veća smetnja za Bullse od Ronda u Dallasu obzirom da u napadu očito ne može pokazati previše. Gledajući cijelu sezonu, Rose je jedan od najmanje učinkovitih strijelaca u ligi, a, usporedbe radi, recimo da je Brooks, slično ranijim izdanjima Bullsa kada su briljirali Robinson i Augustin, jedan od boljih realizatora nakon pick & rolla u NBA. Nije baš Chris Paul, ali da itekako zna iskoristiti odlične akcije Bullsa govori podatak da je kao realizator s loptom na gotovo istom uzorku podjednako učinkovit kao jedan Jeff Teague. Da stvar bude luđa, Brooks je usprkos svojoj staturi i činjenici da više voli uzeti šut nego napasti obruč u prosjeku češće završavao na liniji slobodnih od Rosea. Što, doduše, više govori o tome koliko ovaj Rose danas nema veze s onim od prije, nego o Brooksu.

Ali, poanta je ista. Magičnog oporavka neće biti, samim time ni plafon Bullsa se neće naglo povećati u doigravanju kada su utakmice ionako teže i kada će Roseove slabosti biti još lakše uočiti. Zamijeniti dakle jednog relativno korisnog igrača kao Brooks u napadu za Rosea koji će vas garantirano povući na dno stvarno je blesavo. Opet, kako išta zamjeriti Bullsima kada je ta vjera u Rosea jedino što im ostaje obzirom da im je domet bez njega debelo definiran ovim što su prikazivali zadnje tri sezone.

12. THUNDER 91.1

Ozljede Robersona i Collisona ostavile su ih bez obrambenih rješenja tako da su potpuno potonuli na tom dijelu parketa (samo su Mavsi i Wolvesi primali više), što je rezultiralo s 2-6 i padom u opasnu zonu. Šanse za doigravanjem su još žive, ali više ne ovise samo o sebi, a to nikada nije dobro. Doduše, s ovakvom obranom čak ni na sebe ne mogu računati previše – Kanter je totalno izgubljen u ovoj situaciji bez Collisona koji je bio ključan s klupe kao treći visoki (Adams je praktički u ovom periodu jedini defanzivac na rosteru), Westbrook se i ne trudi igrati ozbiljnu obranu, Waiters se začudo trudi u roli stopera, ali potpuno razumljivo bez uspjeha, a Morrow, Singler i Augustin su jednostavno preslabe atlete da bi ostavile traga u ovako kaotičnom sistemu u kojem stalno netko ispada i u kojem stalno treba negdje zatvarati.

Uglavnom, ovaj niz dovoljno govori o vrijednosti Robersona – tip možda ne može ubaciti loptu u bazen dok se nalazi na dasci za skakanje, ali je jebeni superstar kada treba zakrpati sve rupe na perimetru. Collison nije takva klasa, ali bez Ibake u blizini postao je ključan, a uz to je omogućavao Brooksu da igra s visokom petorkom i tako skokom u napadu krpa napadačku učinkovitost. Jasno, sada nemaju dovoljno tijela da igraju veći dio utakmice s po dva klasična centra u postavama, a niske petorke s četiri vanjska ili nedajbože Jonesom na četvorci jednostavno nisu dovoljno dobre.

Dobra vijest u svemu ovome je da su i Roberson i Collison protiv Kingsa pokazali da mogu računati na njih u ove zadnje tri utakmice i da su ozljede prošlost. S tim da ništa nije sigurno kod momčadi koja čak ni pick & roll ne može vrtiti kako treba – sve je u redu kada centar izađe visoko prema centru i kada Westbrook ima dovoljno prostora za napasti, ali i pronaći otvorenog šutera u kutu. Samo, čim ih obrane natjeraju da ih vrte na strani, dakle kada im smanje prostor, Westbrook se pretvara u jednodimenzionalnog running backa koji se zabija u sredinu i ne samo da ne vidi suigrače, već često čak ni protivnike koji mu zatvaraju put, što je i glavni razlog za u zadnjih mjesec dana suludih 6 izgubljenih po susretu.

13. PELICANS 89.8

Daju sve od sebe da stignu Thunder, 6-3 uz kao nikada do sada solidnu obranu daju im šanse čak i da se provuku kroz brutalan raspored u završnici. Williams ne dira petorku, igra isključivo s Asikom i Ajincom na centru usprkos povratku Andersona i to je ključno za obranu, a Gordon i Pondexter odlično realizatorski prate pick & roll Evansa i Davisa. U biti za Pondextera je malo reći da je odličan, tip je fenomenalan u ovom periodu s 3 trice po utakmici uz 56% šuta – jučer otpisan u Memphisu, danas točno onakav profil krila kakav treba posložiti oko Davisa (kakvog su doduše mogli imati i ranije da su mudrije odigrali ovo ljeto s Morrowom).

Ono što ih ubija je klupa, a tu je nemoguće sakriti odgovornost Williamsa koji u ovoj playoff situaciji za momčad i dalje koristi iste uzorke zamjena i baca istovremeno na parket po četiri igrača s klupe (protiv Memphisa je bilo smiješno gledati kako upadaju u rupu od gotovo 20 koševa u 4 minute dok su na jednoj strani Gasol i Green s Koufusom i Udrihom, a na drugoj Toney Fucking Douglas i Norris Ohlađeni Cole bacaju napad za napadom u bunar dok Anderson i Ajinca bespomoćno gledaju kako ih Grizliji zatrpavaju koševima). Uglavnom, povratak Holidaya je ishitren upravo zbog te potrebe za poštenim bekom na klupi, Jrue teško da je spreman nositi veću rolu, ali i s jednom nogom sigurno je bolji od ove NBDL krame koja je do sada dobivala minute.

Samo, možda i ne bi bili u ovoj situaciji da je Williamsu palo na pamet kako nije baš pametno u isto vrijeme držati na klupi i Evansa i Gordona, dva najbolja kreatora koji bez problema mogu odraditi i 20-ak minuta zajedno, a onda i pokriti onaj ostatak igrajući pick & roll s Davisom ili Andersonom.

14. WIZARDS 89.7

5-3 zvuče solidno, ali slično Torontu i kod njih nigdje nema poštene pobjede. Ona protiv Memphisa gubi na vrijednosti čim skužiš da su Grizlije uhvatili na back-to-backu i to nakon utakmice u Oklahoma Cityu u kojoj su im svi starteri igrali pod punim opterećenjem. Uglavnom, lagani raspored poslužio im je da potvrde kako su u stanju odigrati odličnu obranu, ali da i dalje ne mogu zabiti dovoljno (bilo bi dobro gledati ih protiv Raptorsa čisto zato što su sušta suprotnost jedni drugima, jedni ne mogu zabiti, drugi obraniti i podjednako su bolno osrednji, a uz to ih predvode treneri koji definitivno nemaju prava zauzimati jedno od 30 raspoloživih mjesta u ligi). Ako ništa drugo, barem su stigli odmoriti Walla jer 5. mjesto im je suđeno.

15. JAZZ 89.6

6-4, druga najbolja obrane lige u ovom periodu nakon Spursa i prosječan napad u kojem se iz utakmice u utakmicu Rodney Hood profilira kao još jedan nezamjenjivi član jezgre. Nakon all-stara, dakle nakon što su promovirali Goberta u startnog centra, ostvarili su fantastičnih 18-9, tako da je legitimno pitati se što bi se dogodilo da su se ranije riješili Kantera. Mislim, možda bi sada oni bili u poziciji da skinu Oklahomu, što je situacija koju će već iduće sezone pokušati realizirati. Inače, bez obzira na kasno paljenje u slučaju Kanter, nema sumnje kako je Snyder apsolutni majstor. Uostalom, pokušaji da Kantera pretvori u stretch igrača nisu bili toliko loši obzirom da im je napad veći dio tog prvog dijela sezone bio iznad prosjeka, a ni ovaj sada očiti manjak prostora nije toliko tragičan obzirom da je čak i Gobert iz utakmice u utakmicu sve bolji u napadu. I to ne samo u pick & rollu, već i kao razigravač s lakta, što je uloga ključna da bi ovaj Snyderov motion napad (koji se sada isključivo vrti kroz horns akcije) funkcionirao s ovako limitiranim šuterskim resursima. Uglavnom, Gobert je fenomen, Synder kandidat za trenera godine, a Hood budući član jezgre. Rebuilding je uspio.

16. SUNS 88.9

Raspali su se po šavovima, 1-8 sve govore, u napadu su od njih gori samo Knicksi, a obrambena čvrstina koju su dobili visokom petorkom je nestala čim su ostali bez Lena u sredini – Markieff i Wright ipak nisu centri, tako da sve ono što su dobili činjenicom da Bledose, Tucker i Marcus mogu držati perimetar agresivnošću i preuzimanjima nisu u stanju konkretizirati. Sada im ostaje samo čekati – em da Sixersi ne dobiju pick Lakersa, em da vide što imaju u Knightu. Knight i Bledose su odigrali tek 11 utakmica zajedno i, iako nisu briljirali, teško ih je na tako malom uzorku kao dvojac proglasiti promašajem. Ono što je pak sigurno je da ni jedan ni drugi nisu prve opcije, što pak znači da Sunsi i dalje ostaju na istom stupnju razvoja kao i prije svih onih tradeova, dakle i dalje su u potrazi za superstarom. Gledajući na stvar iz tog kuta ti često panični tradeovi nisu napravili značajniju štetu, ali jedna stvar ostaje neobjašnjiva – tako olako odricanje od resursa kao što je bio taj pick Lakersa. To je u svijetu u kojem je do superstara najlakše doći uz pomoć visokog picka ogroman propust i dokopaju li ga se Sixersi u iduće tri sezone, bit će to samo takva pljuska Sunsima kao organizaciji, pljuska koja će dobrim dijelom anulirati sve dobro što su napravili u zadnje dvije sezone.

1 thought on “FINAL RANKINGS, PART TWO

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *