FINAL RANKINGS, PART THREE

Gdje smo nakon sinoćnjih događanja? Houston je pobjedom nad Pelicansima na putu da ostvari novi cilj, a to je dobiti Blazerse umjesto Clippersa u prvoj rundi. Thunder pak nije uspio kapitalizirati poraz direktnih protivnika, propustili su ogromnu šansu u Indiani u utakmici u kojoj je Westbrook potrošio 57 od 83 posjeda svoje momčadi kao strijelac ili asistent za onih 40 minuta koje je proveo na parketu. Dakle, na Zapadu ništa novo, osim što se Thunder sada dovodi u situaciju da potpuno ovisi o Spursima, odnosno o njihovoj pobjedi nad Pelicansima (“sreća” njihova što je liga poništila sinoćnju tehničku Westbrooku, 16. u sezoni, tako da će večeras dočekati Blazerse s Russelom na parketu).

Indiana je tako odlučno krenula u završni obračun, ali još ne drže sve u svojim rukama, treba im još jedan kiks Netsa poput sinoćnjeg. Ako uopće možemo govoriti o kiksu obzirom da su ih Bucksi razbili u svakom pogledu, slično kao i Celticsi svog protivnika koji je i ovom prilikom potvrdio koliko očajnu klupu ima. Boston je ovim pobjedama protiv Cavsa gotovo sigurno unutra i to kao sedmi, stvarno bi se trebao realizirati najgori mogući scenarij da ostanu bez playoffa.

17. BUCKS 88.8

5-4 možda ne zvuče kao sjajan rezultat, ali obzirom na igre nakon samog trade deadlinea, ovdje je očito da se Bucksi opet bude. Kidd iz utakmice u utakmicu sve bolje uklapa Carter-Williamsa u napad, doprinos klupe se stabilizira kako Mayo i Dudley hvataju formu, pa su se tako učinkom prema naprijed podigli sa samog dna prema prosjeku. To je uz standardno sjajnu obranu dobra vijest pred playoff u kojem nisu bez šansi, posebice ako dobiju Toronto za protivnika.

Plan igre u napadu nije bio upitan ni u ovom najtežem periodu, pitanje je tek mogu li ubaciti dovoljno šansi koje kreiraju, a to je puno lakše kada imate na raspolaganju više raspoloženih opcija. Carter-Williams tako usprkos manjku šuta lakoćom ulazi u sredine protivničkih obrana kako bi radio štetu, a ako kreativni kaos u kojem je često svih 5 igrača izvan reketa ne upali, Bucksi uvijek mogu zavrtiti svoju verziju princetona preko Pachulie.

Uglavnom, igraju moderno, s puno kretanja bez lopte (najviše realiziranih cutova u ligi), puno dodavanja i uvijek sa stretch postavama – po toj sklonosti maksimalnom širenju reketa s četiri šutera te s centrom ili na perimetru ili duboko uz osnovnu liniju, odnosno po potpunoj improvizaciji nakon početne akcije, imaju dosta sličnosti s Celticsima. Tako da nije slučajno da su upravo ove dvije momčadi nadmašile očekivanja i isplivale među hrpom loših, jednostavno su kroz sezonu izgradili identitet zbog kojega ih je tako zabavno gledati.

Sad, zbog manjka talenta ta improvizacija u napadu često završi 1 na 5 izolacijama, ali, obzirom na kontekst, to je najmanji problem. Dapače, Bucksi ne bježe od izolacije ni u organiziranom napadu kad nanjuše mismatch, a uz to redovno ih igraju za Giannisa, što je jasan znak da usprkos borbi za playoff ni u jednom trenutku nisu smetnuli s uma glavni cilj, a to je razvoj mladih igrača. Giannis tako često pojma nema što napraviti u 1 na 1 situaciji i uglavnom šteti napadačkom učinku, ali stiče iskustvo koje će za par godina donijeti itekakav povrat.

18. PACERS 88.6

Bili su se gadno ohladili onim nizom poraza iz perioda zadnjih rankingsa, ali u prethodna dva tjedna su došli sebi. Raspored je uvjetno rečeno bio lagan, ali obzirom da se radilo o utakmicama redom protiv konkurenata za playoff, nema im se što zamjeriti – u direktnim dvobojima dobili su tako i Miami i Detroit i Hornetse, a jedini kiks im je poraz protiv Netsa zbog kojega se sada i nalaze u situaciji u kojoj se nalaze.

Ključ ponovnog buđenja krije se u ozljedama, odnosno trenutnom manjku istih – Miles i Stuckey su sanirali probleme taman na vrijeme da donesu iskru u napadu, dok se startna petorka standardno brine za obranu. Georgeov povratak pak mogao bi poslužiti kao onaj završni poticaj jer im donosi još jedno korisno tijelo u rotaciju tako da u slučaju nove ozljede (poput ove Watsona) ne ostanu bez zraka obzirom da toliko ovise o dubini rotacije. Uglavnom, po svemu prikazanom ove sezone, posebice u periodu nakon all-star pauze, zaslužuju mjesto među osam.

19. CELTICS 87.8

A zaslužuju ga i Celticsi koji su u ovom periodu međusobnih obračuna unutar konferencije napravili odličan posao sa 7-3 uz solidne partije u oba smjera. Obrana se stabilizirala povratkom Sullingera tako da Stevens sada ima dovoljno mase na raspolaganju da natrpa reket jer postave sa samo jednim visokim pokazale su se katastrofalnima. Ovako uz Zellera ili Sullingera može kombinirati Olynyka, Bassa i Jerebka, što im daje kakvu-takvu zadnju liniju, očito dovoljnu da počiste ponešto u reketu. Najveći dio posla ionako odrade Bradley, Smart i Crowder na perimetru.

Prema naprijed je ključno to što Stevens ne komplicira stvari. Visoki možda nisu dominantni ni u jednom smjeru, ali većinom mogu zabiti šut licem košu, a i Zeller se odlično kreće i ne guši prostor u sredini. Celticsi tako često igraju s 5 igrača vani bez da previše slabe reket na drugoj strani, što daje dovoljno prostora čak i talentom limitiranom rosteru da zabija kroz improvizaciju nakon pick & rolla ili prije svega hand offa koji koriste najčešće u ligi. Uz stil igre i povjerenje koje ima u igrače, ključna je ipak podjela uloga koju je Stevens odradio školski.

Turner je dobar s loptom, svakako bolji od Bradleya i Smarta, a očajan u spot-upu. Zašto bi onda Turner nastavio igrati bez lopte kada je očito da mu odgovora samo uloga playmakera? Bradley i Smart nisu sjajni kreatori, ali mogu stvoriti sebi priliku iz spot-upa kao sekundarne opcije, s tim da ionako najviše energije troše na obranu. Thomas je najbolji u 1 na 5 igri, dajmo mu rolu instant strijelca s klupe i odriješene ruke u završnicama te maskirajmo time nedostatak iskustva i talenta koje obično dođe na naplatu na kraju utakmice kada treba staviti točku na i.

Stavivši igrače u idealne role u oba smjera, trener Celticsa izvukao je maksimum iz ovoga što ima na raspologanju, a pri tome je posložio i momčad koja igra košarku s glavom i repom, ali prije svega nesebično i zajednički, stoga nije ni čudo da su po broju asistiranih ubačaja odmah na vrhu uz Warriorse i Hawkse čije verzije princetona, odnosno motiona (posuđenog od Spursa, jasno) su već odavno opjevane. Naravno, tu blizu njih su i Spursi, a još manje iznenađenje (barem za one koji ih gledaju redovno) je da su i od Celticsa i Spursa češće asistirali Bucksi koji također igraju sličnu otvorenu igru u kojoj svih pet igrača ulazi, napada, dodaje i šutira.

Uglavnom, Boston definitivno nije dorastao Warriorsima, Spursima ili Atlanti, nemaju talent kao Milwaukee i nisu tako elitno dobri u nekom segmentu igre kao Bucksi u obrani, ali Celticsi su uz sve njih postali najzabavnija momčad za gledati u zadnje vrijeme upravo zbog te zarazne nesebičnosti u oba smjera.

20. PISTONS 87.1

Uspjeli su doći do prosječnog učinka u oba smjera, score 4-5 nije loš, ali sezona je za njih ionako završila u onom periodu nakon tradea kada su izgubili 10 utakmica za redom. Van Gundy je postavio temelj svog 1-5 pick & roll sistema, ali do iduće sezone trebat će se odlučiti tko će biti ovaj 1 u njemu, Jennings ili Jackson. Drummond je jedini siguran, a jezgru bi trebao zatvoriti KCP koji je dobio maksimalnu priliku i relativno pristojno je iskoristio (pravi utjecaj ovakve šanse koju mu je dao Stan vidjet ćemo ionako tek dogodine), sada mu samo treba pronaći suigrače koji će mu olakšati selekciju šuta i preuzeti dio tereta.

Jasno, pri tome treba odlučiti što s Monroeom jer Van Gundy se očito najbolje osjeća kada na parketu ima tri čista spot-up šutera uz udarni dvojac. A ovo neće biti laka odluka jer Pistonsi svim godinama mizerije usprkos imaju premalo resursa da bi se tek tako odrekli mladog igrača kao što je Monroe bez borbe. Stan više nema pravo na grešku kod slaganja rostera, iduće dvije sezone treba maksimalno iskoristiti blagodati prostora na capu jer, kad maknemo sve ove plaćenike koje je okupio, ovaj roster ostaje bolno tanak dugoročno.

21. HORNETS 86.4

Dobra vijest je eto barem da je Vonleh dobio šansu sada kada nemaju više imperativa, pokazavši da je sposoban skakati i igrati obranu u ovakvom konzervativnom sistemu od prvog dana. Najvažnije je pak što je pokazao i da može odigrati pick & pop, kada ima dovoljno vremena za namjestiti noge ubacuje i tricu bez problema, dakle dogodine stvarno nema razloga da mu se ne da gomila minuta jer upravo taj element igre koji donosi u napad ono je što Hornetsima nužno treba obzirom na očajne šuterske brojke.

Naravno, nije nikakva tajna da su Hornetsi dno dna kada je spot-up realizacija u pitanju, ali nije njima problem samo manjak šuterskog raspona kod Hendersona i Kidd-Gilchrista (btw, Mo Williams je u 27 utakmica od dolaska ubacio više trica za klub nego Henderson u cijeloj sezoni), iako je to definitivno ono najgore, već činjenica da nisu opasnost čak ni u ostalim segmetnima igre, poput kretanja bez lopte ili napadanje iz driblinga. Jasno, dijelom su za to i sami krivi zbog nesposobnosti da si šutem stvore prostor, ali dijelom je krivica i na manjku ideje u napadu. I dok MKG sve bolje napada obruč s loptom te shvaća koncept kretanje bez lopte, Gerald Henderson je i u tim segmentima uglavnom beskoristan.

Iako ga veći dio sezone nitko živ ne čuva na trici, rijetko mu padne na pamet uključiti se u akciju kada nema loptu u rukama (a i tada se uglavnom diže na duge dvice koje, istina, zna zabiti). Sad, uvijek možemo kriviti Clifforda i reći da je on odgovoran za manjak akcije na strani bez lopte, ali činjenica je da i ovako začepljen napad vrti sasvim fine stvari, posebice preko visokih na laktovima (jasno, ni blizu tako dobro ne štimaju kao lani kada je McBob briljirao u roli razigravača). Tako da definitivno ne treba isključiti mogućnost da Henderson uz manjak šuta ima i manjak košarkaškog IQ-a.

2 thoughts on “FINAL RANKINGS, PART THREE

  1. Eo upravo procitao nevjerojatan podatak da su Hawksi samo jedan jedini put ove sezobe imali igraca preko 30 pts u jednoj utakmici O: mislis li da bi ih to moglo ipak kostat, taj manjak individualizma i ipak povelika ovisnost o timskom radu? Mozda cak i prije izglednog finala Istoka s Cavsima?? Jedni Spursi u svim svojim pohodima godinama su manje vise imali uvijek i jake individualce koji su mogli rijesiti situaciju, ovdje mi se cini da bi to mogao biti problem. U postsezoni pogotovo lopta zna bit vruc krumpir, u kojem situacija zna iziskivat jednog superstara koji ce uzrt loptu, odmahnut rukom suigracima i rijesit utakmicu sutom ili penetracijom.
    S druge strane, James i Irving su na drugom i trecem mjestu (nakon Hardena) po broju izolacija ove sezone, ekipa koja je pak zapela u suprotnu krajnost. Trebala bi biti u svakom slucaju zanimljiva serija…

  2. Povijest se ponavlja: Hawksi-Pacersi, Bullsi-Wizardsi, Spursi-Dallas, Houston-Portland, pa i Memphis-LAC smo gledali puno puta zadnjih godina.

    Zanimljiva je to pojava kako se u Hawkse i dalje stalno sumnja. Čekam samo espn-ovu najavu playoffa kako ih Netsi ili Pacersi mogu ozbiljno ugroziti iako su i jedne i druge napleskali 4 puta ove sezone. Uvik je nešto: nemaju superstara, nemaju prvu opciju, nemaju visinu, ne mogu zabit iz reketa, nisu clutch, a oni i dalje gaze i matchup su noćna mora za svaku ekipu s Istoka.

    @trnje do indije, možda ti ovo pomogne http://bleacherreport.com/articles/2386093-even-minus-a-lebron-hawks-clutch-play-says-they-can-make-deep-playoff-run

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *