FINAL RANKINGS, PART FOUR

Pobjedom Clippersa u Phoenixu stvari na Zapadu su postale mrvicu jasnije. CP3 i društvo sada ne mogu ispod treće pozicije bez obzira na rasplet ostalih utakmica, a u slučaju poraza Spursa i Rocketsa mogu i do druge. Inače, mislio sam i jučer napisati nešto o svim kombinacijama koje se otvaraju, ali kada sam shvatio da bi to trajalo i trajalo, jednostavno sam odlučio pričekati da vidim što će napraviti Clippersi. A nije da nisu imali i drugih opcija osim ići u Phoenix na pobjedu. Naime, dan ranije Rivers je protiv Nuggetsa opet iscijedio petorku (što je, doduše, jedini način da dobiju utakmicu), tako da se obzirom na datum nekako realnom činila mogućnost da možda u ovoj zadnjoj utakmici poštedi startere, posebice obzirom da su eventualnim padom na peto mjesto čak mogli i bolje proći u prvoj rundi jer bi dobili Blazerse umjesto vjerojatno Grizlija. Ali, Doc je, opet potpuno logično, odlučio kako je izbjegavanje Warriorsa u drugoj rundi uz prednost domaćeg parketa u prvom krugu ipak važnije od odmaranja igrača (koje je do sada ionako satrao).

Uglavnom, sada ostaje samo popuniti pozicije 2, 5 i 6, a onda ovisno o tome i 8. S tim da je stvar u slučaju Spursa jasna, oni moraju pobijediti kako bi osigurali drugu poziciju, a eventualni poraz ih baca čak do šeste – u slučaju takvog ishoda drugi mogu ostati ako izgube oba preostala konkurenta za vrh divizije, odnosno ako Memphis jedini dobije (tada se zatvara krug tri momčad u kojem su Spursi opet najbolji zbog 5-3 u međusobnim omjerima, Memphis ide na poziciju 5 jer ima bolji omjer unutar konferencije od Houstona, a Houston pak dobiva Spurse u prvoj rundi). Dakle, u slučaju poraza Spursi mogu biti čak šesti ako svoje utakmice dobiju i Houston (koji tako osvaja diviziju i skače na drugo mjesto) i Memphis (koji ima prednost pred Spursima u međusobnim dvobojima zbog boljeg omjera unutar konferencije), a peti ako to napravi samo Houston (što i ne bi bila tragedija obzirom da bi dobili Blazerse u prvoj rundi, ali mjesta kalkuliranju vjerojatno nema jer to znači da gube prednost u drugoj, kao i da ekspresno idu na Warriorse). Capisce?

Ni ja baš ne kužim, ali bitno da je sve stalo u jedan paragraf. Ono što je najvažnije znati je da nitko nema razloga ne ići na pobjedu, a to nije dobra vijest za Pelicanse koji ovise isključivo o sebi. Izgube li od Spursa, u playoff će kao osmi Thunder koji treba odraditi formalnost protiv Wolvesa. Šteta što je došlo do ovoga jer definitivno bi zanimljivije bilo gledati u playoffu Davisa od momčadi bez Duranta i Ibake (svaka čast Westbrookovim solo podvizima, ali oni nisu u stanju učiniti seriju protiv Warriorsa interesantnom). Naravno, ništa ne garantira da bi Monty Williams skužio da je za izazvati Warriorse ključno isključivo igrati s Davisom na petici kako bi otežao život Bogutu šutom s poludistance, ali samo postojanje te opcije negdje u njegovoj podsvijesti daje nadu da bi ta serija mogla biti zanimljivija nego se itko nada. Kad bi je bilo.

Što se Istoka tiče, tu su stvari također puno jasnije nakon sinoćnjih utakmica. Boston je pobjedom protiv Raptorsa osigurao sebi sedmo mjesto i seriju protiv Cavsa, dok su ti isti Raptorsi došli u situaciju da ovise o Bullsima i njihovom rezultatu protiv Hawksa. Jasno, prvo još sutra moraju dobiti Hornetse (što neće biti lako obzirom na energiju potrošenu u Bostonu), a nakon toga i dočekati poraz Chicaga od Atlante, pa se onda mogu veseliti trećem mjestu na račun osvajanja divizije (iako su Bullsi zbog međusobnih 3-0 u sezoni definitivno više zaslužili tu poziciju). S tim da Bullsi imaju itekako dobre razloge zapeti protiv Hawksa kako bi izbjegli dokazano nezgodne Wizardse.

Što se zadnjeg mjesta tiče, Indiana se jedva provukla protiv Washingtona u dva produžetka (Wittman je nabio playoff minutažu svojim starterima, što vjerojatno znači da će njihovu utakmicu zadnjeg dana protiv Cavsa igrati klupa), čime su došli u situaciju da kontroliraju svoju sudbinu. Nakon takve bitke, u kojoj su ključni igrači igrali po 40 minuta i više, neće im biti lako putovati u Memphis (koji je, ruku na srce, puno bliži od dobrog dijela istočnih kolega), ali, obzirom da će Netsi sutra vjerojatno odraditi posao protiv Orlanda, Pacersima igra samo pobjeda – Netsi imaju bolji međusobni omjer i u slučaju podjednakog scorea oni uzimaju broj 8.

22. KINGS 86.2

Dobar dio ove završnice igraju bez Cousinsa i Gaya tako da nemamo što komentirati, osim dodati da je Ben McLemore pod Karlom očekivano promijenio selekciju šuta, izbacivši dobar dio dugih dvica u korist pokušaja na obruču. I dalje je isključivo spot-up šuter, ali, što zbog Karlovog sistema, a što zbog manjka opcija, pokazao je u zadnje vrijeme i nešto u slash & kick igri, značajno podignuvši broj pokušaja asista. Možda neće biti zvijezda, ali kao i kolega mu iz draft klase KCP u Detroitu, bit će solidan starter dugo godina jer uz izuzetne 3&D kvalitete zna se i kretati bez lopte i tako otvarati dodatni prostor.

23. NUGGETS 86.1

Ni ovdje se nema što komentirati, osim što je stvarno šteta da Nurkić nije mogao dobiti više minuta u završnici sezone, što zbog ozljede gležnja koju očito i dalje vuče, što zbog općenito problema s kondicijom. Tako da igraju uglavnom kako je trener zamislio, s niskom run and gun postavom u kojoj dominiraju veterani, dok su mladi na marginama. Eto, čak ni taj dio razvoja nisu uspjeli odraditi kako treba, ali valjda je to takva sezona. Najluđe od svega, usprkos gomili minuta od svih ovih iskusnjara, opet nisu pokazali ništa zbog čega bi itko mogao pomisliti da ovaj roster ima smisla držati na okupu i nakon ljeta.

Uglavnom, nedostatak vizije od vlasnika (koji su zabavljeni vraćanjem NFL-a u Los Angeles) pa do GM-a (koji se nije baš iskazao), mogao bi se osjetiti i na izboru sljedećeg trenera, što je stvarno šteta obzirom da uz Nurkića imaju i 5 pickova u prvim rundama dva naredna drafta, kao i prava na Jokića (pa i na izvjesnog Turkyilmaza koji je od NBA prospekta stigao do mog Šibenika na posjet od par mjeseci – recimo samo da momak nije novi Rudy Gobert i ostanimo na tome). Iz ovoga bi prava ekipa s vizijom dala izvuči svašta, tako da je šteta što je Nuggetse u ovom trenutku teško shvatiti ozbiljno.

24. NETS 85.9

Koliko je Istok u principu loš ipak najbolje pokazuje činjenica da je Netsima trebalo tek mjesec dana dobre košarke da stanu pred vrata playoffa. Ne igraju ništa specijalno, čak i u ovom periodu u kojem su ostvarili 12-6 jedva su prosječni i to isključivo zahvaljujući solidnom napadu kojega predvodi preporođeni Lopez (očito konačno opet zdrav) – čovjek je u ovom razdoblju povećao prosjeke sezone za 8 poena i 3 skoka, ali i realizaciju za čak 8%, a sve to za samo dodatnih 7 minuta po večeri. Dodaj tome Johnsonove pravovremene koševe, Bogdanovićeve povremene serije s klupe, Youngovu energiju i Williamsovu kakvu-takvu konstantu i eto ih u prilici da Atlanti umjesto lutrijskog ponude 15. pick drafta.

Najzanimljivije od svega je kako su se Hollins i Lopez nakon sezone natezanja odjednom našli na istoj strani. I nije do tog slaganja došlo samo zato što je Lopez opet u stanju biti rasna prva opcija u napadu, već i zato što se bori pod obručima kao nikada do sada. Skakački igra najbolje partije još od rookie sezone, a posebice je agresivan u napadačkom skoku, gdje je vidljiva ta dodatna agilnost koje je sigurno rezultat odlične forme, relativno zdravih stopala i kilograma pod kontrolom, a zasigurno i Hollinsovih izazova koji se odražavaju i kroz mentalne igrice kojima je trener sklon, ali i kroz gomilu flex i UCLA akcije koju u svom stilu trener pokušava nametnuti Brooku od prvog dana kako bi ga što češće doveo do obruča umjesto da samo puca one duge dvice s laktova.

25. HEAT 85.8

Katastrofalna sezona zaključena je tako ovim raspadom u završnici kada su iz možda najbolje pozicije među svim ovim kvazi-playoff momčadima pali na dno. Bezidejna igra u oba smjera rezultirala je sa skromnih 4-7, premalo za pratiti Netse, Celticse i Pacerse, ali obzirom na ispodprosječna izdanja u oba smjera nije ni čudo. Čim je Wade opet morao prčkati po koljenu, ostali su bez ono malo zraka, a uz to izraubani su bili i Deng (također koljeno)i Dragić (leđa). S tim da bi svi oni barem istrčali na parket, što uglavnom nije uspjelo Whitesideu (ruka) i Birdmanu (stopalo). Tako da nije čudo da im je obrana opet zakazala, bez visokih u NBA gotovo nemoguće ju je igrati, a posebice ako vam je vanjska linija takva da je može probiti svaki dribler u ligi. Dragić je od prvog dana u Miamiu obrambena katastrofa, a u ovom kontekstu jednostavno ga nema tko sakriti – ni Wade ni Deng ne mogu čuvati najbržeg protivničkog beka, a čim nema Whitesidea na parketu, nema ni ono malo zaštite obruča.

Uglavnom, o ovome treba voditi računa dogodine prije nego potroše masnu lovu na Dragića – s tri vanjska igrača iza kojih su najbolji dani, a to obično tako biva kada u NBA prođete trideseti rođendan (ili ste mu u Dragićevu slučaju opasno blizu), igrati ozbiljnu obranu u današnjoj na perimetar usmjerenoj ligi nemoguća je misija. Sad, realnije je očekivati da će nastaviti bez Denga nego bez Dragića i da će tako otvoriti mjesto potrebnoj svježoj krvi kojoj bi primarni zadatak bio defanziva, ako zbog ničega drugoga onda zbog resursa koje su upucali u dovođenje nesuđenog all-star beka. Mislim, nije valjda da su potrošili dva takva resursa samo da bi očajnički lovili playoff ove sezone? Kao što smo pisali u doba tradea, nije problem dovođenje Dragića samo po sebi, iako je uvijek postojao i još postoji taj rizik da ga izgube na ljeto, već to što su pickovi svojevrsna valuta, dakle uvijek mogu poslužiti za neke buduće poslove. Njihov gubitak nije tragičan sam po sebi, već zbog toga što će Heat imati manje manevarskog prostora u nekoj budućoj transakciji, transakciji koja bi možda mogla donijeti i veći povrat od Dragića.

26. MAGIC 83.7

Koliko god se trudili, plan o bekovima koji lakoćom ulaze u sredinu i bacaju povratne visokima baš i nije uspio. Istina, Harris se nametnuo kao solidan šuter s perimetra, Frye je svim usponima i padovima usprkos opravdao ugovor ubacivši daleko najviše trica na rosteru, a The Russian se nametnuo kao elitni strijelac s poludistance u klasi LaMarcusa, Unibrowa ili Dirka. Međutim, izgleda da bez bekova koji mogu ubaciti šut ne ide, pa je tako usprkos lakoći kojom su Oladipo i Payton dolazili do obruča napadački učinak uglavnom patio.

Tako je i bilo i u ovoj završnici sezone, usprkos tome što su obojica baš u periodu nakon odlaska Vaughna odigrala neke od najboljih partija sezone. Posebice je Payton s iskustvom naučio kako smanjiti broj grešaka, što se posebice dalo vidjeti po igri u obrani i po boljoj kontroli lopte. I dalje muku muči sa slobodnima i tricama, ali čak i u selekciji šuta vidljiv je napredak.

Sad, problem je jedino u tome što nikada do sada nismo imali priliku vidjeti ovako nešto, da jedna momčad ovoliko jaše beka prve godine koji ima toliko problema sa šutom. Kad usporedimo njegov učinak s prijašnjim ostvarenjima, kao najbliža komparacija nameće se Ish Smith, koji također nikada nije imao problema doći do mjesta do kojega poželi na parketu, ali je s realizacijom.

To baš i nije razlog za optimizam, iako je naravno u pitanju malen uzorak – sama činjenica da je dobio ovoliko minuta, uz neosporan potencijal u obrani, garancija su da će Payton biti puno bolji igrač dogodine. Međutim, s druge strane treba uzeti u obzir da je već ušao u 22 godinu i da iza sebe nema previše uspjeha ni u jednoj fazi karijere – očekivati od njega da bude nositelj ipak se čini malo previše. Solidan startni play? Zašto ne, ali tu treba uzeti u obzir da će ga se zbog manjka šuta morati sakrivati sistemski, a znamo da to nije lako – već i jedan Rondo, s puno većim pedigreom i atletskim sposobnostima, teško funkcionira u ligi čim ga izvučete iz idealnog konteksta.

Ali, ako ništa drugo Payton se uklapa u tu borbenost koju su postavili kao temeljnu vrijednost, iako su i tu podbacili obzirom da veći dio sezone igraju katastrofalnu obranu. Kada su našli poneku minutu više za Harklessa i Gordona stvari su se malo popravile (prava je šteta što je Gordon odigrao ovako malo minuta u rookie sezoni), pomoglo je i što igraju s Dedmonom koji je u stanju čuvati leđa Vučeviću, međutim sve to skupa je jako, jako tanko i otvara više novih pitanja nego što daje odgovora na postojeća.

27. LAKERS 83.4

Sezonu su završili kako su i igrali veći dio godine, očajno u oba smjera, a najtužnije od svega je da od nje gotovo ništa ne mogu uzeti za ubuduće. Clarkson je solidno iskoristio minute, ali takvih bekova uokolo ima na vagone, u principu više je pažnju zaokupio time što nije potpuno neupotrebljiv (za razliku od npr. Sacrea ili Kellya), nego što donosi nešto posebno.

28. WOLVES 81.9

S 0-11 u završnici Flip si je osigurao dobre pozicije za draft, izuzmemo li onu partiju Kevina Martina od prije tjedan dana u kojoj je ispalio 31 loptu, sve ostalo je bilo isključivo podređeno tankiranju (čekaj, možda je i to bio dio taktike). Klinci su dobili gomile minuta, veterani su se odmorili i to je to.

29. SIXERS 80.4

Nisu se oporavili od gubitak Carter-Wiliamsa, što potvrđuje i ovih 1-9 u završnici sezone. Napad je ostao standardno loš, s još manje tranzicije i ulaza u sredinu (tu svakako treba spomenuti i gubitak Wrotena kao dodatni udarac), a obrana više nije bila na ranijoj odlično razini usprkos trudu Noela koji nije izostao ni u ovom periodu. Opet, teško da će mu i to biti dovoljno za titulu rookiea godine, bez obzira što ovakva kombinacija brojki gledajući skokove, ukradene i blokade nije viđena od Chrisa Webbera i njegove prve NBA sezone – Noel ipak nije ni približno na toj razini kao strijelac i kreator.

30. KNICKS 79.9

Izvukli su 3-7 uz pobjedu protiv Atlante, ali i uspjehe protiv kolega tankera Sixersa i Magica. Razlog je isključivo obrana, odnosno činjenica da su se trudili kada su mnogi već odustali. Tako da nažalost ne postoji ništa pozitivnoga što se može izvući iz bilo kojeg dijela ove sezone. Dapače, ostaje to čuđenje nad cijelim planom – koliko god su dobro savladali trokut u ove 82 utakmice (potvrdivši time da je sistem puno manje bitan od realizacije), pitanje je čemu toliki trud u izgradnji nečega što već dogodine neće postojati obzirom da će najveći dio ovih igrača nestati s radara.

Mislim, čak i da zadrže neke pojedince poput Gallowaya, Shveda, Weara ili Aldricha, sve odreda odlične učenike koji su se dobro snašli u sistemu, ako misle pobjeđivati na njih se neće moći previše osloniti osim na treninzima. Tako da ih čeka itekako gadan posao, posao koji bi mogao biti olakšan dolaskom Monroea koji praktički danas u ligi baš i nema puno destinacija u kojima bi se oko njega moglo složiti cijeli plan igre. Knicksima bi pak došao kao naručen.

Sad, logično je pitati se koliki plafon možeš imati s udarnim dvojcem Melo-Monroe, ali isto tako je fer zaključiti kako trokut nije mrtav samo zato što su ga Knicksi ovako osramotili – možda se radi o sistemu koji nema smisla u novim NBA uvjetima gdje je poanta isprazniti, a ne nakrcati sredinu, ali, ako ništa drugo, njegovo korištenje daje Knicksima šansu da igrajući drugačijim stilom naprave rezultat, dijelom i zato što će biti nezgodan matchup za kojega se treba posebno spremiti.

Dakle, nešto kao što je Memphis bio zadnjih godina. Uostalom, postoje i ogromne sličnosti između trokuta i high post principa koje je Hollins uveo i koji ostaju itekako bitan dio identiteta Grizzliesa (Joerger je uvođenjem motion akcija i dodatnim naglaskom na pick & roll pokušao stvoriti nešto više prostora u sredini, isto kao i izborom hornsa kao glavne formacije, ali nisu to velike razlike u odnosu na Memphis od prije). Te sličnosti danas su dodatno naglašene općim NBA kontekstom u kojem je često premalo prostora i za dva igrača u postu, a kamoli tri (kad smo se već dotakli Memphisa, nisu li upravo oni izvlačenjem Gasola skoro do trice i pretvaranjem upravo njega u dodatnog šutera na početku ove sezone uspjeli na trenutak imati iznadprosječno učinkovit napad, potvrdivši toliko da je prostor danas ključan), tako da će eksperiment Knicksa biti svakako zanimljivo pratiti. I reakcije Dolana, naravno.

7 thoughts on “FINAL RANKINGS, PART FOUR

  1. Sto mislis kako bi se Karl Anthony Towns uklopio s Monroeom, mislim da je puno kompatibilniji s njim nego Okafor. (naravno, u mojoj viziji su oba u Gardenu).

  2. @ Krpa – logično, Towns je čistač u obrani potreban Monroeu (i Okaforu), ujedno i svestraniji u napadu, dovoljo da se ne guraju u sredini što bi bio slučaj s Okaforom

    @ Geronimo – MCW, u teoriji su slični (slash & kick bez šuta), ali u praski ta dužina je ogroman plus, MCW je bolji strijelac kojem je puno lakše finiširati u sredini, uz to može čuvati i krilne igrače

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *