FOUR

CELTICS @ CAVS

Da vidimo što je Stevens pripremio za utakmicu broj 2 (naravno da nećemo pričati o tome što je pripremio Blatt, a jasno vam je i zašto). Počinje s hrpom flex akcije u napadu, cilj koje nije toliko osloboditi šutere (jer ih baš i nema), koliko spustiti loptu na post Zelleru ili Bassu u situacijama koje će im olakšati napasti sredinu obrane Cavsa. Svi ti juriši na obruč (pa i agresivnost u napadačkom skoku kakvu nismo vidjeli kod Celticsa od prvih par mjeseci sezone, a kojoj je cilj smanjiti skakačku dominaciju Cavsa iz prve utakmice) služili su da se dođe do poena, ali i da se osobnima nakrcaju visoki domaćina što smo neki dan i spominjali kao potencijalno velik problem za Cleveland (Love je tako brzo zaradio dvije osobne, tip se definitivno kreće još sporije nego inače i očito ima problema, a do kraja večeri on i Mozgov nakupili su ih 11, što znači da ćemo sličan agresivan početak Celticsa gledati i u sljedećoj utakmici).

S ovoliko kretanja i pravovremenih dodavanja (Turner opet pouzdan, zanemarite ove zlobnike koji mu zamjeraju što gubi dvoboj s LeBronom kao da se isto ne bi dogodilo većini igrača na planeti – poanta je da Evan više nego pristojno odrađuje svoj posao u svojim gabaritima) našlo se dovoljno rupa u toj sporoj obrani za generirati poene (stvari ne postaju ništa bolje s Thompsonom, sinoć je donio potrebnu energiju, ali očito je kako ni s Loveom ni Mozgovom nije idealna kombinacija, a pogotovo mu u ovoj seriji ne paše igrati kao jedini visoki). U obrani je pak novost agresivno udvajanje na pick & rollu, koje rezultira hrpom grešaka i izgubljenih lopti Cavsa na početku. Međutim, kako to obično biva, da bi nešto dobili nešto morate i dati – odustavši od čuvanja reketa s dva visoka kako bi spriječili ulaza Jamesa i Irvinga u začetku, ostavili su u sredini gomilu prostora kojega je koristio Mozgov.

Njegov učinak uz već standardni šuterski doprinos drže Cavse u blizini, iako u nekim periodima Celticsi vode i po 7-8 poena. Održavaju taj korak prednosti cijelo prvo poluvrijeme, s tim da svaki put kada zaprijeti veći deficit, predvođeni LeBronovim primjerom u obrani, domaćini bi našli načina kako istrčati nekoliko kontri i stići u egal. Praktički, taktički su nadigrani u svakom pogledu tijekom te prve 24 minute, ali jednostavno su toliko talentiraniji da su uvijek uspijevali isplivati. Boston igra na trikove, prevrnuli su svaki kamen ne bi li podigli učinkovitost, a Cavsi jednostavno dođu do perimetra, stave skok-šut i filozofiji je kraj.

U trećoj četvrtini konačno vidimo i Cleveland u top izdanju, Boston je odustao od agresivne igre na loptu obzirom na probleme koje je to otvaralo na strani bez lopte (tu bi im tako dobro došao jedan bloker da zatvori rupe), pa sada već ima i puno više LeBrona i Kyriea na ulazu. Uz više ulaza, Cavsi svakom prilikom pokušavaju doći do laganih poena iz tranzicije i tako kazniti odluku Celticsa da s viškom igrača idu na skok u napadu, a sve skupa rezultira s prvim ozbiljnim vodstvom kojega će održati i do kraja – Boston jednostavno na ovakvu količinu koševa ne može odgovoriti.

Iako pokušavaju, baca na parket Stevens ovdje čak i uber-nisku petorku s jednim visokim šuterom i sa sva četiri beka kako bi kreirao širinu za doći do obruča, ali sve je uzalud. Opasno su puhali za vratom do samog kraja, međutim Cavsi su preko dva udarna igrača, uglavnom kroz izolacije, napravili dovoljno za odraditi posao (odrađivanje posla je jedino bitno u ovoj fazi, istina, ali, činjenica da su čak i u ovim momentima kada su odlučili zaključiti posao Cavsi dopustili Bostonu da održi nadu, jasno ukazuje da stvari nisu idilične – previše 1 na 5 košarke kojoj je cilj iznuditi slobodna možda su dovoljni protiv Bostona, ali već u sljedećem krugu trebat će malo podići ambicije, s tim da neće biti dovoljno osloniti se na trice kao plan B jer, kao što je i zadnja četvrtina sinoć potvrdila, dosta je da ne upadnu u jednom periodu i eto problema).

Dakle, opet rotacija od 7 ljudi, s još manje sporednih epizoda od utakmice ranije (iako, ukazao se i Perkins zbog problema s osobnima Mozgova), LeBron u petoj brzini barem dvije četvrtine, maksimalno ozbiljan pristup u vođenju utakmice. A opet, Boston nikako da umre. Celticsi ne mogu bolje, prigovoriti im išta nakon svega stvarno je blesavo nakon gotovo perfektnog prvog poluvremena (iako je Stevens možda mogao iscijediti još koju minutu iz Zellera i Thomasa na štetu Bassa i Bradleya, njihov napadački talent itekako je potreban). U drugom pak stvarno nije bilo potrebe jahati Smarta i Bradleya, kad su se Cavsi krenuli odvajati njihova nesposobnost da ubace šut pokazala se kao nerješiv problem (tu bi Thomas definitivno dobro došao – koliko god je u vakumu odluka da ga se koristi kao šestog igrača sjajna, u trenutnom kontekstu i s ovim rosterom stvarno nema smisla da ti najbolji igrač ne starta).

WIZARDS @ RAPTORS

Odlično otvaranje Raptorsa, upadaju im gotovo svi skok-šutevi, ma koliko nerezonski bili, dok na drugoj strani Wizardsi prezentiraju svoj klasični zaštopani WC napad – bekovi uzimaju šuteve iz vana bez ulaza, lopta se spušta na blok centrima da igraju leđima košu umjesto kroz pick & roll, ukratko nema nikakvog kretanja. A onda Beal i Wall shvaćaju da nema smisla već ovako rano upucati se u nogu, uzimaju loptu i kreću s nizom juriša na obruč koji odmah donose bolji balans na parketu, što zbog pritiska na obranu Toronto, što zbog dodatne energije koju će ovakvim stilom igre potrošiti DeRozanu i Lowryu koji ih prate u obrani.

Beal je ključan i u drugoj četvrtini na početku koje se dobrim dijelom lomi utakmica. Raptorsi ovdje imaju priliku opet se ozbiljnije odvojiti, na parketu drže tri beka sposobna napasti obruč (Lowry, Vasquez, Williams) i najbolju kombinaciju visokih (Amir i Patterson), ali u tri minute akcije ne uspijevaju napraviti ništa konkretno protiv dva startera Wizardsa (Beal i Nene) i trojke potpuno nasumičnih tipova (Sessions, Porter, Gooden). Beal drži Lowrya u obrani, u napadu zabija tricu i razigrava, ne dozvoljavajući Torontu da dobije bitku klupa što je ključno u ovoj seriji. Inače, Beal zna igrati ovu rolu kreatora dok se Wall odmara, što je potpuno logično, ali u nekim drugim uspješnijim kombinacijama – ova sinoćnja je u sezoni odigrala samo 15 minuta zajedno i ostvarila -21 poen, dakle kakvom je logikom Wittman došao do zaključka da bi baš ovo moglo upaliti nemam pojma, ali – je.

Ulaskom Piercea (i to kao četvorke) i Walla gosti tako već mogu preuzeti kontrolu (Lowry taman tada odlazi na klupu jer je odradio ovaj dio s rezervama, što znači da Toronto sada nema beka na parketu koji može čuvati Walla, mislim u ovim trenucima prati ga Lou Williams, a da ne govorim da Vasquez mora paziti na Beala, što rezultira i prvim vodstvom na utakmici. Casey se sjetio da na klupi ima zakopanog Jamesa Johnsona (koji valjda ne dobiva minutažu zbog loših pokušaja kopiranja Rodmana) s kojim pokušava dobiti nešto agresivnosti u obrani, ali uzalud, Toronto uopće ne vrti akcije u napadu već se sve svodi na 1 na 5 pokušaje i to bez obzira tko dođe do lopte (valjda svi znaju da je to jedini način da upute šut, pa je tako i Valanciunas pokušao ubaciti horok doslovno s linije slobodnih radije nego da baci povratnu). S ovom stretch postavom Wizardsa jednostavno je previše otvorenih staza za Walla i Beala da se probiju do obruča i tu završava priča za domaćine koji su od izlaska Lowrya u 15. minuta pa do poluvremena s +6 potonuli na -11.

Opet Raptorsi imaju dobru šutersku seriju na početku drugog poluvremena, ali očito više od toga ne mogu ponuditi, čim šut stane nema oslonca. S druge strane, Wall i Beal su potpuno razigrani, odmah odgovaraju sjajnom igrom u oba smjera i brzinski odvode utakmicu u mirnu luku (sada već i trice počinju upadati sa svih strana koliko su Wizardsi sigurni u sebe) – u 8 minuta Washington radi nevjerojatnu seriju 33-14 koja zaključuje i utakmicu, a vjerojatno i seriju. Naime, Lowry je završio u svlačionici tijekom pokušaja povratka u igru, noga mu je očito u rasulu, a Toronto bez njega ne mora ni putovati u Washington (nevjerojatno da im je sinoć s njim na parketu, čak i usprkos ovakvoj formi i u besmislenom kombiniranju postava Caseya, Toronto imao +9).

Jednostavno, Wizardsi su sada shvatili što i kako treba, a Wall i Beal itekako dobro znaju da ih na drugoj strani nema tko zaustaviti (pogotovo ako nema Lowrya koji je i na jednoj nozi bolji od Vasqueza i Williamsa). Jednoj momčadi raste samopouzdanje, a drugoj je nepovratno izgubljeno (ni Riley ne bi u ovako kratkom roku uspio tu svlačionicu dovesti u red). Još jedna serija zaključena bez puno drame, ali, eto, barem je bila kratka.

MAVS @ ROCKETS

Dallas je zaigrao bez Parsonsa i Harrisa, dakle došli su u Houston odraditi posao uz nadu da protivnik neće biti previše inspiriran da ih unakazi. Morao je Carlisle startati s Jeffersonom na boku da sakrije prisustvo Ronda u napadu, ali vrlo brzo je posegnuo za izmjenama kada se opet pokazalo da Rondo ne može čuvati Hardena (a kao da ga nije bilo ni previše briga, što je pokazao i načinom na koji je vodio napad, izgubivši ekspresno dvije lopte i forsirajući vlastiti šut – doduše, možda je to i taktička zamisao, kazniti Houston jer ga ignorira, samo je pitanje da li je to odredio on ili Carlisle). Jedino mi nije jasno kako si takav trener, ovisnik o sitnicama koji daje važnost svakoj sekundi i svakom posjedu, može dozvoliti propust da vadi Ronda za Bareu, a da odmah nema spremnu i izmjenu Jeffersona za Aminua – dok je to odradio Harden je veteranu utrpao već 3 poena (Rondo mu očito toliko ide na živce da je jedva dočekao razlog poput onih sviranih 8 sekundi da ga izvadi ne vodeći računa o tome da mu onda treba Aminu kao jedini igrač Dallasa koji koliko-toliko može čuvati Hardena).

Uglavnom, s energijom novog dvojca ovo je već sličilo na košarku, Harden do kraja četvrtine ubacuje samo 2 poena, a Mavsi su odjednom u vodstvu. Sad, problem je što će se dogoditi kad na parketu nema ove očito jedine dobre vanjske kombinacije na koju su sinoć mogli računati? Da Carlisle nema povjeranja u Ronda (a kasnije će se pokazati s razlogom) pokazuje i to što daje šansu Feltonu na startu druge četvrtine (da je Harris kojim slučajem zdrav nisam siguran da bi uopće više gledali Ronda u ovoj seriji). Jahanjem udarnih igrača Dallas se nekako drži u igri (Dirk je odigrao previše, čak 37 minuta, što se osjetilo na produkciji, posebice u završnici), čak i vode do ponovnog ulaska Ronda krajem četvrtine, što je događaj kojega Houston koristi da se vrati u prednost.

Zanimljivije je tako gledati ovo što se događa s Rondom od same utakmice – u nastavku igra 30-ak sekundi, a onda nakon tehničke i niza greški sjeda na klupu s četiri osobne i više ne dobiva priliku do kraja. Umjesto da uvede odmah i Aminua uz Bareu, Carlisle se okreće na trenutke čistoj 2-3 zoni, dakle pokušava sakriti ovu očajnu obrambenu postavu barem od faula i laganih poena na obruču. I to donekle pali, ne upadaju u rupu, a ulaskom Aminua na trenutak čak opet dolaze u vodstvo početkom zadnje četvrtine. Međutim, tada je vrijeme da Rocketsi ubace u brzinu više, Dallas je do sada dao sve što je imao, a kod domaćina je ostalo dovoljno rezerve. Energija Smitha i Brewera bila je ključna, prvi je sjajan bio kao razigravač i napadač, a drugi kao čista trkača bomba (plus, nije ni čudo da su izgledali kao avioni pored uglavnom Dirka i Jeffersona). Uz to je i Dwight sjajno koristio rupe koje bi nastajale dok je jadni Chandler pokušavao pokrpati sve rupe koje bi ostale iza Jeffersona i Dirka, tako da je završna serija Rocketsa bila strašna – ubacili su 12 od 19 pokušaja u zadnjih 12 minuta, doslovno bez ikakvog otpora, tako da je pravo čudo da su završili sa samo +11.

Dallas je naišao na nešto nalik formuli za suprostaviti se i da su kojim slučajem noćas minute za Jeffersona i Feltona/Ronda pripale Parsonsu i Harrisu, utakmica bi zasigurno imala drugačiju završnicu (ne kažem da bi dobili, ali bi definitivno igrali svih 48 minuta umjesto 40). Sad, čak i da budu kompletni u Dallasu, pitanje je u kakvoj su formi eventualni povratnici i koliko još mogu dobiti od Dirka. Da ga Carlisle ikako može držati u kraćim šihtama kao tijekom sezone, od 4 do 6 minuta umjesto u ovima od 8 do 10, Dirk bi zasigurno imao nešto u nogama za završnicu. Ovako, laganog rješenja nema. Fali im čovjek za pomoći na Hardenu dok je Aminu na klupi, fali im čovjek za odmoriti Dirka i Chandlera, a klasična NBA ironija je ta da su obojicu imali u Crowderu i Wrightu dok ih nisu dali za Ronda. NBA je zakon.

12 thoughts on “FOUR

  1. Hjuston potpuno koristi neprisustvo Dirka u obrani. Pomalo mi je čak i žao Čendlera koji je silovan sa svih strana zbog tog.

    Hjuston će uzeti jednu tekmu u Dallasu a ako Harden popravi šut, onda ni metla nije isključena.

  2. Irving me oduševljava. Znali smo da ima hrabrosti,ali sada se vidi da želi preuzimati odgovornost. Šteta što Love nije bolje ukomponiran u momčad,iako je i ovo pristojno.

    Howard u playoff formi. Stvarno bih volio vidjeti ogled Houstona i Clippersa.

    Gee,
    Oklahoma otpustila Brooksa,tko bi po tebi bio najbolji izbor za novog trenera od ovih što su dostupni uključujući i one s koledža?

  3. Što misliš kako će proći rondo na tržištu ovo ljeto? Max mi se čini kao nemoguća misija, a sve iznad 12 do 14 milja je preplaćivanje.

  4. Po meni, ko za Ronda da vise od 8 milja je budala. Previse zajeban karakter, previse limitiran igrac ovisan o kontekstu, upitnoga zdravlja i mogucnosti.

  5. Uživam dok slušam ekipu na Inside the NBA o otkazu Brooksu – svi se slažu da nije fer, da nije on kriv što su mu se ozljedili svi igrači, da se sigurno nešto zamjerio nekome… evo, Kenny Smith: “It can’t be because of his skill, it must be something about his personality”. genijalno 😀

  6. Rondo je totalno van svega, nadrkan, namćorast, mizantropičan (a oduvijek je djelovao sjeban u dinji), ima ono što bi Ameri rekli boundary issues, ono kako je šetnjom izgubio loptu ybog 8-second violation i odma sljedeći napad jednostavno ostavio Terrya samog na trici je eklatantan prikaz da mu je trenutno košarka prilično nisko na listi prioriteta u životu. Šteta, s obzirom da se radi o igraču za kojeg se može čak reći da se tokom karijere, kako bi jedan dečko rekao “kurva za asiste”, tj traži asist čak i onda kad je očigledno da bi trebao napast koš… Što će reći da u njemu ipak ima nešto altruistično, timski, čak i plemenito.

  7. @ Lukaku – pojma nemam, znam samo da ga velik broj GM-ova neće ni pogledati. Čak i ekipe kojima treba playmaker sada znaju kakva ga je muka sakriti u napadu, a sumnjam da itko vjeruje kako se stvari mogu popraviti obzirom na ozljede i kilometražu.

    @ johannbgood – tek sad će proigrat

  8. Kao prvo, doživljavam orgazme čitajući ovaj fenomenalni blog. Ne samo da sam unaprijedio svoje poznavanje NBA košarke, počeo sam igrati i puno bolje na terminu! 🙂 Uglavnom, sve pohvale.

    Eh sad…
    Ne bih u potpunosti otpisao Ronda samo zato što je došao u potpuno pogrešan klub. Pokušavam ga zamisliti u Clippersima kao zamjenu za CP-a kako baca alley-oop-ove Jordanu i Griffinu ili vraća povratne lopte na tricu za J.J. Redick-a… Ne znam da li je to uopće teoretski moguće, ali mi se sviđa ideja…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *