FIVE

SPURS @ CLIPPERS

I konačno imamo i prvu pravu playoff seriju.

Na startu je najvažnije da su Spursi osposobili Splittera i Parkera – bez obzira što nisu u idealnoj formi, čak i ovako kilavi oni su opcije u rotaciji San Antonija, posebice Splitter koji je nezamjenjiv u obrani, što je izrazito naglašeno u ovakvom matchupu gdje je makar i 20 minuta njega neusporedivo bolje od 20 minuta Baynesa. Naravno, Pop je napravio i potrebne promjene u taktici, tako da od početka gledamo Leonarda ili Greena na Paulu, Blakea se udvaja, udara i gura s pozicije, preuzimaju na pick & rollu (posebice s Diawom koji nije tako dobar defanzivac kao Splitter), a najvažnije je što pravovremenom tranzicijskom obranom sprječavaju Clipperse da nabijaju ritam u kojem se najbolje osjećaju, ostavljajući si dovoljno vremena za nakrcati se u reket i oduzeti prostor za ulaze do obruča (Clippersi su tako osuđeni dobiti bitku kretanjem lopte i vanjskim šutem, što je teža opcija jer im uvijek nedostaje onaj jedan čovjek u petorci koji može zabiti obzirom da su na parketu ili Jordan ili Davis kao petice).

U napadu su pomaci možda i važniji jer konačno zabijaju kao Spursi, s puno kretanja i dovoljno otvorenih šuteva. Parker je opet više u spot-up roli kao promatrač dok se akcija vrti kroz Leonarda (puno, puno aktivniji, iako nema sumnje da ima još jednu brzinu koju ćemo vidjeti kad zaigra u svojoj dvorani) i Tutanduncana. Koji je posebna priča, igra gotovo cijelu prvu četvrtinu na izuzetnoj razini u oba smjera (na kraju je na parketu proveo čak 44 minute od 53). Kao i toliko puta do sada, kada nema drugog izbora i kada se nađe pred zidom, Popovich jednostavno zaigra na njega i Timmy odradi posao. Dominira u post-upu, razigrava i uopće vodi primjerom – kada vidite takvog asa kako daje sve od sebe i koliko je napaljen svake sekunde (dobro, to je teško vidjeti obzirom na onu kamenu facu, ali osjeti se, itekako se osjeti), ne ostaje vam drugo nego priključiti se zabavi.

Puno bolji plan igre ove večeri potvrđuje i rotacija koja je sada već gotovo idealna – Pop koristi samo tri visoka (Baynes je valjda već na Novom Zelandu), možda stavlja malo prevelik teret na Duncana i Splittera, ali drugačije neće ići (jedina opcija na koju još može računati da udarnim visokima omogući predah je Bonner u povremenim kratkim šihtama, Crvena Raketa se može gurati u reketu, a zabije li tricu usput, to je bonus, pa je tako i sinoć pomogao na 5 minuta, taman da Boris dođe do daha). Za vanjsku liniju nema problema, Mills i Belinelli su u utakmici broj 1 pokazali da su u playoff formi, Ginobili baš i nije, ali imaju dovoljno za odraditi posao na perimetru čak i s ovakvim Parkerom (možemo ovo shvatiti i kao novu predaju štafete, u ovom trenutku povijesti Mills ionako nije puno lošija opcija od Tonya koji, i da je zdrav, više nije u stanju igrati košarku kao prije dvije sezone, dakle u toj specifičnoj roli pick & roll strijelca Mills može odraditi posao jednako dobro, a za Belinellia smo već odavno utvrdili da je i doveden da postane Manuov nasljednik zbog te haklerske crte u igri).

Na drugoj strani Clippersi drže priključak, a i Doc radi dobar posao s izmjenama (točnije, opet ne pretjeruje), uspijeva kombiniranjem sa starterima naći 14 minuta za Davisa i Riversa u kojima su Clippersi čak ostvarili i plus (i to čak iako ih je u jednom periodu držao obojicu na parketu) – ovako nešto im se neće dogoditi u San Antoniu, to budite sigurni. Inače uzimaju što im Spursi daju, Paul sjajan s poludistance, a Blake manje prostora za napadanje s loptom nadoknađuje sjajnim šljakerskim učinkom u napadačkom skoku. Obojica su odlični, ali nisu tasmanijske nemani kao u prvoj utakmici. Iako su gosti stalno korak ispred, najvažnije je ne upasti u njihov žrvanj, treba ostati u egalu i čekati šansu u završnici, kad i ako se ukaže rupa u izvedbi Spursa.

Na poluvrijeme se odlazi s +7, tako da je trenutak da Clippersi upute nekakav izazov. Iako Blake i Paul i dalje nastavljaju igrati na visokoj razini, koristeći doslovno svaki poklon koji im obrana Spursa da (tipa, kada ostave Belinellia na Paulu ili Blakea 1 na 1 s Duncanom na strani bez lopte), ništa specijalno se ne događa do završnice kada Pop odlučuje dodatno usporiti ritam namjernjim fauliranjem Jordana, odnosno kada Crawford svojim haklanjem donosi malo nepredvidljivosti (iako je i kod njega očito da je daleko od forme). Međutim, ogromnu energiju starteri Clippersa troše u ovom periodu da dođu u egal, dok Pop nastavlja uredno s rotacijom uspostavljenom u prvom dijelu, čak i Bonner dobiva svoj zadatak i sve su ovo sitnice koje bi mogle odlučivati u završnici.

Četvrtu Doc otvara s Hedom na parketu, eto to je očito taj pokušaj da se unese neka novost obzirom da je Big Baby potpuna nula u napadu, ali pokazuje se ovo totalnim promašajem – poigravanje Riversa rezultira s novom rupom od 10 poena koju sada iznova treba stizati. I onda kreće anti-show koji je na kraju iz ritma izbacio obje momčadi. Pop hack-a-Jordan taktiku odvodi do ekstrema i u toj završnici utakmice tjera Clipperse na 4 poena iz 6 posjeda (4-12 je pucao Jordan s linije), ali, ironično, istovremeno njegova momčad ne može zabiti ništa i ide iz greške u grešku.

Iako je čak i Barnes promašio dva slobodna, na drugoj strani kao i da su Spursi totalno ispali iz ritma u utakmici koja je potpuno izgubila onu tečnost iz prvog poluvremena. Mada su potpuno razbili napad Clippersa, stalnim prekidima barem su im dali da dođu do daha, što su Jordan i društvo koristili za zaigrati fanatičnu obranu. Sad, osim kao legitimna taktika za srušiti napadačku učinkovitost, možda su ovi stalni prekidi bili potrebni i kako bi visoki Spursa uhvatili zraka obzirom da su bili maksimalno forsirani.

Kako god, San Antonio je na kraju išao iz greške u grešku (čak ni stalni predasi nisu pomogli Duncanu u samoj završnici da izvuče još potez-dva, više ništa nije ostalo u tanku), Clippersi su djelovali stvarno zrelo kao momčad spremna na velike stvari, ali su na kraju u svom stilu umjesto da ukradu utakmicu otišli u produžetak – ne hvataju ključni skok u napadu, promašuju zadnji šut, dok Mills hladnokrvno produžuje nadu Spursima. I onda rješava utakmicu u produžetku jer nakon sve ove drame kod Clippersa više nitko nije imao snage za još 5 minuta (svi starteri osim Barnesa su odigrali debelo preko 40 minuta na kraju).

Spursi su tako odradili posao na maestralan način, izvukavši vrhunsku partiju kada je bilo najpotrebnije, a Clippersima ostaje utjeha da su čak i protiv ovakvog izdanja San Antonia ostali u igri do samog kraja. Dakle, itekako još imaju šanse, posebice zbog čvrstine koju su pokazali tijekom druge utakmice kada im stvari nisu išle ni približno tako glatko kao u prvoj (stvarno je šteta što ova serija ne ide kasnije, ni jedna ni druga momčad ne zaslužuju ispati ovako rano). Iako, neće lako biti dobiti utakmicu u gostima – nema sumnje kako će i klupa Spursa, a prije svega Green koji je i sinoć dao premalo, igrati puno kvalitetnije doma, posebice šuterski, a sve te dodatne trice neće biti lako izdržati. S druge strane, Doc još manje može računati na svoju klupu na strani, tako da situacija nije laka. Nada je pak u tome da Duncan ne može u roku 48 sati ponoviti ovakvu partiju (osim ako nije prikriveni član Avengersa), provesti 40 minuta na parketu s ovakvim učinkom nemoguća je misija. Znači, trebat će još više Splittera (što je upitno koliko je to realno očekivanje), a i Kawhia u još odgovornijoj roli. Pa kad sam već spominjao štafetu, da se i tako preda ona ključna kada su ove sporedne već podijeljene – Kawhi bi trebao biti novi Timmy idućih 5-6 sezona, za početak definitivno posjeduje tu facu bez emocija, a iduće dvije utakmice su prilika da to i pokaže.

BLAZERS @ GRIZZLIES

Ovdje sam pogledao samo uvodni dio utakmice, kad se počeo vrtiti isti scenarij kao u prethodnoj nije više imalo smisla gubiti vrijeme. Stvarno, tko je do prije mjesec dana mogao i zamisliti da će sudar 4. i 5. momčadi Zapada biti manje zanimljiv od onih na Istoku?

Blazersi se nekako i drže obranom protiv startera Memphisa (ključna je gustoća reketa, točnije Batum koji praktički igra libera u reketu ignorirajući postojanje Allena i pomaže čim se Gasol ili Z-Bo nađu blizu posta), ali, čim su krenule klupe, Grizliji rade razliku koju će održati do kraja. U nastavku će se i starteri malo bolje prilagoditi načinu na koji Blazersi brane reket, tako da pobjeda ni u jednom trenutku nije dolazila u pitanje.

Sad nam se samo ostaje nadati da će Memphis dovoljno ozbiljno shvatiti i sljedeće dvije utakmice u Portlandu, odigraju li obranu na razini i uspore LaMarcusa i Lillarda, Blazersi nemaju opcija koje mogu nadoknaditi tako nešto, pa sve i da obranu iz prve četvrtine prenesu na ostatak serije.

NETS @ HAWKS

Još jedna utakmica koju sam preletio u pola sata, Netsi ovaj put nešto odlučniji da dobace loptu Lopezu (i dalje je tu previše soliranja vanjskih), ali bez kvalitetne slash & kick igre Williamsa i Bogdanovića koja ih je krasila u prvoj tekmi. Hawski su podigli minutažu starterima (udarna petorka opet je praktički napravili cijelu razliku u onim svojim šihtama), ubacili su trice, već od starta krenuli su nabijati prednost, ali klupa je bila problem, odnosno svaki pokušaj traženje nove kombinacije gušio im je ritam. S tim da su i starteri i rezerve imali problema s dolaženjem do obruča – Lopez i društvo zatvorili su reket, pa je na kraju sve ovisilo o tome koliko će skok-šuteva ubaciti domaćini. I ubacili su ih jedva dovoljno (iako je trica slušala veći dio večeri). S tim da ne treba naglašavati kako s ovakvom igrom (samo 28 poena iz reketa, 14 ubačaja s linije) teško mogu do finala konferencije, kamoli do Finala.

Čim je krenulo miksanje petorki, Netsi se vraćaju u život – Jack i Anderson će kroz cijelu utakmicu odrađivati posao umjesto startera (pokušali su Netsi čak i s Teletovićem, ali čovjek očito nije spreman nakon ovolike pauze), a osim u drugoj najveći posao su napravili u završnici kada su Hawksima zamalo ukrali dobivenu utakmicu. Hawksi su se probudili iz kome druge četvrtine (mislim da Budu više u ovom playoffu neće pasti na pamet koristiti postavu s Mackom i Schroederom na vanjskim pozicijama) povratkom startera na parket, u nastavku su pak odigrali dobro u svim kombinacijama (koje je Bud ovaj put pažljivije birao) te su u zadnjoj četvrtini opet izgradili popriličnu prednost, slično kao i na otvaranju (Schroeder odličan u ovom periodu, zabio najviše poena na obruču i uopće svojim ulazima bio je jedini koji je Netse držao na petama).

S +9 na 5 minuta do kraja logika nalaže da će ulaskom idealne petorke utakmica brzo biti zaključena, kad ono šok. Umjesto da uvede startere, Bud i dalje iskušava kombinacije, pa tako gledamo Antića umjesto Horforda sve do 2 minute prije kraja kada su Netsi već stigli na opasna 4 poena zaostatka. Teague radi nekoliko grešaka u Rondo stilu, uopće igra bezveze u ove prve dvije utakmice i njega definitivno treba razbuditi, Jack ubacuju tricu i samo tako Atlanta od kontrolirane utakmice dolazi u priliku izgubiti sve, samo zato jer nisu znali završiti stvar (nešto što im se pripisuje kao najveći potencijalni problem u serijama s Bullsima i Cavsima). Na kraju su ipak napravili dovoljno (Korver je zabio svaki put kad je trebalo, on i Schroeder su pozitivci, ali uz slabašnog Teaguea očito je i kako su Millsap i Horford načeti i to su najveća razočaranja)

S tim da ostatak klupe nisam ni spomenuo. Sve više sumnjam da se može izgurati playoff s Antićem i Scottom kao rezervama za Horforda i Millsapa, taj jedan visoki koji im fali cijelu sezonu će ih kad-tad doći glave. To je čak i veći problem od manjka Sefoloshe iako je i to bolna točka, Bazemore je jedina defanzivna opcija za bok (to nije dobro). Schroeder će morati nositi ozbiljan teret kao šesti igrač, to za sada radi sjajno, ali Bazemore i Mack su rupe u ulogama drugog beka i tu će možda morati i dodatno srezati rotaciju kako bi preostale minute na bokovima igrali isključivo Teague i Korver (Jeff kao back-up dvojka, Kyle kao back-up trojka). Ako ovih udarnih 6 bude pravo i ako nešto izvuku od Antića i Scotta, Atlanta ima šanse, ali u ovom kontekstu postaje sve očitije kako ni njima dubina nije jača strana. Tako da od očekivane prednosti pred Cavsima u tom segmentu neće biti ništa, obje momčadi su bolno tanke.

1 thought on “FIVE

  1. uhhh luda utakmica, kao navijacu sas tesko bi mi pao poraz
    jedina stvar koja mi se nije svidjela kod popa bila je zamjena belli umjesto greena nakon minut ipo drugog poluvremena a tek si poveo desetak razlike
    timmy nevjerovatan, parkera mi zao gledati, mislim da bi mogao pokusat odmorit ga, povecat milsu, manuu i greenu minutazu jer ovakav donosi samo minuse

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *