SIX

WARRIORS @ PELICANS

Kad su Curry i Thompson otvorili utakmicu šuterskim treningom, činilo se da će ova opuštenija verzija Warriorsa lakoćom povesti 3-0. Međutim, ubrzo su se pokazali isti oni problemi koji su bili vidljivi i kroz prve dvije utakmice. Čim krenu izmjene, Pelicansi postaju bolja momčad i to zbog poteza iz oba kampa – prvo, zato što nema Asika na parketu i što je Davis kao petica nezaustavljiv (jasno, to je dodatno naglašeno time da istovremeno i Bogut sjeda na klupu pa pod košem Warriorsa nema centra), a zatim i zbog slabih postava koje na parket bacaju Warriorsi. Barbosa u ovoj fazi karijere teško može opravdati minute u rotaciji, a još veći problem je Iguodala koji je iz nekog razloga jednostavno beskoristan u napadu u ovoj seriji (33% efektivnog šuta). Uglavnom, kad su njih dvoje na parketu možete očekivati totalnu katastrofu, bez obzira koga stavite uokolo.

Davis je fantastičan, tu uopće nema zbora, nakon povijesne regularne sezone već piše povijest i u playoffu, a najluđe od svega je što i dalje ima gomilu mjesta za napredak (ne vjeruješ da su Pelicansi u stanju i dalje odigrati napad u kojem on uopće ne dodirne loptu, samo onda to vidiš vlastitim očima… pa i dalje ne vjeruješ). Uostalom, opet je bio u plusu dok je bio na parketu, +3 u 46 minuta akcije što praktički znači da su Warriorsi dobili utakmicu zabivši više u tih 8 minuta dok je bio na klupi (ah, statistika, možeš je rastezati kako želiš).

Ali, nije samo on sjajan. Pondexter sinoć nije imao naročito dobru večer kao šuter, ima i taj nezahvalni zadatak čuvati Currya (iako je sinoć dobio malu poštedu obzirom da su i Pelicansi počeli preuzimati pick & roll gotovo stalno, čime su dobrim dijelom zaustavili šutere Golden Statea u drugoj i trećoj četvrtini), međutim definitivno je dobitak za Pelicanse i netko tko iduće tri sezone ima garantirano mjesto na rosteru (uspije li održati ovu razinu iz završnice sezone, a nema razloga da tako ne bude jer otprilike se radi o nivou za koji smo i mislili da ga je u stanju pružati nakon solidne treće sezone u ligi, nema šanse da njegov kikiriki-koštice ugovor ne bude jedna od većih krađa idućih sezona), a najluđe od svega je što su ga dobili samo zato što su Grizliji tražili upravo takvog igrača, koji će gađati trice s 40% i igrati obranu na perimetru. Mislim, da čovjek nije u Memphisu gađao s 20% tricu i izgledao totalno pogubljeno, tradea za Jeffa Greena ne bi ni bilo.

Ipak, najluđa priča je Norris Cole, žilavi combo bek, koji zbog pedigrea s Heatom uživa status playoff legende među ovom luzerskom skupinom bekova Pelicansa. I onda još taj status opravdava fanatičnom igrom u obrani i, začudo, solidnom realizacijom, posebice na ulazima. Mislim, njegove role protiv drugih postava Warriorsa su ključne, točnije ključno je što nije onaj bezvezni Cole na kojega smo navikli u Miamiu gdje je nizao grešku za greškom čim bi dobio malo zahtjevniju rolu od one trkačke.

Uglavnom, solidnom obranom na perimetru (za koju su dobrim dijelom zaslužni upravo Pondexter i Cole, dodatkom njih i Cunninghama obrana je sa samog dna došla gotovo do prosjeka, s tim da je razlog za to što trenutno ovako dobro igraju protiv Warriorsa prije svega povoljan matchup, protivnici nemaju centra koji može kazniti pretjeranu agresivnost obrane na perimetru što se obično događalo Pelicansima u regularnoj sezoni) i raspoloženim napadom s tom matchup noćnom morom zvanom Davis na petici, Pelicansi su apsolutno dominirali veći dio večeri, u trećoj su čak i s Asikom na parketu lakoćom održavali prednost iz druge četvrtine tešku desetak koševa, a onda su ulaskom Andersona i Colea eksplodirali i otišli čak do +20.

Ono, utakmica je praktički bila gotova, Warriorsi su izgledali jednako bezidejno kao i u nekim periodima prve dvije utakmice. Čak i u razdoblju dok je Davis sjedio na početku četvrte održali su pristojnu prednost preko Andersona, +14 nije malo na 5 minuta do kraja. Samo, tu se počinje pokazivati neiskustvo Pelicansa ili kako to već hoćete nazvati. Warriorsi su počeli gristi, a Davis i društvo nisu znali dignuti intenzitet na tu novu razinu, što je najviše bilo vidljivo po skoku – prema naprijed su čak i nalazili načina kako doći do poena (iako, očito, ne dovoljno), ali, u zadnjih 7 minuta utakmice dozvolili su Warriorsima čak deset (10!!!) skokova u napadu koji su uglavnom rezultirali zakucanim odbijancima jer su Pelicansi samo gledali. Anderson i Davis, poprilično pouzdani obrambeni skakači, nisu uopće išli po lopte, a još veći problem su bile reakcije vanjskih igrača koji uopće nisu reagirali dok se svih 5 igrača Warriorsa na glavu bacalo u reket da bi produžilo napad.

Da stvar bude luđa, Warriorsi su ovu skakačku dominaciju uspostavili preko uber-niske petorke u kojoj su Green i Barnes glumili centre. Obzirom da je skok bio ovakav problem, Williamsova odluka da prati vlastitom niskom petorkom nije pomogla (uveo je polomljenog Holidaya umjesto Andersona, kasnije je ubacio Cunninghama, ali prekasno, s tim da su to bile i jedine promjene koje je radio, na nekakve taktičke ili stilske pomake zaboravite), kao što na kraju nije pomoglo ni da su na 9 sekundi do kraja i dalje vodili – Curry zabija dvije trice (s tim da je ona druga za produžetak došla nakon, pogađate, skoka u napadu i bez ikakvog pokušaja Pelicansa da ga fauliraju tijekom cijelog tog dugog završnog napada) i eto produžetka. U kojem također nije dolazilo u obzir da Warriorsi nakon ovakve borbe izgube, Curry i Green pobrinuli su se da posao bude odrađen do kraja.

Legenda o Davisu tako će ipak morati još malo pričekati, da mu naraste još koja dlaka na jajima (budite sigurni da Warriorsi ne bi uhvatili sve te skokove da je Unibrow igrao s tijelom muškarca kakvoga će imati za dvije-tri godine) i da na klupi ima čovjeka s funkcionalnim mozgom (način na koji je Monty odradio zadnjih 12 minuta utakmice je antologijski, ako vam je ikada trebao definitivni dokaz da tip nema pojma, sada ga imate), a ona o Warriorsima tek je počela. Da je Steph Curry šutersko božanstvo to nije ništa novo, gledali smo ovako nešto i ranije, međutim ta njihova luđačka energija koju pokreće Draymond Green i koja poput virusa zarazi sve suigrače nije ništa manje važna od splash elementa. Splashing and trashing.

BULLS @ BUCKS

Bilo je i ovdje drame, iako ne u tako epskim okvirima, ipak su ovo skromnije, radničke momčadi iz središnje Amerike. Gledali smo manje-više kombinaciju prve dvije utakmice serije, a jedina razlika praktički bila je u tome što su Bullsi bili bez Mirotića, samim time i one postave za koje Milwaukee nema rješenja (da ne govorim koliko je to dodatno smanjenje rotacije opteretilo startere, povratak Hinricha nije tu previše pomogao – kakvog li čuda, Bucksi su najbolje igrali dok je on bio na parketu). I da, novost je definitivno bila Giannisova učinkovitost – ako išta treba istaknuti iz utakmice to je njegova fenomenalna druga četvrtina u kojoj je s gomilom energije i 8 poena usmjerio Buckse do najveće prednosti na utakmici (+18 u koje je itekako dobre minute ugradila i klupa). Ulazio je u sredinu kako je htio, ali je zabio i nekoliko skok-šuteva, bivajući i sam začuđen koliko je opasan kada igri doda i tu drugu dimenziju (kad je doda za stalno, bit će svega, idućih 5-6 godina Bucksi ne bi trebali propuštati playoff).

Uglavnom, bilo je ovo sjajno školovanje buduće jezgre Bucksa (šteta još jednom što je školu propustio Parker) jer su opet prosuli prednost u drugom dijelu. I bez Mirotića su Bullsi stizali minus bez većih problema, Rose je nakon utakmice pauze opet ponovio šutersku partiju iz prvog susreta, a pridodao mu se i Snell koji je donio tu iskru s klupe (uz to se za razliku od prethodnih utakmica puno bolje snašao u kombinaciji s Butlerom na boku i Roseom na playu koja je izneredila vanjsku liniju Bucksa u oba smjera, što šutom, što lakoćom kojom su preuzimali Middletona i Giannisa). U principu, Bullsi su ekspresno u nastavku preuzeli potpunu kontrolu nad utakmicom i umjesto da je završe stvar prije vremena, nepotrebno su se doveli u situaciju da moraju spašavati rezultat kroz dva produžetka. Prestali su igrati kao do tada, preko perimetra, gdje su uz šuterski raspoloženi dvojac Rose-Snell imali i standardno agresivnog Butlera na ulazima, počeli su spuštati loptu na Gibsona i Gasola, što je Bucksima dalo dovoljno prilika da se tricama najpouzdanijeg igrača u ovoj seriji Middletona (8 clutch poena u maniri ubojice koju je prikazao već nebrojeno puta ove sezone) izbore za produžetak.

U kojem je ipak iskustvo Bullsa bilo presudno, točnije presudan je bio Rose. Ne samo što je odigrao za čovjeka u njegovom stanju nevjerojatnih 48 minuta, Rose je zabio izuzetno efikasnih 34 poena uz kvalitetnu slash & kick igru, posebice u dodatnih 5 minuta kada je jurišao na obruč odlučivši uzeti stvar u svoje ruke. Bilo je tu dovoljno onih ulaza koji su podsjetili na nekadašnju veličinu, ali umjesto šeste brzine koju obrane ne mogu pratiti ovaj put je cijela poanta bila u tom šutu za tri (zabio je jednako trica kao i ulaza na obruč i slobodnih bacanja, sve po 5). Onaj stari Rose se više nikada neće vratiti, ali, ako je ovaj novi u stanju gađati tricu blizu 40%, ne gubiti loptu u bezveznim jurišima i realizirati na obruču kad mu se ukaže prilika, posebice u trenucima kada se lomi utakmica, a onda i ostati na parketu oko 35 minuta po večeri, Bullsi imaju šanse protiv Cavsa svim ozljedama usprkos.

CAVS @ CELTICS

Ovdje ekspresno jer sam tek preletio kroz utakmicu, sve što se imalo vidjeti ionako je bilo prikazano u prve dvije, praktički trenerima ostaje tek poigravati se s postavama jer većeg prostora za stilski pomak baš i nema. Pa je tako Boston opet bio uporan, puhali su Cavsima za vratom opet skoro do samog kraja, ali ni u jednom trenutku nisu pokazali da mogu ukrasti utakmicu. Stevens je konačno srezao minute dvojcu Bradley-Smart na štetu Smarta, čime smo dobili više Crowdera, iako ne i Thomasa što je malo čudno, a Olynyka nije bilo uopće (što je još čudnije obzirom da je imao napadačkih bljeskova u prve dvije utakmice, ali očito je Stevens odlučio dati priliku pokretnijem igraču poput Jerebka koji može preuzeti u obrani na pick & rollu i usput biti nešto nalik na stretch opciju, što znači da je netko od dvojca Sullinger-Olynyk morao otpasti).

Sve uzalud, čak i usprkos slabijoj partiji Irvinga kojega je Bradley pošteno namučio, Cavsi nisu imali problema jer su Smith i Love odradili taj šuterski dio posla najboljim partijama u seriji (Love je čak i trčao nekako drugačije, mladenački čak, očito se to jutro probudio bez bolova). Kad im upada šut, Cavsi su pokazali da mogu sasvim pristojno odraditi posao protiv ovog protivnika čak i bez napadanja obruča i poena iz tranzicije, uz tek solidno izdanje u obrani (Thompsonova energija dovoljna za ovaj Boston bez centra, s tim da je naravno LeBronovo kontroliranje tempa i presinga na loptu opet ključno, odigrao 42 minute u onoj svojoj roli univerzalnog ljepila, krpajući gdje god treba, a treba na dosta strana). Opet je tu bilo previše izolacija, posebice u zadnjoj četvrtini gdje je LeBron na trenutke stvarno pretjerivao (Cavsi su negledljivi u tim momentima kada četiri igrača doslovno samo stoje po strani), ali očito im je najvažnije završiti ovo što prije uz što manje prolivenog znoja. A onda ćemo protiv boljeg protivnika koji ih može izazvati vidjeti od kakvog su stvarno materijala jer protiv Bullsa im ova često jednodimenzionalna igra neće proći, a dobiti seriju samo šutiranjem trica nije lako – koliko god da su Bullsi u upitnoj formi obzirom na ozljedama obilježenu sezonu, natjerat će Cavse da značajno podignu razinu igre, a, barem po ovome viđenom protiv Celticsa, potpuno je legitimno pitati se koliko još brzina Cavsi imaju jer dojam je da su igrali blizu maksimuma i da to baš i nije naročito uvjerljivo. S druge strane, obzirom koliko se muče Atlanta i Golden State, možda im više od ovoga neće ni trebati.

2 thoughts on “SIX

  1. LeBron je i sam rekao poslije tekme, igramo previše ISO košarke i ja sam kriv bla bla, ali opet rezultat je takav, prvi su… https://pbs.twimg.com/media/CDYE1aTUsAAETEN.png
    A nije da ne mogu igrati ljepšu košarku gdje su svi uključeni, bilo je takvih primjera u sezoni, šta je razlog za to ne znam, možda čuvaju karte od skauta Bullsa 😀

  2. I ja sam imao dojam da je ovo sto Cavsi igraju blizu njihovog maksimuma, iako se silni analiticari utrkuju da objasne kako ce oni tek od naredne runde ubaciti u visu brzinu. Videli smo kako se to sa Rondom zavrsilo, pa se, bar ja, nadam istom ishodu 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *